Ovo je Draganov usisivač. Dragan je u duši roker, pa mu valjda i zato ovaj zvuk iz dana u dan sve više smeta, a iz godine u godinu, kaže, malo se šta mijenja osim što mu lageri na usisivaču povremeno otkažu dok održava restoran:
“Ništa vremena što se mijenjaju, samo da mi je promijenit usisivač”.
Ravnodušan na personalne promjene čelnika političkog života Crne Gore je Ilija Marković. Na promjene u vlasti u njegovom gradu Beranama, gdje je bio načelnik, znatno drugačije gleda i pesimista je ne samo zbog toga:
“Mi smo vazda bili vezani za vođu, da imamo nekoga ko nas vodi i ko nas usmjerava, međutim, uvijek treba da se sjetimo Domanovićevog “Vođe”. Kod nas vođa mora da se rodi. Mi ga još uvijek nemamo. Nije bio Milo Đukanović, nije bio Peđa Bulatović. Vode nas stranputicama. Mi samo, evo, pogotovo zadnjih 17 godina, pričamo samo o tome, dobro je, može da bude gore. Dajte da jednog dana kažemo dobro je, ali hoćemo da bude još bolje”.
Ilijin prijatelj Milovan Budović uglavnom se slaže sa njim i dodaje:
“Život će da teče sa novim ili sa starim liderima, tako da za mene nikada to nije bilo nešto od presudne važnosti. Za mene je veoma važna ekonomija. Ono što život nosi”.
RSE: Kada bi nam ovo oko Nove godine dolazili političari kako bi to bilo lijepo.
BUDOVIĆ: Pa, možda bi to bilo ovako za naivne, međutim, za Novu godinu najbolje bi bilo da je došlo do povećanja standarda.
Bijelopoljac Rafet Mulić je prošle godine mogao postati gradonačelnik. ali je izgubio na izborima. Mnogo mu je značajnije što je u Novu godinu ušao igrajući se sa kćerkicom kojoj će biti lider, dok je ne nauči da hoda:
“Razloga za radovanje u ličnom životu ja lično imam. Imam šćerkicu, imam stan, kredit, sve na jednom mjestu. Razloga za radovanje i brigu kao i uvijek. A nešto od Nove godine kao i svake balkanske godine. Ništa posebno”.
RSE: Kako ćemo bez starih lidera? Neće nas valjda ostaviti?
MULIĆ: Ja se iskreno nadam da ćemo svi mi stari lideri od mjesnih zajednica do vrha otići, ali iskreno otići, prepustiti mjesto i upravljanje novim generacijama. Nego se bojim da se ne radi samo o odlascima, nego o sklanjanju u hlad, a iz hlada se bolje komanduje.
Na odlazak lidera Bijelopoljci gledaju različito. Na odlazak Đukanovića Nafo Hot je ljut. Glasao ga je:
“Vjerovatno će biti dobro. Nadamo se boljem. Kad brod tone zadnji treba da napusti kapetan. I poslije Mila će se živjet”.
Ali kako, pitanje je sad.
BIJELOPOLJAC: Teško. Nikako. Što ćemo kad muka navali?
“Više manje je za literaturu stanje, kaže književnik Mirko Rakočević i dodaje:
“I ova godina u Crnoj Gori kao i mnoge ranije počinje januarom. Doduše, ima promjena. Premijerska fotelja je ovog puta došla do posljednjeg slova azbuke, a to može mnogo da znači. A u kom pravcu ćemo ove rede, kako mladi vole da kažu, uhvatiti šturu? U bolje ili još bolje, Bog zna”.
“Ništa vremena što se mijenjaju, samo da mi je promijenit usisivač”.
Ravnodušan na personalne promjene čelnika političkog života Crne Gore je Ilija Marković. Na promjene u vlasti u njegovom gradu Beranama, gdje je bio načelnik, znatno drugačije gleda i pesimista je ne samo zbog toga:
“Mi smo vazda bili vezani za vođu, da imamo nekoga ko nas vodi i ko nas usmjerava, međutim, uvijek treba da se sjetimo Domanovićevog “Vođe”. Kod nas vođa mora da se rodi. Mi ga još uvijek nemamo. Nije bio Milo Đukanović, nije bio Peđa Bulatović. Vode nas stranputicama. Mi samo, evo, pogotovo zadnjih 17 godina, pričamo samo o tome, dobro je, može da bude gore. Dajte da jednog dana kažemo dobro je, ali hoćemo da bude još bolje”.
Ilijin prijatelj Milovan Budović uglavnom se slaže sa njim i dodaje:
“Život će da teče sa novim ili sa starim liderima, tako da za mene nikada to nije bilo nešto od presudne važnosti. Za mene je veoma važna ekonomija. Ono što život nosi”.
RSE: Kada bi nam ovo oko Nove godine dolazili političari kako bi to bilo lijepo.
BUDOVIĆ: Pa, možda bi to bilo ovako za naivne, međutim, za Novu godinu najbolje bi bilo da je došlo do povećanja standarda.
Bijelopoljac Rafet Mulić je prošle godine mogao postati gradonačelnik. ali je izgubio na izborima. Mnogo mu je značajnije što je u Novu godinu ušao igrajući se sa kćerkicom kojoj će biti lider, dok je ne nauči da hoda:
“Razloga za radovanje u ličnom životu ja lično imam. Imam šćerkicu, imam stan, kredit, sve na jednom mjestu. Razloga za radovanje i brigu kao i uvijek. A nešto od Nove godine kao i svake balkanske godine. Ništa posebno”.
RSE: Kako ćemo bez starih lidera? Neće nas valjda ostaviti?
MULIĆ: Ja se iskreno nadam da ćemo svi mi stari lideri od mjesnih zajednica do vrha otići, ali iskreno otići, prepustiti mjesto i upravljanje novim generacijama. Nego se bojim da se ne radi samo o odlascima, nego o sklanjanju u hlad, a iz hlada se bolje komanduje.
Na odlazak lidera Bijelopoljci gledaju različito. Na odlazak Đukanovića Nafo Hot je ljut. Glasao ga je:
“Vjerovatno će biti dobro. Nadamo se boljem. Kad brod tone zadnji treba da napusti kapetan. I poslije Mila će se živjet”.
Ali kako, pitanje je sad.
BIJELOPOLJAC: Teško. Nikako. Što ćemo kad muka navali?
“Više manje je za literaturu stanje, kaže književnik Mirko Rakočević i dodaje:
“I ova godina u Crnoj Gori kao i mnoge ranije počinje januarom. Doduše, ima promjena. Premijerska fotelja je ovog puta došla do posljednjeg slova azbuke, a to može mnogo da znači. A u kom pravcu ćemo ove rede, kako mladi vole da kažu, uhvatiti šturu? U bolje ili još bolje, Bog zna”.