Haris Bećirević odlučio je graditi pogon u rodnoj Glumini kod Zvornika. Ukazala se prilika i za sufinansiranje, i to kroz projekte održivog projekta. Haris priča kako su se na kamen temeljac sručile salve obećanja:
«Ali kad sam poslije godinu dana vidio da nema od tog ništa, onda mi se smrklo.»
Gotovo nevjerovatno, ali prvi posao Harisova firma dobila je od ljudi s kojima se koliko jučer gledao preko puščane cijevi:
«Prvi posao kojisam dobio, dobio sam na Capardamu, od gospodina Janković Predraga i Pere i prvi put sam vidio tad veliku svotu novca - od 35.000 maraka avans - i to mi je dalo podstrek da mogu, znači, raditi. Ovdje ima veoma dosta ljudi, prijatelja koje znam, nije bitna nacionalnost i družimo se. I družili smo se i prije i poslije rata i sad se družimo. Imam veliko povjerenje u te ljude i to je najveće bogatstvo.»
U BiH mnogi poslodavci zapošljavaju isključivo sunarodnjake. Ovdje zajedno rade stare - nove komšije, Bošnjaci povratnici i Srbi. Među njima je i bivši zvornički finansijski inspektor Milko Vidović, Harisov prijeratni poznanik:
«U onom momentu kad ljudi počnu raditi, stvaratio svoj dohodak, zaboraviće svu prošlost i mi se moramo sigurno u budućem periodu okrenuti ekonomiji, koja ustvari diktira sav život na ovim prostorima i šire.»
Nekadašnji prognanik, danas povratnik i uspješan biznismen Haris Bećirević objašnjava svoju komšijsku filozofiju:
»Ne možete živjeti jedni kraj drugih, a da se ne pozdravljate, da ne radite zajedno. Onda to opet nije nikakav život. Znači, naše druženje, naše prijateljstvo, naše poslovanje treba da ide svojim tokom. I gledajte, sami sebi samo možemo pomoći. Nijedna vlada, nijedna država, nijedna svjetska organizcija neće te ujediniti ako sami sebe ne ujedinite.»
«Drinaplast» uskoro otvara novi pogon za još petnaestak radnih mjesta za Zvorničane.
«Ali kad sam poslije godinu dana vidio da nema od tog ništa, onda mi se smrklo.»
Gotovo nevjerovatno, ali prvi posao Harisova firma dobila je od ljudi s kojima se koliko jučer gledao preko puščane cijevi:
«Prvi posao kojisam dobio, dobio sam na Capardamu, od gospodina Janković Predraga i Pere i prvi put sam vidio tad veliku svotu novca - od 35.000 maraka avans - i to mi je dalo podstrek da mogu, znači, raditi. Ovdje ima veoma dosta ljudi, prijatelja koje znam, nije bitna nacionalnost i družimo se. I družili smo se i prije i poslije rata i sad se družimo. Imam veliko povjerenje u te ljude i to je najveće bogatstvo.»
U BiH mnogi poslodavci zapošljavaju isključivo sunarodnjake. Ovdje zajedno rade stare - nove komšije, Bošnjaci povratnici i Srbi. Među njima je i bivši zvornički finansijski inspektor Milko Vidović, Harisov prijeratni poznanik:
«U onom momentu kad ljudi počnu raditi, stvaratio svoj dohodak, zaboraviće svu prošlost i mi se moramo sigurno u budućem periodu okrenuti ekonomiji, koja ustvari diktira sav život na ovim prostorima i šire.»
Nekadašnji prognanik, danas povratnik i uspješan biznismen Haris Bećirević objašnjava svoju komšijsku filozofiju:
»Ne možete živjeti jedni kraj drugih, a da se ne pozdravljate, da ne radite zajedno. Onda to opet nije nikakav život. Znači, naše druženje, naše prijateljstvo, naše poslovanje treba da ide svojim tokom. I gledajte, sami sebi samo možemo pomoći. Nijedna vlada, nijedna država, nijedna svjetska organizcija neće te ujediniti ako sami sebe ne ujedinite.»
«Drinaplast» uskoro otvara novi pogon za još petnaestak radnih mjesta za Zvorničane.