Ovih dana objavljena je informacija da se na premijera Republike Srpske Milorada Dodika sprema atentat, te da su u to uključena i neka imena iz političkog vrha Crne Gore, poput predsjednika parlamenta Ranka Krivokapića ili funkcionera DPS-a Svetozara Marovića, što su oni odlučno demantovali. Profesor banjalučkog Filozofskog fakulteta Miodrag Živanović tvrdi da je pomenuta konstrukcija posljedica odnosa političkih i kriminalnih struktura u Republici Srpskoj.
RSE: Gospodine Živanoviću, Banja Luku i Podgoricu je ovih dana u negativnom kontekstu povezala informacija o planu atentata na premijera Republike Srpske Milorada Dodika. U kom stepenu ovu konstrukciju Vi doživljavate relevantnom i kako komentarišete da su se u tom galimatijasu imena nekih ljudi iz „podzemlja“ našla i imena aktuelnih ili doskorašnjih crnogorskih funkcionera?
ŽIVANOVIĆ: Ja moram reći da je, evo i ovdje kod nas u Bosni i Hercegovini, u Republici Srpskoj, to uglavna tema dana. Međutim, lično mislim da se u domaćim političkim prilikama sve dešava kao konstrukcija i pretpostavljam da je i u ovom slučaju riječ o ničemu drugom nego o konstrukciji. Da li treba ponovo dobijat neke političke poene ili ne, to je drugo pitanje, ali, na žalost, kod nas se politika uglavnom svela na kalkulaciju. Prema tome, čini mi se da je i ovdje riječ o jednoj kalkulaciji. Ne vjerujem da bi se kroz medije ili kroz druge forme dopiranja do javnosti moglo o tome ozbiljno govoriti.Ako se i planira atentat na nekog, onda se zapravo i ne zna ko će to uraditi, nego se to dogodi iznenada. Čim je riječ o ovolikoj medijskoj, političkoj, politikantskoj i svakoj drugoj pripremi ja u to ne vjerujem.
RSE: Ko bi mogao imati koristi od plasiranja ovakvih informacija, bez obzira na njihov stepen tačnosti?
ŽIVANOVIĆ: Moguće je, barem po mom sudu, da bi se time vjerovatno ojačala srpega vlasti i organizovanog kriminala. Možda da se vidi podobnost Milorada Dodika i drugih ljudi oko njega u odnosu na saradnju sa onima koji ovdje drže sve konce crne ekonomije u svojim rukama. Evo, jedno moje lično iskustvo koje pokazuje da ta spona ili ta sprega direktno postoji. Ja sam imao prošle godine dva sastanka sa kriminalcima u Bosni i Hercegovini. Jedan sastanak je bio sa kriminalcima Republike Srpske, a drugi je bio sastanak sa kriminalcima, njihovim kolegama, iz Federacije. Mada nisam ja nigdje u vlasti, ali, eto, oni su me zvali da se nađu sa mnom. I što je interesantno taj primjer možda bolje govori nego li sve drugo. Kriminalci iz Republike Srpske su rekli ovako „Nama ne odgovara reforma policije, jer ukoliko ta struktura policije bude prelazila granicu entiteta mi ćemo biti u težem položaju. Zasad smo u jako dobrom položaju, jer u kriminalu imamo samo jednog partnera – Vlada Republike Srpske“. A njihove kolege iz Federacije su mene pitali „Profesore, možete li nam pomoći? Mi smo u daleko težem položaju, nego kolege iz Republike Srpske, jer mi imamo više partnera u kriminalu. Deset kantona ili kantonalnih vlada, Distrikt Brčko, a imamo i Vijeće ministara Bosne i Hercegovine i to je strašna stvar koliko mi moramo tu reketa da plaćamo ili koliko moraju oni“. Ja sam njima predložio da se osnuju dva sindikata kriminalaca u Bosni i Hercegovini na nivou entiteta, ali da se napravi takozvani krovni sindikat na nivou države Bosne i Hercegovine, tako da bi i Vijeće ministara Bosne i Hercegovine i međunarodne organizacije ovdje, OHR, OSCE i drugi takođe bili uključeni u kriminal. Ovo može zvučati cinično, ali mislim da zapravo oslikava pravo stanje stvari.
RSE: U tom kontekstu bi mogli napraviti i regionalni sindikat kriminalaca s prostora bivše Jugoslavije?
ŽIVANOVIĆ: Ja vjerujem da će se i to dogoditi, samo su kriminalci sad u problemu da li smo mi Jugoistočna Evropa ili ono što se zove novim terminom Zapadni Balkan. Ali vjerovatno da se unutar Zapadnog Balkana može tako nešto uraditi.
RSE: Šalu na stranu. Odakle Crna Gora u tom kontekstu? Uopšte, posebno ako se zna da je Milorad Dodik imao i ima vrlo bliske veze sa crnogorskim vlastima, da je podržao referendum, čak i kad to nije bilo po volji zvaničnom Beogradu.
ŽIVANOVIĆ: Ja pretpostavljam da se tu radi ustvari o odnosima koje treba da uspostave dominaciju možda samo jedne figure, govorim o politici, na ovim našim prostorima. Milorad Dodik je možda jednostavno izračunao, opet, kako rekoh radi se o kalkulaciji, da bi takve podrške donijele njemu poene unutar Bosne i Hercegovine. To se naravno i dogodilo. Poznato je da je prije petnaestak godina gospodin Dodik bio najbliži sa Slobodanom Miloševićem, kao što je poznato da se nakon toga Dodik odrekao Miloševića, Milošević Dodika i tako dalje, isključivo zbog ovih ili onih, pragmatičnih interesa. Čini mi se da se to isto, ovo što ste me pitali, događa i sa ljudima koji su sada u vrhu političke scene u Crnoj Gori.
RSE: Kakva je uloga medija u cijeloj priči?
ŽIVANOVIĆ: Pretpostavljam da je medijima naređeno da to prenose, kao što bi bilo naređeno i da ne prenose. Naši ljudi imaju umjesto glave televizore i onda kad gledaju te tv dnevnike oni formiraju ili profiliraju svoje mišljenje. Nedavno sam rekao u šali, mada tu ima uvijek pola istine, da onima koji gledaju centralni dnevnik na bilo kojoj televizijskoj stanici kod nas, uključujući i Podgoricu, njima treba zabraniti uveče izlazak u grad. Oni izlaze u grad sluđeni potpuno i mogu da naprave ovakve ili onakve incidente. Ne zato što bi to željeli, nego što su dobili takve informacije.
RSE: Da li jedna ovakva informacija, dezinformacija, kako god je nazvali, može poremetiti odnose Banja Luke i Podgorice i promijeniti nešto u svijesti ljudi koji su primaoci takvih informacija?
ŽIVANOVIĆ: Ne vjerujem da te informacije mogu poremetiti postojeće relacije kao što, nažalost, istovremeno ne vjerujem da mogu doprinijeti izgradnji nekih progresivnih odnosa između Podgorice i Banja Luke, naravno i drugih na ovim prostorima, zbog toga što je sve kod nas postalo nevažno i više nije uopšte vijest dana da je neko opljačkao neku firmu za sto miliona maraka, dolara ili evra. Ovo ostaje ipak na jednoj površini koja neće u tom dubinskom smislu promijeniti odnose i relacije između, ne samo gradova, država, nego i među ljudima na našim prostorima.
ŽIVANOVIĆ: Ja moram reći da je, evo i ovdje kod nas u Bosni i Hercegovini, u Republici Srpskoj, to uglavna tema dana. Međutim, lično mislim da se u domaćim političkim prilikama sve dešava kao konstrukcija i pretpostavljam da je i u ovom slučaju riječ o ničemu drugom nego o konstrukciji. Da li treba ponovo dobijat neke političke poene ili ne, to je drugo pitanje, ali, na žalost, kod nas se politika uglavnom svela na kalkulaciju. Prema tome, čini mi se da je i ovdje riječ o jednoj kalkulaciji. Ne vjerujem da bi se kroz medije ili kroz druge forme dopiranja do javnosti moglo o tome ozbiljno govoriti.Ako se i planira atentat na nekog, onda se zapravo i ne zna ko će to uraditi, nego se to dogodi iznenada. Čim je riječ o ovolikoj medijskoj, političkoj, politikantskoj i svakoj drugoj pripremi ja u to ne vjerujem.
RSE: Ko bi mogao imati koristi od plasiranja ovakvih informacija, bez obzira na njihov stepen tačnosti?
ŽIVANOVIĆ: Moguće je, barem po mom sudu, da bi se time vjerovatno ojačala srpega vlasti i organizovanog kriminala. Možda da se vidi podobnost Milorada Dodika i drugih ljudi oko njega u odnosu na saradnju sa onima koji ovdje drže sve konce crne ekonomije u svojim rukama. Evo, jedno moje lično iskustvo koje pokazuje da ta spona ili ta sprega direktno postoji. Ja sam imao prošle godine dva sastanka sa kriminalcima u Bosni i Hercegovini. Jedan sastanak je bio sa kriminalcima Republike Srpske, a drugi je bio sastanak sa kriminalcima, njihovim kolegama, iz Federacije. Mada nisam ja nigdje u vlasti, ali, eto, oni su me zvali da se nađu sa mnom. I što je interesantno taj primjer možda bolje govori nego li sve drugo. Kriminalci iz Republike Srpske su rekli ovako „Nama ne odgovara reforma policije, jer ukoliko ta struktura policije bude prelazila granicu entiteta mi ćemo biti u težem položaju. Zasad smo u jako dobrom položaju, jer u kriminalu imamo samo jednog partnera – Vlada Republike Srpske“. A njihove kolege iz Federacije su mene pitali „Profesore, možete li nam pomoći? Mi smo u daleko težem položaju, nego kolege iz Republike Srpske, jer mi imamo više partnera u kriminalu. Deset kantona ili kantonalnih vlada, Distrikt Brčko, a imamo i Vijeće ministara Bosne i Hercegovine i to je strašna stvar koliko mi moramo tu reketa da plaćamo ili koliko moraju oni“. Ja sam njima predložio da se osnuju dva sindikata kriminalaca u Bosni i Hercegovini na nivou entiteta, ali da se napravi takozvani krovni sindikat na nivou države Bosne i Hercegovine, tako da bi i Vijeće ministara Bosne i Hercegovine i međunarodne organizacije ovdje, OHR, OSCE i drugi takođe bili uključeni u kriminal. Ovo može zvučati cinično, ali mislim da zapravo oslikava pravo stanje stvari.
RSE: U tom kontekstu bi mogli napraviti i regionalni sindikat kriminalaca s prostora bivše Jugoslavije?
ŽIVANOVIĆ: Ja vjerujem da će se i to dogoditi, samo su kriminalci sad u problemu da li smo mi Jugoistočna Evropa ili ono što se zove novim terminom Zapadni Balkan. Ali vjerovatno da se unutar Zapadnog Balkana može tako nešto uraditi.
RSE: Šalu na stranu. Odakle Crna Gora u tom kontekstu? Uopšte, posebno ako se zna da je Milorad Dodik imao i ima vrlo bliske veze sa crnogorskim vlastima, da je podržao referendum, čak i kad to nije bilo po volji zvaničnom Beogradu.
ŽIVANOVIĆ: Ja pretpostavljam da se tu radi ustvari o odnosima koje treba da uspostave dominaciju možda samo jedne figure, govorim o politici, na ovim našim prostorima. Milorad Dodik je možda jednostavno izračunao, opet, kako rekoh radi se o kalkulaciji, da bi takve podrške donijele njemu poene unutar Bosne i Hercegovine. To se naravno i dogodilo. Poznato je da je prije petnaestak godina gospodin Dodik bio najbliži sa Slobodanom Miloševićem, kao što je poznato da se nakon toga Dodik odrekao Miloševića, Milošević Dodika i tako dalje, isključivo zbog ovih ili onih, pragmatičnih interesa. Čini mi se da se to isto, ovo što ste me pitali, događa i sa ljudima koji su sada u vrhu političke scene u Crnoj Gori.
RSE: Kakva je uloga medija u cijeloj priči?
ŽIVANOVIĆ: Pretpostavljam da je medijima naređeno da to prenose, kao što bi bilo naređeno i da ne prenose. Naši ljudi imaju umjesto glave televizore i onda kad gledaju te tv dnevnike oni formiraju ili profiliraju svoje mišljenje. Nedavno sam rekao u šali, mada tu ima uvijek pola istine, da onima koji gledaju centralni dnevnik na bilo kojoj televizijskoj stanici kod nas, uključujući i Podgoricu, njima treba zabraniti uveče izlazak u grad. Oni izlaze u grad sluđeni potpuno i mogu da naprave ovakve ili onakve incidente. Ne zato što bi to željeli, nego što su dobili takve informacije.
RSE: Da li jedna ovakva informacija, dezinformacija, kako god je nazvali, može poremetiti odnose Banja Luke i Podgorice i promijeniti nešto u svijesti ljudi koji su primaoci takvih informacija?
ŽIVANOVIĆ: Ne vjerujem da te informacije mogu poremetiti postojeće relacije kao što, nažalost, istovremeno ne vjerujem da mogu doprinijeti izgradnji nekih progresivnih odnosa između Podgorice i Banja Luke, naravno i drugih na ovim prostorima, zbog toga što je sve kod nas postalo nevažno i više nije uopšte vijest dana da je neko opljačkao neku firmu za sto miliona maraka, dolara ili evra. Ovo ostaje ipak na jednoj površini koja neće u tom dubinskom smislu promijeniti odnose i relacije između, ne samo gradova, država, nego i među ljudima na našim prostorima.