Farhudin Radončić:
„Gospodin Tihić je ljut što smo mi utvrdili da je on za 4 godine mandata ratno-profiterskih lobija na poklon dobio dva, tri stana. Mislim da je suština sukoba u tome da on ne želi da mi otkrivamo njegov imovinski karton i da želi da zamjenom identiteta, tako što će reći: ’Vi ste lopovi’, nas uplaši da radimo svoj posao.“
Sulejman Tihić tvrdi kako nije istina da ima nekoliko stanova:
„Znači, osim one imovine koju sam imao prije rata u Bosanskom Šamcu, ja sam podigao kredit i kupio jedan stan veličine 90 kvadrata. To su ranije bile radničke barake koje su nešto preuređene - i to je jedini stan čiji sam ja vlasnik, koji je doista onako neuvjetan, od prokišnjavanja do svjetlosti. Pozivam nadležne institucije da vide. Ali isto tako da se utvrdi i provjeri kako je gospodin Radončić od čovjeka koji ništa nije imao u BiH 1992. godine postao jedan od najbogatijih ljudi. Ja, prema tome, pozivam nadležne organe da dođu i provjere sve što smo imali u Tihićima prije rata, a što ima sada. Ali isto tako da se uradi za gospodina Radončića.“
Radončić tvrdi kako su on i njegova firma Avaz do sada već često kontrolisani:
„Ovdje je bila finansijska policija 110 dana, bio je kantonalni tužilac gospodin Bisić mjesecima, bio je federalni MUP, bila je poreska uprava - i sve te kontrole su pokazale da je Avaza u pretplati za 2 miliona maraka poreza na dobit. Prema tome radi se o jednoj stvari - da je naša prodaja bila samo 30 hiljada prosječna, ona je mnogo veća, vi znači ste sa tržišta u svoju firmu ubacili 120 miliona maraka. Na tih 120 miliona maraka, znate i sami, da dolazi marketing koji je makar toliki - to je 250 miliona. A gdje su kreditne linije i drugi naši poslovi?“
Sukob vodećeg čovjeka SDA i vodećeg medijskog magnata u BiH datira još od prije oktobarskih općih izbora u BiH, kada je Dnevni avaz počeo negativno pisati o Tihiću. O tome Radončić kaže:
„Gospodin Tihić je katastrofalno izgubio od gospodina Silajdžića na način da mu je 400 hiljada glasača okrenulo leđa. On iz toga ne želi da izvuče konzekvencu - da se povuče sa pozicije čelnog Bošnjaka, i to je stvar koju trebaju riješiti on i njegova stranka. Političari rade svoj posao, a mediji svoj. Ako imate predsjednika jedne stranke koji za 4 godine nije ništa uradio - nema autoputa, nema zaobilaznice, nema zapošljavanja, korupcija u zemlji cvjeta - imate jedan neovisni mediji koji to primjećuje - i ono što Avaz radi je u intersu naroda i javnosti.“
Tihić tvrdi drugačije:
„On smatra, kao medijski tajkun, kao čovjek koji se dosta obogatio u ratu i poslije rata, da treba da se pita, da određuje ko će biti predsjednik, ko će biti ministar, ko će biti premijer, ko smije s kim ići u koaliciju, da svima dijeli lekcije. Nije to lični sukob. To je sukob dva koncepta političkog oragnizovanja, posebno Bošnjaka, koje on pokušava da svede na vjersku skupinu, uz pomoć još nekih krugova. Ne treba Avaz biti ovisan ni o jednoj političkoj stranci, ni o jednom pojedincu političaru itd. Treba da budu profesionalni. Nažalost, oni nisu profesionalni, znate. Oni izmišljaju, oni dadaju, skraćuju, naslovima i podnaslovima devalviraju sadržaje izjave. To nije profesionalnost. To je ovisnost o vlasniku, gdje vlasnik pokušava da, suprotno demokratskim pravilima, taj list uređuje.“
Fahrudin Radončić:
„Što se tiče moje biografije u tom smislu, ona je zaista vrlo korektna i može da služi kao jedan primjer uspješnog novinara. Mogu samo reći da sam svih ovih petnaestak, dvadeset godina bio predmetom KOS-a, i to vjerovatno gospodin Tihić kao predratni tužilac, a tužioci su bili najrevnosniji komunistički gadovi, izvinjavam se slušaocima na toj vrsti izraza, mora znati. Moja prošlost je u profesionalnom smislu poznata regionu. Ja sam 1988. godine nazvao Miloševića fašistom i zbog toga sam tužen, procesuiran i isključen iz Saveza komunista. Nakon tog sam bio novinar zagrebačkog Danasa, napravio knjigu o Ademu Demaćiju koji je bio 30 godina u zatvoru i važio kao jedan vrlo opozicioni i strog novinar. Nakon toga sam pokrenuo Avaz.“
Avaz je danas, procjenjuju analitičari, zasigurno najutjecajniji dnevni list u BiH, posebno u kreiranju mišljenja kod Bošnjaka u ovoj zemlji. Podrška Radončića i Dnevnog avaza Stranci za BiH tokom predizborne kampanje ocjenjuje se kao jedan od ključnih razloga za pobjedu Harisa Silajdžića nad Sulejmanom Tihićem u utrci za člana Predsjedništva BiH.
„Gospodin Tihić je ljut što smo mi utvrdili da je on za 4 godine mandata ratno-profiterskih lobija na poklon dobio dva, tri stana. Mislim da je suština sukoba u tome da on ne želi da mi otkrivamo njegov imovinski karton i da želi da zamjenom identiteta, tako što će reći: ’Vi ste lopovi’, nas uplaši da radimo svoj posao.“
Sulejman Tihić tvrdi kako nije istina da ima nekoliko stanova:
„Znači, osim one imovine koju sam imao prije rata u Bosanskom Šamcu, ja sam podigao kredit i kupio jedan stan veličine 90 kvadrata. To su ranije bile radničke barake koje su nešto preuređene - i to je jedini stan čiji sam ja vlasnik, koji je doista onako neuvjetan, od prokišnjavanja do svjetlosti. Pozivam nadležne institucije da vide. Ali isto tako da se utvrdi i provjeri kako je gospodin Radončić od čovjeka koji ništa nije imao u BiH 1992. godine postao jedan od najbogatijih ljudi. Ja, prema tome, pozivam nadležne organe da dođu i provjere sve što smo imali u Tihićima prije rata, a što ima sada. Ali isto tako da se uradi za gospodina Radončića.“
Radončić tvrdi kako su on i njegova firma Avaz do sada već često kontrolisani:
„Ovdje je bila finansijska policija 110 dana, bio je kantonalni tužilac gospodin Bisić mjesecima, bio je federalni MUP, bila je poreska uprava - i sve te kontrole su pokazale da je Avaza u pretplati za 2 miliona maraka poreza na dobit. Prema tome radi se o jednoj stvari - da je naša prodaja bila samo 30 hiljada prosječna, ona je mnogo veća, vi znači ste sa tržišta u svoju firmu ubacili 120 miliona maraka. Na tih 120 miliona maraka, znate i sami, da dolazi marketing koji je makar toliki - to je 250 miliona. A gdje su kreditne linije i drugi naši poslovi?“
Sukob vodećeg čovjeka SDA i vodećeg medijskog magnata u BiH datira još od prije oktobarskih općih izbora u BiH, kada je Dnevni avaz počeo negativno pisati o Tihiću. O tome Radončić kaže:
„Gospodin Tihić je katastrofalno izgubio od gospodina Silajdžića na način da mu je 400 hiljada glasača okrenulo leđa. On iz toga ne želi da izvuče konzekvencu - da se povuče sa pozicije čelnog Bošnjaka, i to je stvar koju trebaju riješiti on i njegova stranka. Političari rade svoj posao, a mediji svoj. Ako imate predsjednika jedne stranke koji za 4 godine nije ništa uradio - nema autoputa, nema zaobilaznice, nema zapošljavanja, korupcija u zemlji cvjeta - imate jedan neovisni mediji koji to primjećuje - i ono što Avaz radi je u intersu naroda i javnosti.“
Tihić tvrdi drugačije:
„On smatra, kao medijski tajkun, kao čovjek koji se dosta obogatio u ratu i poslije rata, da treba da se pita, da određuje ko će biti predsjednik, ko će biti ministar, ko će biti premijer, ko smije s kim ići u koaliciju, da svima dijeli lekcije. Nije to lični sukob. To je sukob dva koncepta političkog oragnizovanja, posebno Bošnjaka, koje on pokušava da svede na vjersku skupinu, uz pomoć još nekih krugova. Ne treba Avaz biti ovisan ni o jednoj političkoj stranci, ni o jednom pojedincu političaru itd. Treba da budu profesionalni. Nažalost, oni nisu profesionalni, znate. Oni izmišljaju, oni dadaju, skraćuju, naslovima i podnaslovima devalviraju sadržaje izjave. To nije profesionalnost. To je ovisnost o vlasniku, gdje vlasnik pokušava da, suprotno demokratskim pravilima, taj list uređuje.“
Fahrudin Radončić:
„Što se tiče moje biografije u tom smislu, ona je zaista vrlo korektna i može da služi kao jedan primjer uspješnog novinara. Mogu samo reći da sam svih ovih petnaestak, dvadeset godina bio predmetom KOS-a, i to vjerovatno gospodin Tihić kao predratni tužilac, a tužioci su bili najrevnosniji komunistički gadovi, izvinjavam se slušaocima na toj vrsti izraza, mora znati. Moja prošlost je u profesionalnom smislu poznata regionu. Ja sam 1988. godine nazvao Miloševića fašistom i zbog toga sam tužen, procesuiran i isključen iz Saveza komunista. Nakon tog sam bio novinar zagrebačkog Danasa, napravio knjigu o Ademu Demaćiju koji je bio 30 godina u zatvoru i važio kao jedan vrlo opozicioni i strog novinar. Nakon toga sam pokrenuo Avaz.“
Avaz je danas, procjenjuju analitičari, zasigurno najutjecajniji dnevni list u BiH, posebno u kreiranju mišljenja kod Bošnjaka u ovoj zemlji. Podrška Radončića i Dnevnog avaza Stranci za BiH tokom predizborne kampanje ocjenjuje se kao jedan od ključnih razloga za pobjedu Harisa Silajdžića nad Sulejmanom Tihićem u utrci za člana Predsjedništva BiH.