Enis ZEBIC, Nebojša GRABEŽ
Zadarska policija potvrdila je kako su u noći sa nedjelje na ponedjeljak uhićene dvije osobe, za koje se sumnja da su pripremali podmetanje eksplozivne naprave. Protiv njih bit će podignuta optužnica za pripremanje kaznenog djela protudržavnog terorizma. Za Radio Slobodna Evropa govori glasnogovornica Policijske uprave zadarske Sandra Jurinčić-Poljak:„U Ulici Zadarskog mira u Zadru policijski službenici uočili su nepoznatog muškarca koji se sumnjivo ponašao, a koji se je, kada je primijetio policijske službenike, pokušao udaljiti. Nepoznati muškarac je zaustavljen, utvrđeno je da se radi o 33-godišnjem hrvatskom državljaninu, kod kojeg je pronađena crna kutija za koju se naknadno utvrdilo da se radi o eksplozivnoj napravi.“
Nešto iza ponoći nedaleko Obrovca u zadarskom zaleđu zaustavljen je u fiatu punto i drugi sumnjivac:
„Utvrđeno je da je prethodno svojim vozilom dovezao ranije privedenog 33-godišnjaka s eksplozivnom napravom u Zadar. Obje osobe su uhićene, te je nad njima zavedena kriminalistička obrada, a temeljem naloga istražnog sudca Županijskog sudca u Zadru izvršena je i pretraga vozila i njihovih obiteljskih kuća.“
Radi se o Tiboru Furu i Nikoli Vejinu. Obojica su hrvatski državljani s prebivalištem na području općine Gračac. Vejin, inače povratnik iz Srbije, poznat je policiji po sitnim krađama, a Fur je u Švicarskoj odsjedio 14 mjeseci zbog zloupotrebe narkotika. Vejin je – prema medijskim napisima – trebao postaviti bombu pod vozilo izvjesnog Vladimira Milosavljevića, građanina Srbije, koji je trebao to veče trajektom iz Zadra otići u Anconu u Italiji. Policija, u interesu istrage, nije objavila ime potencijalne žrtve, niti je potvrdila da je bomba trebala biti postavljena na trajekt prepun putnika, što bi uzrokovalo brojne ljudske žrtve. Na naše pitanje, policijska glasnogovornica nije ni potvrdila ni demantirala povezanost dvojice sumnjivaca sa Zemunskim klanom za koje su – prema navodima medija – trebali odraditi ovaj posao:
„Policija ima više indicija, međutim ništa od svega toga mi ne možemo za sada definitivno potvrditi. Naime, radi se o osobama koje su hrvatski državljani, a koji su povremeno boravili na području Republike Srbije. Mi putem Interpola surađujemo i sa ostalim državama, razmjenjujemo i provjeravamo određene informacije.“
Vejin i Fur optuženi su za kazneno djelo pripremanja kaznenih djela protudržavnog terorizma – odnosno za pripremanje podmetanja eksplozije koja bi naškodila životima i imovini građana, čime bi se prouzročio osjećaj osobne nesigurnosti kod građana, kako to djelo opisuje hrvatski Kazneni zakon. Zadarski županijski državni odvjetnik Ivan Galović obrazlaže inkriminaciju:
„Protudržavni terorizam ne isključuje sam po sebi mafijaški obračun, ali uključuje nešto puno više. Ne moram vam objašnjavati koje su moguće posljedice aktiviranja takve jedne eksplozivne naprave u centru grada.“
Iako se, kako smo rekli, policija ne želi očitovati o mogućnosti da iza svega stoji poznati Zemunski klan, takva pretpostavka nije bez osnova, kaže za naš radio dobar poznavatelj krim-miljea u Hrvatskoj, ali i regiji, urednik „crne kronike“ u zagrebačkom „Jutarnjem listu“ Dušan Miljuš:
„Sigurno da da, s obzirom na neke prijašnje kontakte između hrvatskih i srpskih kriminalnih skupina, poznatih još od vremena famoznih transkripata Hrvoja Petrača kada su prvi put ti kontakti izašli na vidjelo. Ali i tijekom rata je bilo poznato da su, recimo, hrvatska i srpska automafija surađivale.“
Osim ovih dvije godine starih dokazao suradnji hrvatskog i srpskog krim-miljea, ima i novijih, kaže Miljuš:
„Posljednji dokaz koji smo dobili bilo je priznanje Ivana Matekovića da se za vrijeme bijega nakon otmice sina generala Zagorca skrivao u Beogradu i da je tamo čak pokušan atentat na njega.“
No, izvjesnije je da su njega skrivali pripadnici suparničkog, tzv. Surčinskog klana, čijem je istaknutom članu Ljubiši Buhi-Čumetu lažne isprave pribavio navodno Hrvoje Petrač. Čume se jedno vrijeme skrivao u jednoj vili u Zagrebu, kaže Miljuš. Osim toga, jedan od istaknutijih pripadnika srbijanske kriminalne scene Andrija Drašković, lociran je proljetos na opatijskom području, a ljetos na Hvaru. Na suđenju za Arkanovo ubojstvo on se spominje kao jedan od organizatora.
* * * * *
Kako se na vest o hapšenju dvojice hrvatskih državljana s područja Zadarske županije, reaguje u Beogradu?
U Beogradu još uvek nema zvaničnih reagovanja na hapšenje dvojice hrvatskih državljana koji su navodno pripremali ubistvo odbeglog pripadnika Zemunskog klana Vladimira Milisavljevića. Portparol Specijalnog tužilaštva za borbu protiv organizovanog kriminala Tomo Zorić kaže da je ovu vest čuo upravo od nas:
„Da budem potpuno iskren, prvi put sada od vas čujem za takvu informaciju. Ništa od toga mi nije poznato i u ovom momentu uopšte ne raspolažem informacijama da bih vas mogao obavestiti o bilo čemu u vezi toga što ste me pitali. Ako tužilaštvo bude dobilo bilo kakva saznanja, obratiću se javnosti i reći šta imam. Znači, u ovom momentu zaista ne znam. Sve što znam je to što ste mi vi sada u pitanju rekli kao konstataciju. Zaista mi to nije poznato.“
Hroničar slučaja ubistva premijera Zorana Đinđića Miloš Vasić, kaže za Radio Slobodna Evropa da su veze između hrvatskih i srpskih podzemnih krugova uvek bile isprepletene:
„Oni su potpuno jedinstveni, imaju svoju kriminalnu uniju, za razliku od balkanskih država koje još nemaju svoju policijsku uniju koju bi morale da naprave što pre. Sećamo se gde je bežao Milorad Ulemek Legija nakon ubistva premijera – u zapadnu Hercegovinu, kod svojih hrvatskih prijatelja koji su mu nabavljali lažne pasoše s kojima je posle putovao po Evropi. Tako da me prisustvo nekog Vlade Budale ne bi iznenadilo. Uostalom, upravo je prošlo godinu dana od toga da je viđen u Beču kako vozi veoma skupo auto i pozitivno identifikovan. Međutim, izgleda da je bio upozoren iz Beograda da se skloni pa se sklonio.“
Mogućnost da je Vladimir Milisavljević boravio u Hrvatskoj, odakle je trebalo da se trajektom prebaci u susednu Italiju, ne iznenađuje ni zastupnika porodice Đinđić, advokata Rajka Danilovića:
„Treba imati u vidu da su optuženi za ubistvo premijera dr Zorana Đinđića ili bivši radnici državne bezbednosti ili kriminalci koji su imali bliske odnose i saradnju sa Državnom bezbednošću. Poštoje juče uhvaćen Simović, ostala su još četvorica s poternice koji se jure i koji takođe treba da budu na optuženičkoj klupi. Ja sam uveren da Državna bezbednost kontroliše njihovo kretanje, da ih nadzire i čak počinje da biva sumnja da ih koristi i zloupotrebljava u političke svrhe.“