Dženana KARABEGOVIC, Milad OBRADOVIC, Nebojša GRABEŽ, Ankica BARBIR MLADINOVIC
Predsjednik Stranke demokratske akcije Sulejman Tihić kaže da bi najbolje bilo kada bi se donio novi ustav zemlje, ali da je politička realnost takva da je moguća promjena postojećeg kroz nekoliko faza:«U BiH, kao i do sada, jedina realna politika jeste politika korak po korak, ali stalno naprijed i svaki dan po jedan korak.»
Potpredsjednik Stranke za BiH Beriz Belkić ne dijeli Tihićevo mišljenje. Za njegovu političku partiju jedina moguća opcija je donošenje novog ustava BiH:
«Mislim da ga treba mijenjati, i to na način da se otvori jedan proces, jedna široka javna rasprava i da bh. građani dobiju novi ustav.»
Predsjednik Vlade Republike Srpske Milorad Dodik:
«Republika Srpska poštuje Dejtonski sporazum. Nema namjeru da bilo šta od suštine toga mijenja, ali smo bili svjedoci svih ovih godina unazad da je stalno jedan dio te dejtonske strukture, a to je RS, bilo osporavan, ne samo od ljudi iz Sarajeva nego čak i od značajnog dijela međunarodne zajednice koji, naravno, to nikad javno nisu radili, ali sve što su ovdje po nekoj funkciji činili bilo je u funkciji da se RS dovede u poziciju prazne ljušture i da ne može da funkcioniše.»
U Hrvatskoj demokratskoj zajednici navode da je postojeći ustav neprihvatljiv za hrvatski narod u Bosni i Hercegovini. Portparol stranke Mišo Relota:
«BiH treba dobiti novi ustav, jer sa sadašnjim ustavnim rješenjem ona prije svega nije ekonomski samoodrživa zemlja.»
Predstavnik Socijaldemokratske partije Mirza Kušljugić:
«Stekli su se uslovi da počnemo ozbiljno razgovarati o promjeni ustava i jasno je da sa postojećim ustavom mi ne da ne možemo u Evropu - ne možemo ni da počnemo da se približavamo Evropi.»
Profesor ustavnog prava i sudionik potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma Kasim Trnka kaže kako je protekli jedanaestogodišnji period pokazao da postojeći ustav ima određene performanse koje su dale rezultate u praksi, ali da je došlo vrijeme za njegove promjene:
«Treba mijenjati svođenje nacionalnog kriterija na jednu razumnu mjeru, a da se sistem odlučivanja u institucijama vlasti uskladi sa demokratskim standardima i da se na neki način nađu povoljnija rješenja za deblokadu u sistemu.»
Građane Banje Luke pitali smo treba li mijenjati ustav parafiran u Dejtonu?
«Treba ga mijenjati.»
«Malo ga samo usavršavati.»
«Nije ga trebalo onakvog ni potpisivati.»
«Nešto nadopunjavati, hvala Bogu.»
«Treba mijenjati nas sve komplet, a ne Dejton.»
Ambasadori SAD-a, Evropske unije, Francuske, Njemačke, Rusije i Velike Britanije su, povodom jedanaestogodišnjice od potpisivanja Dejtonskog sporazuma, zatražili od domaćih institucija vlasti da se obavežu na reformu, podsjetivši kako njihov mandat u naredne četiri godine mora biti prekretnica u historiji BiH.
* * * * *
Sjedinjene Američke Države i dalje će biti uz Bosnu i Hercegovinu kao što su to bile u proteklih 11 godina, poruka je američkog ambasadora Douglasa McElhneya. Pak, iako se američko opredjeljenje prema BiH neće mijenjati, mora se promijeniti priroda odnosa, te Sjedinjene Države i međunarodna zajednica očekuju da bh. lideri preuzmu odgovornost.
U narednim mjesecima, dodaje McElhaney, očekuje se rješenje posljednjeg važnog pitanja koje je ostalo neriješeno nakon raspada bivše Jugoslavije - status Kosova:
«Posljednjih sedmica neki bh. političari implicirali su vezu između mogućeg ishoda pregovora o statusu Kosova i Republike Srpske. Ova vrsta neodgovorne retorike, koja unosi podjele, samo odvlači pažnju od ključnih pitanja s kojima se trenutno suočavaju lideri zemlje - stvaranje efikasnije i efeketnije vlasti, razvoj privrede i nova radna mjesta, te promovisanje pravne države. Stav Sjedinjenih Država i međunarodne zajednice je jasan: teritorijalni integritet BiH potvrđen je u Daytonu i od strane Ujedinjenih nacija. Republika Srpska nema budućnost izvan granica Bosne i Hercegovine.»
Američka vlada, dodaje McElhaney, i šira međunarodna zajednica i dalje vjeruju da je usvajanje paketa amandmana koji nisu usvojeni u bh. parlamentu ključno za postavljanje temelja za naredne faze reforme:
«Predloženi amandmani bi pozitivno uticali na tri državne institucije ključne za integritet BiH i njene aspiracije za članstvo u euroatlantskim institucijama. Ovo je samo prvi korak. Sjedinjene Države i Evropa su opredijeljeni da nastave podržavati ovaj proces, ali da bi se krenulo u naredne faze reforme - prva faza mora uspjeti.»
* * * * *
Povodom jedanaeste godišnjice potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, beležimo koji su dometi ovog istorijskog dogovora, iz ugla Srbije, posebno u kontekstu najnovijih političkih dešavanja.
Dejtonski mirovni sporazum doneo je mir narodima Bosne i Hercegovine, ali nije suštinski odredio njenu budućnost i otklonio moguće nesporazume, generalan je pogled iz Srbije posle 11 godina od njegovog potpisivanja. Međutim, sagledavanje budućnosti susedne države, iz tog istog igla, nosi oprečne političke stavove.
Ne tako brojna politička opcija, stoji na fonu prošlogodišnjeg predloga da bi trebalo izvršiti nadogradnju Dejtonskog sprazuma, kako bi centralna vlast u BiH imala više ingerencija. Alaksandar Popov, direktor Centra za regionalizam, jedan od protagonista tog predloga:
„Ona je faktički verifikovala rezultate rata i etničkog čišćenja, dakle dva entiteta – Republiku srpsku i Federaciju BiH – koji su faktički države za sebe, centralna država ne funkcioniše. Tu su i kantoni koji imaju ogromna ovlašćenja i tako dalje.“
Takvo ustrojstvo, po mišljenju Popova, ostavlja prostor da se govori i o održavanju referenduma za izdvajanje Republike Srpske i dovođenja u kontekst budućeg statusa Kosova:
„Mislim da postoji jedna dosta opasna tendencija; ako gledamo glavne aktere na političkoj sceni, deo aktera koji kroz nekoliko stranaka može da nosi veći deo biračkog tela, manje ili više otvoreno zastupa tezu da bi se gubitak Kosova mogao i trebao kompenzovati sa pripajanjem Republike Srpske. Ili većina koketira, makar u nekoj daljoj primesi, s ovom mogućom varijantom.“
Milorad Mirčić, visoki funkcioner Srpske radikalne stranke, ideje o mogućnosti pripajanja Republike Srpske Srbiji naziva nelogičnim i objašnjava zašto:
„To je potpuno nelogično. Ne toliko teorijski koliko je u praksi neprimenjivo, iz prostog razloga što nametnuti upravnik Bosne i Hercegovine odnosno Republike Srpske, svojim odlukama, svojim potezima bukvalno briše svaku mogućnost za ovakvu neku kombinaciju koja se ogleda u referendumskom izjašnjavanju srpskog entiteta na prostoru Republike Srpske.“
Mirčić objašnjava i zašto se u poslednje vreme intenzivira ova teza:
„Iz prostog razloga što oduzimanje Kosova i Metohije od Srbije podrazumeva da će to ići jako teško. S druge strane, nakon donošenja ustava, to je nešto što bi u bukvalnom smislu te reči bilo presedan svih presedana.“
Kompenzacije ovakvog tipa su po mišljenju Aleksandra Simića, savetnika premijera Koštunice, nešto što izlazi iz okvira međunarodnog prava i što bi izazvalo dodatne zahteve za novim kompenzacijama:
„O kompenzacijama se ne može govoriti, zato što bi one prouzrokovale kulu od karata koja bi se srušila na Balkanu.“
Simić kaže da je Dejtonski sporazum sačuvao Bosnu i Hercegovinu, ali da je isto tako dao i model na koji način se mogu resiti etnički konflikti nastali na razvalinama bivše Jugoslavije:
„Ovaj sporazum je ostao u okvirima Badinterovih pravnih mišljenja o tome da se bivša SFRJ može raspasti po šavovima, odnosno granicama republika.“
Savetnik premijera Koštunice kaže da u tom smislu Dejtonski sporazum daje recept za rešavanje statusa Kosova, koristeći pri tom, kod ovdašnjih političara, do sada nezabeleženu formulaciju za kosovske Albance:
„Taj sporazum daje recept za rešavanje secesionizma kod naših Šiptara. Kad kažem ,naših‘ mislim srpskih Šiptara na Kosovu i Metohiji i u skladu sa tim sporazumom je potpuno jasno da se kosmetsko državno-pravno pitanje, državno-pravni status može rešiti samo u okviru Republike Srbije, sa jednom ozbiljnom, velikom autonomijom koju bi kosmetski Šiptari uživali.“
* * * * *
Bosna i Hercegovina se treba oprostiti od Daytonskog sporazuma, barem većine njegovih institucija i početi graditi suvremeno multietničko društvo - jedinstveni su u ocjeni hrvatski stručnjaci i političari, bez obzira na ideološka opredjeljenja.
Bivši Tuđmanov ministar vanjskih poslova, danas politički analitičar i savjetnik desne Hrvatske stranke prava, doktor Mate Granić, jedan je od sudionika potpisivanja sporazuma u Daytonu. Ocjenjuje ga dobrim kompromisom koji je zaustavio rat, ali nakon kojeg je, kaže, srpski narod jačao svoj entitet, bošnjački pokazivao elemente majorizacije, a hrvatski nije dovoljno ni konzumirao svoje mogućnosti Daytona:
"Kazao bih da sve institucije i političke stranke, Katolička crkva i kulturne institucije smatraju da je potrebna radikalnija nadogradnja Daytona, da bi se upravo sačuvao taj hrvatski narod konstutivnim i da ima jednako pravo kao druga dva naroda. Primarno mislim na to da bi bio najbolji dogovor tri naroda i legitimnih predstavnika, da jača središnja vlast, da slabi entitetska vlast i bilo bi optimalno kada je ne bi ni bilo, kada bi Bosna bila evropski regionalizirana država."
Neovisni saborski zastupnik, doktor Ivo Banac, ističe da danas u Hrvatskoj tek marginalne političke skupine zagovaraju, treći, hrvatski entitet u Bosni i Hercegovini, iako je teško naći ikoga s hrvatske perspektive tko je zadovoljan onim što se dogodilo nakon Daytona:
"Pokazalo se da je Daytonska formula ipak bila jedna vrsta podjele. Pokazalo se da oni koji žele zadržati upravo takvo stanje jesu za podjelu Bosne i Hercegovine. Tu postoje razne varijante, ali opet se sve svodi na to hoće li Bosna i Hercegovina biti država ravnopravnih građana, ili će ona biti podijeljena po etničkom principu. U tom krugu se vrti današnja bosansko-hercegovačka politika, s tim što je Hrvatska u nju mnogo manje involvirana nego što je bila prije 10 godina."
Ipak dodaje da:
"U hrvatskoj politici još uvijek tinja stanoviti interventni moment koji se okreće oko financijskog podržavanja raznih, isključivo hrvatskih ustanova u Bosni i Hercegovini, što mislim da nije dobro jer nije dobro graditi bolnice za jednu skupinu, nije dobro graditi sveučilišta za jednu skupinu. Koliko god takve ustanove u načelu jesu otvorene i drugima, samo njihovo podizanje na toj osnovi stvara stanovitu branu, stanoviti otpor kod drugih."
Saborski zastupnik Hrvatske narodne stranke, Dragutin Lesar - Hrvatska oficijelna politika nema danas jasnu strategiju prema Bosni i Hercegovini u cjelini, pa niti prema Hrvatima u Bosni i Hercegovini:
"Zadnje tri godine oficijelna hrvatska politika je tamo toliko premalo prisutna, koliko smo do 1999. godine bili previše prisutni. Niti je ono bilo dobro, niti je ovo dobro."
Bivši hrvatski ministar vanjskih poslova u Račanovoj vladi, Tonino Picula - Daytonski sporazum je smokvin list svima koji žele destrukciju Bosne i Hercegovine:
"Moramo doista pokušati biti kreativni, ili imati neku vrstu vizije ispred sebe i pretpostaviti u kojem pravcu treba ići nakon što se oprostimo od Daytona. Vjerujem da ćemo barem 15 godina nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma biti u prilici komentirati Bosnu i Hercegovinu kao državu koja je spojena unutrašnjim razlikama, kao švicarsko društvo."