Esad KRCIC, Sead SADIKOVIC
Profesor Ekonomskog fakulteta u Podgorici Anđelko Lojpur je, komentarišući ekonomski dio programa nove Vlade, ukazao na potrebu definitinog početka funkcionisanja pravne države, ali je zamjerio uopštenost programskih ciljeva. Kada se posmatraju ciljevi Vlade tu se moraju nalaziti konkretni parametri:„Ne možemo davati nekakve upštene ciljeve. Neka gospoda iz ove nove Vlade kažu koliko će se toga desiti za četiri godine, recimo pomaci u društvenom proizvodu, društveni proizvod per capita i to će biti sasvim solidni ciljevi i drugo da definitivno profunkcioniše pravna država. To će biti najveći problem i ove Vlade, to je bio i problem i prošle Vlade. Ne može se praviti razlika između Zakona o pušenju, Zakona o saobraćaju i Zakona o plaćanju poreza. Neka počnu od primjene Zakona o pušenju.“
Božo Mihailović, profesor Ekonomskog fakulteta u Podgorici, smatra da je veoma dobro što je ekonomski dio programa buduće Vlade zahvatio sve važne komponente buduće ekonomije Crne Gore. Komentarišući Vladine prioritete za održavanje budžetskog deficita na nivou do dva posto, smanjenje javne potrošnje na 35% bruto društvenog proizvoda do 2010. godine, postepeno povećanje cijene rada, pad kamatnih stopa i održavanje inflacije na evropskom nivou, profesor Mihailović se osvrnuo i na dio programa u kom se izražava opredjeljenje Vlade za nastavak dinamičnih investicionih aktivnosti:
„Pretpostavljam da se dinamičnost investicija odnosi, prije svega na inostrane investicije, ali i domaća ulaganja. Takođe, pretpostavljam da će i sve dinamičnosti investicija doći i do rasta bruto društvenog proizvoda koji, po mojim procjenama, mira biti reda veličina 7 do 9% u narednom periodu, odnosno otprilike 7 do 10% do kraja Vlade u naredne četiri godine“.
Iako je programom dosta toga obećano najvažnije bi bilo sačuvati ono što je dosadašnja Vlada uradila, rekao je Anđelko Lojpur, profesor Ekonomskog fakulteta u Podgorici:
„Nema dvojbe da se Crna Gora može razvijati kao otvorena, preduzetnički orijentisana privreda, a kada je riječ o ciljevima onda je to zasigurno trajno održan rast bruto domaćeg proizvoda, smanjenje nezaposlenosti i što je veliki problem u Crnoj Gori, poboljšanje kvaliteta života i ono što mi prepoznajemo kao jedan strateški cilj, to je socijalna uključenost svih društvenih skupina u zbivanja u društvu. To je ono što su standardi Evrope. Ne treba se puno baviti ovim "mastrihtskim" kriterijumima. To ćemo ostaviti drugima“.
Profesor Božo Mihailović je posebno pozdravivši namjeru da se nastavi sa poreskim rasterećenjima kao jedan od najtežih zadataka Vlade, označio smanjenje javne potrošnje. „Sektor koji nijesam video u informacijama koje su do sada objavljene je deficit platnog bilansa“, rekao je Mihailović:
„To je izuzetno krupno, složeno, jedno od najtežih pitanja buduće ekonomije Crne Gore. U okviru toga posebno bih istakao deficit trgovinskog bilansa, jer pokazatelji koje imamo za prvih devet mjeseci ove godine pokazuju taj jedan dugoročni složeni problem ostaje prisutan i naravno on se ne može riješiti u kratkom roku, ali imamo utisak na osnovu informacija koje sada imam da je taj put, ta sprega dinamične investicije, povećanje rasta bruto društvenog proizvoda logičan i da on treba da dovede u sljedećem vremenskom periodu do smanjenja trgovinskog i platnog bilansa.“
* * * * *
Šta građani očekuju od nove Vlade? Analizirali smo u Bijelom Polju.
„Samo diskontinuitet sa starom praksom daje nadu da vjerujemo u novu Vladu“, kaže magistar Bajram Beli Bikić, koji kao i Miško Tmušić svako jutro uz kafu prelistava dnevnu štampu:
„Dobrovoljno po notama iz Brisela. Rečeno je da će sto dana makar neke od opozicionih stranaka dati Vlade što je i red da se započnu nekakvi rezovi ovom našem takvom kakvo jeste tkivu i moj stav je da oni treba prvo da počnu „s glave“ kako to kaže naš narod“.
RSE: Može li neka tabletica, a ne rez?
BIKIĆ: Mislim da tablete mogu tamo za one nekakve akutne bolesnike, ali za hronične bolesnike su operacioni zahvati. Mislim da treba da se nadamo. Sama činjenica da je Crna Gora primila breme odlučivanja sama na sebe mislim da će dati podstreka svim ljudima da brinu o svojoj sudbini.
TMUŠIĆ: Sad su neki pomaci napravljeni, neke promjene su urađene. Nova Vlada, novi premijer, nova država, na kraju krajeva, ’ajmo nova država, ’ajmo novi premijeru idemo dalje. ’Ajmo da idemo pošteno, pošteno, pošteno. Samo pošteno, pa ko koga pređe.
BIJELOPOLJAC 1: Ja sam Mahmutović Džemal iz Bistrice. Prosvjetni sam radnik. Vi ste u jednom navratu prenijeli na vašem radiju moje pitanje Milu Đukanoviću da li je iza Kolašina Crna Gora. I poslije toliko godina ako bih postavio to pitanje postavio bih isto. Čini mi se da i ta nova Vlada neće nešto boljitka donijeti sjeveru Crne Gore, kao ni prethodne. A dobro reče jedan poslanik na Skupštini da Milo Đukanović može biti i na Aljasci, ali će ipak on upravljat Crnom Gorom.
Na ulazu u zgradu bijelopoljske Skupštine opštine je protest, sa transparentima su invalidi rada. Oni, kažu, nemaju vremena da čekaju ni da se konstituiše nova Vlada:
BIJEPOLJAC 2: Uključi to molim te. Ja sam predsjednik invalida Miško Šebek Milorad iz „Petoljetke“. Evo, čekali smo, čekali smo duži period obećavanje od marta mjeseca čekajući na riječ da je nama obećano odemo kući, brate, ali izgleda od toga slaba vajda.
BIJELOPOLJKA 1: Rekli su nam da imamo strpljenja dok prođe referendum, dok prođu izbori i fino je rečeno da imamo strpljenja dok se to završi, međutim, mi nemamo više strpljenja. Od čega? Kako da imam strpljenja da čekam? Dijete mi traži na fakultet, dijete mi traži kući da jede, dođe mi iz Distribucije pred kuću da mi isključi struju. Odakle ja da platim? Primanja nemam. Trideset eura sa Zavoda.
RSE: Znači, neumjesto je da vas pitam sto dana da date Vladi.
BIJELOPOLJAC 1: Ništa. Kakvih sto dana. Pa, bolje da se bacimo s mosta. Bolje da se bacimo s mosta.
RSE: Šta očekujete od ove Vlade?
BIJELOPOLJKA 1: Šta je očekujem? Ko i do sad. Šta mogu ja bolje da očekujem? Mi tražimo što nam je prva Vlada obećala. Što moramo da čekamo dok se ova Vlada formira.
RSE: Šta ovo piše na transparentu?
BIJELOPOLJAC 3: „Sve volimo, hoćemo svoje“.