Intervju sa Vladimirom Čejovićem, članom Savjeta za građansku kontrolu rada policije.
RSE: Gospodine Čejoviću, još uvijek traje rasprava oko toga ko bi trebalo da finansira rad Savjeta za građansku kontrolu policije, čiji ste član u ime Advokatske komore. Vlada je odbila da to uradi prebacujući odgovornost na Skupštinu, a generalni sekretar parlamenta tvrdi da to nije njihova obaveza iako se Savjet, na skupštinskom sajtu nalazi među ostalim radnim tijelima. Kako komentarišete čitavu tu situaciju?
ČEJOVIĆ: Prije par dana dao sam izjavu povodom stanja oko finansiranja Savjeta za građansku kontrolu rada policije. Problem jeste taj da je Savjet za građansku kontrolu rada policije ustanovljen Zakonom o policiji. Savjet za građansku kontrolu rada policije nije nevladina organizacija, nije neko tijelo van zakona već je ustanovljeno zakonom. Samim tim, čim je ustanovljen zakonom, Savjet za građansku kontrolu rada policije mora imati svoj budžet, a ko će ga finansirati s obzirom da je on formiran kao radno tijelo Skupštine potpuno je svejedno. Bitno je da Savjet za građansku kontrolu rada policije postupa u skladu sa Zakonom o policiji, odnosno da građani imaju mogućnost da Savjet za građansku kontrolu rada policije kontrolišu rad policije. U Savjetu za građansku kontrolu rada policije sjede predstavnici nevladinog sektora, Advokatske komore, Udruženja pravnika i doktor Đoko Jočić ispred Ljekarske komore, odnosno ispred nezavisnih intelektualaca i bio je Milan Marković, profesor Pravnog fakulteta koji je podnio ostavku. Već godinu i po dana Savjet za građanku kontrolu rada policije radi, praktično volonterski svi radimo bez ikakve pomoći od strane države, osim pomoći u pozivima i svemu ostalome, a vrlo je komplikovan posao s obzirom da se kontroliše kompletan rad policije. Mislim da se radi o jednom vrzinom kolu. Mislim da se radi o birokratskom odnosu pojedinih ljudi u državnoj upravi koji nalaženjem praznina u zakonu ne dozvoljavaju zakonu da profunkcioniše. Dok takvi ljudi budu sjedjeli na određenim mjestima na kojima sjede zakon se neće primijenjivati. Zakon treba da bude jednak za svakoga i suština svakog zakona jeste da bude primijenljiv u praksi. Savjet za građansku kontrolu rada policije je zbog toga i postavljen da bi i građani, ne samo unutrašnja kontrola i parlament, mogli kontrolisati policiju. U konkretnom slučaju, ako izostanu pare, potupno je normalno da građani neće moći kontrolisati policiju.
RSE: Da li to znači da nekome u vrhu vlasti, u vrhu države, još uvijek odgovara da policija bude bez civilne kontrole?
ČEJOVIĆ: Očigledno je da se ide u tom pravcu. Unutrašnja kontrola pretpostavlja kontrolu rada policije. Parlamentarna kontrola pretpostavlja da policija kontroliše parlament. Ja ne znam dokle se stiglo u tom pravcu da policija kontroliše parlament, a Savjet za građansku kontrolu jeste nešto što okuplja vrlo različite profesije na jednom mjestu i interesantno je da se u Savjetu za ovih godinu i po dana javljali kako građani koji su pretrpjeli određeni vid policijske torture, tako i pripadnici policije koji su trpjeli određena neprofesionalna ponašanja svojih starješina. Znači, imamo i jednu i drugu stranu. Mi smo pokušavali kao nezavisno tijelo zbog toga što smo potpuno nezavisni u svom funkcionisanju unutar Savjeta da nađemo najveće moguće mehanizme da taj Savjet profunkcioniše. Što se nas tiče Savjet funkcioniše, znači, nas koji smo unutra, ali što se tiče države koja treba da zakon postavi i da primijeni zakon Savjet ne funkcioniše. Vi sami vidite o čemu se radi i ko to blokira. Javnost je upoznata i sa moje strane i od strane gospodina Saše Zekovića šta se dešava, a mislim da javnost može tačno da locira mjesto zašto zakon nefunkcioniše.
RSE: Nevladine organizacije za zaštitu ljudskih prava nedavno su javno optužile pripadnike policije da su izložili torturi građane albanske nacionalnosti koji su uhapšeni u Tuzima i Malesiji pod optužbom da su planirali terorističke napade. Da li vjerujete da policija i dalje u nekim slučajevima koristi te varvarske metode ispitivanja karakteristične za devedesete godine prošlog vijeka i kako to komentarišete?
ČEJOVIĆ: Zakon o krivičnom postupku koji je uvođenjem branioca u krivični postupak na neki način uspio da spriječi nešto što se dešavalo devedesetih, osamdesetih, pa i ranije, znači da onemogući policiji da putem varvarskih metoda, da malo dolazi do „dokaza“, odnosno priznanja okriveljenog. Međutim, na to pitanje je jednostavno dati odgovor. Treba vidjeti protiv koliko policajaca je pokrenut krivični postupak pred sudovima zbog prekoračenja ovlašćenja. Treba vidjeti koliko je disciplinskih postupaka protiv policajaca vođeno unutar policije i šta je unutrašnja kontrola u pojedinim slučajevima utvrdila i treba dati kompletan, a mi se pripremamo iz Savjeta za građansku kontrolu rada policije da će dati svoj godišnji izvještaj i vidjeti šta je Savjet po tim pitanjima utvrdio. Lično znam, kao bivši pomoćnik ministra unutrašnjih poslova i to je moje lično mišljenje da je policija nespremno dočekala uvođenje advokata, branioca, u policijski postupak, odnosno predkrivični postupak da policija nije uspjela zbog nemanja sredstava da se opremi sa najsavremenijiim metodama otkrivanja tragova i otkrivanja učinilaca krivičnih djela, a sama činjenica da mi moramo analize DNK upućivati za Beograd, odnosno Visbaden, govori da mi nijesmo sposobni i da nemamo sva sredstva, odnosno naša policija nema ono što imaju najsavremenije policije ovoga svijeta. Nadam se da sada formiranjem Internacionalnog biroa Interpola u Crnoj Gori, odnosno u Podgorici, da će i uvođenjem tehnike koju posjeduje Interpol i tih veza koje posjeduje Interpol da će se to dosta smanjiti, ali mislim da dok ne uvedemo kompletnu tehniku za otkrivanje krivičnih djela i ne obučimo pripadnike policije da je policajac u službi građanina i da je osnovno što on treba da radi prevencija, a ne sankcija koju ima, da će se ovakvi slučajevi pojavljivati kojih nesporno ima. Toga nesporno ima.
RSE: Ali koliko takvo postupanje policije utiče na buduće sudske postupke u tim slučajevima, nerješavanje tih slučajeva? Kakve su konsekvence?
ČEJOVIĆ: U Krivičnom zakoniku postoji krivično djelo prekoračenja ovlašćenja od strane policije. Postoji disciplinski postupci. Ja sam bio u jednom predmetu branilac određenih inspektora Centra bezbijednosti u Podgorici. Tu je donesena oslobađajuća presuda. Sve je to slučaj sam za sebe i zavisi od toga koliko je tužilac zainteresovan da uspije u sporu, odnosno koliko je odbrana zainteresovana da uspije u takvim sporovima. Ali takvih slučajeva ima i dalje, na žalost.
RSE: Kao bivši pomoćnik ministra policije, gdje Vi vidite glavne probleme u funkcionisanju policijskog aparata? Gdje ih prepoznajete?
ČEJOVIĆ: Ja mislim da su glavni problemi nemanje tehnike, to je osnovni i glavni problem i to što ljudi nemaju mogućnosti da se obuče za primjenu novih tehnika u otkrivanju krivičnih djela, da je to osnovna stvar.
RSE: Nakon službe u crnogorskom MUP-u vratili ste se izvornoj profesiji advokaturi. Kakva su Vaša iskustva i kako gledate na ukupno stanje u crnogorskom pravosuđu koje je često na meti kritike opozicije i pojedinaca iz nevladinog sektora i struke zbog sporosti, neažurnosti, pa čak i počinjenosti vladajućim partijama?
ČEJOVIĆ: Moje je lično mišljenje da se zadnjih petnaest, šesnaest godina sudski sistem u Crnoj Gori lagano urušava. Ja sam do ’92. godine bio sudija, a ’92. godine sam napustio funkciju i otvorio advokatsku kancelariju. Imamo jedan podatak koji za mene pokazuje suštinu problema u crnogorskom sudstvu. U strašno kratkom periodu, negdje krajem devedesetih godina, dvanaest sudija Vrhovnog suda je pošlo u roku od dvije, tri godine u penziju. Došlo je do brze i nagle promjene iz Osnovnog u Viši i iz Višeg u Vrhovni sud sudija, tako da je ona baza koja je uvijek postojala u crnogorskom pravosuđu, znači ono osnovno sudstvo, ostala je u jednom trenutku prazna. Nije problem, po mom mišljenju, da li će sudija imati platu veću ili manju, to je jedan od problema, ali smatram da je ovo sistemski problem koji treba rješavati na potpuno drugačiji način. Niko se nije pozabavio od strane države, čak ni Ministrstvo pravde koje je nadležno za to, zašto sudije i tužioci napuštaju sud i tužilaštvo i zašto je u zadnjih petnaestak godina preko stotinu sudija i tužilaca otvorilo svoje advokatske kancelarije. Zašto se danas dešava ovo što se dešava u Osnovnom sudu u Podgorici da se sudije proglašavaju od strane Pravosudnog savjeta na prijedlog predsjednika suda, zašto sudije i dalje podnose ostavku i zašto sudije u zadnjih deset, dvanaest godina sa jednim prosjekom, pa lični sudija na primjer od dvjesto predmeta danas imaju šesto do sedamsto predmeta. Nije to stvar u sporosti, nego je to stvar u sistemskom problemu. Ja mislim da danas samo ako uporedite predsjednika parlamenta i njegov uticaj na političkoj sceni Crne Gore, Predsjednika Vlade izvršne vlasti i njegov politički uticaj na politički uticaj u Crnoj Gori i predsjednika Vrhovnog suda koji je jednak među njima, jer je takav naš politički sistem, onda je potpuno jasno, po mom mišljenju, gdje taj problem leži.
RSE: Mislite samo na egzistencijalni status tih ljudi?
ČEJOVIĆ: Ne, nego na opšti uticaj u društvu. Na opšti uticaj.
RSE: Koju kariku ocjenjujete najslabijom u tom lancu s obzirom da smo često svjedoci prepucavanja između čelnika policije, sudova i tužilaštva koji javno optužuju jedni druge zbog neobavljenog posla? Ko nosi najveći dio odgovornosti?
ČEJOVIĆ: Po mom mišljenju najveći dio odgovornosti nosi sud zbog toga što je policija dio izvršne vlasti to je oružana sila jedne države i potpuno je normalno da čovjek koji nosi oružje s vremena na vrijeme prekorači svoja ovlašćenja. Tužilac je, takođe, izvršni organ, znači organ države koji godni. Sud je taj koji treba da presudi u ime naroda. To je ono što sam vam ja rekao i što smatram ispravno. Istražni sudija vodi istragu. On praktično vodi policijski posao, onaj posao koji treba da vodi policija i tužilac i odbrana na drugoj strani. Ja smatram da su treba samo da sudi. Ako policija prekorači svoja ovlašćenja, ako tužilac prekorači svoja ovlašćenja za to je kriv sud zbog toga što je sud taj koji treba da vodi računa o ponašanju svih učesnika u postupku i da ih privede poznaniju prava.
RSE: To se u praksi ne dešava.
ČEJOVIĆ: Pa, to očigledno da se ne dešava.
RSE: Mislite li da je korupcija jedan od gorućih problema, takođe. Predsjednik Osnovnog suda, podsjetiću Vas, Zoran Pažin, nedavno je optužio neke kolege sudije za nezakonitu spregu sa pojedinim advokatima kojima navodno daju posao mimo obavezujućeg spiska Advokatske komore? Da li ste Vi uočili tu pojavu i šta mislite o tome?
ČEJOVIĆ: Prvo da kažem da čestitam i skidam kapu gospodinu Zoranu Pažinu za sve što je pokrenuo i reformu koju je pokrenuo u svome sudu, jer to je jedan vrlo hrabar potez i nezabilježen u sudskoj praksi crnogorskih sudova od ’45. na ovamo, da predsjednik suda, po mom nekom mišljenju, pokrene takvu akciju kakvu je on pokrenuo, a drugo, ja sam ’90. godina, krajem ’90. godina bio u Upravnom odboru Advokatske komore Crne Gore. Imali smo sličan problem ovome, neku priču da postoji sprega advokata sa sudijama i sve ostalo. To je vrlo jednostavno utvrditi. Vrlo je jednostavno utvrditi te činjenice. Imamo spisak advokata, imamo spisak sudija, imamo mogućnost da utvrdimo tačno koliko koji svaki advokat ima po službenoj dužnosti odbrana i koliko je novca primio. Imamo mogućnost vrlo jednostavno pritiskom praktično na dugme kompjutera da znamo koliko koji sudija daje advokatu predmeta, odnosno koliko ih ne daje. Ja znam da je u zadnjih dvije godine, po mom nekom mišljenju, Osnovnom sudu u Podgorici i Višem sudu ustanovljen onaj sistem slučajnog izbora advokata i slučajnog izbora sudije. Znači da se ide redosledom na taj način da se određuju advokati po službenoj dužnosti, ali u zadnje vrijeme kao član Upravnog odbora Advokatske komore dobijam informacije da postoji određena moguća sprega između policije i određenih advokata u potupcima po službenoj dužnosti i na to moguće treba obratiti pažnju i vjerovatno ću to pokrenuti na Upravnom odboru Advokatske komore, jer imam indicija da će određeni klijenti, da su određeni ljudi podnijeli prijave protiv određenih advokata Advokatskoj komori Crne Gore zbog određenih namještenja odbrana pred policijom.
RSE: Šta je pozadina takvih nezakonitih sprega? Da li je to isključivo materijalno okorišćavanje?
ČEJOVIĆ: Pa, ima tu svega i svačega. I materijalnog i nepotizma i prijateljstva i nestvaranja „problema“ advokata koji ga stvara, probleme u vođenju krivičnog postupka. To je jedan mješavina koja ne može dati odgovor u ovako kratkom vremenu. To je za neke dublje analize i veće analize, ali je nesporno da taj problem postoji i da je taj problem postojao i devedesetih godina kada je odjedanput veliki broj sudija i tužilaca pošlo u advokaturu i sama činjenica, pogledaćete u medijima, pa ćete vidjeti da se stalno jedni te isti advokati pojavljuju u određenim predmetima. Da li tu ima ovoga ili onoga to je stvar analize kojom će se vjerovatno pozabaviti kako državni organi, a tako mislim i Advokatska komora u narednom periodu.
RSE: Ako je taj problem zapostavljen kao što kažete, kakve su posljedice?
ČEJOVIĆ: Posljedice mogu da budu svakakve. Da se u određenim slučajevima kazne budu onakve kakve su zakonom definisane. Da imamo određenih zastara, da imamo advokate koji jedva preživljavaju iz godine u godinu, da imamo povlašćene advokate i povlašćene klijente, to mogu da budu posljedice i to jesu sigurne posljedice.
ČEJOVIĆ: Prije par dana dao sam izjavu povodom stanja oko finansiranja Savjeta za građansku kontrolu rada policije. Problem jeste taj da je Savjet za građansku kontrolu rada policije ustanovljen Zakonom o policiji. Savjet za građansku kontrolu rada policije nije nevladina organizacija, nije neko tijelo van zakona već je ustanovljeno zakonom. Samim tim, čim je ustanovljen zakonom, Savjet za građansku kontrolu rada policije mora imati svoj budžet, a ko će ga finansirati s obzirom da je on formiran kao radno tijelo Skupštine potpuno je svejedno. Bitno je da Savjet za građansku kontrolu rada policije postupa u skladu sa Zakonom o policiji, odnosno da građani imaju mogućnost da Savjet za građansku kontrolu rada policije kontrolišu rad policije. U Savjetu za građansku kontrolu rada policije sjede predstavnici nevladinog sektora, Advokatske komore, Udruženja pravnika i doktor Đoko Jočić ispred Ljekarske komore, odnosno ispred nezavisnih intelektualaca i bio je Milan Marković, profesor Pravnog fakulteta koji je podnio ostavku. Već godinu i po dana Savjet za građanku kontrolu rada policije radi, praktično volonterski svi radimo bez ikakve pomoći od strane države, osim pomoći u pozivima i svemu ostalome, a vrlo je komplikovan posao s obzirom da se kontroliše kompletan rad policije. Mislim da se radi o jednom vrzinom kolu. Mislim da se radi o birokratskom odnosu pojedinih ljudi u državnoj upravi koji nalaženjem praznina u zakonu ne dozvoljavaju zakonu da profunkcioniše. Dok takvi ljudi budu sjedjeli na određenim mjestima na kojima sjede zakon se neće primijenjivati. Zakon treba da bude jednak za svakoga i suština svakog zakona jeste da bude primijenljiv u praksi. Savjet za građansku kontrolu rada policije je zbog toga i postavljen da bi i građani, ne samo unutrašnja kontrola i parlament, mogli kontrolisati policiju. U konkretnom slučaju, ako izostanu pare, potupno je normalno da građani neće moći kontrolisati policiju.
RSE: Da li to znači da nekome u vrhu vlasti, u vrhu države, još uvijek odgovara da policija bude bez civilne kontrole?
ČEJOVIĆ: Očigledno je da se ide u tom pravcu. Unutrašnja kontrola pretpostavlja kontrolu rada policije. Parlamentarna kontrola pretpostavlja da policija kontroliše parlament. Ja ne znam dokle se stiglo u tom pravcu da policija kontroliše parlament, a Savjet za građansku kontrolu jeste nešto što okuplja vrlo različite profesije na jednom mjestu i interesantno je da se u Savjetu za ovih godinu i po dana javljali kako građani koji su pretrpjeli određeni vid policijske torture, tako i pripadnici policije koji su trpjeli određena neprofesionalna ponašanja svojih starješina. Znači, imamo i jednu i drugu stranu. Mi smo pokušavali kao nezavisno tijelo zbog toga što smo potpuno nezavisni u svom funkcionisanju unutar Savjeta da nađemo najveće moguće mehanizme da taj Savjet profunkcioniše. Što se nas tiče Savjet funkcioniše, znači, nas koji smo unutra, ali što se tiče države koja treba da zakon postavi i da primijeni zakon Savjet ne funkcioniše. Vi sami vidite o čemu se radi i ko to blokira. Javnost je upoznata i sa moje strane i od strane gospodina Saše Zekovića šta se dešava, a mislim da javnost može tačno da locira mjesto zašto zakon nefunkcioniše.
RSE: Nevladine organizacije za zaštitu ljudskih prava nedavno su javno optužile pripadnike policije da su izložili torturi građane albanske nacionalnosti koji su uhapšeni u Tuzima i Malesiji pod optužbom da su planirali terorističke napade. Da li vjerujete da policija i dalje u nekim slučajevima koristi te varvarske metode ispitivanja karakteristične za devedesete godine prošlog vijeka i kako to komentarišete?
ČEJOVIĆ: Zakon o krivičnom postupku koji je uvođenjem branioca u krivični postupak na neki način uspio da spriječi nešto što se dešavalo devedesetih, osamdesetih, pa i ranije, znači da onemogući policiji da putem varvarskih metoda, da malo dolazi do „dokaza“, odnosno priznanja okriveljenog. Međutim, na to pitanje je jednostavno dati odgovor. Treba vidjeti protiv koliko policajaca je pokrenut krivični postupak pred sudovima zbog prekoračenja ovlašćenja. Treba vidjeti koliko je disciplinskih postupaka protiv policajaca vođeno unutar policije i šta je unutrašnja kontrola u pojedinim slučajevima utvrdila i treba dati kompletan, a mi se pripremamo iz Savjeta za građansku kontrolu rada policije da će dati svoj godišnji izvještaj i vidjeti šta je Savjet po tim pitanjima utvrdio. Lično znam, kao bivši pomoćnik ministra unutrašnjih poslova i to je moje lično mišljenje da je policija nespremno dočekala uvođenje advokata, branioca, u policijski postupak, odnosno predkrivični postupak da policija nije uspjela zbog nemanja sredstava da se opremi sa najsavremenijiim metodama otkrivanja tragova i otkrivanja učinilaca krivičnih djela, a sama činjenica da mi moramo analize DNK upućivati za Beograd, odnosno Visbaden, govori da mi nijesmo sposobni i da nemamo sva sredstva, odnosno naša policija nema ono što imaju najsavremenije policije ovoga svijeta. Nadam se da sada formiranjem Internacionalnog biroa Interpola u Crnoj Gori, odnosno u Podgorici, da će i uvođenjem tehnike koju posjeduje Interpol i tih veza koje posjeduje Interpol da će se to dosta smanjiti, ali mislim da dok ne uvedemo kompletnu tehniku za otkrivanje krivičnih djela i ne obučimo pripadnike policije da je policajac u službi građanina i da je osnovno što on treba da radi prevencija, a ne sankcija koju ima, da će se ovakvi slučajevi pojavljivati kojih nesporno ima. Toga nesporno ima.
RSE: Ali koliko takvo postupanje policije utiče na buduće sudske postupke u tim slučajevima, nerješavanje tih slučajeva? Kakve su konsekvence?
ČEJOVIĆ: U Krivičnom zakoniku postoji krivično djelo prekoračenja ovlašćenja od strane policije. Postoji disciplinski postupci. Ja sam bio u jednom predmetu branilac određenih inspektora Centra bezbijednosti u Podgorici. Tu je donesena oslobađajuća presuda. Sve je to slučaj sam za sebe i zavisi od toga koliko je tužilac zainteresovan da uspije u sporu, odnosno koliko je odbrana zainteresovana da uspije u takvim sporovima. Ali takvih slučajeva ima i dalje, na žalost.
RSE: Kao bivši pomoćnik ministra policije, gdje Vi vidite glavne probleme u funkcionisanju policijskog aparata? Gdje ih prepoznajete?
ČEJOVIĆ: Ja mislim da su glavni problemi nemanje tehnike, to je osnovni i glavni problem i to što ljudi nemaju mogućnosti da se obuče za primjenu novih tehnika u otkrivanju krivičnih djela, da je to osnovna stvar.
RSE: Nakon službe u crnogorskom MUP-u vratili ste se izvornoj profesiji advokaturi. Kakva su Vaša iskustva i kako gledate na ukupno stanje u crnogorskom pravosuđu koje je često na meti kritike opozicije i pojedinaca iz nevladinog sektora i struke zbog sporosti, neažurnosti, pa čak i počinjenosti vladajućim partijama?
ČEJOVIĆ: Moje je lično mišljenje da se zadnjih petnaest, šesnaest godina sudski sistem u Crnoj Gori lagano urušava. Ja sam do ’92. godine bio sudija, a ’92. godine sam napustio funkciju i otvorio advokatsku kancelariju. Imamo jedan podatak koji za mene pokazuje suštinu problema u crnogorskom sudstvu. U strašno kratkom periodu, negdje krajem devedesetih godina, dvanaest sudija Vrhovnog suda je pošlo u roku od dvije, tri godine u penziju. Došlo je do brze i nagle promjene iz Osnovnog u Viši i iz Višeg u Vrhovni sud sudija, tako da je ona baza koja je uvijek postojala u crnogorskom pravosuđu, znači ono osnovno sudstvo, ostala je u jednom trenutku prazna. Nije problem, po mom mišljenju, da li će sudija imati platu veću ili manju, to je jedan od problema, ali smatram da je ovo sistemski problem koji treba rješavati na potpuno drugačiji način. Niko se nije pozabavio od strane države, čak ni Ministrstvo pravde koje je nadležno za to, zašto sudije i tužioci napuštaju sud i tužilaštvo i zašto je u zadnjih petnaestak godina preko stotinu sudija i tužilaca otvorilo svoje advokatske kancelarije. Zašto se danas dešava ovo što se dešava u Osnovnom sudu u Podgorici da se sudije proglašavaju od strane Pravosudnog savjeta na prijedlog predsjednika suda, zašto sudije i dalje podnose ostavku i zašto sudije u zadnjih deset, dvanaest godina sa jednim prosjekom, pa lični sudija na primjer od dvjesto predmeta danas imaju šesto do sedamsto predmeta. Nije to stvar u sporosti, nego je to stvar u sistemskom problemu. Ja mislim da danas samo ako uporedite predsjednika parlamenta i njegov uticaj na političkoj sceni Crne Gore, Predsjednika Vlade izvršne vlasti i njegov politički uticaj na politički uticaj u Crnoj Gori i predsjednika Vrhovnog suda koji je jednak među njima, jer je takav naš politički sistem, onda je potpuno jasno, po mom mišljenju, gdje taj problem leži.
RSE: Mislite samo na egzistencijalni status tih ljudi?
ČEJOVIĆ: Ne, nego na opšti uticaj u društvu. Na opšti uticaj.
RSE: Koju kariku ocjenjujete najslabijom u tom lancu s obzirom da smo često svjedoci prepucavanja između čelnika policije, sudova i tužilaštva koji javno optužuju jedni druge zbog neobavljenog posla? Ko nosi najveći dio odgovornosti?
ČEJOVIĆ: Po mom mišljenju najveći dio odgovornosti nosi sud zbog toga što je policija dio izvršne vlasti to je oružana sila jedne države i potpuno je normalno da čovjek koji nosi oružje s vremena na vrijeme prekorači svoja ovlašćenja. Tužilac je, takođe, izvršni organ, znači organ države koji godni. Sud je taj koji treba da presudi u ime naroda. To je ono što sam vam ja rekao i što smatram ispravno. Istražni sudija vodi istragu. On praktično vodi policijski posao, onaj posao koji treba da vodi policija i tužilac i odbrana na drugoj strani. Ja smatram da su treba samo da sudi. Ako policija prekorači svoja ovlašćenja, ako tužilac prekorači svoja ovlašćenja za to je kriv sud zbog toga što je sud taj koji treba da vodi računa o ponašanju svih učesnika u postupku i da ih privede poznaniju prava.
RSE: To se u praksi ne dešava.
ČEJOVIĆ: Pa, to očigledno da se ne dešava.
RSE: Mislite li da je korupcija jedan od gorućih problema, takođe. Predsjednik Osnovnog suda, podsjetiću Vas, Zoran Pažin, nedavno je optužio neke kolege sudije za nezakonitu spregu sa pojedinim advokatima kojima navodno daju posao mimo obavezujućeg spiska Advokatske komore? Da li ste Vi uočili tu pojavu i šta mislite o tome?
ČEJOVIĆ: Prvo da kažem da čestitam i skidam kapu gospodinu Zoranu Pažinu za sve što je pokrenuo i reformu koju je pokrenuo u svome sudu, jer to je jedan vrlo hrabar potez i nezabilježen u sudskoj praksi crnogorskih sudova od ’45. na ovamo, da predsjednik suda, po mom nekom mišljenju, pokrene takvu akciju kakvu je on pokrenuo, a drugo, ja sam ’90. godina, krajem ’90. godina bio u Upravnom odboru Advokatske komore Crne Gore. Imali smo sličan problem ovome, neku priču da postoji sprega advokata sa sudijama i sve ostalo. To je vrlo jednostavno utvrditi. Vrlo je jednostavno utvrditi te činjenice. Imamo spisak advokata, imamo spisak sudija, imamo mogućnost da utvrdimo tačno koliko koji svaki advokat ima po službenoj dužnosti odbrana i koliko je novca primio. Imamo mogućnost vrlo jednostavno pritiskom praktično na dugme kompjutera da znamo koliko koji sudija daje advokatu predmeta, odnosno koliko ih ne daje. Ja znam da je u zadnjih dvije godine, po mom nekom mišljenju, Osnovnom sudu u Podgorici i Višem sudu ustanovljen onaj sistem slučajnog izbora advokata i slučajnog izbora sudije. Znači da se ide redosledom na taj način da se određuju advokati po službenoj dužnosti, ali u zadnje vrijeme kao član Upravnog odbora Advokatske komore dobijam informacije da postoji određena moguća sprega između policije i određenih advokata u potupcima po službenoj dužnosti i na to moguće treba obratiti pažnju i vjerovatno ću to pokrenuti na Upravnom odboru Advokatske komore, jer imam indicija da će određeni klijenti, da su određeni ljudi podnijeli prijave protiv određenih advokata Advokatskoj komori Crne Gore zbog određenih namještenja odbrana pred policijom.
RSE: Šta je pozadina takvih nezakonitih sprega? Da li je to isključivo materijalno okorišćavanje?
ČEJOVIĆ: Pa, ima tu svega i svačega. I materijalnog i nepotizma i prijateljstva i nestvaranja „problema“ advokata koji ga stvara, probleme u vođenju krivičnog postupka. To je jedan mješavina koja ne može dati odgovor u ovako kratkom vremenu. To je za neke dublje analize i veće analize, ali je nesporno da taj problem postoji i da je taj problem postojao i devedesetih godina kada je odjedanput veliki broj sudija i tužilaca pošlo u advokaturu i sama činjenica, pogledaćete u medijima, pa ćete vidjeti da se stalno jedni te isti advokati pojavljuju u određenim predmetima. Da li tu ima ovoga ili onoga to je stvar analize kojom će se vjerovatno pozabaviti kako državni organi, a tako mislim i Advokatska komora u narednom periodu.
RSE: Ako je taj problem zapostavljen kao što kažete, kakve su posljedice?
ČEJOVIĆ: Posljedice mogu da budu svakakve. Da se u određenim slučajevima kazne budu onakve kakve su zakonom definisane. Da imamo određenih zastara, da imamo advokate koji jedva preživljavaju iz godine u godinu, da imamo povlašćene advokate i povlašćene klijente, to mogu da budu posljedice i to jesu sigurne posljedice.