Ministar za izbjegla i raseljena lica Vlade Republike Srpske Omer Branković potpisao je u Banjaluci sa dobavljačima građevinskog materijala ugovor o isporuci materijala za interno raseljena lica i povratnike u oba entiteta. Ministar o tome kaže:
„Kao što znate, Vlada Republike Srpske je na svojoj sjednici 4. marta ove godine usvojila program rješavanja raseljenih, izbjeglih i povratnika. To ranije nije bilo moguće zbog situacije u Narodnoj skupštini, zbog konstituisanja nove vlade i tako dalje. Mi smo angažovali sve svoje ljudske potencijale da bi što prije našim povratnicima i izbjeglim i raseljenim licima isporučili materijal. Nadamo se da će buduća vlada usvojiti budžet do nove godine. To bi nam olakšalo posao jer bi u realizaciju za iduću godinu krenuli već negdje u februaru mjesecu. Isto tako znate da je u budžetu Republike Srpske – kad je usvojen u Narodnoj skupštini, krajem februara – predviđeno 22 miliona i 100 maraka za ova lica koja sam naveo. Dakle, radi se o namjenskim izdvajanjima za zdravstveno osiguranje izbjeglih, raseljenih i povratnika u iznosu od 600 hiljada; dalje namjenskim izdvajanjima za infrastrukturu izbjegličkih naselja u iznosu od 2,5 miliona. Za interno raseljena lica namijenjeno je milion i po konvertibilnih maraka. U Fond za povratak na nivou BiH smo ušli sa 2,6 miliona odnosno četiri miliona, s koliko je ušla i Vlada FBiH; naša je obaveza da ispunimo još milion i četiristo do kraja godine. Onda, planirano je izdvajanje za finansiranje povratka u Republiku Srpsku u iznosu od 4,5 miliona, kao i izdvajanje za finansiranje povratka u Federaciju BiH u iznosu od 1,9 miliona. Prošle sedmice smo počeli isporuku motokultivatora i plastenika za povratnike u Republiku Srpsku. To je nekih 30-40 motokultivatora i plastenika, što je minoran broj, ali smo barem pokušali – iz ovih sredstava koje je izdvojila vlada za povratak u RS – da iznađemo neka sredstva i da krenemo u taj proces, premda bi nam trebalo dosta više sredstava. Potpisivanjem ovog ugovora tri firme su dobile posao na tenderu. Ovom prvom etapom su paralelno obuhvaćene sve tri kategorije –interno raseljena lica, povratnici u RS i povratnici u Federaciju BiH –
a tako ćemo raditi i ubuduće. Obuhvaćene su opštine Šipovo, Ribnik, Mrkonjić Grad, Banjaluka, Gradiška, Laktaši, Bugojno, Srebrenica, Bratunac, Lukavac i Maglaj.“
Među dobitnicima donacija mnogo suza radosnica, što je konačno na vidiku rješenje za njihov životni problem – krov nad glavom.
Jurić Finka, Trn kod Banjaluke:
„Živim u Trnu, povratnica sam već pet godina. Treba mi sanacija kuće – krova i poda. Izlili smo nešto betona, ali nema poda. Bili su parketi, ali više ih nema.“
Lakić Refija iz Aleksandrovca, došla je s majkom koja je povratnica u Mahovljane i koja je dobila donaciju:
„Nemam ništa da kažem, samo se zahvaljujem. Majka nema gdje da stanuje, a ima četiri godine kako se vratila. Bila je u Zenici, gdje je izbjegla, a prije toga u Kneževu. Sada je povratnik, vratila se prije četiri godine i zahvaljujem se svima koji su joj pomogli da napravi kuću, pošto ima samo temelj i ništa više. Kuća je zapaljena i izgorjela je. Ostala je sama, plaća stanarinu, nema od čega da napravi kuću, a do sada nije ništa dobila. Pogotovo se zahvaljujem Dušanu Simiću koji je ovo sve organizovao i koji joj je dao tu pomoć. Rekli su mi da je dobila građevinski materijal – ciglu, crijep… Obećali su mi da će joj sve napraviti – i prozore i vrata. Zahvaljujem se ministru i Vladi Republike Srpske koji su joj to dozvolili.“
Pavo Matić, iz sela Jablan:
„Došao sam iz Hrvatske, bio sam između Siska i Sunje, u selu Brđani. Godine 2000. smo vratili svojoj kući – ja, moja supruga i sin. Kuća mi je u Jablanu. Sada stanujem u sinovoj kući. Svoju kuću nisam mogao sam da sredim, pa je sin sredio svoju, gdje sam onda i ja došao i tu sam i sad. Rekli su mi da ću dobiti materijal i da će mi pomoći da saniram kuću. Sretan sam što ćemo supruga i ja opet biti u svome. Skoro mi je 80 godina, star sam čovjek – i supruga mi je starija – ali još se ne dam, radim koliko god mogu. Opet će to nekome ostati kad to obnovim i završim.“
* * *
Zahvaljujući nadležnim ministarstvima Zeničko-dobojskog kantona i Vlade Federacije BiH, počela je isporuka materijala za 14 porodica iz opštine Olovo i 10 opštine Sokolac. Naš reporter Kadir Plećan bilježi:
Radi se o porodicama koje su živjele u alternativnom smještaju, te o povratnicima koji su u mjestu povratka živjeli u krajnje neuslovnim objektima kao što su šupe, kolibe ili podrumi.
Upravo ispred trošne kolibe, u kojoj su proveli nekoliko zima, porodica Demimustafić dočekala je isporuku građevinskog materijala. Već dobrano narušenog zdravlja, Aliji Alji Demimustafiću, demobilisanom borcu, vratila se nada u bolje dane:
„Zdravlje mi je narušeno zbog neuslovnog stanovanja. Već 10 godina ganjam ovu donaciju i evo tek sad sam je dobio. Skroz sam bolestan. Nikakvo pravo nigdje nisam imao i sad sam ga dobio. Eto tek sad sam dobio to pravo.“
Supruga Zineta kaže da je tek sada sigurna da će imati vlastiti krov nad glavom:
„Živjela sam po šupama; sad znam da ću imati krov nad glavom.“
I bračni par Rizvo i Aiša Klis u naselju Olovske Luke, zahvaljujući ovom projektu nastaviće radove na porodičnoj kući:
„Proveli smo godinu dana u podrumu. Sad smo puno zadovoljni zbog ovoga. Mnogo smo smještaja promijenili i dočekali smo da se smjestimo u svoje. Ako Bog da, mislimo dalje raditi, dokle uspijemo i dokle vrijeme dadne.“
Uz pomoć u građevinskom materijalu, povratnici će dobiti i novčana sredstva za njegovu gradnju. Ministar za izbjegla i raseljena lica u Vladi Zeničko-dobojskog kantona Kasim Velić:
„To su dva projekta ukupne vrijednosti od 640 hiljada konvertibilnih maraka, a odnose se na izgradnju 40 stambenih jedinica. Na području općine Olovo je kandidovano 24 povratnika, od kojih je 10 živjelo u Olovu, a porijeklom su iz općine Sokolac. Ovaj projekat podrazumijeva dopremanje građevinskog materijala i finansijsku podršku do 2.000 KM za ugradnju tog materijala.“
Povratnici se nadaju da će, poslužili ih vrijeme i građevinska sezona, uspjeti do zime podići vlastiti krov nad glavom.
Prvi povratnici u selo Ulice kod Brčkog počeli su se vraćati 1998. godine, teško prepoznajući svoje nekad lijepo i bogato mjesto. Ivan Stjepanović, Mara Lukić i fra Marko Stjepanović sjećaju se nekadašneg izgleda sela i tu sliku upoređuju s njegovim današnjim izgledom:
„Selo je bilo za primjer u Posavini, po karakteru ljudi, a i po bogatstvu je bilo među prvima.“
„Od prijeratnih Ulica nije ništa ostalo. Sve kuće su porušene, dom mi je porušen, crkva porušena. Sve je porušeno. Kad sam se vratila nisam mogla da poznam da su tu bile ulice.“
„Bilo je doista bogato i s duhovne strane, a jednako tako, uz marljiv rad, i materijalno je bilo odskočilo u poređenju sa standardom u ondašnjoj Jugoslaviji.“
Mjesto se obnavlja, ali uz brojne probleme i nepravdu, napominju Ivan Stjepanović i Martin Mrkonjić:
„Neka obnova je izvršena, ali ima ljudi koji su još 1999. i 2000. godine podnijeli zahtjev, pa još ništa nisu dobili. A neko podnese u aprilu i u avgustu dobije obnovu.“
„Dijelili plastenike. Pitali mene da li hoću, rekao sam da hoću. Svima je podijeljeno, a kad sam pitao gdje je meni, rečeno mi je: ,Ti imaš dobra primanja i ne možeš dobiti‘.“
Uz nedovoljno brz tempo obnove stanovnici Ulica takođe žale što u selu nema više djece. Je samo tako bi se vratila radost na ulice Ulica.
* * *
Savez udruženja/udruga izbjeglih i raseljenih BiH bio je aktivno uključen u kampanju pred parlamentarne izbore 1. oktobra, u okviru Građanskog pokreta za demokratsko organizovanje GROZD. Utvrđeno je devet osnovnih zadataka koje građani traže da ispune budući organi vlasti. Više od 20 partija ovu „ izbjegličku“ platformu je potpisalo prije održavanja izbora. O tome razgovaramo predsjednicom Saveza Mirhunisom Zukić.
RSE: Možete li nam prvo sumirati ono što je Savez udruga/udruženja izbjeglih i raseljenih BiH radio u okviru predizborne kampanje, odnosno u okviru Platforme za građansko organizovanje ili GROZD.
ZUKIĆ: Da, mi smo vrlo aktivni sudionici same Platforme GROZD. Dali smo svoj doprinos izradom Platforme za izbjeglice i raseljena lica BiH koja se u potpunosti uklapa u 12 tačaka GROZD-a. Našom platformom smo željeli da ukažemo upravo na neimplementaciju Ustava BiH, to jest tražimo redefiniciju Aneksa 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma koji je ključ rješavanja problema izbjeglica u Bosni i Hercegovini. Dakle, naši zahtjevi su ugrađeni i mi od političkih partija očekujemo konkretno rješavanje ili redefiniciju Ustava BiH. U Bosni i Hercegovini imamo 42 posto stambenog fonda koji je obnovljen, a 58 posto stambenog fonda nije obnovljeno i biće potrebno mnogo godina da se to desi. Ono što smo trenutno tražili od političkih partija kroz platformu je da se to riješi na način kako su to susjedne zemlje riješile. Drugim riječima, naš veliki interes je bio da budemo članovi ovako velikog zastupanja. Naše članice, članice Saveza udruženja/udruga, koje su bile veoma aktivne, radile su upravo na usaglašavanju svih tačaka, naravno i u razgovorima sa političkim partijama. Pa smo nakon toga dobili 22 političke partije koje su potpisale Platformu izbjeglica i raseljenih lica.
RSE: Na koji način ste onima koji su zainteresovani objašnjavali tu platformu? Da li su to bili neki sastanci, radionice? Na koji način ste zapravo prikupljali podršku za ovu platformu?
ZUKIĆ: Imali smo poseban način komuniciranja, išli smo direktno kod ljudi u 180 lokalnih zajednica, dakle obišli smo sve opštine. U nekim većim opštinama smo obišli i neke mjesne zajednice u više navrata. Znači, razgovarali smo sa ljudima. Vidjeli smo kako ljudi žive, da li su se mogli zaposliti, kakvo je obrazovanje, kakvo je zdravstvo. Dakle, razgovarali smo sa ljudima o svim segmentima života i nakon tog ipak velikog obilaska terena, dakle 180 lokalnih zajednica, dobili smo ono što je zajednički problem svih izbjeglica i prognanika u BiH, što smo onda u devet tačaka formulisali. Platforma je, dakle, proizašla iz direktnih razgovora sa ljudima. Bili smo potpuno mobilni, iz razloga što je to interes ljudi. Znamo da su poljuljani dostojanstvo, povjerenje i nada ljudi koji su evo 10 godina u agoniji čekajući da se nešto sistemski riješi. Sve je bilo parcijalno, od strane implementnih organizacija, od strane institucija vlasti. Mi još uvijek nemamo potpunu strukturu koja bi mogla udovoljiti potrebama izbjeglica, od rekonstrukcije, zapošljavanja, zdravstva do obrazovanja. Od recimo 17 povratnika u grad Foču i oko 4.000 u okolna sela nijedan nema pravo na zdravstvenu zaštitu. Drugim riječima, Bosna i Hercegovina mora rješavati probleme svih prognanika.
RSE: Pretpostavljam da se ovdje ne završava vaša aktivnost što se tiče izbora i političkih programa, već ćete vjerovatno pratiti kako će sada raditi novi organi vlasti i da li će ispunjavati ono što ste tražili.
ZUKIĆ: Mi smo ohrabreni time da postoji jedna građanska inicijativa koja će u svom okviru zastupati i interese izbjeglica. Mi smo svih ovih godina bili usamljeni. Ujedinjenjem, jednom snažnom koalicijom, mogu se desiti promjene. Do sada smo rješavali parcijalno i uspijevali smo koliko smo mogli. Želimo da u narednom periodu budemo partneri onih koji su dobili izbore i koje su prošli u institucije vlasti i želimo sa njima da rješavamo jednu po jednu stavku. Postoji jedan period od četiri godine. Naravno, neke stvari se moraju i ranije završiti, ali znamo da rekonstrukcija ne može baš tako brzo ići.
* * *
Predstavnici Zajednice udruga naseljenika Hrvatske razgovarali su s predstavnicima Ministarstva mora, turizma, prometa i razvoja o rješavanju pitanja njihovog trajnog stambenog zbrinjavanja i drugim problemima naseljenika.
Damir Špančić, sekretar Ministarstva je tom prilikom rekao kako s dinamikom rješavanja problema Vlada Hrvatske nije zadovoljna, iako je u protekloj godini dosta učinjeno, uz najavu da će u budžetu za iduću godinu biti osigurana veća sredstva. Novina je da će se kupovati kuće koje su bile u obnovi, najavio je Špančić, te dodao da ima dosta nepoznanica u uredbi prvenstveno imovinsko pravne prirode, jer se ne mogu darovati nekretnine koje nisu vlasnički čiste, što usporava cjelokupni proces. Po njegovim riječima, pripremljeno je oko 1.500 ugovora o darovanju zemljišta, koji bi treba li biti potpisani do kraja godine. Špančić je također rekao da je vrlo velik problem predstavlja i nezaposlenost, jer se presporo otvaraju nova radna mjesta.
Predsjednik Zajednice Tomo Aračić izvijestio je o problemima s kojima se naseljenici susreću u svakodnevnom životu u rješavanju svog statusa, a prije svega stambenog zbrinjavanja:
„Ljudi žive od 173 konvertibilne marke, što nije dovoljno ni za režije. Kako bi oni mogli ući u nekakav otkup bilo kakvog objekta? Ne vidim na koji način bi mogli otplatiti režije, a kamoli otkup.“
Najveći broj građana iz BiH ne namjerava se vratiti u svoju zemlju, takođe je rekao Aračić.
* * *
Izbjeglice i njihov status u Crnoj Gori.
O položaju izbjeglica u Crnoj Gori, među kojim je i veliki broj iz BiH, govori viši pravni savjetnik Kancelarije za humanitarno pravo iz Podgorice Milan Račić:
U Crnoj Gori živi nešto više od 23.000 izbjeglih i raseljenih lica, od kojih preko 4.000 iz Bosne i Hercegovine.
Vlada Republike Crne Gore je marta 2005. godine usvojila Nacionalnu strategiju za trajno rješavanje problema izbjeglica i raseljenih lica kojom se definišu repatrijacija i povratak, integracija, akcioni plan, troškovi i programi za realizaciju strategije. Cilj strategije ja da se u periodu od tri godine, od 2005. do 2008.godine, u zavisnosti od mogućnosti Crne Gore, iznađu optimalna rješenja za izbjeglice i raseljena lica. Strategija rješavanja problema izbjeglica i raseljenih lica zasniva se na tri osnovna principa:
1.repatrijacija izbjeglica i povratak raseljenih lica,
2.lokalna integracija,
3.odlazak u treće zemlje.
Nacionalna strategija prepoznaje i razrađuje sve pomenute elemente i njihovu konkretizaciju: smještaj, zapošljavanje, zdravstvenu zaštitu, obrazovanje, socijalna zaštita, novčana pomoć, integraciju, kao i mjere za njihovo sprovođenje.
Osnovni principi rješavanja smještaja su: izgradnja 2.300 stanova za individualno stanovanje, 300 stanova za hraniteljske porodice i pomoć u izgradnji 1.700 stambenih objekata u vlasništvu korisnika, zatim korišćenje i čuvanje kuća i imanja za 400 domaćinstava, kao i smještaj u institucijama socijalne i medicinske zaštite za 950 korisnika.
Na osnovu Zakona o zdravstvenoj zaštiti, Vlada obezbjeđuje sredstva za primarnu zdravstvenu zaštitu licima kojima je priznat status izbjeglice, odnosno raseljenog lica.
Izbjeglicama i raseljenim licima je omogućeno pravo na predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje u školama čiji je osnivač država, kao i mogućnost pristupa visokom obrazovanju.
U oblasti socijalne zaštite izbjeglicama i raseljenim licima, u skladu sa ekonomskim mogućnostima Crne Gore, biće pružene usluge u rješavanju porodično pravne problematike, a onim koji ne ostvaruju nikakve prihode i nemaju imovinu, biće obezbjeđena novčana pomoć.
Troškovi integracije izbjeglica i raseljenih lica planirani su na više od 100 miliona eura.
Podrška međunarodnih organizacija ključna je za realizaciju Strategije.
U junu ove godine Crna Gora usvojila je Zakon o azilu kojim se, u skladu sa međunarodnim konvencijama, bitno poboljšava status azilanata, odnosno izbjeglica koji će imati pravo na zapošljavanje skoro pod istim uslovima kao i domicilno stanovništvo, kao i druga prava iz oblasti penzijsko invalidskog i zdravstvenog osiguranja.
Inače, Sporazum o socijalnom osiguranju između BiH i Crne Gore već više godina odlično funkcioniše, a posebno redovna isplata penzija, bilo da su ostvarene u jednoj ili drugoj državi. Upravo ovih dana završena je prva faza novoizgrađenog azilantskog centra, uz pomoć UNHCR-a i Evropske unije.
Očekuje se da će, također, biti ubrzo usvojen i Zakon o državljanstvu, kojim će pod povoljnijim uslovima, izbjegla lica ostvariti crnogorsko državljanstvo i time se brže integrisati u ovu sredinu.
Kada je riječ o povratku u Bosnu i Hercegovinu, onda je stvarnost pesimistična. Broj onih koji bi se vratili sada je daleko manji nego prethodnih godina. Povraćena imovina, pokazala je praksa, nažalost nije dovoljan razlog i za ekonomski opstanak. Problemi su obrazovanje, zdravstvena zaštita, penzije i mnogo šta drugo. Ako su prethodnih godina mnogobrojne međunarodne organizacije ulagale značajna sredstva za povratak i obnovu, danas ih je daleko manje, a i interes izbjeglih nije posebno veliki. Mnogi bi, rado, u treće zemlje, ali su i takve mogućnosti limitirane i bitno umanjene. Izbjeglice, su i ovdje, kao, uostalom i u čitavom svijetu, na stalnom čekanju i s nadom da će se nešto dogodi. Rastavljene porodice, neostvarene želje, žal za prošlim, i nada, ono su s čime se bude i pokušavaju usniti, svi oni što uz ime i prezime imaju najtežu odrednicu – izbjeglica. A da bi se rješio, bar, dio njihovih problema, u Crnoj Gori je uspostavljena mreža humanitrano pravnih kancelarija koja im pruža osnovnu pravnu pomoć kako ovdje u izbjeglištvu tako i u zemljama porijekla. O toj vrsti pomoći i rješavanju pravno statusnih pitanja više ćemo govoriti u nekoj od narednih emisija.
„Kao što znate, Vlada Republike Srpske je na svojoj sjednici 4. marta ove godine usvojila program rješavanja raseljenih, izbjeglih i povratnika. To ranije nije bilo moguće zbog situacije u Narodnoj skupštini, zbog konstituisanja nove vlade i tako dalje. Mi smo angažovali sve svoje ljudske potencijale da bi što prije našim povratnicima i izbjeglim i raseljenim licima isporučili materijal. Nadamo se da će buduća vlada usvojiti budžet do nove godine. To bi nam olakšalo posao jer bi u realizaciju za iduću godinu krenuli već negdje u februaru mjesecu. Isto tako znate da je u budžetu Republike Srpske – kad je usvojen u Narodnoj skupštini, krajem februara – predviđeno 22 miliona i 100 maraka za ova lica koja sam naveo. Dakle, radi se o namjenskim izdvajanjima za zdravstveno osiguranje izbjeglih, raseljenih i povratnika u iznosu od 600 hiljada; dalje namjenskim izdvajanjima za infrastrukturu izbjegličkih naselja u iznosu od 2,5 miliona. Za interno raseljena lica namijenjeno je milion i po konvertibilnih maraka. U Fond za povratak na nivou BiH smo ušli sa 2,6 miliona odnosno četiri miliona, s koliko je ušla i Vlada FBiH; naša je obaveza da ispunimo još milion i četiristo do kraja godine. Onda, planirano je izdvajanje za finansiranje povratka u Republiku Srpsku u iznosu od 4,5 miliona, kao i izdvajanje za finansiranje povratka u Federaciju BiH u iznosu od 1,9 miliona. Prošle sedmice smo počeli isporuku motokultivatora i plastenika za povratnike u Republiku Srpsku. To je nekih 30-40 motokultivatora i plastenika, što je minoran broj, ali smo barem pokušali – iz ovih sredstava koje je izdvojila vlada za povratak u RS – da iznađemo neka sredstva i da krenemo u taj proces, premda bi nam trebalo dosta više sredstava. Potpisivanjem ovog ugovora tri firme su dobile posao na tenderu. Ovom prvom etapom su paralelno obuhvaćene sve tri kategorije –interno raseljena lica, povratnici u RS i povratnici u Federaciju BiH –
a tako ćemo raditi i ubuduće. Obuhvaćene su opštine Šipovo, Ribnik, Mrkonjić Grad, Banjaluka, Gradiška, Laktaši, Bugojno, Srebrenica, Bratunac, Lukavac i Maglaj.“
Među dobitnicima donacija mnogo suza radosnica, što je konačno na vidiku rješenje za njihov životni problem – krov nad glavom.
Jurić Finka, Trn kod Banjaluke:
„Živim u Trnu, povratnica sam već pet godina. Treba mi sanacija kuće – krova i poda. Izlili smo nešto betona, ali nema poda. Bili su parketi, ali više ih nema.“
Lakić Refija iz Aleksandrovca, došla je s majkom koja je povratnica u Mahovljane i koja je dobila donaciju:
„Nemam ništa da kažem, samo se zahvaljujem. Majka nema gdje da stanuje, a ima četiri godine kako se vratila. Bila je u Zenici, gdje je izbjegla, a prije toga u Kneževu. Sada je povratnik, vratila se prije četiri godine i zahvaljujem se svima koji su joj pomogli da napravi kuću, pošto ima samo temelj i ništa više. Kuća je zapaljena i izgorjela je. Ostala je sama, plaća stanarinu, nema od čega da napravi kuću, a do sada nije ništa dobila. Pogotovo se zahvaljujem Dušanu Simiću koji je ovo sve organizovao i koji joj je dao tu pomoć. Rekli su mi da je dobila građevinski materijal – ciglu, crijep… Obećali su mi da će joj sve napraviti – i prozore i vrata. Zahvaljujem se ministru i Vladi Republike Srpske koji su joj to dozvolili.“
Pavo Matić, iz sela Jablan:
„Došao sam iz Hrvatske, bio sam između Siska i Sunje, u selu Brđani. Godine 2000. smo vratili svojoj kući – ja, moja supruga i sin. Kuća mi je u Jablanu. Sada stanujem u sinovoj kući. Svoju kuću nisam mogao sam da sredim, pa je sin sredio svoju, gdje sam onda i ja došao i tu sam i sad. Rekli su mi da ću dobiti materijal i da će mi pomoći da saniram kuću. Sretan sam što ćemo supruga i ja opet biti u svome. Skoro mi je 80 godina, star sam čovjek – i supruga mi je starija – ali još se ne dam, radim koliko god mogu. Opet će to nekome ostati kad to obnovim i završim.“
* * *
Zahvaljujući nadležnim ministarstvima Zeničko-dobojskog kantona i Vlade Federacije BiH, počela je isporuka materijala za 14 porodica iz opštine Olovo i 10 opštine Sokolac. Naš reporter Kadir Plećan bilježi:
Radi se o porodicama koje su živjele u alternativnom smještaju, te o povratnicima koji su u mjestu povratka živjeli u krajnje neuslovnim objektima kao što su šupe, kolibe ili podrumi.
Upravo ispred trošne kolibe, u kojoj su proveli nekoliko zima, porodica Demimustafić dočekala je isporuku građevinskog materijala. Već dobrano narušenog zdravlja, Aliji Alji Demimustafiću, demobilisanom borcu, vratila se nada u bolje dane:
„Zdravlje mi je narušeno zbog neuslovnog stanovanja. Već 10 godina ganjam ovu donaciju i evo tek sad sam je dobio. Skroz sam bolestan. Nikakvo pravo nigdje nisam imao i sad sam ga dobio. Eto tek sad sam dobio to pravo.“
Supruga Zineta kaže da je tek sada sigurna da će imati vlastiti krov nad glavom:
„Živjela sam po šupama; sad znam da ću imati krov nad glavom.“
I bračni par Rizvo i Aiša Klis u naselju Olovske Luke, zahvaljujući ovom projektu nastaviće radove na porodičnoj kući:
„Proveli smo godinu dana u podrumu. Sad smo puno zadovoljni zbog ovoga. Mnogo smo smještaja promijenili i dočekali smo da se smjestimo u svoje. Ako Bog da, mislimo dalje raditi, dokle uspijemo i dokle vrijeme dadne.“
Uz pomoć u građevinskom materijalu, povratnici će dobiti i novčana sredstva za njegovu gradnju. Ministar za izbjegla i raseljena lica u Vladi Zeničko-dobojskog kantona Kasim Velić:
„To su dva projekta ukupne vrijednosti od 640 hiljada konvertibilnih maraka, a odnose se na izgradnju 40 stambenih jedinica. Na području općine Olovo je kandidovano 24 povratnika, od kojih je 10 živjelo u Olovu, a porijeklom su iz općine Sokolac. Ovaj projekat podrazumijeva dopremanje građevinskog materijala i finansijsku podršku do 2.000 KM za ugradnju tog materijala.“
Povratnici se nadaju da će, poslužili ih vrijeme i građevinska sezona, uspjeti do zime podići vlastiti krov nad glavom.
Prvi povratnici u selo Ulice kod Brčkog počeli su se vraćati 1998. godine, teško prepoznajući svoje nekad lijepo i bogato mjesto. Ivan Stjepanović, Mara Lukić i fra Marko Stjepanović sjećaju se nekadašneg izgleda sela i tu sliku upoređuju s njegovim današnjim izgledom:
„Selo je bilo za primjer u Posavini, po karakteru ljudi, a i po bogatstvu je bilo među prvima.“
„Od prijeratnih Ulica nije ništa ostalo. Sve kuće su porušene, dom mi je porušen, crkva porušena. Sve je porušeno. Kad sam se vratila nisam mogla da poznam da su tu bile ulice.“
„Bilo je doista bogato i s duhovne strane, a jednako tako, uz marljiv rad, i materijalno je bilo odskočilo u poređenju sa standardom u ondašnjoj Jugoslaviji.“
Mjesto se obnavlja, ali uz brojne probleme i nepravdu, napominju Ivan Stjepanović i Martin Mrkonjić:
„Neka obnova je izvršena, ali ima ljudi koji su još 1999. i 2000. godine podnijeli zahtjev, pa još ništa nisu dobili. A neko podnese u aprilu i u avgustu dobije obnovu.“
„Dijelili plastenike. Pitali mene da li hoću, rekao sam da hoću. Svima je podijeljeno, a kad sam pitao gdje je meni, rečeno mi je: ,Ti imaš dobra primanja i ne možeš dobiti‘.“
Uz nedovoljno brz tempo obnove stanovnici Ulica takođe žale što u selu nema više djece. Je samo tako bi se vratila radost na ulice Ulica.
* * *
Savez udruženja/udruga izbjeglih i raseljenih BiH bio je aktivno uključen u kampanju pred parlamentarne izbore 1. oktobra, u okviru Građanskog pokreta za demokratsko organizovanje GROZD. Utvrđeno je devet osnovnih zadataka koje građani traže da ispune budući organi vlasti. Više od 20 partija ovu „ izbjegličku“ platformu je potpisalo prije održavanja izbora. O tome razgovaramo predsjednicom Saveza Mirhunisom Zukić.
RSE: Možete li nam prvo sumirati ono što je Savez udruga/udruženja izbjeglih i raseljenih BiH radio u okviru predizborne kampanje, odnosno u okviru Platforme za građansko organizovanje ili GROZD.
ZUKIĆ: Da, mi smo vrlo aktivni sudionici same Platforme GROZD. Dali smo svoj doprinos izradom Platforme za izbjeglice i raseljena lica BiH koja se u potpunosti uklapa u 12 tačaka GROZD-a. Našom platformom smo željeli da ukažemo upravo na neimplementaciju Ustava BiH, to jest tražimo redefiniciju Aneksa 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma koji je ključ rješavanja problema izbjeglica u Bosni i Hercegovini. Dakle, naši zahtjevi su ugrađeni i mi od političkih partija očekujemo konkretno rješavanje ili redefiniciju Ustava BiH. U Bosni i Hercegovini imamo 42 posto stambenog fonda koji je obnovljen, a 58 posto stambenog fonda nije obnovljeno i biće potrebno mnogo godina da se to desi. Ono što smo trenutno tražili od političkih partija kroz platformu je da se to riješi na način kako su to susjedne zemlje riješile. Drugim riječima, naš veliki interes je bio da budemo članovi ovako velikog zastupanja. Naše članice, članice Saveza udruženja/udruga, koje su bile veoma aktivne, radile su upravo na usaglašavanju svih tačaka, naravno i u razgovorima sa političkim partijama. Pa smo nakon toga dobili 22 političke partije koje su potpisale Platformu izbjeglica i raseljenih lica.
RSE: Na koji način ste onima koji su zainteresovani objašnjavali tu platformu? Da li su to bili neki sastanci, radionice? Na koji način ste zapravo prikupljali podršku za ovu platformu?
ZUKIĆ: Imali smo poseban način komuniciranja, išli smo direktno kod ljudi u 180 lokalnih zajednica, dakle obišli smo sve opštine. U nekim većim opštinama smo obišli i neke mjesne zajednice u više navrata. Znači, razgovarali smo sa ljudima. Vidjeli smo kako ljudi žive, da li su se mogli zaposliti, kakvo je obrazovanje, kakvo je zdravstvo. Dakle, razgovarali smo sa ljudima o svim segmentima života i nakon tog ipak velikog obilaska terena, dakle 180 lokalnih zajednica, dobili smo ono što je zajednički problem svih izbjeglica i prognanika u BiH, što smo onda u devet tačaka formulisali. Platforma je, dakle, proizašla iz direktnih razgovora sa ljudima. Bili smo potpuno mobilni, iz razloga što je to interes ljudi. Znamo da su poljuljani dostojanstvo, povjerenje i nada ljudi koji su evo 10 godina u agoniji čekajući da se nešto sistemski riješi. Sve je bilo parcijalno, od strane implementnih organizacija, od strane institucija vlasti. Mi još uvijek nemamo potpunu strukturu koja bi mogla udovoljiti potrebama izbjeglica, od rekonstrukcije, zapošljavanja, zdravstva do obrazovanja. Od recimo 17 povratnika u grad Foču i oko 4.000 u okolna sela nijedan nema pravo na zdravstvenu zaštitu. Drugim riječima, Bosna i Hercegovina mora rješavati probleme svih prognanika.
RSE: Pretpostavljam da se ovdje ne završava vaša aktivnost što se tiče izbora i političkih programa, već ćete vjerovatno pratiti kako će sada raditi novi organi vlasti i da li će ispunjavati ono što ste tražili.
ZUKIĆ: Mi smo ohrabreni time da postoji jedna građanska inicijativa koja će u svom okviru zastupati i interese izbjeglica. Mi smo svih ovih godina bili usamljeni. Ujedinjenjem, jednom snažnom koalicijom, mogu se desiti promjene. Do sada smo rješavali parcijalno i uspijevali smo koliko smo mogli. Želimo da u narednom periodu budemo partneri onih koji su dobili izbore i koje su prošli u institucije vlasti i želimo sa njima da rješavamo jednu po jednu stavku. Postoji jedan period od četiri godine. Naravno, neke stvari se moraju i ranije završiti, ali znamo da rekonstrukcija ne može baš tako brzo ići.
* * *
Predstavnici Zajednice udruga naseljenika Hrvatske razgovarali su s predstavnicima Ministarstva mora, turizma, prometa i razvoja o rješavanju pitanja njihovog trajnog stambenog zbrinjavanja i drugim problemima naseljenika.
Damir Špančić, sekretar Ministarstva je tom prilikom rekao kako s dinamikom rješavanja problema Vlada Hrvatske nije zadovoljna, iako je u protekloj godini dosta učinjeno, uz najavu da će u budžetu za iduću godinu biti osigurana veća sredstva. Novina je da će se kupovati kuće koje su bile u obnovi, najavio je Špančić, te dodao da ima dosta nepoznanica u uredbi prvenstveno imovinsko pravne prirode, jer se ne mogu darovati nekretnine koje nisu vlasnički čiste, što usporava cjelokupni proces. Po njegovim riječima, pripremljeno je oko 1.500 ugovora o darovanju zemljišta, koji bi treba li biti potpisani do kraja godine. Špančić je također rekao da je vrlo velik problem predstavlja i nezaposlenost, jer se presporo otvaraju nova radna mjesta.
Predsjednik Zajednice Tomo Aračić izvijestio je o problemima s kojima se naseljenici susreću u svakodnevnom životu u rješavanju svog statusa, a prije svega stambenog zbrinjavanja:
„Ljudi žive od 173 konvertibilne marke, što nije dovoljno ni za režije. Kako bi oni mogli ući u nekakav otkup bilo kakvog objekta? Ne vidim na koji način bi mogli otplatiti režije, a kamoli otkup.“
Najveći broj građana iz BiH ne namjerava se vratiti u svoju zemlju, takođe je rekao Aračić.
* * *
Izbjeglice i njihov status u Crnoj Gori.
O položaju izbjeglica u Crnoj Gori, među kojim je i veliki broj iz BiH, govori viši pravni savjetnik Kancelarije za humanitarno pravo iz Podgorice Milan Račić:
U Crnoj Gori živi nešto više od 23.000 izbjeglih i raseljenih lica, od kojih preko 4.000 iz Bosne i Hercegovine.
Vlada Republike Crne Gore je marta 2005. godine usvojila Nacionalnu strategiju za trajno rješavanje problema izbjeglica i raseljenih lica kojom se definišu repatrijacija i povratak, integracija, akcioni plan, troškovi i programi za realizaciju strategije. Cilj strategije ja da se u periodu od tri godine, od 2005. do 2008.godine, u zavisnosti od mogućnosti Crne Gore, iznađu optimalna rješenja za izbjeglice i raseljena lica. Strategija rješavanja problema izbjeglica i raseljenih lica zasniva se na tri osnovna principa:
1.repatrijacija izbjeglica i povratak raseljenih lica,
2.lokalna integracija,
3.odlazak u treće zemlje.
Nacionalna strategija prepoznaje i razrađuje sve pomenute elemente i njihovu konkretizaciju: smještaj, zapošljavanje, zdravstvenu zaštitu, obrazovanje, socijalna zaštita, novčana pomoć, integraciju, kao i mjere za njihovo sprovođenje.
Osnovni principi rješavanja smještaja su: izgradnja 2.300 stanova za individualno stanovanje, 300 stanova za hraniteljske porodice i pomoć u izgradnji 1.700 stambenih objekata u vlasništvu korisnika, zatim korišćenje i čuvanje kuća i imanja za 400 domaćinstava, kao i smještaj u institucijama socijalne i medicinske zaštite za 950 korisnika.
Na osnovu Zakona o zdravstvenoj zaštiti, Vlada obezbjeđuje sredstva za primarnu zdravstvenu zaštitu licima kojima je priznat status izbjeglice, odnosno raseljenog lica.
Izbjeglicama i raseljenim licima je omogućeno pravo na predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje u školama čiji je osnivač država, kao i mogućnost pristupa visokom obrazovanju.
U oblasti socijalne zaštite izbjeglicama i raseljenim licima, u skladu sa ekonomskim mogućnostima Crne Gore, biće pružene usluge u rješavanju porodično pravne problematike, a onim koji ne ostvaruju nikakve prihode i nemaju imovinu, biće obezbjeđena novčana pomoć.
Troškovi integracije izbjeglica i raseljenih lica planirani su na više od 100 miliona eura.
Podrška međunarodnih organizacija ključna je za realizaciju Strategije.
U junu ove godine Crna Gora usvojila je Zakon o azilu kojim se, u skladu sa međunarodnim konvencijama, bitno poboljšava status azilanata, odnosno izbjeglica koji će imati pravo na zapošljavanje skoro pod istim uslovima kao i domicilno stanovništvo, kao i druga prava iz oblasti penzijsko invalidskog i zdravstvenog osiguranja.
Inače, Sporazum o socijalnom osiguranju između BiH i Crne Gore već više godina odlično funkcioniše, a posebno redovna isplata penzija, bilo da su ostvarene u jednoj ili drugoj državi. Upravo ovih dana završena je prva faza novoizgrađenog azilantskog centra, uz pomoć UNHCR-a i Evropske unije.
Očekuje se da će, također, biti ubrzo usvojen i Zakon o državljanstvu, kojim će pod povoljnijim uslovima, izbjegla lica ostvariti crnogorsko državljanstvo i time se brže integrisati u ovu sredinu.
Kada je riječ o povratku u Bosnu i Hercegovinu, onda je stvarnost pesimistična. Broj onih koji bi se vratili sada je daleko manji nego prethodnih godina. Povraćena imovina, pokazala je praksa, nažalost nije dovoljan razlog i za ekonomski opstanak. Problemi su obrazovanje, zdravstvena zaštita, penzije i mnogo šta drugo. Ako su prethodnih godina mnogobrojne međunarodne organizacije ulagale značajna sredstva za povratak i obnovu, danas ih je daleko manje, a i interes izbjeglih nije posebno veliki. Mnogi bi, rado, u treće zemlje, ali su i takve mogućnosti limitirane i bitno umanjene. Izbjeglice, su i ovdje, kao, uostalom i u čitavom svijetu, na stalnom čekanju i s nadom da će se nešto dogodi. Rastavljene porodice, neostvarene želje, žal za prošlim, i nada, ono su s čime se bude i pokušavaju usniti, svi oni što uz ime i prezime imaju najtežu odrednicu – izbjeglica. A da bi se rješio, bar, dio njihovih problema, u Crnoj Gori je uspostavljena mreža humanitrano pravnih kancelarija koja im pruža osnovnu pravnu pomoć kako ovdje u izbjeglištvu tako i u zemljama porijekla. O toj vrsti pomoći i rješavanju pravno statusnih pitanja više ćemo govoriti u nekoj od narednih emisija.