Iako su se lideri vjerskih zajednica u BiH u načelu dogovorili da se neće miješati u politiku i predizbornu kampanju, vjerske propovijedi se zloupotrebljavaju u svrhu predizborne kampanje, na šta je upozorio i State Depatment u svom posljednjem izvještaju.
Komentirajući izvještaj State departmenta, sekretar Mitropolije dabrobosanske đakon Mitar Tanasić kaže kako sveštenstvo Srpske pravoslavne crkve ne koristi propovjedaonice u svrhu predizborne kampanje. Na pitanje koliko političari koriste vjerske događaje poput osveštavanja vjerskih objekata i svečanosti za vlastitu promociju, đakon Tanasić kaže da su svi vjernici dobrodošli:
„Zašto bismo političare izdvajali u neku posebnu kastu. Mi svakoga ko dođe u crkvu smatramo jednakim. Bez obzira da li pripadao i nekoj političkoj partiji ili bio u vrhu državne vlasti, on je za nas samo vjernik.“
Rijaset Islamske zajednice u BiH je nedavno donio odluku da se tokom vjerskih obreda i propovijedi ne smiju favorizirati političke stranke, što je novina u odnosu na ranije, kada su imami i drugi službenici govorili vjernicima za koga će glasati. Do juče tradicionalnih govora političara na vjerskim skupovima više neće biti, kaže predstavnik Rijaseta Islamske zajednice u BiH Muharem Omerdić:
„Mi smatramo to zloupotrebom i ne dopuštamo, koliko je to u našim mogućnostima. Naravno, svi bi to oni željeli i u nekoliko navrata bilo je takvih slučajeva da su se neki od političara, pa i onih koji su danas aktivni u vlasti, obratili ljudima, ali to nije bilo sa našim zadovoljstvom.“
Linije razdvajanja politike i vjere u BiH nekada je nemoguće razaznati, navodi State Department. Mišljenje podržava i predsjednik Helsinškog odbora za ljudska prava RS-a Branko Todorović, te napominje da vjerski lideri svih konfesija rado prihvataju ponudu političara, stvarajući, za sekularnu demokratsku državu, neprirodan savez:
„Vjerski lideri imaju veliku moć. Nažalost, političari, u nedostatku istinskih argumentata i mogućnosti i sposobnosti da animiraju glasače da za njih glasaju, pribjegavaju neprirodnom i nenormalnom savezu sa vjerskim liderima i na neki način žele da ih uvuku u političke borbe, u političke konfrotancije ili u političku kampanju.“
Iako se prema izjavama vjerskih poglavara da zaključiti da u prvim redovima crkava i džamija neće dominirati političari, takva praksa će se teško održati. Sve dok bosanskohercegovačka politika bude vođena sa stanovišta nacionalnih kriterija, uvijek će se vjerski momenat pojavljivati u politici, smatra potpredsjednik Akademije nauka i umjetnosti BiH Muhamed Filipović:
„I zbog toga se kod nas vjerski lideri, uzmimo kardinal odnosi prema hrvatskom problemu smatrajući ga identičnim katoličkim, reis se odnosi prema bošnjačkom problemu smatrajući ga identičnim sa muslimanskim problemom, i najazad, mitropolit ili eparsi Pravoslavne crkve se također odnose i vode izričitu politiku, jer je Pravoslavna crkva po tradiciji praktično politička, državna crkva.“
Manipuliranjem religijom stranke pokušavaju stvoriti sistem jednoumlja, kaže profesor sa Franjevačke teologije fra Ivo Marković:
„Oni uvijek govore da su oni drugi neprijatelji, da su složni, da mi isto tako moramo biti složni, moramo svi biti pripadnici jedne nacije, jedne stranke, a to znači svi biti HDZ, svi biti SDA ili SDS. Dakle, oni stvaraju to jednoumlje, stvaraju strah, degradiraju narod time što mu reduciraju svijest, stvaraju mržnju prema drugome - vidite koliko sada u ovoj predizbornoj kampanji nacionalne stranke stvaraju te nacionalne tenzije, ljude zbijaju u grupe, jer će ih tako dobiti da glasuju za njih.“
U međuvremenu, smatra fra Ivo Marković, birači su se razočarali shvativši da ih je princip jedan narod - jedna vjera - jedna stranka doveo u zabludu. Poljuljanih kriterija i u dilemi, građani i vjernici se nalaze pred opasnom prekretnicom - ili će proraditi savjest, ili će opet glasati po automatizmu, na šta političari i računaju.
Komentirajući izvještaj State departmenta, sekretar Mitropolije dabrobosanske đakon Mitar Tanasić kaže kako sveštenstvo Srpske pravoslavne crkve ne koristi propovjedaonice u svrhu predizborne kampanje. Na pitanje koliko političari koriste vjerske događaje poput osveštavanja vjerskih objekata i svečanosti za vlastitu promociju, đakon Tanasić kaže da su svi vjernici dobrodošli:
„Zašto bismo političare izdvajali u neku posebnu kastu. Mi svakoga ko dođe u crkvu smatramo jednakim. Bez obzira da li pripadao i nekoj političkoj partiji ili bio u vrhu državne vlasti, on je za nas samo vjernik.“
Rijaset Islamske zajednice u BiH je nedavno donio odluku da se tokom vjerskih obreda i propovijedi ne smiju favorizirati političke stranke, što je novina u odnosu na ranije, kada su imami i drugi službenici govorili vjernicima za koga će glasati. Do juče tradicionalnih govora političara na vjerskim skupovima više neće biti, kaže predstavnik Rijaseta Islamske zajednice u BiH Muharem Omerdić:
„Mi smatramo to zloupotrebom i ne dopuštamo, koliko je to u našim mogućnostima. Naravno, svi bi to oni željeli i u nekoliko navrata bilo je takvih slučajeva da su se neki od političara, pa i onih koji su danas aktivni u vlasti, obratili ljudima, ali to nije bilo sa našim zadovoljstvom.“
Linije razdvajanja politike i vjere u BiH nekada je nemoguće razaznati, navodi State Department. Mišljenje podržava i predsjednik Helsinškog odbora za ljudska prava RS-a Branko Todorović, te napominje da vjerski lideri svih konfesija rado prihvataju ponudu političara, stvarajući, za sekularnu demokratsku državu, neprirodan savez:
„Vjerski lideri imaju veliku moć. Nažalost, političari, u nedostatku istinskih argumentata i mogućnosti i sposobnosti da animiraju glasače da za njih glasaju, pribjegavaju neprirodnom i nenormalnom savezu sa vjerskim liderima i na neki način žele da ih uvuku u političke borbe, u političke konfrotancije ili u političku kampanju.“
Iako se prema izjavama vjerskih poglavara da zaključiti da u prvim redovima crkava i džamija neće dominirati političari, takva praksa će se teško održati. Sve dok bosanskohercegovačka politika bude vođena sa stanovišta nacionalnih kriterija, uvijek će se vjerski momenat pojavljivati u politici, smatra potpredsjednik Akademije nauka i umjetnosti BiH Muhamed Filipović:
„I zbog toga se kod nas vjerski lideri, uzmimo kardinal odnosi prema hrvatskom problemu smatrajući ga identičnim katoličkim, reis se odnosi prema bošnjačkom problemu smatrajući ga identičnim sa muslimanskim problemom, i najazad, mitropolit ili eparsi Pravoslavne crkve se također odnose i vode izričitu politiku, jer je Pravoslavna crkva po tradiciji praktično politička, državna crkva.“
Manipuliranjem religijom stranke pokušavaju stvoriti sistem jednoumlja, kaže profesor sa Franjevačke teologije fra Ivo Marković:
„Oni uvijek govore da su oni drugi neprijatelji, da su složni, da mi isto tako moramo biti složni, moramo svi biti pripadnici jedne nacije, jedne stranke, a to znači svi biti HDZ, svi biti SDA ili SDS. Dakle, oni stvaraju to jednoumlje, stvaraju strah, degradiraju narod time što mu reduciraju svijest, stvaraju mržnju prema drugome - vidite koliko sada u ovoj predizbornoj kampanji nacionalne stranke stvaraju te nacionalne tenzije, ljude zbijaju u grupe, jer će ih tako dobiti da glasuju za njih.“
U međuvremenu, smatra fra Ivo Marković, birači su se razočarali shvativši da ih je princip jedan narod - jedna vjera - jedna stranka doveo u zabludu. Poljuljanih kriterija i u dilemi, građani i vjernici se nalaze pred opasnom prekretnicom - ili će proraditi savjest, ili će opet glasati po automatizmu, na šta političari i računaju.