Ništa, kažu, ne uspijeva kao uspjeh, ali, ništa, sasvim sigurno, ne razara kao serija poraza. Više od polovine lidera opozicionih parlamentarnih stranaka najavilo je ostavke ili povlačenje.
Znalo se da će prvi izbori u nezavisnoj Crnoj Gori biti političko čistilište. Nakon apsolutne pobjede vladajuće koalicije sada je jasno - crnogorska parlamentarna opozicija mora da preživi korjenite promjene.
U stvari, od opozicionih prvaka, samo su dvojica zadovoljna: Andrija Mandić je postao novi zastupnik radikalnih srpskih glasača a Nebojša Medojević je postao novi čelnik građanske opozicije.
No, tek kada se analiziraju dometi njihovih uspjeha shvatiće se dubina opozicionog ponora.
Iz nekadašnje Koalicije zajedno za Jugoslaviju, koja se preobratila u Koaliciju Zajedno za promjene a potom u Pokret za zajedničku državu jedino je Andrija Mandić izašao udignute glave. Zakleti unionista postao je generalni pravobranilac srpstva u Crnoj Gori i obezbijedio sebi i svojoj stranci budućnost. Međutim, ono što je ojačalo Mandića istovremeno ga ograničava. Srpska lista nije okupila ni ni trećinu Srba u Crnoj Gori i to govori o dometima takvog političkog projekta. Srpska lista kao jednonacionalna stranka, ne može biti centar nekog budućeg opozicionog okupljanja.
Na drugom opozicionom kraju našao se Nebojša Medojević. Dinamični i govorljivi lider Pokreta za promjene ne pati od problema koji proganjaju većinu crnogorskih opozicionara. Pokret za promjene nije jednonacionalna partija, niti ta stranka ima loše iskustvo izbornih poraza.
Dakle, Medojevićev problem nije u istoriji nego u budućim danima: popularnost su zadobili oštrom kritikom Đukanovićeve vlasti i sada, kada su ušli u parlament, biće na prvim pravim iskušenjima. Moraće od populističke partije da pređu put ka konstruktivnoj opoziciji.
Jer, ne treba se zavaravati. Unutar crnogorske opozicije došlo je samo do prerasporeda snaga. Novi lideri su pokupili razočarane opozicione glasove: Andrija mandić je postao crnogorski Vojislav Šešelj a Nebojša Medojević je preuzeo mjesto Predraga Bulatovića. Rezultati septembarskih izbora su vrlo jasni - ni Srpska lista, kao ni Pokret za promjene, nijesu otkinuli ni procenat od biračkog tijela koje glasa za Đukanovićevu koaliciju.
Tako se održava na prvi pogled čudna situacija: po brojnim anketama većina glasača je nezadovoljna radom Đukanovićeve vlade ali većina glasača na izborima redovno glasa za Đukanovićevu vladu sa kojom nijesu zadovoljni.
Nije to ništa čudno nego čista realnost: većina glasača misli da je i takva vlast bolja od ovakve opozicije. Da bi crnogorska opozicija postla bila uspješnija nije dovoljno samo da se pojavi neko novo lice poput Nebojše Medojevića: neophodno je da opozicija bude programski drugačija.
Tek tada će crnogorska vlast biti prinuđena da se mijenja i možda tek tada treba ovdje očekivati promjene u Crnoj Gori. I to je možda još jedna čisto ovdašnji politički paradoks: iako je crnogorska vlast osvojila apsolutnu većinu, od crnogorske opozicije će zavisiti hoće li u Crnoj Gori uskoro biti krupnijih promjena. Što se Đukanovićeve vlasti tiče, njima ide sasvim dobro i onda kada državi kojom vladaju ne ide baš najbolje.
Znalo se da će prvi izbori u nezavisnoj Crnoj Gori biti političko čistilište. Nakon apsolutne pobjede vladajuće koalicije sada je jasno - crnogorska parlamentarna opozicija mora da preživi korjenite promjene.
U stvari, od opozicionih prvaka, samo su dvojica zadovoljna: Andrija Mandić je postao novi zastupnik radikalnih srpskih glasača a Nebojša Medojević je postao novi čelnik građanske opozicije.
No, tek kada se analiziraju dometi njihovih uspjeha shvatiće se dubina opozicionog ponora.
Iz nekadašnje Koalicije zajedno za Jugoslaviju, koja se preobratila u Koaliciju Zajedno za promjene a potom u Pokret za zajedničku državu jedino je Andrija Mandić izašao udignute glave. Zakleti unionista postao je generalni pravobranilac srpstva u Crnoj Gori i obezbijedio sebi i svojoj stranci budućnost. Međutim, ono što je ojačalo Mandića istovremeno ga ograničava. Srpska lista nije okupila ni ni trećinu Srba u Crnoj Gori i to govori o dometima takvog političkog projekta. Srpska lista kao jednonacionalna stranka, ne može biti centar nekog budućeg opozicionog okupljanja.
Na drugom opozicionom kraju našao se Nebojša Medojević. Dinamični i govorljivi lider Pokreta za promjene ne pati od problema koji proganjaju većinu crnogorskih opozicionara. Pokret za promjene nije jednonacionalna partija, niti ta stranka ima loše iskustvo izbornih poraza.
Dakle, Medojevićev problem nije u istoriji nego u budućim danima: popularnost su zadobili oštrom kritikom Đukanovićeve vlasti i sada, kada su ušli u parlament, biće na prvim pravim iskušenjima. Moraće od populističke partije da pređu put ka konstruktivnoj opoziciji.
Jer, ne treba se zavaravati. Unutar crnogorske opozicije došlo je samo do prerasporeda snaga. Novi lideri su pokupili razočarane opozicione glasove: Andrija mandić je postao crnogorski Vojislav Šešelj a Nebojša Medojević je preuzeo mjesto Predraga Bulatovića. Rezultati septembarskih izbora su vrlo jasni - ni Srpska lista, kao ni Pokret za promjene, nijesu otkinuli ni procenat od biračkog tijela koje glasa za Đukanovićevu koaliciju.
Tako se održava na prvi pogled čudna situacija: po brojnim anketama većina glasača je nezadovoljna radom Đukanovićeve vlade ali većina glasača na izborima redovno glasa za Đukanovićevu vladu sa kojom nijesu zadovoljni.
Nije to ništa čudno nego čista realnost: većina glasača misli da je i takva vlast bolja od ovakve opozicije. Da bi crnogorska opozicija postla bila uspješnija nije dovoljno samo da se pojavi neko novo lice poput Nebojše Medojevića: neophodno je da opozicija bude programski drugačija.
Tek tada će crnogorska vlast biti prinuđena da se mijenja i možda tek tada treba ovdje očekivati promjene u Crnoj Gori. I to je možda još jedna čisto ovdašnji politički paradoks: iako je crnogorska vlast osvojila apsolutnu većinu, od crnogorske opozicije će zavisiti hoće li u Crnoj Gori uskoro biti krupnijih promjena. Što se Đukanovićeve vlasti tiče, njima ide sasvim dobro i onda kada državi kojom vladaju ne ide baš najbolje.