RSE: U sedmici iza nas, u projektu „Ars-Aevi“ desile su se tri, zapravo četiri bitne stvari. Predstavljen je projekat budućeg muzeja savremene umjetnosti i prostor gdje će on biti sazidan. Promovisan je katalog o kolekciji „Ars-Aevi“ i predstavljen izložbeni prostor gdje će se zbirka smjestit do izgradnje muzejskog prostora. Pa da počnemo od muzeja.
HADŽIOMERSPAHIĆ: U novembru mjesecu 2005. godine u Veneciji, na konferenciji ministara kulture zemalja jugoistočne Evrope, zvanično je prvi put predstavljen preliminarni arhitektonski projekt Renca Pijana u organizaciji Vlade Italije i UNESCO-a. Svih ovih godina, mi smo vrlo strpljivo čekali, a i Renco Pijano, dokument koji bi Kantonu Sarajevo potvrdio da je definitivni vlasnik svih prostora na tom terenu koji je regulacionim planom takozvanog kvadranta C predviđen da se na njemu izgradi muzej-centar savremene umjetnosti „Ars-Aevi“.
RSE: Da li to znači da možemo početi brojati vrijeme?
HADŽIOMERSPAHIĆ: Ako govorimo o brojanju vremena, govorimo o brojanju godina. U toku ove i prvim mjesecima predstojeće godine mogao bi da bude izrađen izvedbeni projekat, a da se u toku sljedeće, dakle 2007. godine, dobiju sve potrebne građevinske dozvole. U toj istoj godini bi naši italijanski partneri djelovali na formiranju fondova za izgradnju, ako ne cijelog objekta, onda bar njegovog prvog bloka. Izgradnja bi mogla da počne 2008. godine, uz malo sreće, dobre volje i da tako kažem „dobrog“ vremena, a 2009. godine – najkasnije 2010. godine – prvi blok, a možda i cijeli ovaj objekat muzeja-centra savremene svjetske umjetnosti bi mogao da bude otvoren za posjetioce.
RSE: Do tog trenutka vrijedna zbirka biće smještena u obnovljenom krilu kulturno-sportskog centra Skenderija. I oko toga su pomagali prijatelji iz Italije.
HADŽIOMERSPAHIĆ: Tako je. Sredstva za rekonstrukciju tog prostora obezbijedila je Vlada Italije. Implementaciju, primjenu, odnosno potrošnju tih sredstava realizira, odnosno organizira UNESCO, dakle radovi se izvode pod kontrolom stručnih eksperata UNESCO-a. Amir Vuk, naš poznati, bosanskohercegovački arhitekta, projektovao je rekonstrukciju ovog prostora pretvarajući ga u zamišljeni izložbeni depo kolekcije „Ars-Aevi“. To će ustvari biti jedan veliki sanduk, u sanduku će se nalaziti drugi sanduci i djela kolekcije „Ars-Aevi“. Mislim da je to veoma interesantno za posjetioce, a isto tako je i jedan izazov za nas koji tu postavku treba da organiziramo. Sjedište projekta „Ars-Aevi“ je od 1992. godine, dakle od prvih mjeseci opsade Sarajeva, uvijek bilo u centru Skenderija. Da se podsjetimo i vremena prije, 1987-1989. godine smo imali naše veliko bijenale savremene umjetnosti – „Jugoslovenska dokumenta“ su održana u prostorima centra Skenderija. Centar Skenderija se nekako ponaša prema projektu „Ars-Aevi“ kao da je to, a uistinu i jeste, njihov projekt. Dakle, postignuti su dogovori da nam se stavi na raspolaganje 1.500 kvadratnih metara takozvanog južnog krila Doma mladih centra Skenderija.
RSE: Da, tako se Dom mladih polako vraća svojoj funkciji, a kolekcija se vraća kući – na mjesto gdje je nastala. Da se vratimo kolekciji. Malo se, naime, zna šta sve tu ima, pa je zato dobro došao ovaj katalog kolekcije od 1992. do 2006. godine. Štampan je, čini mi se, zavidan tiraž i radi se o vrijednom izdanju samom po sebi.
HADŽIOMERSPAHIĆ: Mi smo od 1997. godine, kada je prvi put organizirana promocija projekta „Ars-Aevi“ u okviru bijenala u Veneciji, do sada realizirali šest izdanja. Svako izdanje je imalo najmanje po 5.000 primjeraka, dakle riječ je o 30.000 primjeraka kataloga koji su odštampani zahvaljujući zainteresiranim finansijerima, odnosno sponzorima. Da podsjetim da se svi katalozi besplatno distribuiraju zainteresiranim ekspertima, predstavnicima medija, umjetnicima, kulturnim radnicima i političkim autoritetima koji u ovom procesu djeluju. Pored kataloga kolekcije „Ars-Aevi“ smo uspjeli da pripremimo i jedno mini izdanje kolektivnog kataloga projekta „Ars-Aevi“ ili promotivne knjige projekta „Ars-Aevi“ koja podsjeća na neku slikovnicu s prekrasnim ilustracijama i sa nekoliko riječi od najvećeg značaja objašnjava šta je to ustvari kolekcija „Ars-Aevi“, koji je njen kulturološki značaj, umjetnički značaj, koji je njen materijalni značaj, kako je ona formirana i šta ona predstavlja. Mislim da sa ovim katalogom ulazimo u jednu misiju kontakta sa najobičnijim ljudima koji, normalno, nisu imali priliku da se susretnu sa savremenom umjetnošću, ali mogu da shvate šta žele suvremeni umjetnici, kojim sredstvima se oni služe, kakvi su im koncepti djelovanja, koje materijale koriste i zašto je to sve zajedno toliko vrijedno i značajno.
RSE: U svakom slučaju, sad ćemo se svi moći uvjeriti u postojanje istinskog kulturnog blaga, koje je bilo neprilično sklonjeno od javnosti u neuslovnim prostorima Istorijskog muzeja. Bilo je dosta nesporazuma u posljednje vrijeme, čak i prijetnji da će kolekcija ostati zarobljena dok se ne isplate neki dugovi. Da li je sve prevaziđeno?
HADŽIOMERSPAHIĆ: Upotrijebio si uistinu pravu riječ – „zarobljena“. Kolekcija „Ars-Aevi“ se od 2003. godine nalazi u zarobljeništvu u prostorima Istorijskog muzeja BiH. Svojevremeno je bio postignut dogovor da će Federalno ministarstvo kulture i sporta, jer tada državno ministarstvo nije ni postojalo, obezbijediti određenu materijalnu nadoknadu Istorijskom muzeju BiH da bi on ugostio, smjestio i zaštitio kolekciju „Ars-Aevi“ u tim prostorima. Lično mislim da je i ta činjenica apsurdna – da jedna institucija koja je zadužena da štiti istorijsku i kulturnu baštinu Bosne i Hercegovine naplaćuje zakup za smještaj djela najznačajnijih svjetskih umjetnika, dakle radova koje su ti vrhunski stvaraoci svijeta poklonili građanima Sarajeva i Bosne i Hercegovine. Ali to je bilo tako. Federalno ministarstvo nije ispunilo svoje obaveze, Istorijski muzej BiH je, negodujući na takvu situaciju, zatvorio vrata za posjetioce i od 2003. godine kolekcija „Ars-Aevi“ se nalazi zarobljena kao talac preko kojeg se, tako da kažem, uspostavljaju ucjene – ako vi nama ne platite, nikada nećete dobiti kolekciju i tako dalje. A na kolekciju, normalno, niko ne može staviti hipoteku jer je riječ o donaciji umjetničkih dijela od najvećeg značaja građanima Sarajeva i građanima BiH. I ja se iskreno nadam da Istorijski muzej neće stvarati probleme u ovom periodu pripreme za prijenos iz prostora Istorijskog muzeja u prostore olimpijskog centra Skenderija.
RSE: Nadam se da kolekcija „Ars-Aevi“ ubuduće neće imati problema, da ćemo rokove o kojima smo danas govorili ispoštovati i da ćemo za pet godina govoriti o završenom projektu, o tome da imamo u Sarajevu veliki savremeni muzej umjetnosti, muzej koji će biti prestižan na prostorima čitavog Balkana.
HADŽIOMERSPAHIĆ: Hvala na ovim lijepim željama, kojima se, naravno, i ja pridružujem. I mogu reći da im se pridružuje jedan veliki broj mladih, mudrih ljudi i građana Bosne i Hercegovine, koji jedva čekaju da se ovi planovi ostvare.
RSE: Zajednički držimo palčeve.
HADŽIOMERSPAHIĆ: U novembru mjesecu 2005. godine u Veneciji, na konferenciji ministara kulture zemalja jugoistočne Evrope, zvanično je prvi put predstavljen preliminarni arhitektonski projekt Renca Pijana u organizaciji Vlade Italije i UNESCO-a. Svih ovih godina, mi smo vrlo strpljivo čekali, a i Renco Pijano, dokument koji bi Kantonu Sarajevo potvrdio da je definitivni vlasnik svih prostora na tom terenu koji je regulacionim planom takozvanog kvadranta C predviđen da se na njemu izgradi muzej-centar savremene umjetnosti „Ars-Aevi“.
RSE: Da li to znači da možemo početi brojati vrijeme?
HADŽIOMERSPAHIĆ: Ako govorimo o brojanju vremena, govorimo o brojanju godina. U toku ove i prvim mjesecima predstojeće godine mogao bi da bude izrađen izvedbeni projekat, a da se u toku sljedeće, dakle 2007. godine, dobiju sve potrebne građevinske dozvole. U toj istoj godini bi naši italijanski partneri djelovali na formiranju fondova za izgradnju, ako ne cijelog objekta, onda bar njegovog prvog bloka. Izgradnja bi mogla da počne 2008. godine, uz malo sreće, dobre volje i da tako kažem „dobrog“ vremena, a 2009. godine – najkasnije 2010. godine – prvi blok, a možda i cijeli ovaj objekat muzeja-centra savremene svjetske umjetnosti bi mogao da bude otvoren za posjetioce.
RSE: Do tog trenutka vrijedna zbirka biće smještena u obnovljenom krilu kulturno-sportskog centra Skenderija. I oko toga su pomagali prijatelji iz Italije.
HADŽIOMERSPAHIĆ: Tako je. Sredstva za rekonstrukciju tog prostora obezbijedila je Vlada Italije. Implementaciju, primjenu, odnosno potrošnju tih sredstava realizira, odnosno organizira UNESCO, dakle radovi se izvode pod kontrolom stručnih eksperata UNESCO-a. Amir Vuk, naš poznati, bosanskohercegovački arhitekta, projektovao je rekonstrukciju ovog prostora pretvarajući ga u zamišljeni izložbeni depo kolekcije „Ars-Aevi“. To će ustvari biti jedan veliki sanduk, u sanduku će se nalaziti drugi sanduci i djela kolekcije „Ars-Aevi“. Mislim da je to veoma interesantno za posjetioce, a isto tako je i jedan izazov za nas koji tu postavku treba da organiziramo. Sjedište projekta „Ars-Aevi“ je od 1992. godine, dakle od prvih mjeseci opsade Sarajeva, uvijek bilo u centru Skenderija. Da se podsjetimo i vremena prije, 1987-1989. godine smo imali naše veliko bijenale savremene umjetnosti – „Jugoslovenska dokumenta“ su održana u prostorima centra Skenderija. Centar Skenderija se nekako ponaša prema projektu „Ars-Aevi“ kao da je to, a uistinu i jeste, njihov projekt. Dakle, postignuti su dogovori da nam se stavi na raspolaganje 1.500 kvadratnih metara takozvanog južnog krila Doma mladih centra Skenderija.
RSE: Da, tako se Dom mladih polako vraća svojoj funkciji, a kolekcija se vraća kući – na mjesto gdje je nastala. Da se vratimo kolekciji. Malo se, naime, zna šta sve tu ima, pa je zato dobro došao ovaj katalog kolekcije od 1992. do 2006. godine. Štampan je, čini mi se, zavidan tiraž i radi se o vrijednom izdanju samom po sebi.
HADŽIOMERSPAHIĆ: Mi smo od 1997. godine, kada je prvi put organizirana promocija projekta „Ars-Aevi“ u okviru bijenala u Veneciji, do sada realizirali šest izdanja. Svako izdanje je imalo najmanje po 5.000 primjeraka, dakle riječ je o 30.000 primjeraka kataloga koji su odštampani zahvaljujući zainteresiranim finansijerima, odnosno sponzorima. Da podsjetim da se svi katalozi besplatno distribuiraju zainteresiranim ekspertima, predstavnicima medija, umjetnicima, kulturnim radnicima i političkim autoritetima koji u ovom procesu djeluju. Pored kataloga kolekcije „Ars-Aevi“ smo uspjeli da pripremimo i jedno mini izdanje kolektivnog kataloga projekta „Ars-Aevi“ ili promotivne knjige projekta „Ars-Aevi“ koja podsjeća na neku slikovnicu s prekrasnim ilustracijama i sa nekoliko riječi od najvećeg značaja objašnjava šta je to ustvari kolekcija „Ars-Aevi“, koji je njen kulturološki značaj, umjetnički značaj, koji je njen materijalni značaj, kako je ona formirana i šta ona predstavlja. Mislim da sa ovim katalogom ulazimo u jednu misiju kontakta sa najobičnijim ljudima koji, normalno, nisu imali priliku da se susretnu sa savremenom umjetnošću, ali mogu da shvate šta žele suvremeni umjetnici, kojim sredstvima se oni služe, kakvi su im koncepti djelovanja, koje materijale koriste i zašto je to sve zajedno toliko vrijedno i značajno.
RSE: U svakom slučaju, sad ćemo se svi moći uvjeriti u postojanje istinskog kulturnog blaga, koje je bilo neprilično sklonjeno od javnosti u neuslovnim prostorima Istorijskog muzeja. Bilo je dosta nesporazuma u posljednje vrijeme, čak i prijetnji da će kolekcija ostati zarobljena dok se ne isplate neki dugovi. Da li je sve prevaziđeno?
HADŽIOMERSPAHIĆ: Upotrijebio si uistinu pravu riječ – „zarobljena“. Kolekcija „Ars-Aevi“ se od 2003. godine nalazi u zarobljeništvu u prostorima Istorijskog muzeja BiH. Svojevremeno je bio postignut dogovor da će Federalno ministarstvo kulture i sporta, jer tada državno ministarstvo nije ni postojalo, obezbijediti određenu materijalnu nadoknadu Istorijskom muzeju BiH da bi on ugostio, smjestio i zaštitio kolekciju „Ars-Aevi“ u tim prostorima. Lično mislim da je i ta činjenica apsurdna – da jedna institucija koja je zadužena da štiti istorijsku i kulturnu baštinu Bosne i Hercegovine naplaćuje zakup za smještaj djela najznačajnijih svjetskih umjetnika, dakle radova koje su ti vrhunski stvaraoci svijeta poklonili građanima Sarajeva i Bosne i Hercegovine. Ali to je bilo tako. Federalno ministarstvo nije ispunilo svoje obaveze, Istorijski muzej BiH je, negodujući na takvu situaciju, zatvorio vrata za posjetioce i od 2003. godine kolekcija „Ars-Aevi“ se nalazi zarobljena kao talac preko kojeg se, tako da kažem, uspostavljaju ucjene – ako vi nama ne platite, nikada nećete dobiti kolekciju i tako dalje. A na kolekciju, normalno, niko ne može staviti hipoteku jer je riječ o donaciji umjetničkih dijela od najvećeg značaja građanima Sarajeva i građanima BiH. I ja se iskreno nadam da Istorijski muzej neće stvarati probleme u ovom periodu pripreme za prijenos iz prostora Istorijskog muzeja u prostore olimpijskog centra Skenderija.
RSE: Nadam se da kolekcija „Ars-Aevi“ ubuduće neće imati problema, da ćemo rokove o kojima smo danas govorili ispoštovati i da ćemo za pet godina govoriti o završenom projektu, o tome da imamo u Sarajevu veliki savremeni muzej umjetnosti, muzej koji će biti prestižan na prostorima čitavog Balkana.
HADŽIOMERSPAHIĆ: Hvala na ovim lijepim željama, kojima se, naravno, i ja pridružujem. I mogu reći da im se pridružuje jedan veliki broj mladih, mudrih ljudi i građana Bosne i Hercegovine, koji jedva čekaju da se ovi planovi ostvare.
RSE: Zajednički držimo palčeve.