Kako Ustav BiH propisuje da kolektivnog šefa države moraju sačinjavati Bošnjak, Hrvat i Srbin, u predizbornoj kampanji najviše državno tijelo postaje uporište za stvaranje nacionalnih vođa, a ne instituciju svih građana. U prilog tvrdnji ide i saopćenje HDZ-a BiH u kojem se pozivaju zastupnici iz Sabora Republike Hrvatske da svojim govorima pomognu u promociji stranke jer se „može dogoditi da nam, glede daytonskih rješenja, druga dva naroda u Federaciji BiH izaberu hrvatskoga člana Predsjedništva BiH mimo volje hrvatskoga naroda.“
Profesor na Filozofskom faluktetu u Sarajevu Dubravko Lovrenović smatra da se radi o klasičnoj kampanji, čiji je cilj homogeniziranje naroda:
«Pa kao da su dosadašnji hrvatski članovi Predsjedništva, da im ne nabrajam imena, koji su birani kao kandidati jedne nacionalne stranke uopće vodili računa o interesima tog naroda i kao da je ukupno stanje tog naroda u vrijeme njihovog mandata u Predsjedništvu drastično popravljeno. Naravno da to nije slučaj i naravno da u ovome slučaju to zapravo služi kao jedna predizborna floskula. To je dio predizborne kampanje.»
Iako dolaze iz reda konstitutivnih naroda, članove Predsjedništva BiH ništa ne ograničava da se zalažu za interese i drugih naroda. Nerijetko ne zastupaju u dovoljnoj mjeri ni onaj narod za koji se, navodno, zalažu. Kandidat za hrvatskog člana Predsjedništva ispred SDP-a BiH Željko Komšić kaže kako je vrijeme nacionalnih ekskluziviteta prošlo, a onima koji se protive poručuje:
«Njima se može postaviti pitanje: ako vam je toliko već stalo do Hrvata, dajte bogavam recite gdje su toliki Hrvati sada, a vi ste vlast, svo vrijeme ste vlast? To govori da nemaju više nikakvih ideja, da su postali ksenofobični, zatvoreni, da očigledno imaju neku vrstu straha od odgovornosti pred tim narodom u čije ime oni žele da govore.»
Dosadašnja praksa pokazuje da trojica članova Predsjedništva BiH za isti sto sjednu samo kad moraju - prilikom sjednica Predsjedništva ili sastanaka koji izričito zahtijevaju prisustvo sve trojice. Pri tom svaki zastupa interese svog naroda. Nedavni pokušaj sastanka bošnjačkih kandidata za članove Predsjedništva kako bi se definisali interesi ovog nacionalnog korpusa, jasno pokazuje namjeru da se radi o izboru nacionalnog vođe.
Kanditat za bošnjačkog člana Predsjedništva ispred Patriotskog bloka Mirnes Ajanović bio je na skupu, no ideju o nacionalnom vođi, kaže, ne prihvata:
«Članovi Predsjedništva ne smiju raditi na takav način da grade samo i brane interes jednog naroda, nego moraju to raditi na takav način, čak je to Ustavom i definisano, u zaštiti interesa i druga dva naroda, odnosno svih naroda i time će raditi u zaštiti interesa BiH.»
Da se ipak od onih koji su odlučili da u Predsjedništvu predstavljaju sve narode očekivalo da rade drugačije, potvrdio je bivši član Predsjedništva BiH Jozo Križanović. Od njega se, kao Hrvata, valjda, očekivalo da zastupa isključivo interese ovog korpusa. Iz odgovora na pitanje kakve će to kanditate među najboljima ovaj put birati građani BiH, zaključak je sljedeći - dakle, ipak je najbolji Bošnjak, najbolji Srbin, najbolji Hrvat, a ne najbolji član Predsjedištva:
«Nažalost, tako je i evo danas smo svjedoci i izborne kampanje koja ide u tom smjeru.»
Profesor na Filozofskom faluktetu u Sarajevu Dubravko Lovrenović smatra da se radi o klasičnoj kampanji, čiji je cilj homogeniziranje naroda:
«Pa kao da su dosadašnji hrvatski članovi Predsjedništva, da im ne nabrajam imena, koji su birani kao kandidati jedne nacionalne stranke uopće vodili računa o interesima tog naroda i kao da je ukupno stanje tog naroda u vrijeme njihovog mandata u Predsjedništvu drastično popravljeno. Naravno da to nije slučaj i naravno da u ovome slučaju to zapravo služi kao jedna predizborna floskula. To je dio predizborne kampanje.»
Iako dolaze iz reda konstitutivnih naroda, članove Predsjedništva BiH ništa ne ograničava da se zalažu za interese i drugih naroda. Nerijetko ne zastupaju u dovoljnoj mjeri ni onaj narod za koji se, navodno, zalažu. Kandidat za hrvatskog člana Predsjedništva ispred SDP-a BiH Željko Komšić kaže kako je vrijeme nacionalnih ekskluziviteta prošlo, a onima koji se protive poručuje:
«Njima se može postaviti pitanje: ako vam je toliko već stalo do Hrvata, dajte bogavam recite gdje su toliki Hrvati sada, a vi ste vlast, svo vrijeme ste vlast? To govori da nemaju više nikakvih ideja, da su postali ksenofobični, zatvoreni, da očigledno imaju neku vrstu straha od odgovornosti pred tim narodom u čije ime oni žele da govore.»
Dosadašnja praksa pokazuje da trojica članova Predsjedništva BiH za isti sto sjednu samo kad moraju - prilikom sjednica Predsjedništva ili sastanaka koji izričito zahtijevaju prisustvo sve trojice. Pri tom svaki zastupa interese svog naroda. Nedavni pokušaj sastanka bošnjačkih kandidata za članove Predsjedništva kako bi se definisali interesi ovog nacionalnog korpusa, jasno pokazuje namjeru da se radi o izboru nacionalnog vođe.
Kanditat za bošnjačkog člana Predsjedništva ispred Patriotskog bloka Mirnes Ajanović bio je na skupu, no ideju o nacionalnom vođi, kaže, ne prihvata:
«Članovi Predsjedništva ne smiju raditi na takav način da grade samo i brane interes jednog naroda, nego moraju to raditi na takav način, čak je to Ustavom i definisano, u zaštiti interesa i druga dva naroda, odnosno svih naroda i time će raditi u zaštiti interesa BiH.»
Da se ipak od onih koji su odlučili da u Predsjedništvu predstavljaju sve narode očekivalo da rade drugačije, potvrdio je bivši član Predsjedništva BiH Jozo Križanović. Od njega se, kao Hrvata, valjda, očekivalo da zastupa isključivo interese ovog korpusa. Iz odgovora na pitanje kakve će to kanditate među najboljima ovaj put birati građani BiH, zaključak je sljedeći - dakle, ipak je najbolji Bošnjak, najbolji Srbin, najbolji Hrvat, a ne najbolji član Predsjedištva:
«Nažalost, tako je i evo danas smo svjedoci i izborne kampanje koja ide u tom smjeru.»