Gost u subotnjem intervjuu je Marina Banović Nikolić, mlada crnogorska modna kreatoraka, koja je nakon ovogodišnje revije na Internacionalnoj smotri mode u Beogradu dobila poziv od poznate italijanske modne kuće Alta Roma-Alta Moda da učestvuje na njihovoj modnoj reviji, jula ove godine. Revija je doživjela izuzetan uspjeh, a italijanski ljubitelji mode posebno su bili oduševljeni dijelom njene kolekcije koji je bio inspirisan crnogorskom princezom Jelenom, kćerkom kralja Nikole, koja je s početka prošlog vijeka postala italijanska kraljica Jelena Savojska. Kreacije, sa kojima je Marina Banović Nikolić postigla izuzetan uspjeh, kako u Italiji, tako i na ljetošnjem Fashion Week u Kotoru, inspirisane su etničkim motivima svih nacija koje žive u Crnoj Gori.
RSE: Kada na Internetu ukucate Marina Banović Nikolić, prve podatke dobijate na italijanskom jeziku i uglavnom su vezani za modnu kuću Alta Roma-Alta Moda i tu u naslovima kao što su – "Iz Crne Gore predivne kreacije inspirisane princezom Jelenom Savojskom". Iako ste prvu modnu reviju održali u Crnoj Gori 2003. godine, postali ste poznati i jako popularni tek nakon ljetošnje modne revije za Alta-modu. Kako to objašnjavate? Da li ste prvo morali da se dokažete vam granica Crne Gore, pa tek onda u Crnoj Gori?
BANOVIĆ-NIKOLIĆ: Već sam čula da ljudi kažu da je praksa prvo postići neki uspjeh u inostranstvu, pa tek onda biti poznat u svojoj zemlji. Itekako sam bila zadovoljna svojim radom od 2003. godine do danas i modnom revijom ove godine u Beogradu, zbog koje sam i pozvana da idem u Italiju. U principu nisu to neka mjerila, ali na kraju priče ispada da prvo morate biti potvrđeni u inostranstvu da bi vas priznali u vašoj zemlji.Pred odlazak u Italiju razmišljala sam šta je to što vezuje Crnu Goru i Italiju i šta je to što će Italijanima privući pažnju jer dolazim iz male zemlje iz koje niko nije bio na tako prestižnom modnom događaju. Trebala sam im skrenuti pažnju, da budu zainteresovani, da svi novinari dođu da odgledaju moju reviju. Prva asocijacija je bila naša princeza koja je svojim odlaskom u Italiju postala njihova kraljica. Logično je bilo da uradim nešto na tu temu. Uradila sam nekih petnaestak haljina inspirisanih dvorom i Jelenom od Savoje. Nakit je radila Jelena Žarković koja je fantastično sarađivala sa mnom. Uradila je sedam kruna, za sedam princeza kralja Nikole, od kojih je najkvalitetnija po izradi i po sastavu kruna Jelene od Savoje jer na njoj ima nekih 400 dijamanata. U tom smislu je to skrenulo pažnju Italijana. Čak se princ zahvalio i ljudi su reagovali. Ona je bila njihova velika humana kraljica. Neko može reći da je to bio trik, ali za mene je to bila jaka asocijacija. Dolazim sa svim tim lijepim djevojkama sa Balkana, manekenke su bile iz Srbije i iz Crne Gore, a prije toliko godina pošla je i ona i postala njihova kraljica.
RSE: Nakon toga je uslijedio Kotor Fashion Week, gdje je vaša kolekcija inspirisana crnogorskim etničkim motivima, ali ne samo crnogorskim, već i motivima ostalih nacija koje žive na ovim prostorima, doživjela izuzetan prijem i odlične ocjene. To do sada niko nije napravio na ovim prostorima. Koliko vam je vremena trebalo da uradite jednu ovakvu kolekciju?
BANOVIĆ-NIKOLIĆ: Sigurno nekih šest mjeseci. Moram se prvo vratiti na modnu reviju koja je prikazana u Beogradu na Internacionalnoj smotri mode u organizaciji agencije Fabrika na čelu sa Vesnom Mandić. Vesna je od početka vjerovala u mene. Dopali su joj se etno motivi i pozvala me da dođem u Beograd, da prikažem sve to. Kako to već biva u svijetu mode i biznisa, obično morate platiti da bi ste se pojavili na tako prestižnoj manifestaciji. Pošto nisam bila u mogućnosti, a kada je Vesna vidjela moju kolekciju koja joj se dopala, povjerovala je u mene i pozvala me. Poslije toga je put bio trasiran jer je na modnoj reviji bio gospodin Stefano Domineli, predsjednik Alta-Rome, koji me i pozvao u Italiju. Pošto je Kotor u organizaciji Vesne Mandić i agencije Fabrika, kao i opštine Kotor, bio je sasvim logičan slijed da me pozovu da radim i Kotor jer sam iz Crne Gore. Ispred Internacionalne smotre mode u Beogradu, na tome sam radila nekih šest mjeseci. Nakon toga sam nastavila da radim na istoj toj temi, sve do Italije i Kotora. Kada bi se sabrao sav taj rad, to bi možda bilo i nekih 24 mjeseca rada, ispitivanja istorije, istraživanja nacionalnih kostima i običaja jer je tema bazirana na sve tri kulture – pravoslavnu, katoličku i muslimansku, na njihove običaje i na nacionalne kostime. A sve to je sažeto u maloj Crnoj Gori. To je Italijanima bilo i najinteresantnije.
RSE: Da li ćete i u buduće u vašom radu, i za nove kolekcije, tražiti inspiraciju u stilu u kojem ste uspješno započeli, a što su italijanski modni stručnjaci u kritikama nazvali - oslanjanje na tradiciju balkanskih naroda?
BANOVIĆ-NIKOLIĆ: Sigurno da ću se bazirati na tom etno motivu koji bar u ovom trenutku ne može biti iskorijenjen u mom radu jer odatle crpim inspiraciju. U ovom trenutku moja razmišljanja su usmjerena ka nekoj komercijalnoj kolekciji jer sam se i sama zaželjela tog rada. Htjela sam samu sebe da isprovociram da uradim nešto što ima etno motive, a da pri tome bude nosivo i primjenjivo bilo kojoj savremenoj ženi.
RSE: Koliko je teško probiti se u svijetu mode? Da li ste do sada uspjeli da uspjeh u dovoljnoj mjeri materijalizujete? Nakon nafte i oružja, moda je treća u svijetu po profitabilnosti . A kako to izgleda u našim uslovima?
BANOVIĆ-NIKOLIĆ: Zadovoljna sam što od svoga rada mogu da živim u Crnoj Gori i što svoje modele mogu prodavati u Crnoj Gori, Srbiji, u cijelom regionu. U inostranstvu se to svodi na mnogo manji finansijski moment u odnosu na zemlju u kojoj živim. U ovom trenutku nemam ni ambiciju jer to je veliki posao i potrebna su velika ulaganja. Mogu da izlažem i da radim revije, ali za to mi treba poziv određene organizacije. Potrebni su veliki izdaci za organizaciju takvog jednog modnog događaja u inostranstvu. Iza njih stoje velike mašinerije, velike reklame, jedan veliki biznis. Za mene je moda još uvijek ljubav u odnosu na ono šta je moda za ljude koji se bave modom u inostranstvu, iza čega stoji veliki novac.
RSE: Planirate li nastavak saradnje sa kućom Alta Roma-Alta Moda, ili nekom drugom modnom kućom, ili ćete ići ka stvaranju sopstvene modne kuće?
BANOVIĆ-NIKOLIĆ: Alta-moda je scena visoke mode, na neki način mašinerija za asfaltiranje scene visoke mode i prezentacije poznatih modnih brendova. Oni izdvajaju budžet za ljude koji su talentovani, ali koji ne mogu sami finansirati takav događaj. Naravno da imam želju da se pojavim ponovo, mada to ne zavisi samo od mene, već više od njih. Mislim da će do takve saradnje doći i da ću se vrlo rado odazvati bilo kom vezanom za modna dešavanja. Mislim da i Crna Gora zaslužuje da ima svog predstavnika.
RSE: Opšte je poznato da ljudi u Crnoj Gori vole da prate modu i nose firmirane stvari. Kako ocjenjujete odnos Crnogoraca i Crnogorki prema modi i da li to praćenje mode prati izgradnja ličnog stila?
BANOVIĆ-NIKOLIĆ: Rekla bih da današnja mladež svoj stil formira još od djetinjstva, kažem to gledajući svog devetogodišnjeg sina, a na to utiče okruženje, porodica, ličnost, muzika koju sluša, škola koju uči, a kasnije i profesija kojom će da se bavi. Još iz doba kralja Nikole postoji anegdota da je bilo strogo zabranjeno posuđivati novac da bi se kupovala čuvena svitna nošnja. Danas se ljudi trude da sebe "nakite perjem", da bi ih neko doživio na način kao da su oni neko i nešto, više od onoga što zapravo jesu. Po meni su možda te nesretne devedesete godine za sve zemlje u regionu pomalo krive. Firmirana garderoba je dolazila raznim ilegalnim putevima i ljudi su mogli za neki pristojan novac da kupe haljinu koja u inostranstvu košta cijelo bogatstvo. Danas nije tako, jer poznati brendovi otvaraju svoja prodajna mjesta i u našoj zemlji i možemo kupiti firmiranu haljinu samo ako imamo dovoljno novca, koja isto košta i u Rimu i u Parizu i kod nas. Danas ćemo teže sresti osobu koja može sebi da finansira firmiranu garderobu, da prati trendove i nove kolekcije. Danas, pošto ljudi nemaju dovoljno novca, kupuju plagijate, nešto što dolazi sa Dalekog istoka, što nije kvalitetno i što nosi naslov Šanel, Dior ili neke druge firme. Pitanje je stila i uvijek će se naći neka grupa koja će kupovati tu garderobu koja nije kvalitetna, a koja će za neku manju cijenu nositi taj isti natpis. Naći će se uvijek i ona grupa koje će imati novca da sebi kupi originalni komad garderobe. Naravno, naći će se i oni ljudi koji imaju stila i koji će podjednako kombinovati i jeftiniju i skuplju garderobu i biti svoji. U onoj grupi koja kupuje firmiranu garderobu i ima novca, itekako ima ljudi od stila. Ne možemo ih svrstati u ljude koji nemaju stila jer kupuju takvu garderobu. Oni su samo ti srećnici koji imaju novca da kupuju i tu vrstu garderobe. U ovom trenutku u Crnoj Gori imamo podjednako sve te tri grupe. Po meni, stanje se itekako izmijenilo. Ne samo što Crna Gora grabi prema Evropi, nego su i ljudi svjesniji, emancipovaniji i više razmišljaju. Vaša garderoba ostavlja prvi utisak o vama, a taj prvi utisak je neponovljiv. Itekako se ljudi trude da to bude način njihovog CV-a.
RSE: Vi ste u Savjetu koji će raditi na dizajniranju novih uniformi za crnogorsku policiju. Koliko je to za vas inspirativno jer ipak je riječ o uniformama, nečemu što je obično stereotipno?
BANOVIĆ-NIKOLIĆ: Imala sam izvanredno iskustvo kada su uniforme u pitanju jer sam radila uniforme za hotel Splendid, ali sam poprilično imala i odriješene ruke. Jako je bitno za koga radim uniforme. Kada je u pitanju uniforma policije, zna se tačno kako ta uniforma treba da izgleda, i po pitanju boje i po pitanju forme. Neko od njih bi rekao da i dalje branim svoj stav. Recimo, uniforma će biti teget boje. Htjela sam da uključim i crvenu majicu, kao što je zastava, ali oni su u tome kategorični da to ne može jer to neće činiti policajca onakvim kakvim ga oni zamišljaju. Postoje određeni kodeksi. Bitno je za koga se uniforma radi, na koji način se radi i u koje svrhe se radi. Ne dozvoljavaju mi da budem onoliko kreativna, koliko kada radim uniforme za nekog drugog poručioca, ali interesantan mi je rad sa njima i to je i neka moja referenca da sam učestvovala i na tako krupnom događaju, jer će tu uniformu obući trećina Crnogoraca.
RSE: Kada možemo očekivati nove kreacije ili vašu novu kolekciju?
BANOVIĆ-NIKOLIĆ: Prvo će se kolekcija prikazati u Podgorici krajem oktobra, a nakon toga, najvjerovatnije, u Beogradu. Planiram i očekujem da će me Italijani pozvati u januaru da budem učesnik njihove revije Alta Roma-Alta Moda.
BANOVIĆ-NIKOLIĆ: Već sam čula da ljudi kažu da je praksa prvo postići neki uspjeh u inostranstvu, pa tek onda biti poznat u svojoj zemlji. Itekako sam bila zadovoljna svojim radom od 2003. godine do danas i modnom revijom ove godine u Beogradu, zbog koje sam i pozvana da idem u Italiju. U principu nisu to neka mjerila, ali na kraju priče ispada da prvo morate biti potvrđeni u inostranstvu da bi vas priznali u vašoj zemlji.Pred odlazak u Italiju razmišljala sam šta je to što vezuje Crnu Goru i Italiju i šta je to što će Italijanima privući pažnju jer dolazim iz male zemlje iz koje niko nije bio na tako prestižnom modnom događaju. Trebala sam im skrenuti pažnju, da budu zainteresovani, da svi novinari dođu da odgledaju moju reviju. Prva asocijacija je bila naša princeza koja je svojim odlaskom u Italiju postala njihova kraljica. Logično je bilo da uradim nešto na tu temu. Uradila sam nekih petnaestak haljina inspirisanih dvorom i Jelenom od Savoje. Nakit je radila Jelena Žarković koja je fantastično sarađivala sa mnom. Uradila je sedam kruna, za sedam princeza kralja Nikole, od kojih je najkvalitetnija po izradi i po sastavu kruna Jelene od Savoje jer na njoj ima nekih 400 dijamanata. U tom smislu je to skrenulo pažnju Italijana. Čak se princ zahvalio i ljudi su reagovali. Ona je bila njihova velika humana kraljica. Neko može reći da je to bio trik, ali za mene je to bila jaka asocijacija. Dolazim sa svim tim lijepim djevojkama sa Balkana, manekenke su bile iz Srbije i iz Crne Gore, a prije toliko godina pošla je i ona i postala njihova kraljica.
RSE: Nakon toga je uslijedio Kotor Fashion Week, gdje je vaša kolekcija inspirisana crnogorskim etničkim motivima, ali ne samo crnogorskim, već i motivima ostalih nacija koje žive na ovim prostorima, doživjela izuzetan prijem i odlične ocjene. To do sada niko nije napravio na ovim prostorima. Koliko vam je vremena trebalo da uradite jednu ovakvu kolekciju?
BANOVIĆ-NIKOLIĆ: Sigurno nekih šest mjeseci. Moram se prvo vratiti na modnu reviju koja je prikazana u Beogradu na Internacionalnoj smotri mode u organizaciji agencije Fabrika na čelu sa Vesnom Mandić. Vesna je od početka vjerovala u mene. Dopali su joj se etno motivi i pozvala me da dođem u Beograd, da prikažem sve to. Kako to već biva u svijetu mode i biznisa, obično morate platiti da bi ste se pojavili na tako prestižnoj manifestaciji. Pošto nisam bila u mogućnosti, a kada je Vesna vidjela moju kolekciju koja joj se dopala, povjerovala je u mene i pozvala me. Poslije toga je put bio trasiran jer je na modnoj reviji bio gospodin Stefano Domineli, predsjednik Alta-Rome, koji me i pozvao u Italiju. Pošto je Kotor u organizaciji Vesne Mandić i agencije Fabrika, kao i opštine Kotor, bio je sasvim logičan slijed da me pozovu da radim i Kotor jer sam iz Crne Gore. Ispred Internacionalne smotre mode u Beogradu, na tome sam radila nekih šest mjeseci. Nakon toga sam nastavila da radim na istoj toj temi, sve do Italije i Kotora. Kada bi se sabrao sav taj rad, to bi možda bilo i nekih 24 mjeseca rada, ispitivanja istorije, istraživanja nacionalnih kostima i običaja jer je tema bazirana na sve tri kulture – pravoslavnu, katoličku i muslimansku, na njihove običaje i na nacionalne kostime. A sve to je sažeto u maloj Crnoj Gori. To je Italijanima bilo i najinteresantnije.
RSE: Da li ćete i u buduće u vašom radu, i za nove kolekcije, tražiti inspiraciju u stilu u kojem ste uspješno započeli, a što su italijanski modni stručnjaci u kritikama nazvali - oslanjanje na tradiciju balkanskih naroda?
BANOVIĆ-NIKOLIĆ: Sigurno da ću se bazirati na tom etno motivu koji bar u ovom trenutku ne može biti iskorijenjen u mom radu jer odatle crpim inspiraciju. U ovom trenutku moja razmišljanja su usmjerena ka nekoj komercijalnoj kolekciji jer sam se i sama zaželjela tog rada. Htjela sam samu sebe da isprovociram da uradim nešto što ima etno motive, a da pri tome bude nosivo i primjenjivo bilo kojoj savremenoj ženi.
RSE: Koliko je teško probiti se u svijetu mode? Da li ste do sada uspjeli da uspjeh u dovoljnoj mjeri materijalizujete? Nakon nafte i oružja, moda je treća u svijetu po profitabilnosti . A kako to izgleda u našim uslovima?
BANOVIĆ-NIKOLIĆ: Zadovoljna sam što od svoga rada mogu da živim u Crnoj Gori i što svoje modele mogu prodavati u Crnoj Gori, Srbiji, u cijelom regionu. U inostranstvu se to svodi na mnogo manji finansijski moment u odnosu na zemlju u kojoj živim. U ovom trenutku nemam ni ambiciju jer to je veliki posao i potrebna su velika ulaganja. Mogu da izlažem i da radim revije, ali za to mi treba poziv određene organizacije. Potrebni su veliki izdaci za organizaciju takvog jednog modnog događaja u inostranstvu. Iza njih stoje velike mašinerije, velike reklame, jedan veliki biznis. Za mene je moda još uvijek ljubav u odnosu na ono šta je moda za ljude koji se bave modom u inostranstvu, iza čega stoji veliki novac.
RSE: Planirate li nastavak saradnje sa kućom Alta Roma-Alta Moda, ili nekom drugom modnom kućom, ili ćete ići ka stvaranju sopstvene modne kuće?
BANOVIĆ-NIKOLIĆ: Alta-moda je scena visoke mode, na neki način mašinerija za asfaltiranje scene visoke mode i prezentacije poznatih modnih brendova. Oni izdvajaju budžet za ljude koji su talentovani, ali koji ne mogu sami finansirati takav događaj. Naravno da imam želju da se pojavim ponovo, mada to ne zavisi samo od mene, već više od njih. Mislim da će do takve saradnje doći i da ću se vrlo rado odazvati bilo kom vezanom za modna dešavanja. Mislim da i Crna Gora zaslužuje da ima svog predstavnika.
RSE: Opšte je poznato da ljudi u Crnoj Gori vole da prate modu i nose firmirane stvari. Kako ocjenjujete odnos Crnogoraca i Crnogorki prema modi i da li to praćenje mode prati izgradnja ličnog stila?
BANOVIĆ-NIKOLIĆ: Rekla bih da današnja mladež svoj stil formira još od djetinjstva, kažem to gledajući svog devetogodišnjeg sina, a na to utiče okruženje, porodica, ličnost, muzika koju sluša, škola koju uči, a kasnije i profesija kojom će da se bavi. Još iz doba kralja Nikole postoji anegdota da je bilo strogo zabranjeno posuđivati novac da bi se kupovala čuvena svitna nošnja. Danas se ljudi trude da sebe "nakite perjem", da bi ih neko doživio na način kao da su oni neko i nešto, više od onoga što zapravo jesu. Po meni su možda te nesretne devedesete godine za sve zemlje u regionu pomalo krive. Firmirana garderoba je dolazila raznim ilegalnim putevima i ljudi su mogli za neki pristojan novac da kupe haljinu koja u inostranstvu košta cijelo bogatstvo. Danas nije tako, jer poznati brendovi otvaraju svoja prodajna mjesta i u našoj zemlji i možemo kupiti firmiranu haljinu samo ako imamo dovoljno novca, koja isto košta i u Rimu i u Parizu i kod nas. Danas ćemo teže sresti osobu koja može sebi da finansira firmiranu garderobu, da prati trendove i nove kolekcije. Danas, pošto ljudi nemaju dovoljno novca, kupuju plagijate, nešto što dolazi sa Dalekog istoka, što nije kvalitetno i što nosi naslov Šanel, Dior ili neke druge firme. Pitanje je stila i uvijek će se naći neka grupa koja će kupovati tu garderobu koja nije kvalitetna, a koja će za neku manju cijenu nositi taj isti natpis. Naći će se uvijek i ona grupa koje će imati novca da sebi kupi originalni komad garderobe. Naravno, naći će se i oni ljudi koji imaju stila i koji će podjednako kombinovati i jeftiniju i skuplju garderobu i biti svoji. U onoj grupi koja kupuje firmiranu garderobu i ima novca, itekako ima ljudi od stila. Ne možemo ih svrstati u ljude koji nemaju stila jer kupuju takvu garderobu. Oni su samo ti srećnici koji imaju novca da kupuju i tu vrstu garderobe. U ovom trenutku u Crnoj Gori imamo podjednako sve te tri grupe. Po meni, stanje se itekako izmijenilo. Ne samo što Crna Gora grabi prema Evropi, nego su i ljudi svjesniji, emancipovaniji i više razmišljaju. Vaša garderoba ostavlja prvi utisak o vama, a taj prvi utisak je neponovljiv. Itekako se ljudi trude da to bude način njihovog CV-a.
RSE: Vi ste u Savjetu koji će raditi na dizajniranju novih uniformi za crnogorsku policiju. Koliko je to za vas inspirativno jer ipak je riječ o uniformama, nečemu što je obično stereotipno?
BANOVIĆ-NIKOLIĆ: Imala sam izvanredno iskustvo kada su uniforme u pitanju jer sam radila uniforme za hotel Splendid, ali sam poprilično imala i odriješene ruke. Jako je bitno za koga radim uniforme. Kada je u pitanju uniforma policije, zna se tačno kako ta uniforma treba da izgleda, i po pitanju boje i po pitanju forme. Neko od njih bi rekao da i dalje branim svoj stav. Recimo, uniforma će biti teget boje. Htjela sam da uključim i crvenu majicu, kao što je zastava, ali oni su u tome kategorični da to ne može jer to neće činiti policajca onakvim kakvim ga oni zamišljaju. Postoje određeni kodeksi. Bitno je za koga se uniforma radi, na koji način se radi i u koje svrhe se radi. Ne dozvoljavaju mi da budem onoliko kreativna, koliko kada radim uniforme za nekog drugog poručioca, ali interesantan mi je rad sa njima i to je i neka moja referenca da sam učestvovala i na tako krupnom događaju, jer će tu uniformu obući trećina Crnogoraca.
RSE: Kada možemo očekivati nove kreacije ili vašu novu kolekciju?
BANOVIĆ-NIKOLIĆ: Prvo će se kolekcija prikazati u Podgorici krajem oktobra, a nakon toga, najvjerovatnije, u Beogradu. Planiram i očekujem da će me Italijani pozvati u januaru da budem učesnik njihove revije Alta Roma-Alta Moda.