«Problem je u tome što taj segment mnogi poslodavci smatraju troškom. Znači, za njih predstavlja trošak primjena tih mjera i pokušavaju da na određeni način izbjegnu tu obavezu. Možda je nivo kontrole nedovoljan, pogotovu od strane federalnog ministarstva, jer mi nismo u mogućnosti da adekvatno pokrijemo kontrolom sve subjekte.»
U vrijeme kada u BiH i njenim entitetima rade tek rijetki od prijeratnih privrednih sistema, u inspekciji ističu kako nemaju sredstava da ispoštuju ni minimum propisanog i izvrše inspekciju tek jednom godišnje. Takođe, stari zakon nije provodiv ni u djelu koji se odnosi na sankcionisanje poslodavaca koji krše zakon, jer novčane kazne su izražene u prijeratnim jugoslovenskim dinarima, kaže inspektor Pašukanović:
«Ostaće problem. Dok god ne donesemo novi zakon, imaćemo problem jer ove sankcije nisu primjerene. One su niske i ne mogu se adekvatno primijeniti. To su sankcije koje su bile prije rata. Predviđeni su, naravno, i privredni prestupi. Međutim, ipak su inspektor ne odlučuju na takve vrste prijava. Sa prekršajnim prijavama nemamo baš pozitivno iskustvo. To sve pogoduje ovoj situaciji, odnosno poslodavcima koji nastoje da izbjegnu ovu obavezu, odnosno da izbjegnu određena izdvajanja.»
Nedavno trovanje 200 radnika Fabrike Borac iz Travnika, uzrokovano hemikalijom za čišćenje mašine koja je kupljena na pijaci Arizona, bez deklaracije i atesta, je krivično djelo i stvar javnog tužioca, naglašava nekadašnji glavni republički inspektor rada Miro Misita:
«Ovo je klasičan slučaj gdje treba da postupe tužilaštvo i sud - da bi ostali ljudi shvatili da je to važan segment u životu i radu. Vi ne možete dovesti u opasnost život i zdravlje ljudi i nehatom čak, a kamoli neodgovornošću da pustite u promet materijale koji izazivaju takve teške posljedice, a da nemate dokumente da je to sigurno. Jer pazite, ti standardi i normativi - nismo mi njih izmislili, mi smo se držali međunarodnih standarda u vrijeme kad je Bog po zemlji hodao. To su međunarodni standardi, ne treba tu izmišljati toplu vodu.»
Za konkretan slučaj Fabrike Borac, kantonalna inspekcija utvrdila je ko je i kako kupio i u fabrici u upotrebu stavio otrovni prašak za čišćenje mašina. Naloženo je da se odmah prekine sa njegovom upotrebom, ali nisu poduzete sankcija protiv odgovornih osoba u fabrici, kaže inspektor zaštite na radu u Srednjebosanskom kantonu Frano Čorić:
«E, pa ja sam im napis’o ovo: zabrana upotrebe se postavlja zbog toga što nije bila deklaracija te kemikalije, i nema prevedeno uputstvo na naš jezik da se može znati sastav. A ljudi koji su ugrozili živote drugih - nema to... more tu sada, tako to.»
Predsjednik Sindikata BiH Edhem Biber ističe kako slučajevi u Travniku i Željezari Zenica, u kojoj su juče povrijeđena tri radnika, nisu usamljeni. Međutim, do sada, kaže Biber, niko nije odgovarao za ugrožavanje zdravlja i života radnika u BiH:
«Prema našim informacijama, nije niko kažnjen po tom osnovu. Mi vrlo često to pitanje pokušavamo da apliciramo i prema vlastima, ali i prema javnosti - da pokušamo se izboriti, zajedno sa radnicima, da se počne primjenjivati taj zakon do kraja. Čast izuzecima, ali u dosta slučajeva, pogotovu u ovom privatnom sektoru, veoma, veoma malo se na tome radi.»
U federalnom ministarstvu rada i socijalne politike kažu kako se radi na novom zakonu o zaštiti na radu. Međutim, pred novim zakonom dug je put do radnika koji suočeni sa golom egzistencijom pristaju na sve uslove rada, dok novi, poslijeratni biznismeni i vlasnici štede na njima i njihovim životima.
U vrijeme kada u BiH i njenim entitetima rade tek rijetki od prijeratnih privrednih sistema, u inspekciji ističu kako nemaju sredstava da ispoštuju ni minimum propisanog i izvrše inspekciju tek jednom godišnje. Takođe, stari zakon nije provodiv ni u djelu koji se odnosi na sankcionisanje poslodavaca koji krše zakon, jer novčane kazne su izražene u prijeratnim jugoslovenskim dinarima, kaže inspektor Pašukanović:
«Ostaće problem. Dok god ne donesemo novi zakon, imaćemo problem jer ove sankcije nisu primjerene. One su niske i ne mogu se adekvatno primijeniti. To su sankcije koje su bile prije rata. Predviđeni su, naravno, i privredni prestupi. Međutim, ipak su inspektor ne odlučuju na takve vrste prijava. Sa prekršajnim prijavama nemamo baš pozitivno iskustvo. To sve pogoduje ovoj situaciji, odnosno poslodavcima koji nastoje da izbjegnu ovu obavezu, odnosno da izbjegnu određena izdvajanja.»
Nedavno trovanje 200 radnika Fabrike Borac iz Travnika, uzrokovano hemikalijom za čišćenje mašine koja je kupljena na pijaci Arizona, bez deklaracije i atesta, je krivično djelo i stvar javnog tužioca, naglašava nekadašnji glavni republički inspektor rada Miro Misita:
«Ovo je klasičan slučaj gdje treba da postupe tužilaštvo i sud - da bi ostali ljudi shvatili da je to važan segment u životu i radu. Vi ne možete dovesti u opasnost život i zdravlje ljudi i nehatom čak, a kamoli neodgovornošću da pustite u promet materijale koji izazivaju takve teške posljedice, a da nemate dokumente da je to sigurno. Jer pazite, ti standardi i normativi - nismo mi njih izmislili, mi smo se držali međunarodnih standarda u vrijeme kad je Bog po zemlji hodao. To su međunarodni standardi, ne treba tu izmišljati toplu vodu.»
Za konkretan slučaj Fabrike Borac, kantonalna inspekcija utvrdila je ko je i kako kupio i u fabrici u upotrebu stavio otrovni prašak za čišćenje mašina. Naloženo je da se odmah prekine sa njegovom upotrebom, ali nisu poduzete sankcija protiv odgovornih osoba u fabrici, kaže inspektor zaštite na radu u Srednjebosanskom kantonu Frano Čorić:
«E, pa ja sam im napis’o ovo: zabrana upotrebe se postavlja zbog toga što nije bila deklaracija te kemikalije, i nema prevedeno uputstvo na naš jezik da se može znati sastav. A ljudi koji su ugrozili živote drugih - nema to... more tu sada, tako to.»
Predsjednik Sindikata BiH Edhem Biber ističe kako slučajevi u Travniku i Željezari Zenica, u kojoj su juče povrijeđena tri radnika, nisu usamljeni. Međutim, do sada, kaže Biber, niko nije odgovarao za ugrožavanje zdravlja i života radnika u BiH:
«Prema našim informacijama, nije niko kažnjen po tom osnovu. Mi vrlo često to pitanje pokušavamo da apliciramo i prema vlastima, ali i prema javnosti - da pokušamo se izboriti, zajedno sa radnicima, da se počne primjenjivati taj zakon do kraja. Čast izuzecima, ali u dosta slučajeva, pogotovu u ovom privatnom sektoru, veoma, veoma malo se na tome radi.»
U federalnom ministarstvu rada i socijalne politike kažu kako se radi na novom zakonu o zaštiti na radu. Međutim, pred novim zakonom dug je put do radnika koji suočeni sa golom egzistencijom pristaju na sve uslove rada, dok novi, poslijeratni biznismeni i vlasnici štede na njima i njihovim životima.