Đuru Kozara, iz Radija Federacije BiH, brine slab odziv glasača:
«Kako printani mediji da animiraju one građane koji su se izjasnili da neće izaći na izbore, jer stvarno je strašan podatak da oko 40 odsto biračkog tijela apstinira od izbora, znači ne odlučuje o svojoj sudbini?»
Predsjednik Društva novinara Bosne i Hercegovine Mladen Bošnjak, govoreći o nastojanjima medija da budu objektivni i da daju jednak tretman svima, ukazuje da se priča oko izbora svodi samo urbani dio bh. društva, a da je onaj ruralni takođe značajan, te da mediji nemaju nikakvog efekta na tu sredinu:
«Mi smo danas zaboravili utjecaj lokalnih policajaca koji dežuraju uz izborne kutije, koji ubacivaju 10 do 15 posto listića i da mediji iz tih lokalnih sredina o tome nikad ništa nisu objavili. U mojoj sredini odlučuje apsolutno moć vlasti koja je postavila izbornu komisiju, koja ubacuje naknadno listiće. Drugo po utjecaju, što smo mi zanemarili, je svećenstvo.»
Da su zvaničnici od vjerskih pitanje bitni za izbore i da mediji nemaju šansi u igri sa njima, ocjenjuje i Senada Ćumurović, glavna i odgovorna urednica Radija BiH:
«Veliki procenat naših glasača, i nisam sigurna da su samo ruralne sredine u pitanju, opredjeljuje se na osnovu informacija i onog što čuje ustvari u crkvama i džamijama. Ne znam kako elektronski i printani mediji mogu odgovoriti na to? Evo, u Francuskoj se koristi internet, kod nas se koriste vjerski objekti za to - i to je praksa koja, mislim, da će biti aktuelna i na ovim izborima.»
Na sve ovo Henri Džudžinski, novinar i predavač u Visokoj školi novinarstva u Lilu, u Francuskoj, imajući na umu evropska iskustva, upozorava:
«Ovdje se radi o jednoj vrsti diskriminacije informacija, kada je u pitanju stanovništvo u ruralnim oblastima.»
Pak, Mladen Bošnjak, najnovijim primjerom iz jedne crkve u zapadnoj Hercegovini potvrđuju drugorazrednu ulogu medija:
«I nakon svete mise, jedan od predsjedničkih kandidata je govorio sa oltara 20 minuta i iskoristio tih 20 minuta da svaku pogrdu izrekne na protivkandidata i zaradio, što je u crkvi neuobičajeno, ogromni pljesak. Onaj ko je njemu pljeskao, kad je došao kući njega nije zanimalo šta kaže javni servis o tom drugom kandidatu. On kaže:’ Joska mi je danas lipo reka’, i gotovo.»
Emir Habul, iz Vijeća za štampu BiH, podsjeća i na drugi primjer izbornog uticaja na glasače:
«Socijalistička partija gore, negdje oko Pala - požalili se Krajišniku - dijeli kafu, šećer i brašno i pitaju: ’Šta da radimo?’ Kaže on:’Naravno, uzećete i glasati za SDS.’»
Međutim, da se vremena mijenjaju i da kafa ni šećerna kocka nisu garant izborne pobjede u BiH, uvjerava Senka Kurtović, glavna i odgovorna urednica «Oslobođenja». Primjer je iz Hadžića:
«Pošto je to jedan ruralni kraj, nane su to jako voljele. Međutim, taj dečko je propao na izborima, nevjerovatno je propao, dakle nije prošao, pobijedio je kandidat SDA koji nije dijelio ni kafu ni kocku. Mislim, nema više načina. Ne znam, sad da probamo s eurima, možda?»
«Kako printani mediji da animiraju one građane koji su se izjasnili da neće izaći na izbore, jer stvarno je strašan podatak da oko 40 odsto biračkog tijela apstinira od izbora, znači ne odlučuje o svojoj sudbini?»
Predsjednik Društva novinara Bosne i Hercegovine Mladen Bošnjak, govoreći o nastojanjima medija da budu objektivni i da daju jednak tretman svima, ukazuje da se priča oko izbora svodi samo urbani dio bh. društva, a da je onaj ruralni takođe značajan, te da mediji nemaju nikakvog efekta na tu sredinu:
«Mi smo danas zaboravili utjecaj lokalnih policajaca koji dežuraju uz izborne kutije, koji ubacivaju 10 do 15 posto listića i da mediji iz tih lokalnih sredina o tome nikad ništa nisu objavili. U mojoj sredini odlučuje apsolutno moć vlasti koja je postavila izbornu komisiju, koja ubacuje naknadno listiće. Drugo po utjecaju, što smo mi zanemarili, je svećenstvo.»
Da su zvaničnici od vjerskih pitanje bitni za izbore i da mediji nemaju šansi u igri sa njima, ocjenjuje i Senada Ćumurović, glavna i odgovorna urednica Radija BiH:
«Veliki procenat naših glasača, i nisam sigurna da su samo ruralne sredine u pitanju, opredjeljuje se na osnovu informacija i onog što čuje ustvari u crkvama i džamijama. Ne znam kako elektronski i printani mediji mogu odgovoriti na to? Evo, u Francuskoj se koristi internet, kod nas se koriste vjerski objekti za to - i to je praksa koja, mislim, da će biti aktuelna i na ovim izborima.»
Na sve ovo Henri Džudžinski, novinar i predavač u Visokoj školi novinarstva u Lilu, u Francuskoj, imajući na umu evropska iskustva, upozorava:
«Ovdje se radi o jednoj vrsti diskriminacije informacija, kada je u pitanju stanovništvo u ruralnim oblastima.»
Pak, Mladen Bošnjak, najnovijim primjerom iz jedne crkve u zapadnoj Hercegovini potvrđuju drugorazrednu ulogu medija:
«I nakon svete mise, jedan od predsjedničkih kandidata je govorio sa oltara 20 minuta i iskoristio tih 20 minuta da svaku pogrdu izrekne na protivkandidata i zaradio, što je u crkvi neuobičajeno, ogromni pljesak. Onaj ko je njemu pljeskao, kad je došao kući njega nije zanimalo šta kaže javni servis o tom drugom kandidatu. On kaže:’ Joska mi je danas lipo reka’, i gotovo.»
Emir Habul, iz Vijeća za štampu BiH, podsjeća i na drugi primjer izbornog uticaja na glasače:
«Socijalistička partija gore, negdje oko Pala - požalili se Krajišniku - dijeli kafu, šećer i brašno i pitaju: ’Šta da radimo?’ Kaže on:’Naravno, uzećete i glasati za SDS.’»
Međutim, da se vremena mijenjaju i da kafa ni šećerna kocka nisu garant izborne pobjede u BiH, uvjerava Senka Kurtović, glavna i odgovorna urednica «Oslobođenja». Primjer je iz Hadžića:
«Pošto je to jedan ruralni kraj, nane su to jako voljele. Međutim, taj dečko je propao na izborima, nevjerovatno je propao, dakle nije prošao, pobijedio je kandidat SDA koji nije dijelio ni kafu ni kocku. Mislim, nema više načina. Ne znam, sad da probamo s eurima, možda?»