Prošle godine u Vukovar je pristalo stotinjak brodova s oko 14.000 turista, koji se na putu od Beča ili Budimpešte ka Crnom moru, nakratko zaustavljaju i u tom gradu. Uz brojne školske ekskurzije i razne udruge koje navraćaju u taj grad kako bi se upoznale s onim što se u Vukovaru događalo tokom rata, sve je više i individualnih dolazaka, kaže Jasna Babić, voditeljica vukovarske Turističke zajednice:
„Ljeti imamo puno više individualnih gostiju i to stranaca, a to me prijatno iznenađuje. U odnosu na prošlu godinu je veći broj dolazaka. Prošle godine smo imali dosta individualnih posjeta gostiju iz Francuske, a ove godine ih je bilo i iz Italije, Španjolske. Posjeti nisu masovni, ali ljudi dolaze. To je propaganda koja ide od usta do usta, koja je najdjelotvornija, ali i najsporija.“
Osim posjeta Memorijalnom groblju Hrvatskih branitelja i spomen obilježju na Ovčari, posjetitelje Vukovara sve više zanima i bogata povijest tog grada, pa je jedno od njihovih odredišta i vukovarski muzej, kaže Ana Marija Sivrić, koja radi kao turistički vodič u tom gradu. I ona primjećuje sve više stranaca koji, uz domaće goste, obilaze taj grada:
„Ne možemo reći ciljano da su turisti samo iz Hrvatske. Dolaze iz cijeloga svijeta. Najčešći gosti su odrasli, razne udruge ili sindikati iz cijele Republike Hrvatske, od Dubrovnika, pa do Istre.“
Kad ne vodi neku od grupa koje dolaze u Vukovar, Ana Marija Sivrić radi u prodavaonici suvenira. Među ponudom dominira vučedolska golubica:
„Najčešće se traži vučedolska golubica koja je inače simbol grada Vukovara i cijele vukovarsko-srijemske županije. Puno se traži i Vodotoranj koji je inače simbol obrane i herojstva. On je nastao 1962. godine, ali je dobio svoju veliku simboliku herojstva tijekom Domovinskog rata.“
Pomoćnik direktora vukovarskog hotela Dunav, Ivica Hrgović, kaže da iz godine u godinu imaju sve više gostiju, no kako je to ipak daleko od predratnog vremena kada je taj hotel imao popunjenost od 85 posto:
„Ljudi koji dolaze većinom su u tranzitu, pa ih put nanese tu i prespavaju. Namjenskih dolazaka stranaca je u jako malom broju. Prije rata Vukovar je bio industrijski puno jači, bilo je puno više dolazaka i više smo se bazirali na poslovne ljude. U hotelu je bilo dosta poslovnih ljudi pošto su tu bile i velike firme kao Borovo. Kada je industrija slaba, onda je popunjenost jako zanemariva.“
Jedan od najpopularnijih i najpoznatijih vukovarskih restorana, Vrške, smješten uz samo obalu Dunava, bilježi iz godine u godinu sve više gostiju, među kojima nisu samo Vukovarci, već i turisti, kaže vlasnik tog restorana, Dragan Mlakić:
„U odnosu na 1998. godinu, kada sam došao iz Rijeke gdje sam radio, naravno da je bila mala ponuda. Obnovom i povratkom ljudi proširila se ponuda i kod nas. Restoran Vrške nudi dunavska jela, naša sa ovog podneblja. Prioritet je fiš-paprikaš, som, smuđ, šaran, dimljeni šaran i kečiga, koje ima malo u zadnje vrijeme.“
U Turističkoj zajednici Vukovara kažu kako bi snažan impuls tamošnjem turizmu dali inozemni turoperatori koji luksuznim riječnim brodovima dovode turiste. No osim panoramskog razgledanja grada oni gotovo ni ne napuštaju autobuse, već se upućuju u Đakovo i Osijek, a odatle opet na svoje brodove. Jasna Babić, voditeljica Turističke zajednice u Vukovaru, kaže kako se nadaju da će i Vukovar u dogledno vrijeme ući u tu vrstu ponude, jer grad već sada ima mnogo toga za pokazati.
„Ljeti imamo puno više individualnih gostiju i to stranaca, a to me prijatno iznenađuje. U odnosu na prošlu godinu je veći broj dolazaka. Prošle godine smo imali dosta individualnih posjeta gostiju iz Francuske, a ove godine ih je bilo i iz Italije, Španjolske. Posjeti nisu masovni, ali ljudi dolaze. To je propaganda koja ide od usta do usta, koja je najdjelotvornija, ali i najsporija.“
Osim posjeta Memorijalnom groblju Hrvatskih branitelja i spomen obilježju na Ovčari, posjetitelje Vukovara sve više zanima i bogata povijest tog grada, pa je jedno od njihovih odredišta i vukovarski muzej, kaže Ana Marija Sivrić, koja radi kao turistički vodič u tom gradu. I ona primjećuje sve više stranaca koji, uz domaće goste, obilaze taj grada:
„Ne možemo reći ciljano da su turisti samo iz Hrvatske. Dolaze iz cijeloga svijeta. Najčešći gosti su odrasli, razne udruge ili sindikati iz cijele Republike Hrvatske, od Dubrovnika, pa do Istre.“
Kad ne vodi neku od grupa koje dolaze u Vukovar, Ana Marija Sivrić radi u prodavaonici suvenira. Među ponudom dominira vučedolska golubica:
„Najčešće se traži vučedolska golubica koja je inače simbol grada Vukovara i cijele vukovarsko-srijemske županije. Puno se traži i Vodotoranj koji je inače simbol obrane i herojstva. On je nastao 1962. godine, ali je dobio svoju veliku simboliku herojstva tijekom Domovinskog rata.“
Pomoćnik direktora vukovarskog hotela Dunav, Ivica Hrgović, kaže da iz godine u godinu imaju sve više gostiju, no kako je to ipak daleko od predratnog vremena kada je taj hotel imao popunjenost od 85 posto:
„Ljudi koji dolaze većinom su u tranzitu, pa ih put nanese tu i prespavaju. Namjenskih dolazaka stranaca je u jako malom broju. Prije rata Vukovar je bio industrijski puno jači, bilo je puno više dolazaka i više smo se bazirali na poslovne ljude. U hotelu je bilo dosta poslovnih ljudi pošto su tu bile i velike firme kao Borovo. Kada je industrija slaba, onda je popunjenost jako zanemariva.“
Jedan od najpopularnijih i najpoznatijih vukovarskih restorana, Vrške, smješten uz samo obalu Dunava, bilježi iz godine u godinu sve više gostiju, među kojima nisu samo Vukovarci, već i turisti, kaže vlasnik tog restorana, Dragan Mlakić:
„U odnosu na 1998. godinu, kada sam došao iz Rijeke gdje sam radio, naravno da je bila mala ponuda. Obnovom i povratkom ljudi proširila se ponuda i kod nas. Restoran Vrške nudi dunavska jela, naša sa ovog podneblja. Prioritet je fiš-paprikaš, som, smuđ, šaran, dimljeni šaran i kečiga, koje ima malo u zadnje vrijeme.“
U Turističkoj zajednici Vukovara kažu kako bi snažan impuls tamošnjem turizmu dali inozemni turoperatori koji luksuznim riječnim brodovima dovode turiste. No osim panoramskog razgledanja grada oni gotovo ni ne napuštaju autobuse, već se upućuju u Đakovo i Osijek, a odatle opet na svoje brodove. Jasna Babić, voditeljica Turističke zajednice u Vukovaru, kaže kako se nadaju da će i Vukovar u dogledno vrijeme ući u tu vrstu ponude, jer grad već sada ima mnogo toga za pokazati.