Podijeljena mišljenja oko Sanaderove inicijative

Enis ZEBIC, Dženana HALIMOVIC

Iz hrvatske Vlade potvrđeno je da je premijer Ivo Sanader predložio predstavnicima međunarodne zajednice da Hrvatska potakne međunarodnu konferenciju o budućnosti Bosne i Hercegovine. To je jedna od ideja – ona nije javno prezentirana, ali nije niti odbačena, potvrdio je medijima glasnogovornik hrvatske Vlade Ratko Maček. Hrvatska će uvijek biti u onom krugu zemalja koje će potpisati takav dijalog za rješavanje otvorenih pitanja u susjednoj državi, na način koji će jamčiti ravnopravnost i konstitutivnost hrvatskog naroda u njoj, pojasnio je Vladin glasnogovornik.

Detalji ove inicijative navodno bi trebali biti razrađeni nakon parlamentarnih izbora u Bosni i Hercegovini početkom listopada. Ideja o međunarodnoj konferenciji o Bosni i Hercegovini može biti samo dobrodošla u situaciji kada su svi planovi i projekti reforme pali u vodu, ocjenjuje za Radio Slobodna Evropa politički analitičar i profesor evropskih integracija na zagrebačkom Sveučilištu Damir Grubiša:

„Država BiH se u ovom trenutku nalazi u jednom vakuumu između već zastarjelog i prevladanog Daytonskog sporazuma i potrebe da se ustanovi jedan novi politički sustav i jedan novi politički poredak, na opće zadovoljstvo građana, koji će djelovati integrativno na cijelu tu političku zajednicu.“

Nekoliko takvih inicijativa već se pojavilo, a po Grubišinoj ocjeni i Sanaderova inicijativa dogovorena je u prvom redu sa njemačkim i austrijskim partnerima:

„Ona zapravo treba poslužiti, u ovom trenutku, ne samo rješavanju problema BiH, nego i na neki način afirmaciji politike Ive Sanadera u samoj Hrvatskoj i davanju mu nekog većeg međunarodnog značaja, posebno zato jer se nalazimo u predizbornoj godini. Prema tome, premijer Sanader zadovoljava i direktne interese i težnje svojih njemačkih i austrijskih saveznika, a s druge strane i Evropska pučka stranka želi da premijer Sanader dobije kredibilitet u očima europske javnosti da bi se olakšao prijem Hrvatske u EU, ali u prvom redu da ojača i poziciju premijera Sanadera u zemlji.“

Iz izvora bliskih hrvatskom državnom vrhu rečeno nam je kako je poslije neuspjeha sa usvajanjem ustavnih amandmana bilo jasno kako nešto treba napraviti. Jedna bi opcija bila da Bosna i Hercegovina sama smogne snage i unutrašnjim silama krene naprijed, a drugo bi rješenje bilo da se iznova, u formi međunarodnog diktata, nametnu nova rješenja. Prva bi opcija bila optimalna, međutim očito su oni s kojima se Sanader konzultirao i prije nego što je izišao sa ovom inicijativom, procijenili da je mnogo vjerojatnija druga opcija, kazao nam je naš sugovornik. Utoliko, potrebna je neka nadogradnja Daytona, koji je – kako je i sam predsjednik Mesić u niz navrata isticao – zaustavio rat, ali nije stvorio pretpostavke za stabilnu, demokratsku i samoodrživu Bosnu i Hercegovinu. U najsnažnijoj hrvatskoj oporbenoj stranci –socijaldemokratima – kažu kako Sanaderova inicijativa nije niti nova, niti Sanaderova. Vanjskopolitički savjetnik predsjednika SDP-a Ivice Račana Zoran Milanović:

„To je nešto o čemu se govori već duže vrijeme. Situacija u BiH je zrela za promjene, jer Dayton je samo zaustavio rat. A gospodin Sanader ipak ne spada u krug osoba koje mogu pokrenuti takvu inicijativu. Trebalo mu je nekoliko godina da uopće ode u Sarajevo, i nema ikakvu drugu ulogu nego eventualno nečijeg glasnika.“

Hrvatska je potpisnica Daytonskog sporazuma i članica je Konferencije za implementaciju mira, utoliko je ova Sanaderova inicijativa legitimna, ali i dobrodošla, ocjenjuje za Radio Slobodna Evropa vanjskopolitički analitičar i dugogodišnji hrvatski ministar vanjskih poslova Mate Granić:

„Mislim da je korisna, ja je osobno podržavam i mislim da treba na njoj snažno raditi. Preporučio bih premijeru Sanaderu da se sastane sa stranačkim liderima u Hrvatskoj, da to bude inicijativa koju cijela hrvatska politička realnost podržava, to bi joj dalo još veću težinu.“

Granić ocjenjuje kako bi Hrvatska uopće trebala biti snažnije prisutna u Bosni i Hercegovini, ali strogo poštujući međunarodno pravo, dakle načela Daytonske mirovne konferencije i Daytonskog sporazuma. Doktor Grubiša podsjeća da je Sanader u svojoj karijeri u hrvatskoj vlasti pripadao opciji koja i nije bila tako blagonaklona prema susjednoj državi:

„Ne treba zaboraviti da premijer Sanader, iako je sada u konstruktivnoj fazi i u konstruktivnoj ulozi, zapravo potiče iz jedne političke stranke koja je izvršila jednu destruktivnu ulogu u Bosni i koja je zapravo radila na razbijanju BiH. Može izgledati paradoksalno da je baš premijer Sanader taj koji igra ulogu pozitivnog faktora ili, što kažu, lidera u regiji, međutim to su paradoksi politike i očito se na to moramo naviknuti i u ovom slučaju.“

* * * * *

Stav većine bh. političara je da je uređenje BiH isključivo stvar unutrašnjeg dogovora, te da rješenja ne mogu biti nametana izvana. Ideja o novoj međunarodnoj konferenciji o BiH ne dolazi samo od premijera Sanadera, već je posljedica nastojanja nekih bh. političara koji su nezadovoljni dejtonskim rješenjima i koji ih žele promijeniti, stav je kabineta srpskog člana Predsjedništva BiH, Borislava Paravca. Samo rješenja o kojima se svi narodi dogovore su prava, kaže savjetnik za politički sistem i medije srpskog člana Predsjedništva Drago Vuković:

„Oni koji neće taj dogovor i takva rješenja ne misle dobro ni svom narodu, ni svojoj državi. Princip dogovaranja kao kriterij politike u složenoj državi mora biti promovisan kao ključni model rješavanja problema. Pomoć dobronamjernih političara i institucija, bez obzira odakle su, u tom pravcu je dobrodošla. U protivnom, svaka druga pomoć koja proizvodi unutrašnju krizu i unutrašnje konflikte je opasna igra, sa posljedicama koje mogu proizvesti velike štete, a te štete nikome ne trebaju.“

Mogućnost održavanja međunarodne konferencije o novom uređenju BiH hrvatski premijer Ivo Sanader vidio je nakon najavljenog smanjenja ovlasti Ureda visokog predstavnika, čime se smanjuje i uticaj međunarodne zajednice na još politički trusno počdručje. Sanaderova ideja je dobra, ali pod uslovom da se usput redefiniše i status Hrvatske i cijelog regiona, kaže predsjednik RS-a Dragan Čavić:

„Mislim da bi jedno regionalno komplikovanje cijelog života svima u regionu bilo odlično, da na jednoj konferenciji regionalnoj o statusima u državama razgovaramo i o statusu Srba u Hrvatskoj, i o redefiniciji BiH, o statusu Albanaca i Kosova u Republici Srbiji, a da zahvatimo i malo Makedonije i da izazovemo ponovo sukob u cijelom regionu. Eto, to je moj odgovor gospodinu Sanaderu. Mislim da je to krajnje neozbiljno i da je to, ustvari, neprimjereno miješanje u unutrašanje poslove jedne zemlje, da je to zahtjev za izazivanje haosa i na taj zahtjev za izazivanje haosa neka ne živi u zabludi da će haos ostati lociran u BiH - on će zahvatiti sve zemlje u regionu, a to je opasno igranje vatrom. Nek se smiri, to mu je pametnije.“

Nakon gotovo 11 godina od Dejtona, BiH treba ozbiljan zahvat na ustavno-pravnoj strukturi, te stoga treba podržati inicijativu hrvatske vlade, koja je svojim primjerom i evropskim opredjeljenjem potaknula pozitivne pomake u cijeloj regiji, smatra potpredsjednik stranke HDZ 1990. Martin Raguž. Kako je hrvatska supotpisnica Dejtona, nema zadiranja u unutrašnje stvari BiH:

„Naravno da je potpuno legitimno pravo zemalja potpisnica da iznesu svoje mišljenje. Ne mislim da je to destabilizirajuće, ja sam se, dakle, ogradio, ja mislim da je destabilizirajuće zadržavati jedan ekskluzivitet, kao što je RS, ignorirajući ukupne evropske procese. Mislim da se tu više krije zamka nestabilnosti nego u jednom principijelnom, evropskom rješenju za BiH.“

Ideja premijera Ive Sanadera pokazuje političku zrelost, te je stoga treba podržati, vjeruje potpredsjednik Socijaldemokratske unije BiH Sejfudin Tokić:

„Mislim da Bosni i Hercegovini u narednom periodu, ukoliko ne dođe do jedne takve pomoći međunarodne zajednice, s obzirom na nagovještaje destabilizacije od strane srbijanskog režima, koje deklarativno podržavaju, čak i zagovaraju i neki predstavnici vlasti iz RS-a, slijedi dosta nesigurna budućnost i destabilizacija i u tom kontekstu mislim da se ova inicijativa gospodina Sanadera mora adekvatnije podržati i osmisliti iz državnih krugova BiH.“

Zle namjere u sazivanju međunarodne konferencije ne vidi ni ministar u Vladi RS-a Anton Kasipović, no smatra da ovako važne projekte treba inicirati sama BiH:

„U BiH imamo vrlo loša iskustva u vezi sa rješenjima koja su nuđena izvan ove države, a za ovu državu - i nadam se da ovo što se sada inicira nije na jednom ni takvom ni sličnom tragu.“

Predsjednik Alternativna vlade u BiH Dragoljub Stojanov svaku dobronamjernu inicijativu smatra dobrodošlom, ali napominje:

„Bilo bi puno bitnije, zapravo od odlučujućeg značaja kad bi građani u BiH, kad bi politički lideri u BiH prvo sami sjeli za sto, dogovorili se o tome kako oni žele da vide BiH, bez obzira šta to u biti značilo, pa tek onda komunicirali sa predstavnicima međunarodne zajednice, bez obzira koliko dobronamjerni oni bili.“

I visoki predstavnik u BiH, Kristijan Švarc Šiling, blagonaklono gleda na inicijativu Ive Sanadera. No, održavanje konferencije o BiH za sada je tek na nivou ideje, koja bi i ukoliko se prihvati, vjeruju analitičari, mogla biti održana tek nakon oktobarskih izbora u BiH i uspostave nove vlasti.