Dug hrvatskih građana bankama popeo se na 85 milijardi kuna. Kad bi se rasporedio na svih 4,5 milijuna stanovnika, ispalo bi da je svaki čovjek u Hrvatskoj dužan oko 3000 eura. Glavna stručna suradnica u Direkciji za financijsku stabilnost u hrvatskoj Narodnoj banci, Danijela Mladinović, ocjenjuje da je situacija ozbiljna, ali ne i alarmantna:
„Zaduženost stanovništva upozorava na oprez sa gledišta financijske stabilnosti i gledišta boniteta banaka. Ova usporedna analiza sa zemljama članicama Evropske unije i zemljama kandidatima još uvijek ne ukazuje na neko preveliko alarmantno stanje.“
Najviše je porastao broj stambenih kredita, koji u ukupnim kreditima čine 36 posto, jer su se kamate spustile s nekadašnjih 10-11, na prosječnih pet posto. Tu kreditnu ponudu svi ocjenjuju dobrodošlom, osobito mladi u Hrvatskoj:
„Pale su kamate i većinom ljudi uzimaju kredite iz tog razloga. Rata stambenog kredita će mi sada biti ista kao i cijena koju plaćam za podstanarstvo.“
„Rata će biti 550 eura, na nekih 22-23 godine, za nekakav stančić od 55 kvadrata.“
„Nije lako. Uzimaju se mali stanovi. Minimilistika je. Ali bitno je da se ima nešto svoje.“
„Malo je, ali je moje.“
No, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, Krešimir Sever, upozorava na strukturu ostalih kredita, prije svega nenamjenskih i kratkoročnih, bez kojih se, kako kaže, u Hrvatskoj ne može ni roditi, a ni umrijeti - sve je na kredit:
„Gotovo 50 posto ukupnog zaduženja građana otpadne na gotovinske i nenamjenske kredite i na zaduženost po karticama. Tu leži struktura problema jer oko pola ukupnoga duga otpada građanima na preživljavanje.“
I tu je, kaže, ta crvena lampica koja se, prema makroekonomskim pokazateljima, još nije upalila, ali u domovima 90 posto Hrvata odavno već žari i sve su prisiljeniji jedan kredit vraćati drugim kreditom:
„I ja sam među takvima.“
„Hvala Bogu da postoje.“
„Krediti najviše idu na vraćanje nekih drugih kredita, ili na svakodnevne životne potrebe, režije. Mora tako da bude da bi se preživjelo. Kada vratiš, opet ispočetka.“
„Zbog ove minimalne plaće, koja se prima, drugačije i ne ide. Jedva odvajam i za hranu, a kamoli za sve ostalo.“
Neovisni ekonomski analitičar, doktor Guste Santini, kaže da zaduženja ne bi bila zabrinjavajuća da bar približnim tempom raste i dohodak:
„Mislim da rast tih kredita daje jedna fini privid boljeg života i većeg bogatstva u ovoj zemlji, nego što ono odista jeste. Mislim da su stvari zabrinjavajuće.“
Glavni ekonomski analitičar u Zagrebačkoj banci, doktor Žarko Miljenović, tvrdi pak da su stvari pod kontrolom, što potvrđuje i međunarodni financijski rejting Hrvatske:
„To su sve posljedice monetarne stabilnosti i niske inflacije rasta ekonomije, internacionalizacija banaka. To se zove ekonomski razvoj. To su slatke brige, po mome mišljenju. Ima više slojeva kontrole i niko još nije upalio crvenu lampicu, možda jedino neki naš katastrofičar.“
Doktor Santini ne misli da je katastrofičar, već samo realist:
„U ovakvoj nestabilnoj zemlji, ovako stabilne i velike stope rasta duga, koje su pet puta veće nego što je rast GDP-a, ne mogu da ne zabrinjavaju. Ne mogu se složiti sa mišljenjima onih koji misle da je to pod kontrolom. Rekli smo da inozemni dug nije dramatičan jer mi voda nije došla do grla, ali mi je došla do vrata. Tu užasnu vodu moram početi piti da bih rekao da je stvar loša. Dug je dug. U Hrvatskoj, svako povećanje duga, čini ovu zemlju još ovisnijom.“
„Zaduženost stanovništva upozorava na oprez sa gledišta financijske stabilnosti i gledišta boniteta banaka. Ova usporedna analiza sa zemljama članicama Evropske unije i zemljama kandidatima još uvijek ne ukazuje na neko preveliko alarmantno stanje.“
Najviše je porastao broj stambenih kredita, koji u ukupnim kreditima čine 36 posto, jer su se kamate spustile s nekadašnjih 10-11, na prosječnih pet posto. Tu kreditnu ponudu svi ocjenjuju dobrodošlom, osobito mladi u Hrvatskoj:
„Pale su kamate i većinom ljudi uzimaju kredite iz tog razloga. Rata stambenog kredita će mi sada biti ista kao i cijena koju plaćam za podstanarstvo.“
„Rata će biti 550 eura, na nekih 22-23 godine, za nekakav stančić od 55 kvadrata.“
„Nije lako. Uzimaju se mali stanovi. Minimilistika je. Ali bitno je da se ima nešto svoje.“
„Malo je, ali je moje.“
No, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, Krešimir Sever, upozorava na strukturu ostalih kredita, prije svega nenamjenskih i kratkoročnih, bez kojih se, kako kaže, u Hrvatskoj ne može ni roditi, a ni umrijeti - sve je na kredit:
„Gotovo 50 posto ukupnog zaduženja građana otpadne na gotovinske i nenamjenske kredite i na zaduženost po karticama. Tu leži struktura problema jer oko pola ukupnoga duga otpada građanima na preživljavanje.“
I tu je, kaže, ta crvena lampica koja se, prema makroekonomskim pokazateljima, još nije upalila, ali u domovima 90 posto Hrvata odavno već žari i sve su prisiljeniji jedan kredit vraćati drugim kreditom:
„I ja sam među takvima.“
„Hvala Bogu da postoje.“
„Krediti najviše idu na vraćanje nekih drugih kredita, ili na svakodnevne životne potrebe, režije. Mora tako da bude da bi se preživjelo. Kada vratiš, opet ispočetka.“
„Zbog ove minimalne plaće, koja se prima, drugačije i ne ide. Jedva odvajam i za hranu, a kamoli za sve ostalo.“
Neovisni ekonomski analitičar, doktor Guste Santini, kaže da zaduženja ne bi bila zabrinjavajuća da bar približnim tempom raste i dohodak:
„Mislim da rast tih kredita daje jedna fini privid boljeg života i većeg bogatstva u ovoj zemlji, nego što ono odista jeste. Mislim da su stvari zabrinjavajuće.“
Glavni ekonomski analitičar u Zagrebačkoj banci, doktor Žarko Miljenović, tvrdi pak da su stvari pod kontrolom, što potvrđuje i međunarodni financijski rejting Hrvatske:
„To su sve posljedice monetarne stabilnosti i niske inflacije rasta ekonomije, internacionalizacija banaka. To se zove ekonomski razvoj. To su slatke brige, po mome mišljenju. Ima više slojeva kontrole i niko još nije upalio crvenu lampicu, možda jedino neki naš katastrofičar.“
Doktor Santini ne misli da je katastrofičar, već samo realist:
„U ovakvoj nestabilnoj zemlji, ovako stabilne i velike stope rasta duga, koje su pet puta veće nego što je rast GDP-a, ne mogu da ne zabrinjavaju. Ne mogu se složiti sa mišljenjima onih koji misle da je to pod kontrolom. Rekli smo da inozemni dug nije dramatičan jer mi voda nije došla do grla, ali mi je došla do vrata. Tu užasnu vodu moram početi piti da bih rekao da je stvar loša. Dug je dug. U Hrvatskoj, svako povećanje duga, čini ovu zemlju još ovisnijom.“