Nedavna odluka crnogorskog Ustavnog suda da odbaci odredbe Zakona o manjinama prema kojima bi u skladu sa predreferendumskim obećanjima manjinski narodi imali zagarantovane poslaničke madate, aktuelizovala je, između ostalog, pitanje položaja Bošnjaka u Crnoj Gori. Kako na njihov položaj gledaju u Sarajevu? O tome smo razgovarali sa doktorom političkih nauka iz Bosne i Hercegovine Šaćirom Filandrom, direktorom „Preporod“-a, najstarije institucije kulture kod Bošnjaka.
RSE: Gospodine Filandra, u kolikoj mjeri je Sarajevo, pri tom mislim na institucije, ali i na druge organizacije, zainteresovano za položaj Bošnjaka u Crnoj Gori i kako ocjenjujete njihov položaj?
FILANDRA: U suštini je Sarajevo zainteresirano za položaj Bošnjaka u Crnoj Gori, mada se ta zainteresiranost ne očituje u dovoljnoj mjeri, što znači da Sarajevo još nije na nivou pažnje spram Bošnjaka van Bosne i Hercegovine u onoj mjeri u kojoj bi to trebalo da bude. Iz tog razloga, sasvim odgovorno mogu da tvrdim, stvarno stanje Bošnjaka u Crnoj Gori nama u Sarajevu nije poznato. Tek predstoji stvarni uvid u same materijalne činjenice, prosuđivanje tog stanja na osnovu činjenica a ne na osnovu nekih emocionalnih stavova.
RSE: Da li se Bošnjaci u Crnoj Gori iz ugla Sarajeva doživljavaju kao dijaspora? Na koji način bi njihov formalni status mogao biti zadovoljavajući i za njih u Crnoj Gori koji se osjećaju Bošnjacima i za vas u Sarajevu?
FILANDRA: Određena prava baštine na prostoru bivše Jugoslavije svi narodi koji su se konstituirali na ustavno pravni način. Tako i Bošnjaci u Crnoj Gori i prostorima današnje Srbije su stanovništvo koje posjeduje svoju historijsku i identitetsku vertikalu, žive na tome prostoru i s tog aspekta pripadaju mu određena prava. Iz tog aspekta oni nisu u političkom i sociološkom smislu dijaspora na način kao što su Bošnjaci dijaspora u Njemačkoj ili u Austriji. Njihova prava bi bila na zadovoljavajući način riješena ako bi se poštivali osnovni principi evropskih povelja o pravima građana, zatim pravima kolektiviteta određenih etničkih grupa, etničkih zajednica koje ne žive u domicilnoj zemlji i kao manjinska etnička prava. Vjerujem da bi Sarajevo i Bošnjaci dolje na taj način bili zadovoljni, bez izmišljanja nekih posebnih specijalnih bilo kakvih statusa ili prava. Mi imamo jednako uobičajenog u evropskim regulama riješenog statusa.
RSE: S obzirom na novi status Crne Gore, očekujete li da će od strane bosanskohercegovačkih institucija doći do artikulacije zahtjeva za što boljim položajem Bošnjaka u Crnoj Gori?
FILANDRA: Prije svega, bar bošnjački dio bosanskog stanovništva i političkog i kulturnog establišmenta pozdravlja nezavisnost i samostalnost Crne Gore i sa aspekta uvjerenja da će položaj Bošnjaka u jednoj takvoj političkoj zajedici biti povoljniji, biti bolji. Znam da su Bošnjaci u Crnoj Gori i sam sam bio za to, dali veliki doprinos izglasavanju njene nezavisnosti i suverenosti, ali istovremeno znam i znao sam to prije, da njihova očekivanja iz toga neće biti proporcionalna. Njihova očekivanja neće biti ispunjena. U svakom slučaju, na ovaj princip i zvaničnog i nezvaničnog Sarajeva sve ono što odgovorni predstavnici Bošnjaka u vladinom i nevladinom sektoru, računajući Islamsku zajednicu i udruženja građana i intelektualce, što oni sami odluče, oni imaju pravo na autonoman stav i niko im se sa strane što se tiče bošnjačkog korpusa neće miješati. Tako da je njihov stav zapravo i naš stav. Naravno da očekujemo da se njihova prije svega identitetska, kulturna prava poštuju i da im se omogući pravo njihovog artikuliranja.
RSE: Bošnjaci u Crnoj Gori, po Vašem mišljenju, treba samostalno da odlučuju o korpusu prava koji očekuju od Crne Gore.
FILANDRA: Oni su i do sad samostalno odlučivali i treba samostalno da odlučuju o svim bitnim pitanjima, a postoji određeni set zajedničkih, kulturoloških, identitetskih, ali u pitanju političkih pitanja, političkih odluka sve ono što oni izglasaju Sarajevo će primit. Ne postoji u Sarajevu nikakva ni mogućnost ni volja da se vrši naciocentrizam ili nešto slično. S aspekta Sarajeva, očekivati je vremenom, sad je predizborna atmosfera i nije to relevantno vrijeme, djelatnost u Crnoj Gori u dva smjera. Jedan je državni, institucionalni nivo koji ide kroz čitavu mrežu bilateralnih sporazuma i drugo jedan nacionalni nivo koji je razložen na bošnjačke nacionalne kulturne institucije, na jedno integriranje, kulturno prepoznavanje, susretanje.
RSE: Da li mislite da je to na zadovoljavajućem nivou između Crne Gore i Bosne i Hercegovine, kulturna razmjena?
FILANDRA: Nije. Apsolutno. Stvari se ovdje stalno događaju. Nešto prije pola godine Crna Gora je bila nešto sasvim drugo. Ta kulturna razmjena apsolutno nije na zadovoljavajućem nivou i postoje potrebe i mogućnosti da se ona proširi. Ja sam osobno preko institucije koju vodim ispostavio dobre odnose sa grupom bošnjačkih intelektualaca okupljenih oko „Almanaha“. Naše Narodno pozorište je također učinilo neke iskorake prema Crnoj Gori i znam da je na području izdavaštva učinjeno nešto, ali to je krajnje ... Ja vam otvoreno mogu tvrdit da, bez obzira koliko to bio jedan kulturni prostor, naravno dosta specificiran lokalno, danas je velika potreba za međusobnim upoznavanjem i na tom planu predstoji velika aktivnost.
FILANDRA: U suštini je Sarajevo zainteresirano za položaj Bošnjaka u Crnoj Gori, mada se ta zainteresiranost ne očituje u dovoljnoj mjeri, što znači da Sarajevo još nije na nivou pažnje spram Bošnjaka van Bosne i Hercegovine u onoj mjeri u kojoj bi to trebalo da bude. Iz tog razloga, sasvim odgovorno mogu da tvrdim, stvarno stanje Bošnjaka u Crnoj Gori nama u Sarajevu nije poznato. Tek predstoji stvarni uvid u same materijalne činjenice, prosuđivanje tog stanja na osnovu činjenica a ne na osnovu nekih emocionalnih stavova.
RSE: Da li se Bošnjaci u Crnoj Gori iz ugla Sarajeva doživljavaju kao dijaspora? Na koji način bi njihov formalni status mogao biti zadovoljavajući i za njih u Crnoj Gori koji se osjećaju Bošnjacima i za vas u Sarajevu?
FILANDRA: Određena prava baštine na prostoru bivše Jugoslavije svi narodi koji su se konstituirali na ustavno pravni način. Tako i Bošnjaci u Crnoj Gori i prostorima današnje Srbije su stanovništvo koje posjeduje svoju historijsku i identitetsku vertikalu, žive na tome prostoru i s tog aspekta pripadaju mu određena prava. Iz tog aspekta oni nisu u političkom i sociološkom smislu dijaspora na način kao što su Bošnjaci dijaspora u Njemačkoj ili u Austriji. Njihova prava bi bila na zadovoljavajući način riješena ako bi se poštivali osnovni principi evropskih povelja o pravima građana, zatim pravima kolektiviteta određenih etničkih grupa, etničkih zajednica koje ne žive u domicilnoj zemlji i kao manjinska etnička prava. Vjerujem da bi Sarajevo i Bošnjaci dolje na taj način bili zadovoljni, bez izmišljanja nekih posebnih specijalnih bilo kakvih statusa ili prava. Mi imamo jednako uobičajenog u evropskim regulama riješenog statusa.
RSE: S obzirom na novi status Crne Gore, očekujete li da će od strane bosanskohercegovačkih institucija doći do artikulacije zahtjeva za što boljim položajem Bošnjaka u Crnoj Gori?
FILANDRA: Prije svega, bar bošnjački dio bosanskog stanovništva i političkog i kulturnog establišmenta pozdravlja nezavisnost i samostalnost Crne Gore i sa aspekta uvjerenja da će položaj Bošnjaka u jednoj takvoj političkoj zajedici biti povoljniji, biti bolji. Znam da su Bošnjaci u Crnoj Gori i sam sam bio za to, dali veliki doprinos izglasavanju njene nezavisnosti i suverenosti, ali istovremeno znam i znao sam to prije, da njihova očekivanja iz toga neće biti proporcionalna. Njihova očekivanja neće biti ispunjena. U svakom slučaju, na ovaj princip i zvaničnog i nezvaničnog Sarajeva sve ono što odgovorni predstavnici Bošnjaka u vladinom i nevladinom sektoru, računajući Islamsku zajednicu i udruženja građana i intelektualce, što oni sami odluče, oni imaju pravo na autonoman stav i niko im se sa strane što se tiče bošnjačkog korpusa neće miješati. Tako da je njihov stav zapravo i naš stav. Naravno da očekujemo da se njihova prije svega identitetska, kulturna prava poštuju i da im se omogući pravo njihovog artikuliranja.
RSE: Bošnjaci u Crnoj Gori, po Vašem mišljenju, treba samostalno da odlučuju o korpusu prava koji očekuju od Crne Gore.
FILANDRA: Oni su i do sad samostalno odlučivali i treba samostalno da odlučuju o svim bitnim pitanjima, a postoji određeni set zajedničkih, kulturoloških, identitetskih, ali u pitanju političkih pitanja, političkih odluka sve ono što oni izglasaju Sarajevo će primit. Ne postoji u Sarajevu nikakva ni mogućnost ni volja da se vrši naciocentrizam ili nešto slično. S aspekta Sarajeva, očekivati je vremenom, sad je predizborna atmosfera i nije to relevantno vrijeme, djelatnost u Crnoj Gori u dva smjera. Jedan je državni, institucionalni nivo koji ide kroz čitavu mrežu bilateralnih sporazuma i drugo jedan nacionalni nivo koji je razložen na bošnjačke nacionalne kulturne institucije, na jedno integriranje, kulturno prepoznavanje, susretanje.
RSE: Da li mislite da je to na zadovoljavajućem nivou između Crne Gore i Bosne i Hercegovine, kulturna razmjena?
FILANDRA: Nije. Apsolutno. Stvari se ovdje stalno događaju. Nešto prije pola godine Crna Gora je bila nešto sasvim drugo. Ta kulturna razmjena apsolutno nije na zadovoljavajućem nivou i postoje potrebe i mogućnosti da se ona proširi. Ja sam osobno preko institucije koju vodim ispostavio dobre odnose sa grupom bošnjačkih intelektualaca okupljenih oko „Almanaha“. Naše Narodno pozorište je također učinilo neke iskorake prema Crnoj Gori i znam da je na području izdavaštva učinjeno nešto, ali to je krajnje ... Ja vam otvoreno mogu tvrdit da, bez obzira koliko to bio jedan kulturni prostor, naravno dosta specificiran lokalno, danas je velika potreba za međusobnim upoznavanjem i na tom planu predstoji velika aktivnost.