U Andrijevici, opštini u kojoj je skoro tri četvrtine stanovništva na referendumu glasalo za opstanak državne zajednice, teško se mire sa činjenicom da je Crna Gora država odvojena od Srbije. U tom gradu, u kojem većinu stanovništva čini pleme Vasojevića čije je plemensko udruženje nedavno zatražilo da Srbija baš tu otvori svoj konzulat, sa razočaranjem su primili odluku Vlade Srbije da tu njihovu želju neće realizovati. Slavko Stojanović, iz najvećeg andrijevačkog sela Trešnjeva, vjeruje da saopštava stav velike većine svojih saplemenika:
„Ovaj narod u cjelini neprihvata ni Vladu Crne Gore, niti prihvata Vladu Srbije. Ovaj narod i Vasojevićko pleme je najstarije srpsko pleme. I oni, vidim, nijesu zadovoljni. Mi smo Vasojevići opljačkani, pokradeni, uništeni, unazađeni“.
RSE: Kako komentarišete istup gospodina Vuka Draškovića koji kaže: „Konzulata u Andrijevici neće biti“?
STOJANOVIĆ: Vidi. Vuk Drašković samo je dobar bio dokle je pisac. Mene više ne liči da je to „vuk“, no „lisica“.
I odbornik Socijalističke narodne partije u lokalnom parlamentu Jezdimir Stojanović vjeruje da bi makar zbog emocija srpski konzulat morao da se nađe u njegovoj Andrijevici:
„Mi se sa tim stavom Vlade Srbije ne slažemo. Nije to stav Koštunice. To je stav samo Vuka Draškovića i Borisa Tadića“.
RSE: Što ćete činjeti?
STOJANOVIĆ: Ne možemo sa tom odlukom da se pomirimo nikad. Mi hoćemo konzulat. Tražimo konzulat u Andrijevici, jer je to najveće srpsko pleme.
Vremena se mijenjaju, pa će i nepravda koju je ovaj put Vasojevićima nanio šef diplomatije Srbije Vuk Drašković biti ispravljena, vjeruje Miško Dukić iz Srpske narodne stranke:
„Srpska vlada nije odbila. Odbili su pojedinci. Odbio je Vuk Drašković. Vuk Drašković je od juče, ko će bit sjutra vidjećemo. On predstavlja Srbiju, ali ne čini Srbiju“.
RSE: Mislite li da će konzulata ipak biti?
DUKIĆ: Svaka moderna država otvara konzulat u mjestima u kojima čini većinsko stanovništvo njihove nacije.
RSE: Ali zvanična Srbija je kazala na Cetinju.
DUKIĆ: Zvanična Srbija juče je bila do danas. Šta će bit sjutra vidjećemo.
Rajko Lekić i njegovi prijatelji smatraju da je odbijanje da se konzulat Srbije napravi u Vasojevićima samo nepovoljan slijed postreferendumskih događaja:
„Jesu sigurno poremećeni odnosi, jer ovaj narod sad ne zna šta će ni kako će. Ako ima jedno dijete studenta koji treba da studira u Srbiju, kažu da je 150 školarine, kol’ko li je tamo“.
RSE: Ista je kao i za srbijanske studente.
LEKIĆ: Jeste kao za njih, ali kod nas 1.500.
RSE: Mislite li da je to poremetio referendum?
LEKIĆ: Referendum nije poremetio ništa. Nego, bolje će oni.
Čim ne pripada režimu stranke koja je na vlasti oni su ugroženi. Dobili su otkaze, dobili su rat. To je katastrofa. Gora je situacije poslije referenduma, no prije referenduma.
RSE: Zašto je gora?
ANDRIJEVČANIN: Gora, zato što sad Milo Đukanović koji je iskoristio ljude za džak trica, za lijevi il’ desni opanak, za jednoga zapošljenoga sva porodica mora da glasa, a sad i njih otpušća.
RSE: Pričalo se o tome da se neće moći putovat u Srbiju. Ipak se putuje.
ANDRIJEVČANIN: Putuje se sigurno do nove godine, ali rekli su sve će biti isto. Ali sad da Crnogorac uzme državljanstvo u Srbiji stočetrdeset eura treba da plati. Studenti nijesu izgubili dosad, izgubiće ga sigurno.
RSE: Mislite?
ANDRIJEVČANIN: Hoće sigurno će ga izgubit.
RSE: Oni su kazali isto kao i srbijanski studenti.
ANDRIJEVČANIN: A, neću sigurno.
ANDRIJEVČANIN: Sve se kaže da će isto bit, ali ako treba jednu mrtvu ovcu da ponesem na veselje kod brata u Obrenovac, đe živi, moram platit 10 eura Veterinarskoj upravi u Andrijevici. Ja takvu državu još ne mogu da uvažim.
RSE: Kako Vasojevići prihvataju činjenicu da sada žive u nezavisnoj Crnoj Gori?
ANDRIJEVČANIN: Nikako. Nikako. To će vrlo teško da prihvate. Izdržaćemo i ovu muku, nevolju, nećemo umrijeti.
ANDRIJEVČANIN: Vasojevići bi se lako pomirili sa realnošću da je to prava realnost, ali to nije realnost, to nije odraz snaga.
ANDRIJEVČANIN: Uopšte ni nije bila potrebna. Imali smo mi našu državu i niko nju branio nije. A inače, nama državu da je neko krenuo da uzme, mi bi ju prvi branili.
„Ovaj narod u cjelini neprihvata ni Vladu Crne Gore, niti prihvata Vladu Srbije. Ovaj narod i Vasojevićko pleme je najstarije srpsko pleme. I oni, vidim, nijesu zadovoljni. Mi smo Vasojevići opljačkani, pokradeni, uništeni, unazađeni“.
RSE: Kako komentarišete istup gospodina Vuka Draškovića koji kaže: „Konzulata u Andrijevici neće biti“?
STOJANOVIĆ: Vidi. Vuk Drašković samo je dobar bio dokle je pisac. Mene više ne liči da je to „vuk“, no „lisica“.
I odbornik Socijalističke narodne partije u lokalnom parlamentu Jezdimir Stojanović vjeruje da bi makar zbog emocija srpski konzulat morao da se nađe u njegovoj Andrijevici:
„Mi se sa tim stavom Vlade Srbije ne slažemo. Nije to stav Koštunice. To je stav samo Vuka Draškovića i Borisa Tadića“.
RSE: Što ćete činjeti?
STOJANOVIĆ: Ne možemo sa tom odlukom da se pomirimo nikad. Mi hoćemo konzulat. Tražimo konzulat u Andrijevici, jer je to najveće srpsko pleme.
Vremena se mijenjaju, pa će i nepravda koju je ovaj put Vasojevićima nanio šef diplomatije Srbije Vuk Drašković biti ispravljena, vjeruje Miško Dukić iz Srpske narodne stranke:
„Srpska vlada nije odbila. Odbili su pojedinci. Odbio je Vuk Drašković. Vuk Drašković je od juče, ko će bit sjutra vidjećemo. On predstavlja Srbiju, ali ne čini Srbiju“.
RSE: Mislite li da će konzulata ipak biti?
DUKIĆ: Svaka moderna država otvara konzulat u mjestima u kojima čini većinsko stanovništvo njihove nacije.
RSE: Ali zvanična Srbija je kazala na Cetinju.
DUKIĆ: Zvanična Srbija juče je bila do danas. Šta će bit sjutra vidjećemo.
Rajko Lekić i njegovi prijatelji smatraju da je odbijanje da se konzulat Srbije napravi u Vasojevićima samo nepovoljan slijed postreferendumskih događaja:
„Jesu sigurno poremećeni odnosi, jer ovaj narod sad ne zna šta će ni kako će. Ako ima jedno dijete studenta koji treba da studira u Srbiju, kažu da je 150 školarine, kol’ko li je tamo“.
RSE: Ista je kao i za srbijanske studente.
LEKIĆ: Jeste kao za njih, ali kod nas 1.500.
RSE: Mislite li da je to poremetio referendum?
LEKIĆ: Referendum nije poremetio ništa. Nego, bolje će oni.
Čim ne pripada režimu stranke koja je na vlasti oni su ugroženi. Dobili su otkaze, dobili su rat. To je katastrofa. Gora je situacije poslije referenduma, no prije referenduma.
RSE: Zašto je gora?
ANDRIJEVČANIN: Gora, zato što sad Milo Đukanović koji je iskoristio ljude za džak trica, za lijevi il’ desni opanak, za jednoga zapošljenoga sva porodica mora da glasa, a sad i njih otpušća.
RSE: Pričalo se o tome da se neće moći putovat u Srbiju. Ipak se putuje.
ANDRIJEVČANIN: Putuje se sigurno do nove godine, ali rekli su sve će biti isto. Ali sad da Crnogorac uzme državljanstvo u Srbiji stočetrdeset eura treba da plati. Studenti nijesu izgubili dosad, izgubiće ga sigurno.
RSE: Mislite?
ANDRIJEVČANIN: Hoće sigurno će ga izgubit.
RSE: Oni su kazali isto kao i srbijanski studenti.
ANDRIJEVČANIN: A, neću sigurno.
ANDRIJEVČANIN: Sve se kaže da će isto bit, ali ako treba jednu mrtvu ovcu da ponesem na veselje kod brata u Obrenovac, đe živi, moram platit 10 eura Veterinarskoj upravi u Andrijevici. Ja takvu državu još ne mogu da uvažim.
RSE: Kako Vasojevići prihvataju činjenicu da sada žive u nezavisnoj Crnoj Gori?
ANDRIJEVČANIN: Nikako. Nikako. To će vrlo teško da prihvate. Izdržaćemo i ovu muku, nevolju, nećemo umrijeti.
ANDRIJEVČANIN: Vasojevići bi se lako pomirili sa realnošću da je to prava realnost, ali to nije realnost, to nije odraz snaga.
ANDRIJEVČANIN: Uopšte ni nije bila potrebna. Imali smo mi našu državu i niko nju branio nije. A inače, nama državu da je neko krenuo da uzme, mi bi ju prvi branili.