Povodom aktuelnih i za mnoge iznenadjujućih akcija crnogorske policije i tužilaštva protiv pojedinih rukovodilaca jednog broja velikih firmi i kompanija koji se sumnjiče za razne malverzacije, predsjednik Udruženja pravnika Crne Gore Stanko Marić, koji je i član Sudskog savjeta, govori za Radio Slobodna Evropa o tome da li bi sudski epilog ovih slučajeva mogao biti efikasan, posebno imajući u vidu sve češće optužbe kako domaće tako i strane javnosti da je sudstvo najslabija karika u crnogorskom sistemu.
RSE: Gospodine Mariću, crnogorski državni organi, policija i tužilaštvo, za mnoge iznenada, započeli su ispitivanja napravilnosti u radu velikih firmi i to onih firmi koje je većina doživljavala vrlo bliskim vlastima, ili da tako kažemo, pod zaštitom države. Uslijedila su najčešća pitanja što sada, zašto svi slučajevi jedan za drugim i naravno ključno da li je ovo stvarna namjera da se iskorijene korupcija i kriminal ili samo fingiranje pravne države. Kako Vi gledate na sve ovo što se proteklih dana događa?
MARIĆ: Mislim da se ne radi ni o čemu novom ili iznenađujućem, jer slične aktivnosti ovih dana su poznate i u ranijim periodima, a koji su razlozi za takvo povremeno pojačano djelovanje tih organa oni najbolje znaju. Međutim, može se sa sigurnošću konstatovati da je društvo posmatrano u cjelini suviše politizovano, da su obesmislene sve vrijednosti, da rad i znanje nijesu vrlina niti uslov bilo kakvog napredovanja, da je izostala bilo kakva odgovornost za nerad i neznanje i kao posljedica toga atrofija institucija sistema. Sve se to zna. I to mi znamo. To zna i Savjet Evrope, znaju sve evropske institucije i zato upravo oni traže preduzimanje hitnih mjera za jačanje kadrovskog i ukupnog kapaciteta državne administracije, a posebno pravosudnih organa, kao i preduzimanju odlučnih koraka na suzbijanju narasle korupcije i kriminala.
RSE: Da li mislite da su ove istrage brižljivo i dugotrajno pripremane od strane policije i tužilaštva? Zanimljivo je da se slučajevi otvaraju jedan za drugim. Takođe se mnogi pitaju da li iza ovoga stoji država sama, koja je konačno krenula da se obračunava sa korupcijom i kriminalom u svojim redovima, konačno sa zaokruženim legitimitetom ili to rade po nekom nalogu ili pritisku spolja. Ne mora čak ni pritisku. Tu su obaveze vezane sa Sporazum o asocijaciji i pridruživanju.
MARIĆ: Ja hoću da vjerujem upravo to da su pojačane aktivnosti policije i tužilaštva usmjerene u ispunjavanju preporuka Savjeta Evrope i Evropske unije i ukupno naraslih zahtjeva crnogorskog društva. I kao posljedica demokratizacije društva gdje je sve više institucija i pojedinaca imaju snage i znanja da ukazuju na sve te nepravilnosti. Vjerujem da policija u svom dosadašnjem radu najvećeg broja subjekata, pa i ovih koje ste pomenuli, kod kojih se odvijaju razne transakcije vezane za kriminal i korupciju. Sa dodatnim pripremama i upotpunjavanju činjenične građe to će sigurno relativno lako procesuirati, što upravo govori o činjenici da su oni u ovom kratkom periodu procesuirali relativno za naše prilike veliki broj tih slučajeva i što najavljuju i što se nezvanično saopštava da se očekuje procesuiranje još čak i desetina takvih slučajeva. Što znači da oni imaju, uglavnom imaju pregled svega toga, da su sve to pratili, ali očigledno su čekali trenutak i zahtjeve narasle potrebe drušva u cjelini i da se upravo sad ubrzano i u većoj mjeri to procesuira.
RSE: Stiče se utisak da policija i tužilaštvo u većoj mjeri efikasno rade svoj posao. Međutim, javnost vjerovatno najviše zanima da li će i sudski epilog ovih slučajeva biti efikasan i valjan. Kakvo je Vaše mišljenje o tome?
MARIĆ: Upravo postupak sudova, najnovija reagovanja predsjednika najviših sudova sa predsjednicima nižih sudova i njihove najave da će oni reagovati na ova prozivanja od strane državnog tužioca i policije i ocjena o njihovom radu, da će se oglasiti kao i prije godinu dana kada su se na slične ocjene državnog tužioca oglasili, po mom mišljenju veoma negativno i neprimjeno stanju u sudovima, upućuje na skepticizam. To dovodi u pitanje i moguće pozitivne ocjene u postupanju policije i tužilaštva. Da li, evo primjera radi, neko zna kad zadnju deceniju, da ne kažem godinu, dobio sudski epilog neki ozbiljniji slučaj privrednog kriminala koji je u direktnoj sprezi sa korupcijom. Izgleda, može se reći, do sudova teško dopiru preporuke Savjeta Evrope i drugih institucija Evrope, iako je i sam Vrhovni sud, razmatrao izvještaj o radu sudova koji je bio veoma kritičan o stanju u pravosuđu.
RSE: Upravo to je najzanimljivija tema. Gospodine Mariću. Vi ste predsjednik Udruženja pravnika i član Sudskog savjeta, više nego kompetentni da odgovorite na sljedeće pitanje. Gotovo su jednoglasne ocjene i Vi ste to pomenuli da je u crnogorskom sistemu najslabija karika sudska vlast. Osim javnosti i opozicionih stranaka takvu ocjenu o pravosuđu izrekli su i neki visoki državni funkcioneri o fenomenu takozvanih “trulih dasaka” prvi je progovorio predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić, da bi mu se potom i nedavno pridružili i vrhovni državni tužilac Vesna Medenica i direktor crnogorske policije Veselin Veljović. Slažete li se Vi sa tako lošim ocjenama?
MARIĆ: Ja bih se pridružio toj ocjeni da je i sudska vlast jedna od loših karika ovog društva, ali ne bih ipak rekao da je sudska vlast najslabija karika od svih državnih organa ili institucija. Međutim, takvo stanje u sudovima ima najteže posljedice za razliku od demokratskih institucija, vladavine prava, jednakost svih građana pred zakonom, ostvarenja sloboda i prava građana, kvalitetniji rad sudova bi imao za posljedicu i kvalitetniji rad svih segmenata društva i jačanje društvene discipline i etičkih i sveukupnihh vrijednosti. Upravo zbog te uloge suda i tih posljedica njegovog dobrog i lošeg rada u društvu se formira ocjena, stvara privid da je ono najslabija karika. Ono je najslabija karika upravo zbog najtežih posljedica zbog toga kada sud dijeli sudbinu loših institucija njegov loš rad se daleko više vidi od lošeg rada ovih institucija.
RSE: Koliko po Vašoj procjeni, evo da se vratimo na konkretan slučaj ovih trenutno otvorenih afera, efikasno, odnosno brzo one mogu imati sudski epilog?
MARIĆ: Državni tužilac je prije neki dan rekao da ima puno postupaka koji su pokrenuti prije godinu, dvije, tri ili više, a da čak u nekim veoma ozbiljnim stvarima gdje se radi o privrednom kriminalu milionskih vrijednosti, za godinu ili više nije donešeno rješenje o istrazi, a kamoli pokrenuta istraga. O drugim slučajevima gdje je i prije tri godine donijeto rješenje o sprovođenju istrage istraga nije sprovedena, niti je privedena kraju. Ako sudovi i dalje tako budu gledali na to i branili se od ocjena državnog tužioca i drugih subjekata koji su opravdani, čije se ocjene uostalom ništa ne razlikuju od ocjena samog Vrhovnog suda o stanju u pravosuđu, onda morala bi sudska vlast da se zapita zašto je to tako i ima li snage da promijeni stanje u pravosuđu.
RSE: Prateći samo letimične podatke iz medija, posebno u vrijeme posjeta predsjednika Vrhovnog suda Ratka Vukotića sudovima u Crnoj Gori, na površinu su izašle frapantne cifre o zatrpanosti i totalnoj blokadi crnogorskih sudova na svim instancama. Šta je, po Vama, osnovni uzrok tome?
MARIĆ: Ja mislim da je osnovni uzrok, evo ja sam četvrta godina u Sudskom savjetu, jer sam imao prilike, doduše ne dovoljno i ne u onoj mjeri u kojoj to treba svaki član Sudskog savjeta i Sudski savjet da zna stanje u pravosuđu, ali ipak sam dijelom upoznao stanje. Mislim da je u pitanju izuzetna neodgovornost u radu sudija i prije svega predsjedinika sudova. Predsjednici sudova i pored činjenice i koja stoji u izvještajima o radu sudova i koju konstatuju viši sudovi kad pregledaju niži sud, odnosno Vrhovni sud kad pregleda više i osnovne sudove, imamo sudija koji ne uzimaju predmete u rad godinama, koji ne izrađuju sudske odluke godinama, koji ne proslijeđuju žalbe Višem sudu, čak ni žalbe državnog tužioca godinama. I dalje što se radi, ne o nekim propustima, za mene nedopustivih, jednostavno propusti koji govore o potrebi razriješenja tog sudije. Vjerujte da još nije pokrenut disciplinski postupak i pored najava i pored zahtjeva Sudskog savjeta da se i taj Sudski savjet, evo već godinama traži i sagledavanje cjelokupnog stanja u sudovima, pokretanja pitanja odgovornosti, ali nema epiloga dvojice sudija iz Ulcinja, jednoga iz Nikšića, a u saznanju smo, svi to znamo da sa tim propustima kakvi su ovi sudije i sličnim propustima ima još nemali broj sudija.
RSE: Da li se u tom kontekstu može govoriti o kadrovskoj osposobljenosti sudija? Jedna od glavnih zamjerki Crnoj Gori, posebno od strane međunarodne zajednice i njenih eksperata, su loši kadrovski resursi za sprovođenje reformi. Koliko toga ima u pravosudnom sistemu, posebno s obzirom na rezultate?
MARIĆ. U sudovima ima časnih i sposobnih sudija, ali upravo te njihove vrijednosti niko neprimjećuje, niti se vrednuju. Zbog toga jedan broj tih sudija napušta sudove. Zbog toga jedan broj takođe časnih i obrazovanih ljudi ne dolazi u sudove. Za mene su to najviše krivi rukovodioci, pravosudni sudski rukovodioci, predsjednici sudova koji, koliko ja znam, nikad nijesu nagradili te sudije i nikad nijesu pokrenuli pitanje odgovornosti protiv onih i upravo te časne, te vrijedne i dobre sudije trpe kritike i izjednačavaju se sa svim drugim koji narušavaju ugled pravosuđa, a da se tu ništa ne preduzima. I zbog toga i ti ljudi padaju u apatiju. Ni oni više neće da rade u onoj mjerii na onaj način kako su to radili ili napuštaju pravosuđe. Tako da, inače ja mislim da su krize u rukovođenju velike. Po mom mišljenju su rukovodioci suda krivi, pa i pravosuđu. Mislim da je kriza rukovođenja, jer se na rukovodeće funkcije ne dolazi po osnovu znanja i rada i rezultata, nego po nekim drugim kriterijumima.
RSE: Često se govori i o lošem položaju sudija, neriješenom statusu itd. Međutim, da li to može biti opravdanje za sve, budući da je situacija manje-više slična i u ostalim segmentima društva?
MARIĆ: Jeste slična, ali i dosta različita, jer nije dovoljno reći da je plata tako mala i upavi, tako su male i u obrazovanju, u zdravstvu, da ne kažem u nekim drugim institucijama. Sudija je zakleti i najsvjetliji činovnik države. On ima i treba da ima samo platu i sudiji ne može da bude od skoro 200, 250 eura ili sad nekih stotinu eura više. Plata sudije mora da bude mnogo veća. Sudija mora da ima stan, a ne da godinama i decenijama bude sudija bez riješenog stambenog pitanja. Sudija treba da ima uslove za suđenje da kad građanin dođe pred sud da to zaista liči na sud, a ne na nešto sasvim drugo. Prema tome, mislim da nije učinak ni približno koliko treba da se kroz stvaranje tih uslova diže autoritet suda, a onda da se i adekvatno tome i traže kadrovska rješenja i traži odgovornost za rad i za stanje u pravosuđu.
RSE: Još jedno pitanje mi se za kraj čini jako važnim, a nadovezuje se na ovo o čemu ste govorili, a vezano je za činjenicu da je Crna Gora država sa malim brojem stanovnika takozvanih “malih brojki”, a to je, čini mi se, povezano sa problemom korupcije i nepotizma u ne samo sudovima, nego i u svim institucijama sistema. Skoro svako svakoga zna ili zna onoga ko treba da zna onoga ko čini usluge, što zbog veza što za novac. Da li je upravo podizanje njihovog statusa način da se to iskorijeni?
MARIĆ: Ja sam na početku rekao da kvalitetan rad sudova razriješava mnoge društvene probleme,.ali ne može ni sam sud bilo kakvim kvalitetom izliječiti sve bolesti društva. Mi prije svega treba da izradimo takav pravni sistem koji će upravo uvažavati te okolnosti o kojima govorite, malu državu. Ljudi se znaju, naslijeđene su nekakve navike, tradicija i takav sistem moramo izgraditi koji će biti sistem vrednovanja svega onoga što predstavlja društvenu vrijednost, a isto tako i sistem odgovornosti. Jer bez vrednovanja vrijednosti i provođenje sistema odgovornosti ni u jednom društvu ne može se uspostaviti društvena disciplina i biće uvijek prisutan i nepotizam i korupcija i kriminal. Jednom riječju, mi moramo imati sistem koji će imati sve to u vidu i stati na put tome, a to se zna. Mi u sistemu imamo mnogo, mnogo problema jer nijesmo te stvari izveli, a tamo gdje je izvedeno ili djelimično izvedeno, vraćam se opet na pitanje krize rukovođenja, ni u jednoj instituciji sistema se ne obezbjeđuje sistem vrednovanja i sistem odgovornosti kako je utvrđeno postojećim propisom. I sve dok to tako traje mi možemo samo govoriti o slabijim kapacitetima insistucija sistema, što i Evropa vidi i korupciji i kriminalu i svim posljedicama koje iz toga proizlaze.
MARIĆ: Mislim da se ne radi ni o čemu novom ili iznenađujućem, jer slične aktivnosti ovih dana su poznate i u ranijim periodima, a koji su razlozi za takvo povremeno pojačano djelovanje tih organa oni najbolje znaju. Međutim, može se sa sigurnošću konstatovati da je društvo posmatrano u cjelini suviše politizovano, da su obesmislene sve vrijednosti, da rad i znanje nijesu vrlina niti uslov bilo kakvog napredovanja, da je izostala bilo kakva odgovornost za nerad i neznanje i kao posljedica toga atrofija institucija sistema. Sve se to zna. I to mi znamo. To zna i Savjet Evrope, znaju sve evropske institucije i zato upravo oni traže preduzimanje hitnih mjera za jačanje kadrovskog i ukupnog kapaciteta državne administracije, a posebno pravosudnih organa, kao i preduzimanju odlučnih koraka na suzbijanju narasle korupcije i kriminala.
RSE: Da li mislite da su ove istrage brižljivo i dugotrajno pripremane od strane policije i tužilaštva? Zanimljivo je da se slučajevi otvaraju jedan za drugim. Takođe se mnogi pitaju da li iza ovoga stoji država sama, koja je konačno krenula da se obračunava sa korupcijom i kriminalom u svojim redovima, konačno sa zaokruženim legitimitetom ili to rade po nekom nalogu ili pritisku spolja. Ne mora čak ni pritisku. Tu su obaveze vezane sa Sporazum o asocijaciji i pridruživanju.
MARIĆ: Ja hoću da vjerujem upravo to da su pojačane aktivnosti policije i tužilaštva usmjerene u ispunjavanju preporuka Savjeta Evrope i Evropske unije i ukupno naraslih zahtjeva crnogorskog društva. I kao posljedica demokratizacije društva gdje je sve više institucija i pojedinaca imaju snage i znanja da ukazuju na sve te nepravilnosti. Vjerujem da policija u svom dosadašnjem radu najvećeg broja subjekata, pa i ovih koje ste pomenuli, kod kojih se odvijaju razne transakcije vezane za kriminal i korupciju. Sa dodatnim pripremama i upotpunjavanju činjenične građe to će sigurno relativno lako procesuirati, što upravo govori o činjenici da su oni u ovom kratkom periodu procesuirali relativno za naše prilike veliki broj tih slučajeva i što najavljuju i što se nezvanično saopštava da se očekuje procesuiranje još čak i desetina takvih slučajeva. Što znači da oni imaju, uglavnom imaju pregled svega toga, da su sve to pratili, ali očigledno su čekali trenutak i zahtjeve narasle potrebe drušva u cjelini i da se upravo sad ubrzano i u većoj mjeri to procesuira.
RSE: Stiče se utisak da policija i tužilaštvo u većoj mjeri efikasno rade svoj posao. Međutim, javnost vjerovatno najviše zanima da li će i sudski epilog ovih slučajeva biti efikasan i valjan. Kakvo je Vaše mišljenje o tome?
MARIĆ: Upravo postupak sudova, najnovija reagovanja predsjednika najviših sudova sa predsjednicima nižih sudova i njihove najave da će oni reagovati na ova prozivanja od strane državnog tužioca i policije i ocjena o njihovom radu, da će se oglasiti kao i prije godinu dana kada su se na slične ocjene državnog tužioca oglasili, po mom mišljenju veoma negativno i neprimjeno stanju u sudovima, upućuje na skepticizam. To dovodi u pitanje i moguće pozitivne ocjene u postupanju policije i tužilaštva. Da li, evo primjera radi, neko zna kad zadnju deceniju, da ne kažem godinu, dobio sudski epilog neki ozbiljniji slučaj privrednog kriminala koji je u direktnoj sprezi sa korupcijom. Izgleda, može se reći, do sudova teško dopiru preporuke Savjeta Evrope i drugih institucija Evrope, iako je i sam Vrhovni sud, razmatrao izvještaj o radu sudova koji je bio veoma kritičan o stanju u pravosuđu.
RSE: Upravo to je najzanimljivija tema. Gospodine Mariću. Vi ste predsjednik Udruženja pravnika i član Sudskog savjeta, više nego kompetentni da odgovorite na sljedeće pitanje. Gotovo su jednoglasne ocjene i Vi ste to pomenuli da je u crnogorskom sistemu najslabija karika sudska vlast. Osim javnosti i opozicionih stranaka takvu ocjenu o pravosuđu izrekli su i neki visoki državni funkcioneri o fenomenu takozvanih “trulih dasaka” prvi je progovorio predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić, da bi mu se potom i nedavno pridružili i vrhovni državni tužilac Vesna Medenica i direktor crnogorske policije Veselin Veljović. Slažete li se Vi sa tako lošim ocjenama?
MARIĆ: Ja bih se pridružio toj ocjeni da je i sudska vlast jedna od loših karika ovog društva, ali ne bih ipak rekao da je sudska vlast najslabija karika od svih državnih organa ili institucija. Međutim, takvo stanje u sudovima ima najteže posljedice za razliku od demokratskih institucija, vladavine prava, jednakost svih građana pred zakonom, ostvarenja sloboda i prava građana, kvalitetniji rad sudova bi imao za posljedicu i kvalitetniji rad svih segmenata društva i jačanje društvene discipline i etičkih i sveukupnihh vrijednosti. Upravo zbog te uloge suda i tih posljedica njegovog dobrog i lošeg rada u društvu se formira ocjena, stvara privid da je ono najslabija karika. Ono je najslabija karika upravo zbog najtežih posljedica zbog toga kada sud dijeli sudbinu loših institucija njegov loš rad se daleko više vidi od lošeg rada ovih institucija.
RSE: Koliko po Vašoj procjeni, evo da se vratimo na konkretan slučaj ovih trenutno otvorenih afera, efikasno, odnosno brzo one mogu imati sudski epilog?
MARIĆ: Državni tužilac je prije neki dan rekao da ima puno postupaka koji su pokrenuti prije godinu, dvije, tri ili više, a da čak u nekim veoma ozbiljnim stvarima gdje se radi o privrednom kriminalu milionskih vrijednosti, za godinu ili više nije donešeno rješenje o istrazi, a kamoli pokrenuta istraga. O drugim slučajevima gdje je i prije tri godine donijeto rješenje o sprovođenju istrage istraga nije sprovedena, niti je privedena kraju. Ako sudovi i dalje tako budu gledali na to i branili se od ocjena državnog tužioca i drugih subjekata koji su opravdani, čije se ocjene uostalom ništa ne razlikuju od ocjena samog Vrhovnog suda o stanju u pravosuđu, onda morala bi sudska vlast da se zapita zašto je to tako i ima li snage da promijeni stanje u pravosuđu.
RSE: Prateći samo letimične podatke iz medija, posebno u vrijeme posjeta predsjednika Vrhovnog suda Ratka Vukotića sudovima u Crnoj Gori, na površinu su izašle frapantne cifre o zatrpanosti i totalnoj blokadi crnogorskih sudova na svim instancama. Šta je, po Vama, osnovni uzrok tome?
MARIĆ: Ja mislim da je osnovni uzrok, evo ja sam četvrta godina u Sudskom savjetu, jer sam imao prilike, doduše ne dovoljno i ne u onoj mjeri u kojoj to treba svaki član Sudskog savjeta i Sudski savjet da zna stanje u pravosuđu, ali ipak sam dijelom upoznao stanje. Mislim da je u pitanju izuzetna neodgovornost u radu sudija i prije svega predsjedinika sudova. Predsjednici sudova i pored činjenice i koja stoji u izvještajima o radu sudova i koju konstatuju viši sudovi kad pregledaju niži sud, odnosno Vrhovni sud kad pregleda više i osnovne sudove, imamo sudija koji ne uzimaju predmete u rad godinama, koji ne izrađuju sudske odluke godinama, koji ne proslijeđuju žalbe Višem sudu, čak ni žalbe državnog tužioca godinama. I dalje što se radi, ne o nekim propustima, za mene nedopustivih, jednostavno propusti koji govore o potrebi razriješenja tog sudije. Vjerujte da još nije pokrenut disciplinski postupak i pored najava i pored zahtjeva Sudskog savjeta da se i taj Sudski savjet, evo već godinama traži i sagledavanje cjelokupnog stanja u sudovima, pokretanja pitanja odgovornosti, ali nema epiloga dvojice sudija iz Ulcinja, jednoga iz Nikšića, a u saznanju smo, svi to znamo da sa tim propustima kakvi su ovi sudije i sličnim propustima ima još nemali broj sudija.
RSE: Da li se u tom kontekstu može govoriti o kadrovskoj osposobljenosti sudija? Jedna od glavnih zamjerki Crnoj Gori, posebno od strane međunarodne zajednice i njenih eksperata, su loši kadrovski resursi za sprovođenje reformi. Koliko toga ima u pravosudnom sistemu, posebno s obzirom na rezultate?
MARIĆ. U sudovima ima časnih i sposobnih sudija, ali upravo te njihove vrijednosti niko neprimjećuje, niti se vrednuju. Zbog toga jedan broj tih sudija napušta sudove. Zbog toga jedan broj takođe časnih i obrazovanih ljudi ne dolazi u sudove. Za mene su to najviše krivi rukovodioci, pravosudni sudski rukovodioci, predsjednici sudova koji, koliko ja znam, nikad nijesu nagradili te sudije i nikad nijesu pokrenuli pitanje odgovornosti protiv onih i upravo te časne, te vrijedne i dobre sudije trpe kritike i izjednačavaju se sa svim drugim koji narušavaju ugled pravosuđa, a da se tu ništa ne preduzima. I zbog toga i ti ljudi padaju u apatiju. Ni oni više neće da rade u onoj mjerii na onaj način kako su to radili ili napuštaju pravosuđe. Tako da, inače ja mislim da su krize u rukovođenju velike. Po mom mišljenju su rukovodioci suda krivi, pa i pravosuđu. Mislim da je kriza rukovođenja, jer se na rukovodeće funkcije ne dolazi po osnovu znanja i rada i rezultata, nego po nekim drugim kriterijumima.
RSE: Često se govori i o lošem položaju sudija, neriješenom statusu itd. Međutim, da li to može biti opravdanje za sve, budući da je situacija manje-više slična i u ostalim segmentima društva?
MARIĆ: Jeste slična, ali i dosta različita, jer nije dovoljno reći da je plata tako mala i upavi, tako su male i u obrazovanju, u zdravstvu, da ne kažem u nekim drugim institucijama. Sudija je zakleti i najsvjetliji činovnik države. On ima i treba da ima samo platu i sudiji ne može da bude od skoro 200, 250 eura ili sad nekih stotinu eura više. Plata sudije mora da bude mnogo veća. Sudija mora da ima stan, a ne da godinama i decenijama bude sudija bez riješenog stambenog pitanja. Sudija treba da ima uslove za suđenje da kad građanin dođe pred sud da to zaista liči na sud, a ne na nešto sasvim drugo. Prema tome, mislim da nije učinak ni približno koliko treba da se kroz stvaranje tih uslova diže autoritet suda, a onda da se i adekvatno tome i traže kadrovska rješenja i traži odgovornost za rad i za stanje u pravosuđu.
RSE: Još jedno pitanje mi se za kraj čini jako važnim, a nadovezuje se na ovo o čemu ste govorili, a vezano je za činjenicu da je Crna Gora država sa malim brojem stanovnika takozvanih “malih brojki”, a to je, čini mi se, povezano sa problemom korupcije i nepotizma u ne samo sudovima, nego i u svim institucijama sistema. Skoro svako svakoga zna ili zna onoga ko treba da zna onoga ko čini usluge, što zbog veza što za novac. Da li je upravo podizanje njihovog statusa način da se to iskorijeni?
MARIĆ: Ja sam na početku rekao da kvalitetan rad sudova razriješava mnoge društvene probleme,.ali ne može ni sam sud bilo kakvim kvalitetom izliječiti sve bolesti društva. Mi prije svega treba da izradimo takav pravni sistem koji će upravo uvažavati te okolnosti o kojima govorite, malu državu. Ljudi se znaju, naslijeđene su nekakve navike, tradicija i takav sistem moramo izgraditi koji će biti sistem vrednovanja svega onoga što predstavlja društvenu vrijednost, a isto tako i sistem odgovornosti. Jer bez vrednovanja vrijednosti i provođenje sistema odgovornosti ni u jednom društvu ne može se uspostaviti društvena disciplina i biće uvijek prisutan i nepotizam i korupcija i kriminal. Jednom riječju, mi moramo imati sistem koji će imati sve to u vidu i stati na put tome, a to se zna. Mi u sistemu imamo mnogo, mnogo problema jer nijesmo te stvari izveli, a tamo gdje je izvedeno ili djelimično izvedeno, vraćam se opet na pitanje krize rukovođenja, ni u jednoj instituciji sistema se ne obezbjeđuje sistem vrednovanja i sistem odgovornosti kako je utvrđeno postojećim propisom. I sve dok to tako traje mi možemo samo govoriti o slabijim kapacitetima insistucija sistema, što i Evropa vidi i korupciji i kriminalu i svim posljedicama koje iz toga proizlaze.