Slana pustinja ili nirvana

Prošlog tjedna je u Saboru hrvatski premijer Ivo Sanader najavio da će vlada primjereno, štiteći nacionalne interese, reagirati na najave iz Republike Srpske da će graditi hidroelektrane u gornjem slijevu Neretve, što bi, kako on misli, ekološki i gospodarski štetilo dolini Neretve. Tako je premijer odgovorio pravašu Tonču Tadiću koji upozorava na mogućnost manjka pitke vode i:

"postupno pretvaranje delte Neretve u veliku slanu pustinju."

Sanader je pred Saborom rekao i da je najava gradnje hidroelektrana u funkciji predizborne kampanje u Bosni i Hercegovini:

"Vjerojatno treba nekim radikalnim ekstremističkim potezima pridobiti neke birače."

Ljudi u dolini Neretve su uznemireni zlogukim mogućnostima koje najavljuju političari, a da im pri tome ne kažu i ono što nam je rekao stručnjak za gospodarenje vodama, profesor na splitskom Fakultetu građevinskih znanosti, doktor Jure Margeta:

"Uzvodne intervencije bilo koje vrste na vodnim resursima, a naročito ako se radi o prekograničnim vodama, kao što je rijeka Neretva, jednom međunarodnom vodotoku, ne mogu se realizirati bez suglasnosti svih, a naročito onih nizvodnih. To je obveza koja proizlazi iz međunarodnih deklaracija, iz međunarodnih ugovora koje je potpisala i Hrvatska i Bosna i Hercegovina."

Kako to Neretvani ne znaju, razumljivo je i da se boje, kao žitelji Momića i Komina s kojima smo razgovarali:

"Opasno je nastavi raditi kao do sada Neretva je već izgubila svoj sustav kakav je imala prije."

"Nadolazi more više nego ikada. Ovdje se love srdele i inćuni, a toga nije bilo nikada."

"Imamo svoje naranče i već se osjeća slana voda koja ih ugrožava, a ako se budu pravile hidrocentrale, mi smo totalno ugroženi."

"Struja treba. Možda bi je i mi imali od toga, ali im ni malo ne vjerujem."

"Smatram da će doći do degradacije temperature, flore i faune i za deset godina će biti teških posljedica", rekao nam je Tino Čelić iz Podrujnice, koji je predsjednik tamošnje ekološke udruge Život. On se trudi da delta bude onakva kakva je bila prošle subote kad smo razgovarali na njegovoj lađi na rijeci Norin:

"Čujem žabe, čujem ptice. To je ta nirvana."

Osim zvukova, idilične su i neretvanske boje izložene na
jadranskoj magistrali kod Opuzena. Govori nam prodavačica voća i povrća na toj najdužoj hrvatskoj tržnici, Nena Odak, dok hladi lubenice:

"Prodajem breskve, nektarine, smokve, dvije vrste kajsija, tri vrste šljiva, paprike, paradajz, krastavce, luk, lubenice."

Nena Odak kaže da nema stranca koji se kod nje zaustavio, a da ne primijeti kako ona živi u lijepoj zemlji:

"Kažu da nam zavide gdje živimo i na našoj boji tena."

Kad bi se stranci dulje zadržali u delti Neretve, vidjeli bi da je ekološki ugrožena:

"Sada je vrijeme prskanja mandarina. Negdje oko podne, kada sunce zapeče, kada se akumuliraju ti mirisi, to je katastrofa. Naša kuća se nalazi u narančama. Svuda okolo su mandarine. Otvoriti prostor je ravno ludilu."

Davno su prošla vremena kad je starica iz Momića, Matija Brljević, bila djevojka:

"Prije nije bilo otrova i nismo ih ničim prskali. Što bi uspjelo, uspjelo bi."

Svijest o ugroženosti i bojazan za Neretvu, radi neumjerene potrošnje pesticida i slanosti vode, raste među njenim stanovnicima:

"Bojim se, pa čak i sanjam kako prelazim preko suhe Neretve. Ne daj Bože da to doživim", rekla nam je šezdesetpetogodišnja Julija Medak iz Komina, koja se sjeća kad je pila vodu iz Neretve.

I, naravno, najave gradnje novih hidroelektrana došle su kao nova sol na već posoljenu neretvansku ranu. Govore žitelji Neretve, govore političari, ali stručnjaci se malo čuju. Doktor Jure Margeta:

"Kolika će biti razina utjecaja i koji sve utjecaji će proizići iz jedne takve izgradnje hidroelektrana, jedne dodatne regulacije toka rijeke Neretve, se može nagađati jer bez jedne, barem približne studije, teško je govoriti o stvarnim posljedicama."