Krenulo sa pritvaranjem službenika „Oportjuniti“ banke pod optužbama za nedozvoljene isplate. Potom su podignute prijave protiv rukovodstva i poslovnih prijatelja podgoričke pekare „Inpek“ optuženih za pranje novca. Onda je crnogorska policija nanišanila visoko: podignute su krivične prijave protiv dvojice direktora državne avio-kompanije „Montenegroerlajns“ zbog sumnje da su firmu oštetili za više od deset miliona eura. Juče su mediji obavijestili da je policija u Nikšiću uhapsila šest osoba optuženih za šverc željeza i organizovani kriminal...
Za desetak dana četiri velike policijske akcije potresle su Crnu Goru: borba protiv prljave ekonomije krenula je vrlo silovito, kao da se ovdje iznenada pojavio neki domaći, nesalomivi Eliot Nes.
Ali, nema mjesta za tajnovitost niti za nagađanja: opsežne policijske akcije koordinirane su iz jednog centra, iz crnogorskog državnog vrha. Samo ljudi sa vrha piramide mogli su biti toliko moćni da započnu obračun sa moćnicima koji raspolažu milionima eura, samo ljudi iz vrha vlasti mogu tjerati ljude bliske vlasti.
Stoga treba rastumačiti: što je pozadina velike potjere?
Dio motiva valja tražiti – van Crne Gore. Odavno iz međunarodne zajednice upozoravaju da Crna Gora mora da se uhvati u koštac sa sivom ekonomijom i organizovanim kriminalom ako zaista misli da krene evropskim putem. Sasvim je sigurno da će sadašnja borba protiv korupcije i kriminala podići međunarodni rejting vlastima u Podgorici.
Ne treba zanemariti ni domaće razloge: borba protiv kriminala ima i upotrebnu vrijednost na ovdašnjoj političkoj sceni. Dugo je crnogorska opozicija sakupljala glasove na talasu borbe protiv kriminalizovanog režima. Sada se taj ozbiljan argument opoziciji naprasno izbija iz ruku: teško je optuživati za kriminal vlast koja se obračunava sa kriminalom u sopstvenom dvorištu. Ako Demokratska partija socijalista zaista namjerava trijumfovati na izborima u oktobru, ako Đuknović. Marović i Vujanović žele apsolutno povjerenje, onda je ljetnja policijska akcija najbolji mogući izborni marketing.
Pitanje je, samo, da li li je sadašnja policijska akcija prolazna predizborna oluja ili početak sistematske borbe protiv kriminala u Crnoj Gori?
Tokom policijske akcije saslušani su brojni članovi Upravnih odbora, ljudi iz državnog vrha, predstavnici partija vladajuće koalicije. Različiti ljudi, različitih profila, pričali su jednu priču: oni nijesu krivi, oni su samo statirali u upravnim odborima i nijesu znali što radi poslovodna struktura...
Liči na puki izgovor, ali je prava istina. Sistem društvenog nadzora u Crnoj Gori odavno je pretvoren u sistem nagrade za lojalnost: biti član upravnog odbora državne firme nije bila nova obaveza već nagrada za političku odanost. Zato su mnogim direktorima bile odriješene ruke da rade što hoće i kada hoće: bilo je važno biti blizu vlasti pa imati licencu za razne sporne poslove.
Sada bi, ako pravde ima, svi ti ljudi u lancu korupcije trebalo da odgovaraju, politički ali i sudski što su dijelili hiljade eura državnih para a nijesu radili ništa korisno za državu. Ali, valja se pribojavati da će, kao i uvijek, ceh platiti malobrojni: kada bi vlast zaista željela da kazni sve odgovorne, morala bi i sebe po prstima.
Stoga treba pozdraviti zaokret državnog vrha i najavljenu borbu protiv mangupa u sopstevnim redovima: mnogi će sada dobro razlmisliti prije nego što se odluče za nove poslovne avanture krčmljenja državnog novca.
Ali ne treba biti preveliki optimista: vlast koja je do sada izgrađivala ovakav sistem teško može preko noći izmijeniti vlastite mane. Jer, ovo liči na zavođenje reda ali može biti i samo rat klanova unutar jedne vlasti.
Za desetak dana četiri velike policijske akcije potresle su Crnu Goru: borba protiv prljave ekonomije krenula je vrlo silovito, kao da se ovdje iznenada pojavio neki domaći, nesalomivi Eliot Nes.
Ali, nema mjesta za tajnovitost niti za nagađanja: opsežne policijske akcije koordinirane su iz jednog centra, iz crnogorskog državnog vrha. Samo ljudi sa vrha piramide mogli su biti toliko moćni da započnu obračun sa moćnicima koji raspolažu milionima eura, samo ljudi iz vrha vlasti mogu tjerati ljude bliske vlasti.
Stoga treba rastumačiti: što je pozadina velike potjere?
Dio motiva valja tražiti – van Crne Gore. Odavno iz međunarodne zajednice upozoravaju da Crna Gora mora da se uhvati u koštac sa sivom ekonomijom i organizovanim kriminalom ako zaista misli da krene evropskim putem. Sasvim je sigurno da će sadašnja borba protiv korupcije i kriminala podići međunarodni rejting vlastima u Podgorici.
Ne treba zanemariti ni domaće razloge: borba protiv kriminala ima i upotrebnu vrijednost na ovdašnjoj političkoj sceni. Dugo je crnogorska opozicija sakupljala glasove na talasu borbe protiv kriminalizovanog režima. Sada se taj ozbiljan argument opoziciji naprasno izbija iz ruku: teško je optuživati za kriminal vlast koja se obračunava sa kriminalom u sopstvenom dvorištu. Ako Demokratska partija socijalista zaista namjerava trijumfovati na izborima u oktobru, ako Đuknović. Marović i Vujanović žele apsolutno povjerenje, onda je ljetnja policijska akcija najbolji mogući izborni marketing.
Pitanje je, samo, da li li je sadašnja policijska akcija prolazna predizborna oluja ili početak sistematske borbe protiv kriminala u Crnoj Gori?
Tokom policijske akcije saslušani su brojni članovi Upravnih odbora, ljudi iz državnog vrha, predstavnici partija vladajuće koalicije. Različiti ljudi, različitih profila, pričali su jednu priču: oni nijesu krivi, oni su samo statirali u upravnim odborima i nijesu znali što radi poslovodna struktura...
Liči na puki izgovor, ali je prava istina. Sistem društvenog nadzora u Crnoj Gori odavno je pretvoren u sistem nagrade za lojalnost: biti član upravnog odbora državne firme nije bila nova obaveza već nagrada za političku odanost. Zato su mnogim direktorima bile odriješene ruke da rade što hoće i kada hoće: bilo je važno biti blizu vlasti pa imati licencu za razne sporne poslove.
Sada bi, ako pravde ima, svi ti ljudi u lancu korupcije trebalo da odgovaraju, politički ali i sudski što su dijelili hiljade eura državnih para a nijesu radili ništa korisno za državu. Ali, valja se pribojavati da će, kao i uvijek, ceh platiti malobrojni: kada bi vlast zaista željela da kazni sve odgovorne, morala bi i sebe po prstima.
Stoga treba pozdraviti zaokret državnog vrha i najavljenu borbu protiv mangupa u sopstevnim redovima: mnogi će sada dobro razlmisliti prije nego što se odluče za nove poslovne avanture krčmljenja državnog novca.
Ali ne treba biti preveliki optimista: vlast koja je do sada izgrađivala ovakav sistem teško može preko noći izmijeniti vlastite mane. Jer, ovo liči na zavođenje reda ali može biti i samo rat klanova unutar jedne vlasti.