Najvažnija tema do 9. jula – fudbal. Gost on line intervjua RSE bio je Ivan Buljan, igrač zlatne generacije Hajduka, reprezentacije nekadašnje Jugoslavije i HSV-a. Danas 57-ogodišnjak, diplomirani pravnik, fudbalski trener odgovarao je na pitanja posjetilaca naše internet stranice. Vodeće teme bile su Svjetsko prvenstvo, ali i fudbal nekada u Jugoslaviji i danas u postjugoslovenskim državama.
BULJAN: Drago mi je da se navijači još uvijek sjećaju, i mene i kolega, jer sam davno prestao igrati nogomet i da je mnogima ondašnji nogomet ostao u dobrom sjećanju jer je bio kvalitetan. Današnji nogomet, i u Hrvatskoj i u Sloveniji i u ostalim bivšim republikama, dosta je pao na niske grane. Ljudi i dan danas strašno vole nogomet. Da je nogomet najpopularniji sport, vidjeli smo ovih dana. Ništa ne može zatalasati mase toliko koliko nogomet. Na žalost, ni Hrvatska, ni Srbija i Crna Gora, nisu uspjele.
RSE: Zašto Hrvatska nije prošla dalje?
BULJAN: Većina nas zaboravlja jednu osnovnu činjenicu a to je da je sam dolazak na svjetsko prvenstvo, za jednu državu kao što je Hrvatska, državu od 4,5 milijuna stanovnika, iznimno veliki događaj, tim više što smo se mi pojavili tri puta za redom. I mnogo veće države, sa kvalitetnijim ekipama, se nisu pojave ili su ispale nakon prvog kruga. Jasno je da smo svi razočarani jer smo svi očekivali da ćemo proći u drugo kolo, ali, kako smo igrali, nismo ni zaslužili.
RSE: Tko će biti prvak svijeta?
BULJAN: Teško je to u ovom momentu reći. Brazil je daleko. Nijemci mogu dogurati do polufinala. Italija je jaka, kao i Argentina. Mislim da je to krug kandidata.
RSE: Kako komentirate suđenje?
BULJAN: Suđenja je bilo svakojakog, od izvanrednog, dobrog, pa i do lošeg. Kako je god u nogometnom smislu ovo smotra najboljih igrača, tako je i sudaca. Ostaje dojam da su neki suci, možda po nekim drugim linijama, došli na ovo prvenstvo, da se u danim momentima nisu snašli i da su se malo izgubili, tako da ostaje na pojedinim utakmicama i gorak okus dijeljenja pravde.
RSE: Kako su se osjećali igrači Australije, hrvatskog porijekla, kada su izbacili Hrvatsku? Možda kao i vi 1979. godine kada ste sa Hamburgrem izbacili Hajduka iz Skupa prvaka?
BULJAN: To je bilo 1980. godine. Tu ipak postoji mala razlika. Za Hamburger sam igrao kao njihov igrač i kao državljanin one države. Pošteno sam i korektno radio svoj posao. Radio bi ga i sutra isto tako. Nemam se čega ni pred kim stidjeti. Za tu utakmicu je karakteristična jaka obrana protivničke momčadi i u 90 minuta nisam napravio ni jedan faul. Nisam ja izbacio Hajduka, izbacio je sam sebe. Igrao sam i u Americi, gdje je bilo igrača koji su bili našeg porijekla. I oni, kao i Australijanci, su momci koji su tamo rođeni i odgojeni. Oni nemaju taj pravi osjećaj patriotizma. Oni su državljani Australije i osjećaju se kao Australijanci. Možda im je ipak sasvim malo bilo žao što je Hrvatska ispala.
RSE: Koliko je sjećanje na sedamdesete živo u vama? Da li ste u kontaktu sa Škijom i drugim igračima iz te generacije?
BULJAN: Svako vrijeme donosi svoju generaciju i normalno da svi mi najbolje pamtimo i svoje uspjehe i neuspjehe. Mi smo imali izvanrednu reprezentaciju u to vrijeme i moram reći, da nije bilo skandala sa obećanim premijama, mislim da bi smo daleko dogurali. Na kraju smo bili osmi, što je u određenim smislu i uspjeh. Obzirom na kvalitetu, mogli smo dogurati i dalje. Kontakte imam. Bio sam u Budvi sa Škijom, Đajom i svojim društvom za jedan vikend. Život svakoga odvede u nekom drugom pravcu. Nismo u istoj branši. Niti se susrećemo, niti se viđamo. Sa svima sam ostao u korektnim odnosima. Bilo koga da vidim, srdačno se pozdravim, popričam i tu nema nikakve prepreke.
RSE: Da je Hrvatska 1974. godine bila samostalna, da li bi prošla bolje od Jugoslavije na svjetskom prvenstvu u Njemačkoj da je nastupala na čelu sa Tomislavom Ivićem i u sastavu: Katalinić, Rožić, Buljan, Holcer, Peruzović, Žungul, Mužinić, Oblak, Jerković, Šurjak?
BULJAN: To su sve hipoteze. Smatram da bi Hrvatska imala izvanrednu ekipu jer je oslonac te ekipe bio Hajduk, koji je tada imao jednu sjajnu generaciju. Moramo biti objektivni i reći da je jedna reprezentacija u kojoj igraju najbolji igrači Dinama, Zvezde, Partizana, Željezničara, Sarajeva i drugih, ipak kvalitetnija nego što bi bila reprezentacija Hrvatske.
RSE: Kako gledate na mogućnost da se oformi jedna balkanska liga od najboljih klubova sa prostora bivše zemlje, možda i šire?
BULJAN: Ekonomski gledano tu postoji određena opravdanost. Postoji ekonomska opravdanost jedne takve lige u kojoj bi igrali najkvalitetniji klubovi iz svih bivših republika i zemalja okolo. Bila bi to jedna kvalitetna liga koja bi puno lakše našla sponzore jer bi pokrivala jedno puno veće tržišno područje nego što je Hrvatska. Hrvatska, sa svoja 4,5 miliona stanovnika, velikim firmama nije interesantna i normalno da to neće privući sponzore i televiziju. S druge strane, bojim se da bi se pojavio jedan problem političke naravi i može se postaviti pitanje - da li je sazrjelo vrijeme za tako nešto? Na žalost, u ovom momentu, ne mogu dati točan odgovor.
RSE: Šta mislite o manipulaciji sportašima u političke svrhe? Da li je toga bilo više u nenarodnom režimu ili u demokraciji?
BULJAN: Čini mi se da je toga bilo više ranije jer su igrači iz ovih ili onih razloga bili prisiljavani da idu u Partiju. Obećavali su mi veći stan i više novca za ugovor ako uđem u Partiju, ali nisam ušao. Nikada nisam bio član nikakve partije, niti stranke. Vjerojatno da i u novoj Hrvatskoj ima manipulacija. Moj stav je da bi se sportaši trebali držati van politike.
RSE: Zašto Hrvatska nije prošla dalje?
BULJAN: Većina nas zaboravlja jednu osnovnu činjenicu a to je da je sam dolazak na svjetsko prvenstvo, za jednu državu kao što je Hrvatska, državu od 4,5 milijuna stanovnika, iznimno veliki događaj, tim više što smo se mi pojavili tri puta za redom. I mnogo veće države, sa kvalitetnijim ekipama, se nisu pojave ili su ispale nakon prvog kruga. Jasno je da smo svi razočarani jer smo svi očekivali da ćemo proći u drugo kolo, ali, kako smo igrali, nismo ni zaslužili.
RSE: Tko će biti prvak svijeta?
BULJAN: Teško je to u ovom momentu reći. Brazil je daleko. Nijemci mogu dogurati do polufinala. Italija je jaka, kao i Argentina. Mislim da je to krug kandidata.
RSE: Kako komentirate suđenje?
BULJAN: Suđenja je bilo svakojakog, od izvanrednog, dobrog, pa i do lošeg. Kako je god u nogometnom smislu ovo smotra najboljih igrača, tako je i sudaca. Ostaje dojam da su neki suci, možda po nekim drugim linijama, došli na ovo prvenstvo, da se u danim momentima nisu snašli i da su se malo izgubili, tako da ostaje na pojedinim utakmicama i gorak okus dijeljenja pravde.
RSE: Kako su se osjećali igrači Australije, hrvatskog porijekla, kada su izbacili Hrvatsku? Možda kao i vi 1979. godine kada ste sa Hamburgrem izbacili Hajduka iz Skupa prvaka?
BULJAN: To je bilo 1980. godine. Tu ipak postoji mala razlika. Za Hamburger sam igrao kao njihov igrač i kao državljanin one države. Pošteno sam i korektno radio svoj posao. Radio bi ga i sutra isto tako. Nemam se čega ni pred kim stidjeti. Za tu utakmicu je karakteristična jaka obrana protivničke momčadi i u 90 minuta nisam napravio ni jedan faul. Nisam ja izbacio Hajduka, izbacio je sam sebe. Igrao sam i u Americi, gdje je bilo igrača koji su bili našeg porijekla. I oni, kao i Australijanci, su momci koji su tamo rođeni i odgojeni. Oni nemaju taj pravi osjećaj patriotizma. Oni su državljani Australije i osjećaju se kao Australijanci. Možda im je ipak sasvim malo bilo žao što je Hrvatska ispala.
RSE: Koliko je sjećanje na sedamdesete živo u vama? Da li ste u kontaktu sa Škijom i drugim igračima iz te generacije?
BULJAN: Svako vrijeme donosi svoju generaciju i normalno da svi mi najbolje pamtimo i svoje uspjehe i neuspjehe. Mi smo imali izvanrednu reprezentaciju u to vrijeme i moram reći, da nije bilo skandala sa obećanim premijama, mislim da bi smo daleko dogurali. Na kraju smo bili osmi, što je u određenim smislu i uspjeh. Obzirom na kvalitetu, mogli smo dogurati i dalje. Kontakte imam. Bio sam u Budvi sa Škijom, Đajom i svojim društvom za jedan vikend. Život svakoga odvede u nekom drugom pravcu. Nismo u istoj branši. Niti se susrećemo, niti se viđamo. Sa svima sam ostao u korektnim odnosima. Bilo koga da vidim, srdačno se pozdravim, popričam i tu nema nikakve prepreke.
RSE: Da je Hrvatska 1974. godine bila samostalna, da li bi prošla bolje od Jugoslavije na svjetskom prvenstvu u Njemačkoj da je nastupala na čelu sa Tomislavom Ivićem i u sastavu: Katalinić, Rožić, Buljan, Holcer, Peruzović, Žungul, Mužinić, Oblak, Jerković, Šurjak?
BULJAN: To su sve hipoteze. Smatram da bi Hrvatska imala izvanrednu ekipu jer je oslonac te ekipe bio Hajduk, koji je tada imao jednu sjajnu generaciju. Moramo biti objektivni i reći da je jedna reprezentacija u kojoj igraju najbolji igrači Dinama, Zvezde, Partizana, Željezničara, Sarajeva i drugih, ipak kvalitetnija nego što bi bila reprezentacija Hrvatske.
RSE: Kako gledate na mogućnost da se oformi jedna balkanska liga od najboljih klubova sa prostora bivše zemlje, možda i šire?
BULJAN: Ekonomski gledano tu postoji određena opravdanost. Postoji ekonomska opravdanost jedne takve lige u kojoj bi igrali najkvalitetniji klubovi iz svih bivših republika i zemalja okolo. Bila bi to jedna kvalitetna liga koja bi puno lakše našla sponzore jer bi pokrivala jedno puno veće tržišno područje nego što je Hrvatska. Hrvatska, sa svoja 4,5 miliona stanovnika, velikim firmama nije interesantna i normalno da to neće privući sponzore i televiziju. S druge strane, bojim se da bi se pojavio jedan problem političke naravi i može se postaviti pitanje - da li je sazrjelo vrijeme za tako nešto? Na žalost, u ovom momentu, ne mogu dati točan odgovor.
RSE: Šta mislite o manipulaciji sportašima u političke svrhe? Da li je toga bilo više u nenarodnom režimu ili u demokraciji?
BULJAN: Čini mi se da je toga bilo više ranije jer su igrači iz ovih ili onih razloga bili prisiljavani da idu u Partiju. Obećavali su mi veći stan i više novca za ugovor ako uđem u Partiju, ali nisam ušao. Nikada nisam bio član nikakve partije, niti stranke. Vjerojatno da i u novoj Hrvatskoj ima manipulacija. Moj stav je da bi se sportaši trebali držati van politike.