Fundamentalizam eliminiše demokratiju

RSE: Žene u crnom su u sredu uveče na Trgu Republike napravile perfomans zajedno sa Dahom teatar, ženskom pozorišnom grupom koja postoji od 1991. godine i koja se proslavila time što je uvek ustajala protiv svih zločina, bilo da je reč o Srebrenici ili bombardovanju Dubrovnika. To je bio skup protiv fundamentalizma. Kojeg fundamentalizma?

ZAJOVIĆ: To je samo nastavak naših aktivnosti vezanih za koaliciju za laičku državu. Smatramo da demokratija ne može da postoji bez laičke države i da je Zakonom o crkvi i vjerskim zajednicama ugrožena laička država i sekularni karakter društva u Srbiji. Fundamentalizam ugrožava, osujećuje i eliminiše demokratiju i ljudska prava, a najviše ugrožava ženska ljudska prava.

RSE: Zašto baš ženska? Valjda ugrožava prava svih nas?

ZAJOVIĆ: Zato što fundamentalizam ima posebnu metu, one koje su najranjivija grupa u društvu, a to su žene. Globalno iskustvo pokazuje da kada fundamentalisti eliminišu ciljnu grupu, što je 50 posto, onda je lako ukinuti sve demokratske tekovine. Zato smo, čak i na našim seminarima koje organizujemo u vidu velikog edukativnog projekta koji se zove preteći znaci fundamentalizma - feministički odgovori i alternative, napravili jednu definiciju fundamentalizma koji pokazuje, a podudara se s onim što naše sestre feministkinje i pacifistkinje na mnogim tačkama planete smatraju, da fundamentalizam nije religiozni, niti duhovni pokret, kao što se oni za to zalažu i pretenduju da nam predstave. To je politički pokret ekstremne desnice, ultrakonzervativni pokret, koji zloupotrebljava religiju, kulturna naslijeđa i naciju radi zadobijanja političke moći i vršenja kontrole nad ženama, radi onemogućavanja demokratije. Mislim da u ovoj zemlji, a posebno nakon usvajanja Zakona o crkvi i vjerskim zajednicama, postoji mnoštvo znakova jedne potpune ili djelimične klerikalizacije i fundamentalizacije društva. Mi reagujemo na to. Imamo naše zahtjeve i nastavljamo sa njima.

RSE: Da vi niste i suviše strogi u toj proceni da je to tako velika opasnost za društvo?

ZAJOVIĆ: Da smo bili mnogo strožiji, i žene i muškarci sa ovih prostora, da smo razaznavali i čitali znakove rata, onda bi bilo mnogo bolje. Bolje je preventivno djelovati. A što se tiče upliva većinske vjerske zajednice, Srpske pravoslavne crkve, u politički život, u obrazovne institucije, u oblikovanje određenih zdravstvenih programa, mislim da je možda malo i kasno jer SPC postaje jedna od najvažnijih političkih arbitara u Srbiji. Možda u istoriji Srbije, po prvi put, ona ima jednu samostalnu ulogu, više nije toliko podređena državi kao što je bila ranije. Mogu mnoštvo dokaza u korist toga da navedem na osnovu našeg terenskog rada.

RSE: Kako onda tumačite to da crkva i vojska uživaju u svim anketama javnog mnijenja najveće poverenje? To znači da većina stanovništva ne misli na isti način kao vi i vaše kolegice iz Žena u crnom.

ZAJOVIĆ: Velika opasnost leži u tome da crkva i vojska uživaju takav ugled. Jačanjem klerikalizacije društva, jača i jedan globalni anti-zapadnjački i antidemokratski stava. Istraživanja stalno pokazuju da značaj i vrijednost demokratije opada.

RSE: Obzirom da je fundamentalizam veliko zlo, da li ste možda pravili neka istraživanja koja bi pokazala kolika je uloga crkva na pojedine političke odluke u ovoj demokratskoj Srbiji?

ZAJOVIĆ: Uloga crkve može da se razdvoji na dva dijela. Milošević je instrumentalizovao crkvu za svoje političke ciljeve, ona mu je bila podređena i nije joj davao neku protagonističku ulogu. Crkva je i u onom periodu, i na početku ratova, bila stožer okupljanja projekta svih onih koji su se zalagali, i zalažu se, za projekt Velike Srbije. To je jedan projekt hegemonije sa militarističko-nacionalističkim pretenzijama. Crkva mora da preuzme odgovornost za ono što se dešavalo na ovom prostoru, pre svega za ratove. Znamo koliko je puta Srpska pravoslavna crkva blagosiljala i blagosilja ratnike. To pokazuju snimci genocida u Srebrenici. Juče sam bila na suđenju Škorpionima u Specijalnom sudu jer Žene u crnom organizovano prate to suđenje od samog početka. Jedan od muškaraca, svjedoka optuženih, je rekao da po običaju srpske vojnike kada idu u boj ispovijedaju očevi Srpske pravoslavne crkve. Radi se o jednoj velikoj odgovornosti. Mnoge zločince je SPC kanonizovala i pretvorila u svece, a ne postoji ni jedan od dobrovoljno predatih haških optuženika koji nije posjetio patrijarha Pavla uz pratnju Vojislava Koštunice.

RSE: Po novom Zakonu o verskim zajednicama sveštena lica imaju imunitet. Da li ste protestovali i protiv toga?

ZAJOVIĆ: Mi smo u tu svrhu i napravile koaliciju za laičku državu. Smatramo da to narušava sekularni, svjetovni, karakter ove države i da se, pored deset načina na koje se nagomilava bogatstvo Srpske pravoslavne crkve, dodaju i neki novi i ona, ne samo da ima imunitet, već će biti izuzeta i iz svih vrsta plaćanja poreza. Ona hoće da joj svi mi, bez obzira da li smo vjernici ili ne, plaćamo određene poreze. Ona nameće, u statusu državne crkve, da joj mi svi plaćamo neku vrstu poreza preko poštanskih markica. Patrijarh Pavle govori da žene koje se oblače nedolično ili idu u crkvu za vrijeme menstruacije trebaju biti etiketirane kao one koje prljaju crkvu i koje se nedolično ponašaju. Često se pitamo čiji novac oni hoće? Da li hoće novac žena koje idu u crkvu kada imaju menstruaciju, ili novac žena koje su nevjernice ili hoće da ima potpuno privilegovan status? Ovaj zakon donosi i druge probleme. Negira se osnovni temelj demokratije, a to je razdvojenost crkve od države. Nastavlja se potpuni upliv Srpske pravoslavne crkve u obrazovni sistem. Klerikalizacija javnog života je apsolutno potpuna. Traže osvještenje svih javnih zgrada i ustanova. To u jednoj laičkoj državi ne može i ne smije da postoji. Crkveni porez mogu da doplaćuju samo oni koji su vjernici. To mora da bude jedno osnovno ljudsko pravo. Ostali mogu da se odrede kojoj će, ili ni jednoj, vjerskoj zajednici da daju doprinose. Mnoštvo od dokaza gubljenja sekularnog karaktera ove države je što nosioci vlasti potenciraju svoje religiozne stavove i religioznu pripadnost, a to nije demokratski i to nije u skladu ni hrišćanske, ni bilo koje religiozne tradicije. Nepristojno je isticati svoju vjersku pripadnost. Amfilohije Radović nema pravo da u svojstvu crkvenog velikodostojnika daje određene političke izjave. On, kao običan građanin, to može da radi. Kolektivna krštenja su činovi potpune klerikalizacije ove zemlje. Nedavno su kolektivno krstili 120 nezbrinute djece iz jednog sirotišta u Miloševcu. To pokazuje fundamentalizam u sjenci od strane opštinskih vlasti. A to znači da takvu zloupotrebu religije ne vrše samo religiozne vođe, nego i mediji i nosioci državne vlasti i politički lideri. Vidimo da praktično ne postoji ni jedna partija koja nema svoju slavu, kao da je to pitanje od velikog značaja za nas. Organizuju uskršnju proslavu za djecu predškolskog uzrasta. Jako je puno takvih manifestacija koje mi kao aktivistkinje bilježimo. Naše mreže djeluju u svim dijelovima Srbije. Ministarstvo prosvjete vrši pritisak na djecu da se upisuju na vjeronauku. Još je mnogo drugih vidova klerikalizacije, a zabilježeni su i novi vidovi diskriminacije, diskriminacija ateista kao i antifašista.

RSE: Dešava li se to i u katoličkoj crkvi u Hrvatskoj?

ZAJOVIĆ: Naravno da tog ima i tamo. To je jedan globalni fenomen. Naše prijateljice iz mreža u Hrvatskoj su se organizovale protiv toga i 1995. godine su ustale u odbranu osnovnog ženskog i ljudskog prava na abortus i kontracepciju. Ta akcija je uspjela. Bojim se da se mi sada u Srbiji suočavamo sa onim što je Hrvatska prošla početkom devedesetih godina. Kontaktiramo i sa ženama iz Bosne i Hercegovine.

RSE: Svoj nedavni skup ste naslovili – Ni kurve, ni svetice, nego žene. Šta to znači?

ZAJOVIĆ: Mi smo samo malo preinačile nešto što je dio jedne manifestacije feminističke solidarnosti ili feminističkog internacionalizma. Ne samo u ovoj, nego u svakoj situaciji, svi koji su ultrakonzervativne tendencije, bez obzira koliko međusobnu bili suprotstavljeni, jako dobro sarađuju. Isti je slučaj i sa fundamentalistima. Oni međusobno mogu da se spore, ali jako dobro sarađuju kada treba ugušiti ljudska prava, demokratiju, kada treba podržati rat, a posebno kada treba ukinuti ženska ljudska prava. Ovo je jedna od manifestacija jedne mreže u Francuskoj koja je poznata kao država koja najviše čuva laički i sekularni karakter države i društva. Mi se u stilu naše moralne autonomije uvijek odnosimo ka onom što se dešava oko nas. Ne samo Srpska pravoslavna crkva, nego sve hrišćanske crkve, pa i ostale monoteističke religije, žele ženama da propišu određeni način ponašanja, mišljenja, razmišljanja, morala, oblačenja. Oni misle da one žene koje se toga pridržavaju su dobre, poštene, ispravne i one imaju šansu da budu proglašene sveticama. Zanimljivo je da je SPC krajnje mizogena i prema ženama koje su poslušne unutar njene zajednice jer ima jako malo svetica. Mi, koje se suprotstavljamo sa naših laičkih pozicija, a pri tom apsolutno poštujući vjerske slobode, prava onih koji vjeruju, kao i onih koji ne vjeruju, bivamo etiketirane po raznim osnovama kao izdajnice, kurve, nemoralne vještice i slično.

RSE: Prošle godine na jednom vašem skupu bačen je suzavac.

ZAJOVIĆ: Jeste. Nedavno smo protestovali za međunarodnu solidarnost i borbu protiv nasilja na Bliskom Istoku. Onda je jedna žena izašla iz mase okupljenih i govorila nam da smo balijke, muslimanke, da će nas peći na tihom ražnju. Priključilo joj se više žena, koje su na kraju ljubile sliku Ratka Mladića. To pokazuje da žene nisu nimalo nevine. Sve religiozne institucije propisuju ženama određene načine oblačenja. Za naš posljednji miting smo izabrale 21. jun jer je to početak ljeta. Tog dana je najduži dan, a mrak najkraći. Po nama, mrak je sinonim za zloupotrebu religije. Mislimo da taj mrak treba da bude što kraći. Pošto nas pozivaju na pokrivanje, izabrali smo ljetnju sezona zbog razodijevanja. Nije pitanje pokrivanja vezano samo za jednu monoteističku religiju, islam, kao što se često u duhu islamo-fobije smatra, nego je pokrivanje nešto što je vezano za sve monoteističke religije. Zanimljivo je da se o mnogim pitanjima tog tipa vrlo često izjašnjava patrijarh Pavle, isto kao što izjašnjava o pitanjima abortusa, menstruacije, izbora. Sam kaže da, niti sluša radio, niti čita novine, a nikada ne zaboravi da pred izbore podrži vrlo određene političke grupacije, a zna se koje su to grupacije. Želimo da ukažemo na krajnje licemjerje Srpske pravoslavne crkve.

RSE: Vi ste očigledno hrabre žene jer ste osnovane u Miloševićevo vreme i uporno ste u crnini protestovale protiv svih napada na gradove, na ljude, protiv ubistava, jama i slično. Poznate ste i po jednoj mirovnoj koaliciji koju ste napravile. Šta je to za koaliciju?

ZAJOVIĆ: U svojoj petnaestogodišnjoj istoriji pokrenule smo mnoštvo inicijativa. To je logičan nastavak naše isto toliko duge saradnje sa prijateljicama aktivistkinjama sa Kosova, okupljenih u mrežu žena Kosova. Naše dvije mreže, mreža Žena u crnom iz Srbije i ženske mreže sa Kosova, napravile su nedavno jednu mirovnu koaliciju koju smo malo formalizovali i institucionalizovali.

RSE: Šta vam je zajedničko?

ZAJOVIĆ: Zajedničko nam je mnoštvo stvari. Zajedničko nam je što smo tokom svih ovih godina preskakale sve etničke zidove i barijere. Treba podsjetiti na činjenicu da su naše prijateljice Albanke dolazile u Srbiju u jeku rata, da nacionalisti, ni sa jedne, ni sa druge strane to nisu mogli da spriječe. Na naš skup ženska solidarnost protiv rata, 1998. godine, došlo je 28 žena albanske nacionalnosti sa Kosova. Mi imamo jedno dobro zajedničko iskustvo prijateljstva, sestrinstva i solidarnosti. I mi idemo tamo. Bile smo kod njih početkom maja, a sada one dolaze kod nas. Želimo da nastavimo politiku ženske solidarnosti izvan svih etničkih, državnih i nacionalnih podjela i želimo da pokažemo vidljivost i prisustvo žena tamo, ne samo kao žena žrtava rata, nego žena stvarateljki mira. Naš zahtjev je zajednički, želimo da nas uvaže, kako međunarodni akteri, tako i političke elite u zemljama u kojima djelujemo.

RSE: Da li ste pokušali da ih animirate da u mirovnu koaliciju uđu i žene Srpkinje ili Romkinje sa Kosova?

ZAJOVIĆ: Ženska mreža sa Kosova okuplja pretežno žene Albanke sa Kosova jer je to većinska zajednica na Kosovu, ali postoje i ženske organizacije srpskog imena. Već poodavno, više od godinu dana, nema ni jednog seminara Žena u crnom, pošto smo mi grupa terenskih aktivistkinja i radimo po cijeloj zemlji, na koji zajedno ne dolaze i Srpkinje i Albanke. To nije neki veliki broj, ali one stvarno rade zajedno i decentralizovano. Jako je bitno da ne dolaze samo žene iz Prištine. Za nas su se izuzetno vezale i žene iz albanske grupe Hareja i Moderne žene iz Orahovca i grupa žena iz Hoče. One stalno dolaze zajedno i zajedno rade, učestvuju u svim našim edukativnim programima.

RSE: To je potpuno neobično jer mi ovde u Beogradu živimo u uverenju da postoje zidovi između Srba i Albanaca, Srpkinja i Albanki, da ne mogu da se nađu u jednoj organizaciji.

ZAJOVIĆ: Žene preskaču te zidove i rade zajedno.

RSE: Kakav je njihov obrazovni profil?

ZAJOVIĆ: Veoma različit, isto kao i kod Žena u crnom. Imamo mnogo mladih žena, uglavnom prosvjetnih profila. Žene iz srpske zajednice su veoma različite, i generacijski. Albanke su uglavnom mlađe. Žene iz mreže sa Kosova imaju 95 organizacija. To je jedno nevjerovatno bogatstvo. Djelujemo u tridesetak gradova u Srbiji. Albanke su daleko bolje organizovane od nas.

RSE: Da li imate iste odnose i sa ženama iz Hrvatske i Bosni i Hercegovine, kao sa ženama iz Kosova?

ZAJOVIĆ: Naši kontakti sa ženama iz Hrvatske, Slovenije i Bosne i Hercegovine ne samo da nikada nisu prestali, nego su se proširili i produbili. Bila sam predratna aktivistkinja jugoslovenske feminističke mreže. Čim je počeo rat, one su nekada dreždale i po tri dana na granici, maltretirali ih policajci, nekada im na kraju nisu ni dali da uđu u Srbiju da bi došle do nas. To se i nama dešavalo kada smo išli u Hrvatsku. Onda smo zajedno organizovali mnoštvo karavana po Bosni i Hercegovini, kao žene aktivistkinje koje preuzimaju odgovornost za svoje države koje su bile agresori prema Bosni i Hercegovini. Naš princip je - Odgovorna sam za ono što radim, ali sam odgovorna i za ono što se u moje ime radi, a naši režimi su vršili nasilje i zločine.

RSE: Vi ste poreklom Crnogorka?

ZAJOVIĆ: Jesam rodom.

RSE: Postoji li slične mreže u Crnoj Gori?

ZAJOVIĆ: Sada sam bila u Kotoru dva dana. Naši kontakti su neprekinuti. Baš smo sada razgovarale da se ta koalicija proširi. Nema ni jednog kraja u kojem ne radimo. To smatramo kao neku odgovornost pošto su sada u toku pregovori o statusu Kosova. Želimo da postanemo vidljivije i da pokažemo našu alternativnu žensku politiku koja je totalno drugačija od ove zvanične. Bilo bi dobro, i hvala vam što te na vašem radiju ustupili prostor, da govorimo o tome. Da ne može da se sarađuje je nešto što najviše kod ljudi izaziva nevjericu, a mi nikada nismo ni prekinule našu saradnju. Žene, bez obzora na ime i na različite afinitete, mogu da rade zajedno, ali ono što nas povezuje jeste, ne samo zalaganje za mir, kao nešto neutralno, nego zalaganje protiv svih vidova nacionalizma, militarizma, etničke homogenizacije i svih vrsta barijera.

RSE: Kako ste doživeli razdvajanje Srbije i Crne Gore?

ZAJOVIĆ: Mene državne tvorevine ne zanimaju. Prema tome sam jako indiferentna. Indiferentna san i prema nacionalnoj pripadnosti, tako da se ne izjašnjavam. Mogu se izjašnjavati samo prema emotivnom i kulturnom afinitetu, mediteranskom, balkanskom ili možda planetarnom. Zanima me samoopredjeljenje koje podiže nivo građanskih sloboda i ljudskih prava i proširuje prostore ženske autonomije i slobode. Naša platforma, koju smo uradile i ponudile ženskoj mreži Kosova, je prihvaćena i mislim da je to jako pozitivno. Za nas su građanske slobode, ljudska prava i ženska prava iznad svih državnih suvereniteta. Ljudska bezbjednost je nama na prvom mjestu. Nama je stalo do ljudi, a ne do teritorija. Nema tog suvereniteta koji je bitan, ukoliko isključuje suverenitet i kontrolu nad vlastitim tijelom, umom, novcem i nad životnim projektima. Države i ljudska bezbjednost mogu da budu često dvije veoma suprotstavljanje stvari. Pošto mi sa ženama sa Kosova radimo na projektima bezbjednosti, ne zanimaju nas projekti državne i teritorijalne bezbjednosti, već projekti ljudske bezbjednosti i bezbjednosti sa ženskog i feminističkog stanovišta.

RSE: Mnogima je cala vaša mreža trn u oku. Znam koliko ste i u prošlosti imali neprijatnosti na svojim javnim manifestacijama i javnim protestima. Štiti li vas nekada policija, ili je ravnodušna?

ZAJOVIĆ: Kako kada. To je stvar koja je veoma problematična u ovoj zemlji. Drugačiji su ljudi kojima je to zadatak, a drugačiji su oni koji upravljaju tim službama.

RSE: Da li ste ikada zažalili što ste izabrali baš ovakav životni put?

ZAJOVIĆ: Ni pre nisam radila u državnim službama. Uvijek sam sebi pribavljala poslove, tako da mi to mnogo olakšava ovo čime se sada bavim. Nikada nisam zavisila ni na jednoj instituciji. Ovo je možda i emotivni i kulturni izbor i to je pitanje očuvanja mentalnog zdravlja.