Sedamdesetpetogodišnja Dragica Obradović iz Petrinje radila je u Gavriloviću i imala jednosobni stan. Vratila se u Hrvatsku prije sedam godina. Spremna je na bilo kakvo stambeno rješenje jer se godinama već potuca po tuđim kućama:
„Ovo mi je već treće mjesto. Kako ljudi prodaju kuće, tako se premještam. Otkako sam došla, stalno se idem prijavljivati. Šta znam kuda ću, gdje ću, šta ću. Vele da nećemo dobiti naše stanove, nego druge. Ja bih i drugi stan. Meni svejedno.“
Od ukupno podnesenih 12.000 zahtijeva za stambenim zbrinjavanjem bivših nositelja stanarskih prava u Hrvatskoj, dosad je riješeno svega 2.700 slučajeva i to isključivo u Vukovaru, a na svim ostalim područjima može se govoriti tek o nekoliko slučajeva. Glasnogovornica Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka, Marina Halužan:
„Od ukupno podnesenih zahtjeva za stambeno zbrinjavanje bivših nositelja stanarskog prava za riješiti je preostalo 9.500 zahtijeva. Većina podnositelja zahtijeva boravi u Srbiji i Crnoj Gori a dio njih u Bosni i Hercegovini, Republici Hrvatskoj i drugdje.“
Ističe da će Ministarstvo do kraja lipnja poslati obavijesti za slijedećih 1.500 podnositelja zahtijeva prema popisu reda prvenstva, da se jave regionalnim uredima zbog utvrđivanja prava na stambeno zbrinjavanje:
„Što se tiče sredstava za ovu namjenu ona su osigurana i vlada namjerava ove godine, i tokom sljedećih, taj cijeli proces zatvoriti.“
Za bivše nositelje stanarskih prava u Hrvatskoj sve je to presporo. Vjeruju da Vlada, koja dugo nije htjela ni otvoriti to pitanje, samo deklarativno obećava, a u praksi odugovlači. Igor Palija iz Srpskog demokratskog foruma kaže da se to može potkrijepiti i činjenicom što sredstva za tu vrst stambenog zbrinjavanja postoje, a Vlada ih ne troši:
„Veliki novčani iznosi, koje država svake godine projektira za rješenje pitanja bivših nositelja stanarskih prava kroz davanje za najam, za izgradnju stanova i slično, se za sada ne daju i ti novci, uglavnom, uvijek ostaju neiskorišteni i to u sto postotnom obliku.“
Još uvijek, kaže, nema istinske volje za rješavanje tog problema, o čemu govore i mnogi prazni stanovi u Hrvatskoj Kostajnici, Dvoru na Uni i drugim mjestima na bivšim okupiranim područjima Hrvatske:
„Masa stanova na tim područjima zjape prazna, a bivši nositelji stanarskih prava,. koji su živjeli u tim stanovima po 20 godina, participirali u plaćanju tih stanova, ne mogu ući u njih.“
Bivša nastavnica u Hrvatskoj Kostajnici, Ljuba Todorović, smatra da i njezin slučaj govori o nepostojanju želje da se posljednji veliki problem povratka u Hrvatskoj riješi. Ona i njezin suprug već 10 godina vode sudski spor da im se vrati stan iz kojeg su u danima Oluje izišli samo do obližnjeg sela Gornji Hrastovac, provjeriti kako je Ljubin otac, je li izbjegao s ostalima ili ostao. Za to vrijeme u Kostajnicu je ušla hrvatska vojska:
„I više nismo mogli u Kostajnicu dok se nije uspostavila mogućnost ulaska u grad. U cijeloj zgradi je bila vojna policija. Kasnije je tadašnji gradonačelnik promijenio sva vrata.“
Unatoč tome što je Todorovićima bilo onemogućeno da uđu u vlastiti stan, on im je oduzet s obrazloženjem da su iz njega neopravdano izbivali više mjeseci:
„Onemogućeno mi je da uđem u vlastiti stan.“
Sve to, zaključuje Koordinator Srpskog demokratskog foruma za Baniju, Petar Samardžija, ukazuje da je problem bivših nositelja stanarskih prava u Hrvatskoj još jako, jako otvoren:
„Bivši nositelji stanarskog prava su sada podnijeli svoje zahtjeve za stambeno zbrinjavanje koje nitko ne rješava. Malo je riješeno u Karlovcu, malo u Osijeku, ali Kostajnica ništa, Dvor ništa. Program vlade stambenog zbrinjavanja, koji je prije tri godine donesen, nije zaživio na ovim prostorima, tako da nemamo evidentiranih slučajeva da su bivši nositelji stanarskih prava dobili stan.“
„Ovo mi je već treće mjesto. Kako ljudi prodaju kuće, tako se premještam. Otkako sam došla, stalno se idem prijavljivati. Šta znam kuda ću, gdje ću, šta ću. Vele da nećemo dobiti naše stanove, nego druge. Ja bih i drugi stan. Meni svejedno.“
Od ukupno podnesenih 12.000 zahtijeva za stambenim zbrinjavanjem bivših nositelja stanarskih prava u Hrvatskoj, dosad je riješeno svega 2.700 slučajeva i to isključivo u Vukovaru, a na svim ostalim područjima može se govoriti tek o nekoliko slučajeva. Glasnogovornica Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka, Marina Halužan:
„Od ukupno podnesenih zahtjeva za stambeno zbrinjavanje bivših nositelja stanarskog prava za riješiti je preostalo 9.500 zahtijeva. Većina podnositelja zahtijeva boravi u Srbiji i Crnoj Gori a dio njih u Bosni i Hercegovini, Republici Hrvatskoj i drugdje.“
Ističe da će Ministarstvo do kraja lipnja poslati obavijesti za slijedećih 1.500 podnositelja zahtijeva prema popisu reda prvenstva, da se jave regionalnim uredima zbog utvrđivanja prava na stambeno zbrinjavanje:
„Što se tiče sredstava za ovu namjenu ona su osigurana i vlada namjerava ove godine, i tokom sljedećih, taj cijeli proces zatvoriti.“
Za bivše nositelje stanarskih prava u Hrvatskoj sve je to presporo. Vjeruju da Vlada, koja dugo nije htjela ni otvoriti to pitanje, samo deklarativno obećava, a u praksi odugovlači. Igor Palija iz Srpskog demokratskog foruma kaže da se to može potkrijepiti i činjenicom što sredstva za tu vrst stambenog zbrinjavanja postoje, a Vlada ih ne troši:
„Veliki novčani iznosi, koje država svake godine projektira za rješenje pitanja bivših nositelja stanarskih prava kroz davanje za najam, za izgradnju stanova i slično, se za sada ne daju i ti novci, uglavnom, uvijek ostaju neiskorišteni i to u sto postotnom obliku.“
Još uvijek, kaže, nema istinske volje za rješavanje tog problema, o čemu govore i mnogi prazni stanovi u Hrvatskoj Kostajnici, Dvoru na Uni i drugim mjestima na bivšim okupiranim područjima Hrvatske:
„Masa stanova na tim područjima zjape prazna, a bivši nositelji stanarskih prava,. koji su živjeli u tim stanovima po 20 godina, participirali u plaćanju tih stanova, ne mogu ući u njih.“
Bivša nastavnica u Hrvatskoj Kostajnici, Ljuba Todorović, smatra da i njezin slučaj govori o nepostojanju želje da se posljednji veliki problem povratka u Hrvatskoj riješi. Ona i njezin suprug već 10 godina vode sudski spor da im se vrati stan iz kojeg su u danima Oluje izišli samo do obližnjeg sela Gornji Hrastovac, provjeriti kako je Ljubin otac, je li izbjegao s ostalima ili ostao. Za to vrijeme u Kostajnicu je ušla hrvatska vojska:
„I više nismo mogli u Kostajnicu dok se nije uspostavila mogućnost ulaska u grad. U cijeloj zgradi je bila vojna policija. Kasnije je tadašnji gradonačelnik promijenio sva vrata.“
Unatoč tome što je Todorovićima bilo onemogućeno da uđu u vlastiti stan, on im je oduzet s obrazloženjem da su iz njega neopravdano izbivali više mjeseci:
„Onemogućeno mi je da uđem u vlastiti stan.“
Sve to, zaključuje Koordinator Srpskog demokratskog foruma za Baniju, Petar Samardžija, ukazuje da je problem bivših nositelja stanarskih prava u Hrvatskoj još jako, jako otvoren:
„Bivši nositelji stanarskog prava su sada podnijeli svoje zahtjeve za stambeno zbrinjavanje koje nitko ne rješava. Malo je riješeno u Karlovcu, malo u Osijeku, ali Kostajnica ništa, Dvor ništa. Program vlade stambenog zbrinjavanja, koji je prije tri godine donesen, nije zaživio na ovim prostorima, tako da nemamo evidentiranih slučajeva da su bivši nositelji stanarskih prava dobili stan.“