Srdan KUSOVAC, Milorad MILOJEVIC, Gëzim BAXHAKU, Ivan KATAVIC, Esad KRCIC, Zoran GLAVONJIC, Goran VEŽIC
Za koga će navijati građani država nastalih iz Jugoslavije? Za svoje. Naravno. Ako svojih ima tamo. A ako nema, onda je pitanje koga ko doživljava kao svoga.Građani Banja Luke i Mostara:
„Gledat ću ovdje u Mostaru, sa svojim društvom, najvjerojatnije. Sumnjam da ću ići negdje izvan grada. Navijam naravno za hrvatsku reprezentaciju.“
„Navijam za Hrvatsku. Gledat će naša ekipa kod prijatelja u stanu sve utakmice. Onda ćemo vani feštat ako Hrvatska pobijedi.“
„Za Hrvatsku.“
„Za Srbiju.“
RSE: Zbog čega?
„Naši su.“
„Za Srbiju i Crnu Goru.“
RSE: Da slučajno nastupa i Bosna i Hercegovina, za koga biste onda navijali?
„Za BiH.“
RSE: Zbog čega?
„Pa zato što živim u Bosni i Hercegovini.“
„Za Srbiju. Zbog toga što sam njima najbliže.“
RSE: Da slučajno nastupa i Bosna i Hercegovina, za koga biste onda navijali?
„Onda svakako za BiH, jer u BiH živim. Treba svi u BiH da navijamo za BiH, bez obzira ko igra.“
RSE: Kako komentarišete taj navijački fenomen, dosta ljudi odavde navija za Srbiju?
„To je možda i opravdano. Možda nije, možda jeste, ali ja mislim da jeste. Ja sam to prevazišao, ja bih navijao za Bosnu kada bi Bosna bila u prvenstvu.“
„Nekada smo navijali dok smo imali državu, sada više nemamo za koga navijati.“
„Navijaću za reprezentacije sa teritorije bivše Jugoslavije.“
Jugoslavija je prvi put učestvovala na nekom svetskom fudbalskom prvenstvu još 1930. godine, na prvom takvom takmičenju. Sadašnji nastup Srbije i Crne Gore, države koja, kada prvenstvo bude počelo, već nekoliko dana neće postojati, tako predstavlja labudovu pesmu južnoslovenskih zajednica.
Sličan slučaj se dogodio 1992. kada je na prvenstvu učestvovala reprezentacija Čehoslovačke, iako država pod tim imenom tada već nije postojala.
* * * * *
SRBIJA
Stanislav Karasi, nekadašnji fudbaler Crvene zvezde i reprezentacije ondašnje Jugoslavije, kaže Radiju Slobodna Evropa da smatra da Srbija i Crna Gora neće biti hendikepiran činjenicom da će u Nemačkoj predstavljati zemlju koje nema:
KARASI: Mislim da nije nikakav problem kad je u pitanju nastup naše reprezentacije na svetskom prvenstvu, iz više razloga. Pre svega, ti problemi koji se pominju, uopšte nisu problemi. Do jučerašnjih dana, do referenduma, nismo imali državu, nismo imali himnu, niti je to iko poštovao u ovoj zemlji. Tako da ne vidim razloga za neku smetnju ili za neki problem. Druga stvar, mislim da ova reprezentacija ima vrlo malo crnogorskih igrača. I kad bi hteli neki bojkot, mislim da se to ne bi osetilo, jer su dominantni igrači iz naše države – Republike Srbije. Mislim da su tamo samo dva crnogorska igrača. Oni nikad više nisu ni imali, tako da ne verujem da će biti bilo kakav problem.“
RSE: To što reprezentacija predstavlja nepostojeću zajednicu Srbiju i Crnu Goru mislite da neće uticati na motiv igrača da odigraju onako kako treba?
KARASI: Sam naziv uopšte nije ni bitan. Jer, kao što znate, fudbalska reprezentacija naše zemlje nikada nije nosila amblem države, osim u onom vremenu kad je bilo Jugoslavije, tada smo mi sa ponosom nosili grb na levoj strani, kod srca, i stvarno je bila velika čast i zadovoljstvo biti u takvom jednom dresu na bilo kojoj utakmici i slušati našu himnu „Hej, Sloveni“, za koju smatram da je najbolja na svetu.“
RSE: Kako je bilo kad ste Vi igrali, da li se tada gledalo ko je iz Bosne, ko je Crnogorac, ko je Srbin, ko je Hrvat, ko je Slovenac, kako je to izgledalo kada ste Vi bili reprezentativac?
KARASI: Ono što je propagirano u vremenu Tita – da smo svi braća – mislim da je to dokazano milion puta. I mnogo slabije naše reprezentacije, koje su učestvovale na raznim prvenstvima, baš zbog tog patriotizma koji je bio u svima nama i možda organizacije države koja je bila na takvom nivou, donosile su mnogo više nego što su objektivno mogle. Bilo je veliko zadovoljstvo i čast igrati. Kad god sam slušao našu himnu, bio sam naježen, drhtao sam i pevao iz sveg srca, ne šablonski, ili negirao neke vrednosti svoje države.
Himna je jedan od razloga što najvatreniji navijači beogradske Crvene zvezde neće ići da bodre tim bivše državne zajednice Srbije i Crne Gore kaže jedan od vođa navijača koga zovu Šavija.
„Jedan od razloga zašto nećemo organizovano ići, to je što su još uvek ostale himna i zastava. To su razlozi za koje smo uvek govorili da su jedna od stavki zbog koje ne idemo na utakmice reprezentacije. Što se tiče atmosfere, mislim da će ljudi po inerciji da žele da ta reprezentacija pobedi. Ali što se tiče navijača Crvene zvezde, oni neće ići organizovano. Možda će neko otići individualno, u zavisnosti od interesovanja i sredstava, ali što se nas tiče, sigurno nećemo ići organizovano na svetsko prvenstvo. To sve će sigurno da ih smori.“
Šavija je, za razliku od Stanislava Karasija, uveren da će na tim negativno uticati činjenica da predstavlja državu koje više nema.
„Pazi, dolaziš na jedno takvo takmičenje, gde će onda svirati jedna nepostojeća himna neke nepostojeće države, gde u principu nećeš imati adekvatnu atmosferu kakva treba da prati reprezentaciju što se tiče navijačke strane, odnosno organizovanog navijanja. Mislim da će to biti nešto sporadično, u naletima, kao što je bilo i do sada navijanje na utakmicama reprezentacije. Ne verujem da će tamo biti nešto organizovano. Ti koji idu, idu uglavnom preko nekih veza, odnosno nabavljaju karte. Znači, to nije organizovana navijačka grupa koja će moći da napravi koreografiju i da bodri tim kako treba da bodri. Ali dobro, bože moj, tako je, kako je.“
* * * * *
CRNA GORA
Uprkos tome što će Crna Gora u vreme prvenstva biti nezavisna, većina ljudi koje fudbal zanima u toj državi će, utisak je na osnovu razgovora sa sportskim novinarima koji su najbolji poznavaoci prilika, navijati za reprezentaciju dosadašnje državne zajednice.
Vlasnik televizijskih prava prenosa utakmica sa Svjetskog prvenstva za Crnu Goru je TV In. Đorđije Kustudić, urednik sportske redakcije ove televizije, i pored postreferendumskih promjena i državnih osamostaljenja Crne Gore, a posredno i Srbije, reprezentaciju državne zajednice doživljava kao najbližu:
„Mislim da ću i na ovom svjetskom prvenstvu navijati za reprezentaciju Srbije i Crne Gore. U pitanju je kuriozitet – navijaćemo za zemlju koja zvanično više ne postoji, ali eto, život je u stanju da izrežira i tave stvari. Bila je slična situacija i sa Čehoslovačkom na evropskom prvenstvu 1992. godine, kada je takođe pod tim imenom igrala ta reprezentacija, a ustvari su bile u pitanju dvije već samostalne države – Češka i Slovačka. Dakle, svakako će biti neka pozitivna emocija prema momcima koji su ovih posljednjih godina nosili dres reprezentacije Srbije i Crne Gore u mnogim sportovima. Znamo da je mnogo Crnogoraca bilo u raznim reprezentacijama, pa i fudbalskoj, neki čak i najveći svih vremena. Tako da ćemo navijati, bez neke posebne dramatizacije, bez euforije, ali svakako sa većim simpatijama nego prema Kostariki ili Trininadu i Tobagu.“
Doajen crnogorskog sportskog novinarstva Milorad Đurković nema dileme:
„Za mene tu nema nikakve dileme. Ja sam već 15 godina i u Izvršnom odboru bivšeg Fudbalskog saveza SiCG i upočasni sam član Fudbalskog saveza Crne Gore, i navijaću za reprezentaciju Srbije i Crne Gore. To je potpuno prirodno i tu nema ništa sporno. Ne znam zašto bi bilo drugačije.“
Tokom mundijala u Njemačkoj plave će bodriti i Jovan Terzić, urednik sportske redakcije dnevnog lista „Pobjeda“:
„Bez obzira na ishod referenduma u Crnoj Gori, bez obzira što poslije mundijala svako ide svojim putem, na predstojećem mundijalu će moja pažnja biti okrenuta ka Srbiji i Crnoj Gori, reprezentaciji koja je na zavidan način ostvarila plasman na mundijal. Pored njih, obožavam fudbal Brazilaca, pogotovo Ronaldinja i Ronalda.“
I Željko Šoć, sportski novinar Radija Crne Gore, navijeće za reprezentaciju koju će predvoditi legenda jugoslovenskog fudbala Ilija Petković:
„Moje je mišljenje da sportski novinari, odnosno prije svega komentatori moraju da budu manji navijači kada prate ova najveća takmičenja. A što se tiče mundijala u Njemačkoj i mog navijanja, bez obzira što nemam neko visoko mišljenje o srpsko-crnogorskom fudbalu, sigurno ću biti uz izabranike selektora Ilije Petkovića. Takođe volim da gledam reprezentaciju Brazila, kao i njemački fudbal.“
* * * * *
KOSOVO
Ljubitelji fudbala na Kosovu imaće prilike da na Televiziji Kosova gledaju sve utakmice svetskog prvenstva. Za koga će navijati većina građana Kosova? Kosovo, budući da nije država, ne učestvuje na ovom prvenstvu. Albanije na tom prvenstvu nema. Srbija i Crna Gora ne izgledaju baš kao tim čije bi pobede moglo želeti većinsko stanovništvo Kosova.
Ulični prodavci u Prištini su već počeli da prodaju zastave zemalja učesnica svetskog prvenstva i dresove nacionalnih reprezentacija najpoznatijih fudbalera sveta.
Radio-televizija Kosova je obezbedila direktne prenose utakmica svetskog prvenstva. Radio Kosovo će raditi posebne emisije posvećene svetskom prvenstvu, kaže za naš program Gani Kosumi, urednik sportske rubrike u Radio Kosovu:
„Svetsko prvenstvo je najvažniji sportski događaj, ne samo u Nemačkoj. već i šire. Sportski navijači na Kosovu će imati prilike da prate sve utakmice svetskog privenstva. Radio Kosovo će pripremati posebne tematske emisije sa prvenstva.“
Kosovo zbog nerešenog političkog statusa ne može da učestvuje na međunarodnim sportskim takmičenjima. Reprezentacija Albanije se nije plasirala u završnicu svetskog prvenstva. Za koga će navijati Kosovari?
„Kosovari navijaju za različite reprezentacije. Reprezentacija Brazila uživa veliki ugled, ne samo na Kosovu, već i šire, i ona je, po mom mišljenju, glavni favorit za prvaka sveta. Međutim, ne treba zaboraviti Argentinu, domaćina Nemačku, Englesku koja često nije imala sreće na svetskim prvenstvima. Tu su ozbiljni kandidati i Italija i Španija i drugi.“
* * * * *
BOSNA I HERCEGOVINA
Sedam dana pred početak Svetskog fudbalskog prvenstva Bosna i Hercegovina se naveliko priprema za ovaj događaj. Retki su oni ljubitelji loptanja koji mogu sebi da priušte odlazak na utakmice tako da će većina građana gledati televizijske prenose. Ivan Katavić, novinar Radija Slobodna Evropa u Sarajevu, pokušao je da istraži za koga će Bosanci i Hercegovci navijati:
Obzirom da Bosna i Hercegovina ne sudjeluje na prvenstvu, u anketi koju smo proveli u Bihaću, Brčkom, Sarajevu i Doboju, građani imaju svoje favorite i navijaju isključivo za one koji igraju kvalitetan nogomet:
„Mislim da će pobijediti Brazil, možda Italija ili Njemačka. To su te ekipe.“
„Ne treba mnogo poznavati fudbal da znamo da će to sigurno biti Brazil ili Argentina.“
„Što se tiče favorita, mogu reći da je moj favorit Argentina.“
„Od evropskih selekcija mogu da kažem da su u igri Njemačka, Italija, Španjolska, Engleska. A od ovih drugih selekcija, najviše preferiram na Argentinu i Brazil.“
„Ja mislim da Brazil igra najbolji nogomet.“
Kao i za svako sportsko natjecanje, tako za i ovo svjetsko prvenstvo, među građanima BiH vlada različito navijačko raspoloženje. Većina Mostaraca, kako kažu, kako i uvijek do sada, navijaće za Hrvatsku:
„Navijam za Hrvatsku. Gledat će naša ekipa kod prijatelja u stanu sve utakmice. Onda ćemo vani feštat ako Hrvatska pobijedi.“
„Za Hrvatsku.“
„Gledat ću ovdje u Mostaru, sa svojim društvom, najvjerojatnije. Sumnjam da ću ići negdje izvan grada. Navijam naravno za hrvatsku reprezentaciju.“
Banjalučani su pak bili izričiti da će navijati za istočne susjede – Srbiju i Crnu Goru:
„Navijaću za Srbiju i Crnu Goru. Od ostalih mi se sviđa Brazil.“
„Za Srbiju i Crnu Goru.“
„I ja isto.“
„Ni za kog. Ne pratim fudbal uopšte.“
„Za Tursku. Turska mi je najsimpatičnija.“
„Za Srbiju i Crnu Goru.“
„Za sve što je srpsko, i u fudbalu i u svemu.“
„Za Srbiju i Crnu Goru, to su naša braća.“
Zašto je Bosna i Hercegovina ovako navijački podeljena? Tomo Marić, dugogodišnji sportski novinar i publicista:
MARIĆ: Nažalost, tako je kako jeste i to je jedan fakat života u Bosni i Hercegovini i možda fenomen koji je teško objasniti bilo kome i u Evropi i u svijetu. Ili možda nije teško u svim onim zemljama koje su slično nacionalno sastavljene kao BiH. Skoro sam imao prilike da vidim u Španiji, koja se toliko diči i hvali svojom demokratijom i civilizacijskim dostignućima, da to nije ni tamo mnogo bolje kad je riječ o Baskiji, Kataloniji i ostatku Španije, odnosno odnosu Barselona-Madrid, nego što je u BiH. Sreća bi za sve nas bila kada bi navijali za reprezentaciju svoje zemlje, dakle za reprezentaciju Bosne i Hercegovine, ali je životna realnost sasvim drugačija, pogotovo na prostorima gdje žive Srbi, odnosno gdje žive Hrvati. Jedni navijaju za Srbiju i Crnu Goru, drugi navijaju za Hrvatsku, a ni jedni, ni drugi najčešće ne žele da im usputno, odnosno druga ljubav bude reprezentacija Bosne i Hercegovine i onda ona ostaje Bošnjacima koji se, po meni, tada nepravedno optužuju za mnoge stvari, a opet oni pokazuju jednu svoju slabost u tom trenutku, predstavljajući upravo reprezentaciju BiH na način kako oni to smatraju, ne razmišljajući da li na taj način povrjeđuju osjećanja i Srba i Hrvata. I tako se stvara jedno vrzino kolo i komplikuje tu cijelu situaciju. Ali jednog dana kada ovdje budu živjeli bolji i pametniji ljudi nego što smo danas mi, mislim da će onda svi navijati za reprezentaciju BiH ili tada neće biti reprezentaciju BiH.
RSE: Za koga ste se Vi opredijelili evo sad na svjetskom fudbalskom prvenstvu?
MARIĆ: Ja ću na svjetskom fudbalskom prvenstvu navijati za reprezentaciju Srbije i Crne gore, a poslije toga ću navijati za reprezentaciju Hrvatske, jer su mi i jedna i druga bliža nego sve ostale. A kad budem navijao ono baš za fudbal, onda ću navijati za reprezentaciju Brazila.
RSE: U slučaju da BiH učestvuje, za koga bi navijali?
MARIĆ: Kad bi učestvovala i BiH, morao bih da podijelim svoja osjećanja. Prvo bih navijao za reprezentaciju Srbije i Crne Gore, onda bih navijao za reprezentaciju BiH, pa bih tek onda navijao za reprezentaciju Hrvatske, onda bi na red došle ostale, gdje bih se opredjeljivao po fudbalskom umijeću i načinu na koji ja vidim fudbal.
* * * * *
SPORT I POLITIKA
Sport je oduvek bio politika, a to je državna delatnost, kaže Radiju Slobodna Evropa Boris Vušković, sociolog iz Splita:
„Nedavno sam gledao jednu emisiju na Hrvatskoj televiziji, zvala se ,Crveni dosje‘. Pričala je o sovjetskim sportašima koji su, dakle, za vrijeme Staljina i tako dalje zapravo bili državni službenici. Ta emisija nije bedasta po tome što je govorila istinu, nego što je govorila dio istine. Danas su to svi sportaši. zapravo sport je postao državna djelatnost. Isto tako finansiranje djelatnosti, to su golemi novci i nema spora da je danas sport vrsta državnog natjecanja, državnog investiranja, državnog aktiviranja, to je zapravo dio državnog aparata. Recimo, prvo što uradi pobjednik na olimpijadi, ogrne se državnom zastavom. Kad dolazi na postolje, svira mu državna himna. Ne svira neka njegova najdraža pjesma. Riječ je o tome da je danas sport državna djelatnost, natječu se države, a ne pojedinci. I onda imate političku refleksiju svega toga, od navijanja pa dalje. Ja to smatram sasvim normalnim.
Logično mi je da će Nijemci navijati za Njemačku i tako dalje. Međutim, kada dođete na ovo naše područje gdje je nekad postojala nekakva zajednička država, a danas je to praktički šest-sedam država, koliko će ih već biti, onda se i građanin nalazi u višestrukoj poziciji. Bosna i Hercegovina jeste država, ali zapravo, ruku na srce, tu su tri entiteta. Srbin se osjeća bliže reprezentaciji Srbije i Crne Gore nego BiH. Vjerojatno je ista stvar i sa Hrvatima. Ta politizacija sporta je još jedna od onih dimenzija koja dovodi do nasilja u sportu. Prošli put, vaterpolo susret Srbija i Crna Gora - Hrvatska, to je završilo tučom. Sasvim je normalno da se danas upotrebljavaju noževi, pale auta… Istina je da u nogometu postoji i zavičajna identifikacija – ja sam dolazio na Hajdukove utakmice iz Zagreba kao student redovno – ali to je imalo drugu dimenziju. Kad Hajduk pobijedi, ne znam, Sarajevo ili Zagreb ili Beograd, onda je to bila pobjeda moga Splita, ali nije bila identifikacija ni državna, ni nacionalna. U tom smislu bih rekao da danas postoji nacionalizacija sporta.“
Gde je izlaz iz ovakvih situacija u kojima politika upravlja osećanjima ljubitelja sporta? Jedan od mogućih odgovora daje rukometaš Milorad Karalić, reprezentativac nekadašnje Jugoslavije, danas žitelj Banjaluke:
„Mi uvijek imamo tu floskulu – treba odvojiti sport od politike. Međutim, politika se uvukla duboko u sport i mislim da je to skoro nemoguće iskorijeniti. Jedini način na koji ja mislim da se može iskorijeniti, to je dobrim, odnosno vrhunskim rezultatima. Niko ne može da se ogluši o dobar rezultat ili ako jedna ekipa ili reprezentacija postane prvak Evrope ili prvak Balkana, ili ako neko od sportista donese neku zlatnu medalju sa svjetskog prvenstva ili olimpijskih igara. U tom smislu bi se to moglo promijeniti. Inače, evidentno je da je politika ta koja ugrožava kvalitet sporta.“