Kakve su pravne posljedice osamostaljenja Crne Gore u međunarodnim relacijama? Kako će raspad državne zajednice uticati na proces koji je pred međunarodnim sudom pravde u Hagu pokrenula Hrvatska protiv sada bivše Srbije i Crne Gore, hoće li se što promijeniti u pogledu rješavanja statusa granice na Prevlaci? O tome smo razgovarali sa stručnjakom i profesorom međunarodnog prava Hrvatskog sveučilišta Ivom Josipovićem.
RSE: Gospodine Josipoviću, Hrvatska je tužila Međunarodnom sudu pravde u Hagu SRJ, odnosno Srbiju i Crnu Goru. Kako je Srbija sukcesor državne zajednice da li to znači, s pravnog aspekta, da je Beograd ili Podgorica adresa za tu žalbu ili eventualno prasudu jednog dana?
JOSIPOVIĆ: Pitanje je vrlo zanimljivo i vjerojatno će pravnici naći različite odgovore ko će bit stranka dalje u postupku. Postupak je tek na početku zapravo i da li činjenica da je na neki način dogovoreno da Srbija bude sukcesor znači da će samo ona bit stranka u postupku ili će to nastavit biti i Crna Gora mislim da odgovor nije sasvim jednostavan i da će tu mnoge pravničke glave oko toga razmišljati
RSE: Da li se sa nezavisnošću Crne Gore mijenja nešto u toj ravni pravne odgovornosti, pravnih obaveza, posebno kada je u pitanju odšteta prema dubrovačkoj regiji?
JOSIPOVIĆ: Ono što će bit zanimljivo analizirati sa stanovišta međunarodnog prava je to da li dogovor dviju novonastalih država o tome ko je sukcesor mijenja poziciju trećeg u odnosu na to tko jest ili nije odgovoran za određenu štetu ili određene događaje. Mislim da pravni tim Hrvatske tek treba razmatrati taj problem i strogo gledano, barem po općim načelima prava, ja bih rekao da sam dogovor ne mora značiti da obje države neće biti dalje u sporu.
RSE: Hrvatski mediji ovih dana pominju i mogućnost da se Crna Gora oglasi zvaničnim saopštenjem u kome bi se negativno odredila prema ratovima na prostorima bivše Jugoslavije, uključujući i rat u Hrvatskoj. Da li bi to, prije svega, bio politički gest ili bi mogao imati neke međunarodno pravne posljedice?
JOSIPOVIĆ: U prvom redu je to određeni politički moralni gest i sasvim sigurno bi bio dobrodošao, tim prije što tužba nije sama sebi svrha, to je jasno. Tužbom se želi postići neki cilj i ako se određeni ciljevi, pa i između ostalog i određeni odnos prema događajima koji su bili od ’91. do ’95. želi na neki način artikulirati, onda i to može značit nešto u odnosu na to.
RSE: Da li i gest vraćanja jednog dijela nadoknade za štetu koju su rezervisti tadašnje Jugoslovenske narodne armije, ali među kojima je bila većina iz Crne Gore napravili u Dubrovniku, shvatate kao politički gest?
JOSIPOVIĆ: On je i politički i moralni, ali dijelom i pravni. Naime, Hrvatska je u svojoj tužbi, istina ona se odnosi samo na genocid a ne na ukupnu ratnu štetu, između ostaloga i tražila i povrat otetog kulturnog blaga i još nespecificiranu štetu i podatke o zatočenim i nestalim. Ja moram reći da i inače u situaciji kada je došlo do općeg poboljšanja odnosa između Hrvatske i Srbije i Crne Gore i Srbija i Crna Gora , sada evo već bivša državna zajednica je počela izvršavat neke od tih zahtjeva. Znamo da su se dobro razvijali odnosi vezano za podatke o ubijenim i nestalim. Isto tako znamo da je i dio kulturnog blaga vraćen, tako da, evo, kada bi se sve to moglo riješiti na kraju krajeva bez tužbe onda tužba ne bi niti bila potrebna.
RSE: I pitanje Prevlake se na neki način aktuelizuje, granica na kopnu i moru, koje je i dalje otvoreno. Ima li promjena i u riješavanju tog pitanja, s obzirom na novi državno pravni status Crne Gore? Da li očekujete da će te komisije biti s jedne strane hrvatska, a sa druge crnogorska? Do sad je ta komisija bila Srbije i Crne Gore.
JOSIPOVIĆ: Naravno. Očito, ako se Crna Gora u cjelosti osamostali, ona će u odnosu na svoje granice imat svoju komisiju, to je sasvim jasno, ali ne mislim da će to loše uticati. Mislim da, barem u pogledu granice Hrvatske i Crne Gore, da može čak i ubrzati postupak.
RSE: Kako komentarišete mogućnost da Hrvatska među prvima prizna Crnu Goru? Bilo je tu i malih razmimoilaženje između predsjednika Mesića i premijera Sanadera. Čini se da gospodin Mesić preferira priznanje prije same Evropske unije.
JOSIPOVIĆ: Hrvatska je prošla taj mukotrpni postupak priznavanja. Očito da će Crnoj Gori situacija bit puno lakša nego što je to bila Hrvatskoj. S jedne strane oni koji zagovaraju brzo priznanje na neki način vode računa i o hrvatskom iskustvu, dok s druge strane je Hrvatska u poziciji sasvim sigurno da na neki način gleda i orijentira sa kojim tempom Evropska unija to čini, a sasvim sigurno pazi i na dobre odnose sa Srbijom. Mislim da dobri odnosi sa Srbijom isto tako nisu nevažan faktor u svemu tome.
RSE: Osamostaljenje Crne Gore i način na koji je sve to proteklo, da li je to i poruka da se na Balkanu stvari mijenjaju?
JOSIPOVIĆ: Apsolutno. Kamo sreće da su svi procesi tamo od ’90. tekli na taj način. Mislim da su svi i bliži i daljnji akteri i susjedi sretni da se problem rješava glasačkim listićima, a ne oružjem.
JOSIPOVIĆ: Pitanje je vrlo zanimljivo i vjerojatno će pravnici naći različite odgovore ko će bit stranka dalje u postupku. Postupak je tek na početku zapravo i da li činjenica da je na neki način dogovoreno da Srbija bude sukcesor znači da će samo ona bit stranka u postupku ili će to nastavit biti i Crna Gora mislim da odgovor nije sasvim jednostavan i da će tu mnoge pravničke glave oko toga razmišljati
RSE: Da li se sa nezavisnošću Crne Gore mijenja nešto u toj ravni pravne odgovornosti, pravnih obaveza, posebno kada je u pitanju odšteta prema dubrovačkoj regiji?
JOSIPOVIĆ: Ono što će bit zanimljivo analizirati sa stanovišta međunarodnog prava je to da li dogovor dviju novonastalih država o tome ko je sukcesor mijenja poziciju trećeg u odnosu na to tko jest ili nije odgovoran za određenu štetu ili određene događaje. Mislim da pravni tim Hrvatske tek treba razmatrati taj problem i strogo gledano, barem po općim načelima prava, ja bih rekao da sam dogovor ne mora značiti da obje države neće biti dalje u sporu.
RSE: Hrvatski mediji ovih dana pominju i mogućnost da se Crna Gora oglasi zvaničnim saopštenjem u kome bi se negativno odredila prema ratovima na prostorima bivše Jugoslavije, uključujući i rat u Hrvatskoj. Da li bi to, prije svega, bio politički gest ili bi mogao imati neke međunarodno pravne posljedice?
JOSIPOVIĆ: U prvom redu je to određeni politički moralni gest i sasvim sigurno bi bio dobrodošao, tim prije što tužba nije sama sebi svrha, to je jasno. Tužbom se želi postići neki cilj i ako se određeni ciljevi, pa i između ostalog i određeni odnos prema događajima koji su bili od ’91. do ’95. želi na neki način artikulirati, onda i to može značit nešto u odnosu na to.
RSE: Da li i gest vraćanja jednog dijela nadoknade za štetu koju su rezervisti tadašnje Jugoslovenske narodne armije, ali među kojima je bila većina iz Crne Gore napravili u Dubrovniku, shvatate kao politički gest?
JOSIPOVIĆ: On je i politički i moralni, ali dijelom i pravni. Naime, Hrvatska je u svojoj tužbi, istina ona se odnosi samo na genocid a ne na ukupnu ratnu štetu, između ostaloga i tražila i povrat otetog kulturnog blaga i još nespecificiranu štetu i podatke o zatočenim i nestalim. Ja moram reći da i inače u situaciji kada je došlo do općeg poboljšanja odnosa između Hrvatske i Srbije i Crne Gore i Srbija i Crna Gora , sada evo već bivša državna zajednica je počela izvršavat neke od tih zahtjeva. Znamo da su se dobro razvijali odnosi vezano za podatke o ubijenim i nestalim. Isto tako znamo da je i dio kulturnog blaga vraćen, tako da, evo, kada bi se sve to moglo riješiti na kraju krajeva bez tužbe onda tužba ne bi niti bila potrebna.
RSE: I pitanje Prevlake se na neki način aktuelizuje, granica na kopnu i moru, koje je i dalje otvoreno. Ima li promjena i u riješavanju tog pitanja, s obzirom na novi državno pravni status Crne Gore? Da li očekujete da će te komisije biti s jedne strane hrvatska, a sa druge crnogorska? Do sad je ta komisija bila Srbije i Crne Gore.
JOSIPOVIĆ: Naravno. Očito, ako se Crna Gora u cjelosti osamostali, ona će u odnosu na svoje granice imat svoju komisiju, to je sasvim jasno, ali ne mislim da će to loše uticati. Mislim da, barem u pogledu granice Hrvatske i Crne Gore, da može čak i ubrzati postupak.
RSE: Kako komentarišete mogućnost da Hrvatska među prvima prizna Crnu Goru? Bilo je tu i malih razmimoilaženje između predsjednika Mesića i premijera Sanadera. Čini se da gospodin Mesić preferira priznanje prije same Evropske unije.
JOSIPOVIĆ: Hrvatska je prošla taj mukotrpni postupak priznavanja. Očito da će Crnoj Gori situacija bit puno lakša nego što je to bila Hrvatskoj. S jedne strane oni koji zagovaraju brzo priznanje na neki način vode računa i o hrvatskom iskustvu, dok s druge strane je Hrvatska u poziciji sasvim sigurno da na neki način gleda i orijentira sa kojim tempom Evropska unija to čini, a sasvim sigurno pazi i na dobre odnose sa Srbijom. Mislim da dobri odnosi sa Srbijom isto tako nisu nevažan faktor u svemu tome.
RSE: Osamostaljenje Crne Gore i način na koji je sve to proteklo, da li je to i poruka da se na Balkanu stvari mijenjaju?
JOSIPOVIĆ: Apsolutno. Kamo sreće da su svi procesi tamo od ’90. tekli na taj način. Mislim da su svi i bliži i daljnji akteri i susjedi sretni da se problem rješava glasačkim listićima, a ne oružjem.