Bivši ministar Unutarnjih poslova u Račanovoj vladi, Šime Lučin, smatra da, obzirom na velike brojeve, se ne bi trebali čuditi što je iz rata u Hrvatskoj vojsci i policiji ostao jedan dio ljudi sa sklonošću kriminalu:
„Jedan dio njih je, i prije nego što je stupio u redove specijalne policije ili vojske, imao određene dosjee i bili su poznati policiji. To je bilo vrijeme kakvo je bilo.“
U to vrijeme hrvatski ministar unutarnjih poslova je bio Ivan Vekić, koji je ostao poznat po izreci da pred rat i u ratu nije mogao regrutirati časne sestre, nego žestoke momke:
„Rat je, krv je, rizik je, strah je, smrt je. Nećete dobiti baš mnogo onih koji nisu spremni na rizik.“
Vekić kaže i da se jedan dio ljudi s kriminalnim dosjeima u ratu rehabilitirao:
„Svi ti ljudi, dok sam ja tamo bio, su obavljali svoje zadatke apsolutno dobro.“
Jedan dio ljudi koji su nosili uniformu nastavili su s kriminalom. Bilo ih je dosta u Prvom gardijskom zdrugu, počasnoj gardi Franje Tuđmana, s kojom je izravno zapovijedao tadašnji ministar obrane, Gojko Šušak. Novinar Feral tribuna, Ivica Đikić:
„Tamo su bile ubojice, šverceri oružjem i razni drugi kriminalci. Ima jako puno onih koji su bili u Gardijskom zdrugu koji je čuvao Šuška i Tuđmana, a koji su nakon 1995. godine postali vrlo važne i čuvene pojave u podzemlju.“
Đikić kaže da kriminalcima nije bio probleme ostati u uniformi jer:
„Država nije poduzimala ništa da takve ljude izbaci iz državne službe.“
To isto smo pitali Šimu Lučina - Je li se za vrijeme, dok je on bio ministar, ranije ili kasnije, pokušala provesti, nazovimo je lustracija, među policijskim kadrovima:
„Bilo je određenih reorganizacijskih pokušaja i veći broj ljudi iz sustava policije je premješten, ili su im ponuđena radno mjesta van tog sustava. U toj reorganizaciji smo sveli broj ljudi u specijalnim postrojbama policije, od zatečenih 2500, na nekih 350.“
Ivica Đikić tvrdi da je najveći broj ljudi, koji su bili kao članovi represivnog aparata povezani s kriminalom, i dalje u tom aparatu:
„Najveći broj onih koji su se tokom rata u vojsci, policiji, tajnim službama, u represivnom državnom aparatu, bavili kriminalom su u tim službama i ostali.“
Ratni ministar Unutarnjih poslova, danas odvjetnik, Ivan Vekić, tome se ne čudi:
„Mogu vam reći da odora pomaže da se čovjek oda kriminalu. Veza između kriminala ili kriminalca i policije je teško raskidiva. Veza između kriminalca i politike je neraskidiva, a to pokazuju zapadne države, pa ni mi nismo izuzetak.“
„Jedan dio njih je, i prije nego što je stupio u redove specijalne policije ili vojske, imao određene dosjee i bili su poznati policiji. To je bilo vrijeme kakvo je bilo.“
U to vrijeme hrvatski ministar unutarnjih poslova je bio Ivan Vekić, koji je ostao poznat po izreci da pred rat i u ratu nije mogao regrutirati časne sestre, nego žestoke momke:
„Rat je, krv je, rizik je, strah je, smrt je. Nećete dobiti baš mnogo onih koji nisu spremni na rizik.“
Vekić kaže i da se jedan dio ljudi s kriminalnim dosjeima u ratu rehabilitirao:
„Svi ti ljudi, dok sam ja tamo bio, su obavljali svoje zadatke apsolutno dobro.“
Jedan dio ljudi koji su nosili uniformu nastavili su s kriminalom. Bilo ih je dosta u Prvom gardijskom zdrugu, počasnoj gardi Franje Tuđmana, s kojom je izravno zapovijedao tadašnji ministar obrane, Gojko Šušak. Novinar Feral tribuna, Ivica Đikić:
„Tamo su bile ubojice, šverceri oružjem i razni drugi kriminalci. Ima jako puno onih koji su bili u Gardijskom zdrugu koji je čuvao Šuška i Tuđmana, a koji su nakon 1995. godine postali vrlo važne i čuvene pojave u podzemlju.“
Đikić kaže da kriminalcima nije bio probleme ostati u uniformi jer:
„Država nije poduzimala ništa da takve ljude izbaci iz državne službe.“
To isto smo pitali Šimu Lučina - Je li se za vrijeme, dok je on bio ministar, ranije ili kasnije, pokušala provesti, nazovimo je lustracija, među policijskim kadrovima:
„Bilo je određenih reorganizacijskih pokušaja i veći broj ljudi iz sustava policije je premješten, ili su im ponuđena radno mjesta van tog sustava. U toj reorganizaciji smo sveli broj ljudi u specijalnim postrojbama policije, od zatečenih 2500, na nekih 350.“
Ivica Đikić tvrdi da je najveći broj ljudi, koji su bili kao članovi represivnog aparata povezani s kriminalom, i dalje u tom aparatu:
„Najveći broj onih koji su se tokom rata u vojsci, policiji, tajnim službama, u represivnom državnom aparatu, bavili kriminalom su u tim službama i ostali.“
Ratni ministar Unutarnjih poslova, danas odvjetnik, Ivan Vekić, tome se ne čudi:
„Mogu vam reći da odora pomaže da se čovjek oda kriminalu. Veza između kriminala ili kriminalca i policije je teško raskidiva. Veza između kriminalca i politike je neraskidiva, a to pokazuju zapadne države, pa ni mi nismo izuzetak.“