SPOT BLOKA ZA ZAJEDNIČKU DRŽAVU:
„Naša čas’. Naše ime. Naša prošlost. I budućnost. Naša ljubav. Naša vjera. Naše gore. Naše more. Naša zemlja. Crna Gora, nije na prodaju. Ima nas više nego dovoljno da kažemo „ne“.
SPOT BLOKA ZA NEZAVISNU DRŽAVU CRNU GORU:
U: „Prošlost nas opominje, a evropska budućnost obavezuje. „Da“, za Crnu Goru koju volimo“.
„Lijepo je imat’ svoju državu“. „Tako divno zvuči „da“. „Moje prvo „da“, moje najvažnije „da“, moje istorijsko „da“. „Da“ za Crnu Goru koju volimo“. „Garantovano i pobjeđujemo mi, e’“.
Razlike u kampanji unionističkog i suverenističkog bloka nijesu očigledne samo na prvo slušanje. Unionisti su se u kampanji opredjelili i za grublju vizuelnu poruku, izričito „ne“ u kvadratnom okviru. Suverenisti su izabrali sasvim drugi pristup. „Da“ za nezavisnu državu utopljenu u srcolikoj formi. Na spotovima i posterima bloka za zajedničku državu nema mjesta opuštenosti i osmijehu. Ozbiljna, ponekad i sumorna lica uzvikuju ne odlasku iz državne zajednice i privatnoj državi crnogorskog režima. Independisti, opet, uz lagane i žive note, forsiraju raspoložene i nasmijane ljude uvjerene u bolje i srećnije sjutra u samostalnoj državi. Radoje Cerović, psiholog i stručnjak za komunikacije, kaže da je negativna kampanja po pravilu usmjerena na izazivanje negativnih emocija kao što su: agresivnost, mržnja, ljutnja ili strah od fokusirane ciljne grupe, kao i da podrazumijeva stalnu kritiku suprotstavljene političke opcije. „Ako se uzmu u obzir svi ti elementi“, kaže Cerović, „lako je uvidjeti da unionisti za razliku od suverenista igraju upravo na tu kartu“:
„Toliko visok nivo negativne kampanje kao što je prisutna u kampanji unionističkog bloka, jer je vrlo rijietko karakteristično za političke kampanje, za referendumske ili izborne procese i karakterističan je u toj mjeri isključivo za ratne medijske kampanje u kojima je potrebno predstaviti suprotnu stranu kao apsolutno samozainteresovanu da nanese zlo ovoj strani za desničarske nacionalističke i klerikalne i konzervativne krugove“.
Cerović vjeruje da cilj takve kampanje unionističkog bloka stvaranje osjećaja ugroženosti kod glasača na koje se pretenduje:
„Kroz forsiranje emocija agresivnosti i kroz forsiranje emocija straha ostvaruje se polarizacija i odbrambeno djelovanje i želi se postići strah i želi se kroz postizanje straha na neki način poslati poruka da je potrebno odbrambeno djelovati, odbranite se tim što ćete glasati za opciju u ovom slučaju ne“.
Milica Kadić, ekspert za odnose sa javnošću, kaže da je analizom poruka koje u kampanji glasačima upućuju suprotstavljeni blokovi u susret referendumu moguće prepoznati dvije kategorija emocija koje se kod građana žele izazvati:
„U jednoj je on bloka za zajedničku državu gdje se zapravo želi razviti emocija straha od gubitka nekih prinadležnosti, odnosno beneficija. Na drugoj strani imamo blok za nezavisnu državu koji daje emociju boljeg, freškog sjutra“-
Analizirajući potencijalne ciljne grupe, Kadićeva kaže da se oba bloka prvenstveno obraćaju neopredjeljenim glasačima:
„Time što mislim da makar u štampanom materijalu firma „Inkognito“ je malo bolje obuhvatile, čini mi se, jedan širi raspon onih koji mogu biti nezadovoljni sadašnjošću. Čini mi se da je na osnovu istraživanja agencije koja vodi kampanju za blok za nezavisnost ostavila tu kategoriju mnogo širom, te njihovog glasača ne možemo jasno prepoznati i s toga se bave ovom tredicionalnom i produkuju tradicionalnu ikonografiju, istorijski likovi i mladi ljudi. Dakle, istorija i budućnost“.
Radoje Cerović smatra da se suverenistički blok odlučio za praktično školski primjer odabira ciljnih grupa u Crnoj Gori, mladi, srednja klasa, penzioneri, sjever jug, Podgorica, dok kod bloka za zajedničku državu uočava znatno suptilnije strateško pozicioniranje i namjeru da se dopre do nezadovoljnih grupa frustriranih situacijom u državi ili neposrednom okruženju:
„I pokušava se kroz slogan „Ima nas dovoljno“ postići osjećaj masovnosti te grupacije da bi se na takav način odao utisak mogućnosti nekog masovnog pokreta u tom smislu. Na takav način se kompletan fokus kampanje pomjera sa pitanja državne nezavisnosti li postojanja državne zajednice na jedno potpuno emotivno i neracionalno pitanje koje se odnosi u ovom slučaju na nezadovoljstvo nekom postojećom situacijom. Generalno je to pokušaj udaljavanja od racionalnog razmišljanja o pojmu nezavisnosti ili ne“.
„Naša čas’. Naše ime. Naša prošlost. I budućnost. Naša ljubav. Naša vjera. Naše gore. Naše more. Naša zemlja. Crna Gora, nije na prodaju. Ima nas više nego dovoljno da kažemo „ne“.
SPOT BLOKA ZA NEZAVISNU DRŽAVU CRNU GORU:
U: „Prošlost nas opominje, a evropska budućnost obavezuje. „Da“, za Crnu Goru koju volimo“.
„Lijepo je imat’ svoju državu“. „Tako divno zvuči „da“. „Moje prvo „da“, moje najvažnije „da“, moje istorijsko „da“. „Da“ za Crnu Goru koju volimo“. „Garantovano i pobjeđujemo mi, e’“.
Razlike u kampanji unionističkog i suverenističkog bloka nijesu očigledne samo na prvo slušanje. Unionisti su se u kampanji opredjelili i za grublju vizuelnu poruku, izričito „ne“ u kvadratnom okviru. Suverenisti su izabrali sasvim drugi pristup. „Da“ za nezavisnu državu utopljenu u srcolikoj formi. Na spotovima i posterima bloka za zajedničku državu nema mjesta opuštenosti i osmijehu. Ozbiljna, ponekad i sumorna lica uzvikuju ne odlasku iz državne zajednice i privatnoj državi crnogorskog režima. Independisti, opet, uz lagane i žive note, forsiraju raspoložene i nasmijane ljude uvjerene u bolje i srećnije sjutra u samostalnoj državi. Radoje Cerović, psiholog i stručnjak za komunikacije, kaže da je negativna kampanja po pravilu usmjerena na izazivanje negativnih emocija kao što su: agresivnost, mržnja, ljutnja ili strah od fokusirane ciljne grupe, kao i da podrazumijeva stalnu kritiku suprotstavljene političke opcije. „Ako se uzmu u obzir svi ti elementi“, kaže Cerović, „lako je uvidjeti da unionisti za razliku od suverenista igraju upravo na tu kartu“:
„Toliko visok nivo negativne kampanje kao što je prisutna u kampanji unionističkog bloka, jer je vrlo rijietko karakteristično za političke kampanje, za referendumske ili izborne procese i karakterističan je u toj mjeri isključivo za ratne medijske kampanje u kojima je potrebno predstaviti suprotnu stranu kao apsolutno samozainteresovanu da nanese zlo ovoj strani za desničarske nacionalističke i klerikalne i konzervativne krugove“.
Cerović vjeruje da cilj takve kampanje unionističkog bloka stvaranje osjećaja ugroženosti kod glasača na koje se pretenduje:
„Kroz forsiranje emocija agresivnosti i kroz forsiranje emocija straha ostvaruje se polarizacija i odbrambeno djelovanje i želi se postići strah i želi se kroz postizanje straha na neki način poslati poruka da je potrebno odbrambeno djelovati, odbranite se tim što ćete glasati za opciju u ovom slučaju ne“.
Milica Kadić, ekspert za odnose sa javnošću, kaže da je analizom poruka koje u kampanji glasačima upućuju suprotstavljeni blokovi u susret referendumu moguće prepoznati dvije kategorija emocija koje se kod građana žele izazvati:
„U jednoj je on bloka za zajedničku državu gdje se zapravo želi razviti emocija straha od gubitka nekih prinadležnosti, odnosno beneficija. Na drugoj strani imamo blok za nezavisnu državu koji daje emociju boljeg, freškog sjutra“-
Analizirajući potencijalne ciljne grupe, Kadićeva kaže da se oba bloka prvenstveno obraćaju neopredjeljenim glasačima:
„Time što mislim da makar u štampanom materijalu firma „Inkognito“ je malo bolje obuhvatile, čini mi se, jedan širi raspon onih koji mogu biti nezadovoljni sadašnjošću. Čini mi se da je na osnovu istraživanja agencije koja vodi kampanju za blok za nezavisnost ostavila tu kategoriju mnogo širom, te njihovog glasača ne možemo jasno prepoznati i s toga se bave ovom tredicionalnom i produkuju tradicionalnu ikonografiju, istorijski likovi i mladi ljudi. Dakle, istorija i budućnost“.
Radoje Cerović smatra da se suverenistički blok odlučio za praktično školski primjer odabira ciljnih grupa u Crnoj Gori, mladi, srednja klasa, penzioneri, sjever jug, Podgorica, dok kod bloka za zajedničku državu uočava znatno suptilnije strateško pozicioniranje i namjeru da se dopre do nezadovoljnih grupa frustriranih situacijom u državi ili neposrednom okruženju:
„I pokušava se kroz slogan „Ima nas dovoljno“ postići osjećaj masovnosti te grupacije da bi se na takav način odao utisak mogućnosti nekog masovnog pokreta u tom smislu. Na takav način se kompletan fokus kampanje pomjera sa pitanja državne nezavisnosti li postojanja državne zajednice na jedno potpuno emotivno i neracionalno pitanje koje se odnosi u ovom slučaju na nezadovoljstvo nekom postojećom situacijom. Generalno je to pokušaj udaljavanja od racionalnog razmišljanja o pojmu nezavisnosti ili ne“.