Danas je 15 godina od prosvjeda građana Splita, predvođenih Hrvatskom udrugom sindikata, ispred tadašnjeg zgrade Komande vojno - pomorske oblasti u Splitu. Bio je to prvi bunt protiv Jugoslavenske narodne armije u kojem je pala i njena prva žrtva - regrut Saško Gešovski iz Kavdaraca. Analitičari smatraju da je to zapravo bio početak rata u Hrvatskoj.
Radnike je vodio Jure Šundov, a u radničkom vodstvu je bio i današnji voditelj splitskog županijskog ureda Hrvatske udruge sindikata, Jozo Marić:
„To je bio organizirani skup, predvođen Hrvatskom udrugom sindikata i Nezavisnim sindikatom iz Brodo-Splita.“
Cvitan kaže da je, kada je prosvjed već počeo, upozorio njegova vođu, Juru Šundova:
„Šundove, ovo može dobro svršiti, ali i po zlu.“
Između tisuća prosvjednika bila je i tadašnja novinarka Hrvatske televizije, a danas glavna urednica Feral Tribuna, Heni Erceg:
„Bilo je gadno. To je bio jedan grubi skup, tim više što je bilo oružja koliko hoćeš.“
Onesin Cvitan je u to vrijeme pregovarao sa Komandom vojno-pomorske oblasti oko zahtjeva demostranata u kojem su najbitniji bili deblokada Kijeva, cestovnog i željezničkog saobraćaja do Zagreba, te da se istakne hrvatska zastava na zgradu Komande:
„Ta komanda je bila jedan fortifikacijski objekt, naoružan sa protiv-avionskim topovima i mitraljezima. Svaki napad na tu tvrđavu bio bi stravično poguban za sve demostrante. Oni to izvana nisu vidjeli.“
Oružje je, na žalost, ipak progovorilo. Saša Gešovski, devetnaestogodišnji vojnik iz Kavadaraca, koji je kao i drugi ročnici bio isturen pred zgradu, poginuo je. Tadašnja JNA je tvrdila da je na njega pucano iz mase. Cvitan kaže drugačije:
„Saša Gešovski nije poginuo izvan zgrade, nego unutar zgrade. Na vratima su se vidjele rupe i drvo je bilo rascijepljeno prema vani. To znači da su meci iznutra letjeli prema vani.“
Sutradan je Split bio tužan. Nije održana velika fijera Svetoga Duje na dan gradskog patrona. Shvatilo se da je rat počeo i da je mladi Makedonac tek jedna od prvih žrtava.
Danas se u Splitu, kao i svake godine, svečano obilježava 6. svibnja. S druge strane slavlja stoji grob Saše Gešovskog, jednog od tisuća nevinih žrtava rata kojeg obilazi samo obitelj, kaže mu sestra Tanja Nikolova:
„Niko ne dođe Poginulo je mnogo nevinih žrtava. Zašto? I brat mi je poginuo. Za koga? Kada majke plaču, onda je najgore.“
„To je bio organizirani skup, predvođen Hrvatskom udrugom sindikata i Nezavisnim sindikatom iz Brodo-Splita.“
Cvitan kaže da je, kada je prosvjed već počeo, upozorio njegova vođu, Juru Šundova:
„Šundove, ovo može dobro svršiti, ali i po zlu.“
Između tisuća prosvjednika bila je i tadašnja novinarka Hrvatske televizije, a danas glavna urednica Feral Tribuna, Heni Erceg:
„Bilo je gadno. To je bio jedan grubi skup, tim više što je bilo oružja koliko hoćeš.“
Onesin Cvitan je u to vrijeme pregovarao sa Komandom vojno-pomorske oblasti oko zahtjeva demostranata u kojem su najbitniji bili deblokada Kijeva, cestovnog i željezničkog saobraćaja do Zagreba, te da se istakne hrvatska zastava na zgradu Komande:
„Ta komanda je bila jedan fortifikacijski objekt, naoružan sa protiv-avionskim topovima i mitraljezima. Svaki napad na tu tvrđavu bio bi stravično poguban za sve demostrante. Oni to izvana nisu vidjeli.“
Oružje je, na žalost, ipak progovorilo. Saša Gešovski, devetnaestogodišnji vojnik iz Kavadaraca, koji je kao i drugi ročnici bio isturen pred zgradu, poginuo je. Tadašnja JNA je tvrdila da je na njega pucano iz mase. Cvitan kaže drugačije:
„Saša Gešovski nije poginuo izvan zgrade, nego unutar zgrade. Na vratima su se vidjele rupe i drvo je bilo rascijepljeno prema vani. To znači da su meci iznutra letjeli prema vani.“
Sutradan je Split bio tužan. Nije održana velika fijera Svetoga Duje na dan gradskog patrona. Shvatilo se da je rat počeo i da je mladi Makedonac tek jedna od prvih žrtava.
Danas se u Splitu, kao i svake godine, svečano obilježava 6. svibnja. S druge strane slavlja stoji grob Saše Gešovskog, jednog od tisuća nevinih žrtava rata kojeg obilazi samo obitelj, kaže mu sestra Tanja Nikolova:
„Niko ne dođe Poginulo je mnogo nevinih žrtava. Zašto? I brat mi je poginuo. Za koga? Kada majke plaču, onda je najgore.“