Predstavnici osam parlamentarnih političkih stranaka potpisali su 21. novembra prošle godine u Vašingtonu izjavu da su voljni pristupiti izmjenama ustava BiH. Nakon dugih, teških i ponekad mučnih pregovora, šest stranaka je sredinom marta prihvatilo politički sporazum. Dokument su potpisali lideri Stranke demokratske akcije, Socijademokratske partije, Srpske demokratske stranke, Hrvatske demokratske zajednice, Saveza nezavisnih socijaldemokrata i Partije demokratskog progresa. Od sporazuma su odustali predstavnici Stranke za Bosnu i Hercegovinu i Hrvatske narodne zajednice, nezadovoljni ponuđenim rješenjima.
Iznoseći razloge za prihvatanje prijedloga amandmana na Ustav BiH, predsjedavajući Predsjedništva BiH Sulejman Tihić, u ime kolektivnog šefa države kao predlagača ustavnih promjena, podsjetio je poslanike Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine na vašingtonski zavjet:
„Tom prilikom smo se obavezali da ćemo slijediti politku reformi, neophodnih da BiH što prije postane članica NATO-a i Evropske unije. To zahtijeva, pored provođenja reformi koje su u toku - odbrana, policija, privreda - unapređenje Ustava BiH u cilju uspostave ekonomičnije i efikasnije vlasti. Potvrđena je opredijeljenost za započeti proces reformi, čime će biti ojačane nadležnosti državnih institucija, efikasniji rad Parlamentarne skupštine, institucija Predsjedništva, Vijeća ministara. Postignuti sporazum o izmjenama Ustava BiH odnosi se na nadležnosti države, Parlamentarnu skupštinu, Predsjedništvo, Vijeće ministara i ljudska prava i slobode. Strane su se usuglasile da je ovo samo prva faza i da će nakon općih izbora ove godine uslijediti druga faza.“
U raspravi, polemičkoj, povremeno i žučnoj, nametnuli su se protivnici ustavnih promjenama. Beriz Belkić, u ime Kluba poslanika Stranke za BiH, kazao je da je njegova stranka za promjene, ali da nikako ne može prihvati one koje su predložene:
„Mi jednostavno smatramo da ovakve promjene ne otvaraju proces, niti su prvi korak promjena koncepta, odnosno ustavne matrice, za koje mi mislimo da državu čini potpuno ovisnom i dovodi je u podređeni položaj u odnosu na entitete. Ili bolje rečeno, entitete dovodi u naddržavni položaj u odnosu na državu BiH.“
Mehmed Žilić, poslanik SDA u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, podgrijava atmosferu ocjenom suprotnom od njegove stranke:
„Moja savjest ne dozvoljava da ja dižem ruku za podjelu BiH. Izvinjavam se stvarno, jer možda sam emotivan, jer dugo sam čekao da to kažem.“
Žilić se izvinuo, jer je prethodno kazao da bi on prihvatio ustavne promjene ali za građansku državu, pa makar u njoj predsjednik bio i Srbin, što je izazvalo žustre repilike poslanika iz Republike Srpske. Poslanik Socijalističke partije Tihomir Gligorić:
„To uvažavam. Ali ste rekli drugu stvar, a to je da se zalažete za građansku BiH i da zato danas ne možete dati svoj glas za to. BiH je složena zajednica. Ako nema zaštitnog kolektivnog mehanizma, može da bude majorizacija, centralizacija i unitarizacija BiH.“
U ime nove stranke Hrvatske demokratske zajednice 1990., Vinko Zorić, također je protiv, uslovljajavajući podršku ustavnim promjenama prihvatanjem amandamana njegove stranke kojim se traži ukidanje entitetskog glasanja:
„Jedini veto u Parlamentarnoj skupštini BiH je veto entiteta. Drugoga ne postoji. Ako postoji, naravno da će neko replicirati meni poslije i kazati da postoji.“
Tek, lider Socijaldemokratske partije Zlatko Lagumdžija, potpisnik i najglasniji pobornik ustavnih promjena, upozorio je protivnike da robuju mitovima:
„Drugi mit -netačno, ’ovo je legalizacija genocida i RS-a’ itd. Ako je neko iskren da ovo se sada legalizira ovo što imamo 11 godina, onda bi bilo pošteno da ode na blagajnu i vrati svaku konvertibilnu marku koju je naplatio u toj nelegalnoj državi, institucijama, parlamentu, vladama, komisijama itd. Onda smo nelegalno plaćani. Treće – ’ovo prejudicira tužbu protiv Srbije i Crne Gore’ – nema veze. Mi se ovdje ne slažemo u ovom parlamentu oko toga treba li ta tužba da bude ili ne treba, ali svako ozbiljan će vam reći, čak i oni koji misle da treba i oni koji misle da ne treba, da to nema nikakve veze. Četvrta stvar – ’ovo ne treba raditi dok se ne riješi status Kosova’. Naprotiv, ovo treba raditi prije nego se bude rješavao status Kosova, ali ne zato što će Kosovo uticati na to da bi se ova zemlja mogla podijeliti. Ne. Status Kosova u ovakvoj BiH, s ovakvim dejtonskim ustavom, bez prijatelja, sa upitnom ulogom međunarodne zajednice može samo stvoriti nove iluzije nekome koje će nas sve zajedno koštati tri, pet ili osam godina iluzija da se možemo podijeliti. Zato. Gospodo, nema podjele - da se ne lažemo.
Iznoseći razloge za prihvatanje prijedloga amandmana na Ustav BiH, predsjedavajući Predsjedništva BiH Sulejman Tihić, u ime kolektivnog šefa države kao predlagača ustavnih promjena, podsjetio je poslanike Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine na vašingtonski zavjet:
„Tom prilikom smo se obavezali da ćemo slijediti politku reformi, neophodnih da BiH što prije postane članica NATO-a i Evropske unije. To zahtijeva, pored provođenja reformi koje su u toku - odbrana, policija, privreda - unapređenje Ustava BiH u cilju uspostave ekonomičnije i efikasnije vlasti. Potvrđena je opredijeljenost za započeti proces reformi, čime će biti ojačane nadležnosti državnih institucija, efikasniji rad Parlamentarne skupštine, institucija Predsjedništva, Vijeća ministara. Postignuti sporazum o izmjenama Ustava BiH odnosi se na nadležnosti države, Parlamentarnu skupštinu, Predsjedništvo, Vijeće ministara i ljudska prava i slobode. Strane su se usuglasile da je ovo samo prva faza i da će nakon općih izbora ove godine uslijediti druga faza.“
U raspravi, polemičkoj, povremeno i žučnoj, nametnuli su se protivnici ustavnih promjenama. Beriz Belkić, u ime Kluba poslanika Stranke za BiH, kazao je da je njegova stranka za promjene, ali da nikako ne može prihvati one koje su predložene:
„Mi jednostavno smatramo da ovakve promjene ne otvaraju proces, niti su prvi korak promjena koncepta, odnosno ustavne matrice, za koje mi mislimo da državu čini potpuno ovisnom i dovodi je u podređeni položaj u odnosu na entitete. Ili bolje rečeno, entitete dovodi u naddržavni položaj u odnosu na državu BiH.“
Mehmed Žilić, poslanik SDA u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, podgrijava atmosferu ocjenom suprotnom od njegove stranke:
„Moja savjest ne dozvoljava da ja dižem ruku za podjelu BiH. Izvinjavam se stvarno, jer možda sam emotivan, jer dugo sam čekao da to kažem.“
Žilić se izvinuo, jer je prethodno kazao da bi on prihvatio ustavne promjene ali za građansku državu, pa makar u njoj predsjednik bio i Srbin, što je izazvalo žustre repilike poslanika iz Republike Srpske. Poslanik Socijalističke partije Tihomir Gligorić:
„To uvažavam. Ali ste rekli drugu stvar, a to je da se zalažete za građansku BiH i da zato danas ne možete dati svoj glas za to. BiH je složena zajednica. Ako nema zaštitnog kolektivnog mehanizma, može da bude majorizacija, centralizacija i unitarizacija BiH.“
U ime nove stranke Hrvatske demokratske zajednice 1990., Vinko Zorić, također je protiv, uslovljajavajući podršku ustavnim promjenama prihvatanjem amandamana njegove stranke kojim se traži ukidanje entitetskog glasanja:
„Jedini veto u Parlamentarnoj skupštini BiH je veto entiteta. Drugoga ne postoji. Ako postoji, naravno da će neko replicirati meni poslije i kazati da postoji.“
Tek, lider Socijaldemokratske partije Zlatko Lagumdžija, potpisnik i najglasniji pobornik ustavnih promjena, upozorio je protivnike da robuju mitovima:
„Drugi mit -netačno, ’ovo je legalizacija genocida i RS-a’ itd. Ako je neko iskren da ovo se sada legalizira ovo što imamo 11 godina, onda bi bilo pošteno da ode na blagajnu i vrati svaku konvertibilnu marku koju je naplatio u toj nelegalnoj državi, institucijama, parlamentu, vladama, komisijama itd. Onda smo nelegalno plaćani. Treće – ’ovo prejudicira tužbu protiv Srbije i Crne Gore’ – nema veze. Mi se ovdje ne slažemo u ovom parlamentu oko toga treba li ta tužba da bude ili ne treba, ali svako ozbiljan će vam reći, čak i oni koji misle da treba i oni koji misle da ne treba, da to nema nikakve veze. Četvrta stvar – ’ovo ne treba raditi dok se ne riješi status Kosova’. Naprotiv, ovo treba raditi prije nego se bude rješavao status Kosova, ali ne zato što će Kosovo uticati na to da bi se ova zemlja mogla podijeliti. Ne. Status Kosova u ovakvoj BiH, s ovakvim dejtonskim ustavom, bez prijatelja, sa upitnom ulogom međunarodne zajednice može samo stvoriti nove iluzije nekome koje će nas sve zajedno koštati tri, pet ili osam godina iluzija da se možemo podijeliti. Zato. Gospodo, nema podjele - da se ne lažemo.