U Berlinu je u toku najveća turistička berza na svijetu gdje preko 180 zemalja sa više od 10.000 firmi promoviše svoje turističke destinacije. Među njima su i turistički djelatnici iz Crne Gore. Gost je predsjednik crnogorskog turističkog udruženja, gospodin Branko Diki Kaženegra.
RSE: Sjećaju li se Nijemci nekad omiljenih crnogorskih ljetovališta?
KAŽENEGRA: Izgleda da su počeli da se prisjećaju, pošto će ove godine, bar po prvim pokazateljima, Nijemci biti za oko 50 posto bolji nego prošle godine. Mada ne možemo da se pohvalimo nekim rezultatom od prošle godine, ali ovogodišnjim mislim da ćemo moći.
RSE: Šta to znači pretočeno u brojke?
KAŽENEGRA: To znači da očekujemo da će organizovano u Crnu Goru doći između 15 i 20 hiljada turista.
RSE: Znam da ste mnogo putovali i da ste primjetili kako je umješnost bitnija od uobičajenih zanimljivosti turističke atrakcije. Crna Gora je zaista turistički raj jer je na malom prostoru još uvijek očuvano istorijsko, kulturno i prirodno bogatstvo. Zašto ne uspjevamo makar primijeniti u svijetu već izmišljeno, ako ne i osmisliti sopstveni prepoznatljivi turistički brend?
KAŽENEGRA: Za ono što je već izmišljeno u svijetu sigurno su potrebni, prije svega, određeno znanje i novac. Turizam je najosjetljivija biljka, posebno kada je u pitanju sigurnost. Kada smo prestali da budemo prva, druga ili treća vijest na CNN-u, onda smo polako počeli da se vraćamo na turističko tržište. Moj otac je uvijek govorio – Bez vijesti, dobra vijest. Onda su nas zatekli hotelski kapaciteti koji su bili 15 godina stariji, ali ne i za toliko bolji.
RSE: Da li ste zadovoljni brzinom povratka na međunarodno tržište?
KAŽENEGRA: Imam 60 godina i volio bih da to ide malo brže jer ne bih želio da se penzionišem.
RSE: Vi ste predsjednik crnogorskog novoosnovanog turističkog udruženja. Ono pokušava da objedini sve koje postoje na turističkom tržištu: hotelijere, restautere, agencije. Primjetila sam da će u udruženju članovi imati predstavnika shodno svom prihodu i članarini koju uplate. Da li je bilo primjedbi na tako uspostavljanje sistema?
KAŽENEGRA: Nije. To pravilo vlada svuda u svijetu. U politici važi jedan čovjek jedan glas, a ni to nije uvijek tako. Baš kada je Crna Gora u pitanju izgleda da nečiji glas vrijedi više. Kada je u politici to moguće, kakao će tek onda biti u biznisi. U biznisu jedini govor koji svi razumiju je novac. Ako ste u nekom udruženju i spremni ste tom udruženju da platite više, smatrate da imate i veće pravo glasa. U životi je to normalno pravilo - ko više daje, pretpostavlja se da treba da ima i veća prava.
RSE: Imate li u udruženju ambicija da utičite i na promjenu kulturološkog okruženja? Početkom mjeseca je na međunarodnoj turističkoj berzi turistička organizacija Budve organizovala koncert sa zvijezdama granda. Ako turistička organizacija, čiji je posao marketinška promocija turizma, naše pare troši na zvijezde granda, o kakvom onda inostranom turizmu možemo govoriti?
KAŽENEGRA: Ne bih bio toliko kritičan zbog toga, ne zato što volim zvijezde granda, nego smo konačno poslije duže godina pokušali da dobijemo jednu masu, da napravimo mali turistički vašar. Vjerovatno su ljudi koji su odlučivali o tome to pogrešno, ili bukvalno, shvatili kao vašar. Htjeli smo da napravimo događaj. Ne možemo mi odlučivati o ukusima. Možemo da kanališemo neke stvari. Dokle god je PINK najgledanija stanica, ne možete očekivati da zvijezde granda ne budu interesantne za jednu određenu publiku. Ipak smo mi jedna biznis organizacija. Naš je cilj da maksimaliziramo profit. Tu se moraju raditi neki kompromisi. Mi, kao turistička branša, da smo tu doveli neku opersku pjevačicu, nisam baš siguran da bi se noge polomile da se dođe na taj koncert.
RSE: Dugo godina ste u agencijskom poslu. Djelujete uglavnom na inostranom tržištu. Uvijek me zanimalo kako u konkurenciji jedne hit destinacije, kao što je Hrvatska, ili cjenovno mnogo povoljnija Grčka i Turska, ubjedite svoje partnere da goste dovedu u Crnu Goru?
KAŽENEGRA: Nije teško ubjediti goste da dođu u Crnu Goru jer imamo jednu prednost u odnosu na druge, a to da se onaj koji je stvarao svijet za sedam dana izgleda potrudio da Crnoj Gori da od svačega po malo. Prednost je i to da ono što nudimo u određenim kategorijama i određenim kapacitetima stvarno može da izdrži konkurenciju sa okruženjem. Naš narod je dosta gostoprimljiv i mislim da je i to jedna od komparativnih prednosti.
RSE: Šta nam inostrani turisti najčešće zamjeraju?
KAŽENEGRA: Zamjeraju nam stvari koje možemo jako lako da riješimo. Zamjeraju nam što stare šporete ostavljamo pored puta. Zamjeraju nam što pravimo užasne buke bez potrebe, da smatramo da je dobra muzika samo glasna muzika i da je najbolji muzičar onaj koji ima najbolje pojačalo. Hrvatska je napravila čitavu jednu akciju da urede svoje toalete. I to je jedan od načina da mnoge probleme riješimo. Vjerovatno mi u Crnoj Gori mislimo da moramo da se bavimo važnim svjetskim pitanjima i da bi nam bilo ispod časti da sprovedemo akciju uređivanja WC-a.
RSE: Kako bi izgledao jedan idealan sedmodnevni turistički paket u vašoj organizaciji za nekog ko želi provesti odmor u Crnoj Gori?
KAŽENEGRA: Baš o tome smo razgovarali sa našim partnerima. U zadnjih desetak godina u turizmu postoji trend da se godišnji odmor ne koristi u jednom bloku, nego da bude dug maksimalno nedjelju dana pa nekoliko puta. Razmišljali smo o jednom hit programu koga smo nazvali Dva lica Crne Gore. Pravimo paket koji bi bio pet ili četiri dana na primorju i tri dana u unutrašnjosti Crne Gore. To bi bila jedna mini manastirska tura. Po nama, to bi bio hit program za Crnu Goru, a mislim da ni jedna druga destinacija za tako kratko vrijeme ne može da pruži takve kontraste i takve ljepote. Sada imamo i kvalitetne hotele u unutrašnjosti i mislim da je to budućnost crnogorskog turizma, da u kratkom vremenu možemo mnogo stvari da pokažemo. Postoji veća razlika u kulturi, u tradiciji i u kuhinji između jednog mjesta na primorju i jednog mjesta na sjeveru Crne Gore, nego između najjužnijeg i najsjevernijeg grada u današnjoj ujedinjenoj Evropi.
RSE: Što je svakako plus više za turističku Crnu Goru.
KAŽENEGRA: U svakom slučaju. Turizam je bjekstvo od svakodnevnice. Mislim da je Crna Gora idealan cilj za tako nešto.
RSE: Gdje vi bježite od svoje svakodnevnice?
KAŽENEGRA: Bježim u svoju rođenu zemlju na more, u ribarenje i u neki hobi.
KAŽENEGRA: Izgleda da su počeli da se prisjećaju, pošto će ove godine, bar po prvim pokazateljima, Nijemci biti za oko 50 posto bolji nego prošle godine. Mada ne možemo da se pohvalimo nekim rezultatom od prošle godine, ali ovogodišnjim mislim da ćemo moći.
RSE: Šta to znači pretočeno u brojke?
KAŽENEGRA: To znači da očekujemo da će organizovano u Crnu Goru doći između 15 i 20 hiljada turista.
RSE: Znam da ste mnogo putovali i da ste primjetili kako je umješnost bitnija od uobičajenih zanimljivosti turističke atrakcije. Crna Gora je zaista turistički raj jer je na malom prostoru još uvijek očuvano istorijsko, kulturno i prirodno bogatstvo. Zašto ne uspjevamo makar primijeniti u svijetu već izmišljeno, ako ne i osmisliti sopstveni prepoznatljivi turistički brend?
KAŽENEGRA: Za ono što je već izmišljeno u svijetu sigurno su potrebni, prije svega, određeno znanje i novac. Turizam je najosjetljivija biljka, posebno kada je u pitanju sigurnost. Kada smo prestali da budemo prva, druga ili treća vijest na CNN-u, onda smo polako počeli da se vraćamo na turističko tržište. Moj otac je uvijek govorio – Bez vijesti, dobra vijest. Onda su nas zatekli hotelski kapaciteti koji su bili 15 godina stariji, ali ne i za toliko bolji.
RSE: Da li ste zadovoljni brzinom povratka na međunarodno tržište?
KAŽENEGRA: Imam 60 godina i volio bih da to ide malo brže jer ne bih želio da se penzionišem.
RSE: Vi ste predsjednik crnogorskog novoosnovanog turističkog udruženja. Ono pokušava da objedini sve koje postoje na turističkom tržištu: hotelijere, restautere, agencije. Primjetila sam da će u udruženju članovi imati predstavnika shodno svom prihodu i članarini koju uplate. Da li je bilo primjedbi na tako uspostavljanje sistema?
KAŽENEGRA: Nije. To pravilo vlada svuda u svijetu. U politici važi jedan čovjek jedan glas, a ni to nije uvijek tako. Baš kada je Crna Gora u pitanju izgleda da nečiji glas vrijedi više. Kada je u politici to moguće, kakao će tek onda biti u biznisi. U biznisu jedini govor koji svi razumiju je novac. Ako ste u nekom udruženju i spremni ste tom udruženju da platite više, smatrate da imate i veće pravo glasa. U životi je to normalno pravilo - ko više daje, pretpostavlja se da treba da ima i veća prava.
RSE: Imate li u udruženju ambicija da utičite i na promjenu kulturološkog okruženja? Početkom mjeseca je na međunarodnoj turističkoj berzi turistička organizacija Budve organizovala koncert sa zvijezdama granda. Ako turistička organizacija, čiji je posao marketinška promocija turizma, naše pare troši na zvijezde granda, o kakvom onda inostranom turizmu možemo govoriti?
KAŽENEGRA: Ne bih bio toliko kritičan zbog toga, ne zato što volim zvijezde granda, nego smo konačno poslije duže godina pokušali da dobijemo jednu masu, da napravimo mali turistički vašar. Vjerovatno su ljudi koji su odlučivali o tome to pogrešno, ili bukvalno, shvatili kao vašar. Htjeli smo da napravimo događaj. Ne možemo mi odlučivati o ukusima. Možemo da kanališemo neke stvari. Dokle god je PINK najgledanija stanica, ne možete očekivati da zvijezde granda ne budu interesantne za jednu određenu publiku. Ipak smo mi jedna biznis organizacija. Naš je cilj da maksimaliziramo profit. Tu se moraju raditi neki kompromisi. Mi, kao turistička branša, da smo tu doveli neku opersku pjevačicu, nisam baš siguran da bi se noge polomile da se dođe na taj koncert.
RSE: Dugo godina ste u agencijskom poslu. Djelujete uglavnom na inostranom tržištu. Uvijek me zanimalo kako u konkurenciji jedne hit destinacije, kao što je Hrvatska, ili cjenovno mnogo povoljnija Grčka i Turska, ubjedite svoje partnere da goste dovedu u Crnu Goru?
KAŽENEGRA: Nije teško ubjediti goste da dođu u Crnu Goru jer imamo jednu prednost u odnosu na druge, a to da se onaj koji je stvarao svijet za sedam dana izgleda potrudio da Crnoj Gori da od svačega po malo. Prednost je i to da ono što nudimo u određenim kategorijama i određenim kapacitetima stvarno može da izdrži konkurenciju sa okruženjem. Naš narod je dosta gostoprimljiv i mislim da je i to jedna od komparativnih prednosti.
RSE: Šta nam inostrani turisti najčešće zamjeraju?
KAŽENEGRA: Zamjeraju nam stvari koje možemo jako lako da riješimo. Zamjeraju nam što stare šporete ostavljamo pored puta. Zamjeraju nam što pravimo užasne buke bez potrebe, da smatramo da je dobra muzika samo glasna muzika i da je najbolji muzičar onaj koji ima najbolje pojačalo. Hrvatska je napravila čitavu jednu akciju da urede svoje toalete. I to je jedan od načina da mnoge probleme riješimo. Vjerovatno mi u Crnoj Gori mislimo da moramo da se bavimo važnim svjetskim pitanjima i da bi nam bilo ispod časti da sprovedemo akciju uređivanja WC-a.
RSE: Kako bi izgledao jedan idealan sedmodnevni turistički paket u vašoj organizaciji za nekog ko želi provesti odmor u Crnoj Gori?
KAŽENEGRA: Baš o tome smo razgovarali sa našim partnerima. U zadnjih desetak godina u turizmu postoji trend da se godišnji odmor ne koristi u jednom bloku, nego da bude dug maksimalno nedjelju dana pa nekoliko puta. Razmišljali smo o jednom hit programu koga smo nazvali Dva lica Crne Gore. Pravimo paket koji bi bio pet ili četiri dana na primorju i tri dana u unutrašnjosti Crne Gore. To bi bila jedna mini manastirska tura. Po nama, to bi bio hit program za Crnu Goru, a mislim da ni jedna druga destinacija za tako kratko vrijeme ne može da pruži takve kontraste i takve ljepote. Sada imamo i kvalitetne hotele u unutrašnjosti i mislim da je to budućnost crnogorskog turizma, da u kratkom vremenu možemo mnogo stvari da pokažemo. Postoji veća razlika u kulturi, u tradiciji i u kuhinji između jednog mjesta na primorju i jednog mjesta na sjeveru Crne Gore, nego između najjužnijeg i najsjevernijeg grada u današnjoj ujedinjenoj Evropi.
RSE: Što je svakako plus više za turističku Crnu Goru.
KAŽENEGRA: U svakom slučaju. Turizam je bjekstvo od svakodnevnice. Mislim da je Crna Gora idealan cilj za tako nešto.
RSE: Gdje vi bježite od svoje svakodnevnice?
KAŽENEGRA: Bježim u svoju rođenu zemlju na more, u ribarenje i u neki hobi.