Lejla SARIC, Slobodan KOSTIC, Miloš TEODOROVIC, Mirjana RAKELA, Enis ZEBIC, Mirna SADIKOVIC, Ankica BARBIR-MLADINOVIC
Bivši jugoslavenski predsjednik Slobodan Milošević umro je od infarkta, pokazali su preliminarni rezultati obdukcije, koje je u nedjelju kasno naveče objavio Haški tribunal."Tribunal je primio kratki sažetak rezultata obdukcije. Prema patolozima, uzrok smrti Slobodana Miloševića je infarkt miokarda", navodi se u saopštenju Tribunala i dodaje da su "patolozi identifikovali dva srčana oboljenja od kojih je Milošević patio, koja bi mogla objasniti infarkt miokarda".
Toksikološke pretrage se nastavljaju, a konačni izvještaj biće objavljen što je prije moguće, saopšteno je iz Haga. Najavljeno je takođe da će Miloševićevi posmrtni ostaci u ponedjeljak biti predani njegovoj porodici.
Obdukciju su izveli holandski patolozi po ovlaštenju Državnog tužilaštva u Hagu, a na zahtjev vlade SiCG i uz odobrenje holandskih vlasti, obdukciji su prisustvovala dva patologa s Vojno-medicinske akademije u Beogradu.
Nacionalni savjet SiCG za saradnju s Tribunalom saopštio je da je tok obdukcije sniman i da je načinjena detaljna foto-dokumentacija. Po mišljenju eksperata sa VMA, koji su nadzirali obdukciju, obavljena je veoma profesionalno, navodi se u saopštenju. Uzeti su svi neophodni uzorci tkiva, koji će biti predmet daljih toksikoloških i histopatoloških analiza, što je uobičajena procedura.
Podsjetimo da je sam Slobodan Milošević u više navrata iznosio sumnje kako žele da ga otruju u Haškom tribunalu. Mi smo, neposredno pred njegov put za Holandiju, gdje će učestvovati u obdukciji, razgovarali sa pukovnikom Ivicom Milosavljevićem, patologom na Vojno-medicinskoj akademiji u Beogradu:
"Objavljen je razgovor sa nama na kojem su nas obavestili da se pripremimo jer idemo u svojstvu stručnih ekspertskih monitora, kao dva stručnjaka, da prisustvujemo obdukciji. Bliže detalje o tome kada će obdukcija biti i ko će je raditi ćemo verovatno dobiti na licu mesta. Obdukcija je nezamenjiv dijagnostički postupak koji se izvodi posle smrti i kojim se uvek egzaktno može utvrditi tačan uzrok smrti."
Ministar Srbije i Crne Gore za ljudska i manjinska prava Srbije i Crne Gore Rasim Ljajić potvrdio je da bi Miloševićevo tijelo u ponedjeljak trebalo biti predato njegovoj porodici, koja će donijeti odluku o tome kada će i gdje biti sahranjen.
Predsjednik Srbije Boris Tadić izjavio je da neće donijeti odluku o aboliciji Miloševićeve udovice. U sopštenju iz kabineta predsjednika Srbije navodi se da bi državna sahrana Slobodana Miloševića bila neprimjerena ulozi koju je on imao u novijoj istoriji Srbije i u suprotnosti sa opredjeljenjem koje su građani Srbije nedvosmisleno iskazali 5. oktobtra 2000.godine.
Udovica Slobodana Miloševića Mira Marković izjavila je da još nije odlučila gdje će njen muž biti sahranjen i da će njena definitvna odluka zavisiti od poteza vlasti u Beogradu. "Da odlučujem samo ja, bio bi to Požarevac. Na žalost, ja sam i dalje talac Interpolove potjernice", rekla je Mira Marković za Večernje novosti.
* * * * *
Prema saznanjima Radija Slobodna Evropa, članovi najuže porodice Slobodana Miloševića susrešće se narednih dana u Moskvi. Jedan od razloga njihovog okupljanja jeste odlučivanje o tome gde će Slobodan Milošević biti sahranjen.
Ne samo zbog toga što je protiv Miloševićeve supruge Mirjane Marković i njegovog sina Marka Miloševića raspisana međunarodna poternica, već porodica Milošević, zbog mnogih drugih razloga, razmišlja o tome da Slobodan Milošević bude sahranjen u Moskvi. U prvi plan se pre svega stavlja način na koji je on uhapšen i isporučen Haškom tribunalu. Šta o samoj smrti Slobodana Miloševića kaže njegov brat, Borislav Milošević:
"Sva odgovornost za njegovu smrt leži na Tribunalu i na Beogradu, koji ga je tamo poslao. Tu nema nikakve dileme. Slobodan je umro nepobeđen i to je važno za srpski narod jer je on tamo branio, ne samo sebe, nego i nas. Taj sud se potpuno diskreditovao, i pravno i moralno. Mislim da će uskoro da pukne. Slobodan je krupna istorijska figura srpskog naroda."
Dobili smo informaciju da porodica Slobodana Miloševića ne želi da vaš brat bude sahranjen u Srbiji.
"Ne znam ništa o tome. Mene niko o tome nije pitao ništa i ne mogu to da komentarišem."
Da porodica Slobodana Miloševića ozbiljno razmatra mogućnost da bivši predsednik SR Jugoslavije bude sahranjen u Moskvi, potvrdila nam je i generalni sekretar Jugoslovenske udružene levice, Dragana Kuzmanović:
"Dva naša potpredsednika su uspela da se vide sa Marijom, kćerkom Slobodana Miloševića. Ona je u očajnoj situaciji. Teško podnosi pomisao na sve što se desilo. Probali smo da saznamo da li očekuje da će predsednik biti sahranjen ovde ili u Moskvi. U biti, nismo dobili nikakav odgovor od Marije."
U prvim reagovanjima na smrt Slobodana Miloševića, svetski zvaničnici uglavnom navode da Srbija sada treba potpuno da raskine sa prošlošću i da se okrene budućnosti, kao i da treba da nastavi saradnju sa Haškim tribunalom. Suština tih poruka je da je sa Miloševićem umrla jedna Srbija i arhitekura rata.
Sociolog Nebojša Popov, koji je i lično poznavao Slobodana Miloševića tokom studentskih dana, ukazuje povodom Miloševićeve smrti na ključnu vezu Miloševića sa mašinerijom smrti:
"Smrt je uvek tragična činjenica. Najprirodnije je da to čovek prima sa žaljenjem i da ćuti. Mi koji živimo ovde smo malo poremećeni jer smo već nekoliko decenija pod jakim pritiskom dominacije nekrofilije i imamo velike probleme sa normalnim odnosom prema smrti. Ovde nije u pitanju samo smrt jednog čoveka, nego i njegova veza sa mašinerijom smrti, o kojoj se raspravljalo i na Tribunalu. Ta rasprava, rasvetljenje i sankcionisanje delovanja te mašinerije nije dovršeno, tako da činjenica da je čovek umro stavlja puno magle na delatnost te mašinerije, a ona je veoma bitna jer je na neki način i on sam iz nje proistekao. Bio je inovator te mašinerije. Doprineo je da se ona usavrši i razmaše, a ona je ostala u magli i posle njegovog hapšenja. Smrt se dogodila na godišnjicu smrti Zorana Đinđića, koji je žrtva upravo te iste mašinerije smrti."
* * * * *
Jedan od simbola suprotstavljanja neprikosnovenom vođi i sasvim drugačije vizije Srbije bio je Zoran Đinđić. Posle decenije opozicione borbe Đinđić postaje prvi demokratski premijer Srbije.
Kao svog najtežeg protivnika označavao je mentalitet i shvatanja koji su građanima Srbije nametnuta tokom 13 godina vlasti Slobodana Miloševića:
"Ne može da se promeni Srbija, a da svi ostanemo nepromenjeni. Moramo nešto u našem mentalitetu da promenimo. Prvo da budemo pozitivni ljudi. Ne da kad god se probudimo kažemo - Au, još jedan dan. Ili šta god dođe nepoznato da kažemo - Mora da je neki neprijatelj nešto smislio. Ili šta god ne razumemo da pomislimo kako je to protiv nas. Protestanti i katolici, koji su 300 godina ratovali, sada žive zajedno i prave jedinstvenu Evropu.
Ako mi od Evrope to ne naučimo, onda nismo ni zaslužili da postojimo kao zemlja. Ja sam naučio. I budite sigurni da neću nikada biti neko ko će igrati na razlikama. Mada znam da u ovoj zemlji se najviše glasova dobije ako kažete - Oni su nam krivi!"
Milošević je međunarodnoj zajednici slao drugačije poruke:
„Oni koji nam preporučuju da se povijemo, da se sagnemo, neka se povijaju i saginju sa svojim istomišljenicima. Srbija se neće ni povijati, niti saginjati, već će svakome moći uvek uspravno da pogleda u oči jer samo ravnopravni sa svojim okruženjem, nezavisni i slobodni mi možemo uspešno da se razvijamo.“
Zoran Đinđić je na svaki način pokušavao da građane Srbije suoči sa činjenicom da će oni platiti ceh više od decenije duge Miloševićeve vlasti:
"Mi smo deset godina stariji, siromašniji, propaliji. I to je cena naše gluposti i naše neodgovornosti. I ja jedino želim da mi to više nikada u istoriji ne ponovimo. Ako mislite da mi možemo posle tih deset godina sada nekim skalpelom to da ispravimo, pa vratimo na staro, mislim da onda možemo samo u još veći haos zemlju da uvedemo. To znači da ni u jednoj istorijskoj situaciji nije bilo moguće ono što je kao nepravda bilo učinjeno vratiti na početak posle deset godina. I to jeste cena, dame i gospodo, to jeste cena što je ovaj narod zaluđeno 1989. godine rekao - Taj čovek će nas odvesti u budućnost. Taj čovek je najveći među nama. Ne može to besplatno. Ne može jedan narod da izabere pogrešnu politiku i da ga onda posle to ništa ne košta."
O srpskoj opoziciji Milošević je govorio ovako:
"Oni podstiču na sukobe, izazivaju mržnju prema drugim ljudima i narodima i kao izlaz iz teškoća predlažu povratak u prošlost. Te nas snage odvajaju od sveta i veka pred nama, svađaju sa razumom u nama i brukaju prošlost koja je za nama."
Izručivanje Slobodana Miloševića Haškom tribunalu, rezultat je odlučnosti, lične hrabrosti i pragmatizma Zorana Đinđića. On je i tada bio svestan da će mu ionako slab politički rejting pasti:
"Znate, mene je Bog dao kao jednu osobu kojoj ne treba ljubav. Ja imam ljubav svoje žene, svoje dece, svojih prijatelja. Meni ne treba da me neko voli. Meni treba da obavim posao za koji sam postavljen. I ja ću to da uradim. Meni nije problem da ljudi kažu -Ne radiš dobro. Ja ću to da uradim, dao Bog, i onda ćete svi videti, za godinu ili dve, da je to bilo ispravno i da je to bilo neizbežno. Onaj je morao da se nađe u Hagu zato što je to bilo neizbežno."
Vladavina Slobodana Miloševića ostaće upamćena i po tome što je deset godina narod ubeđivao kako je na delu sprovođenje privredne reforme i opšti procvat:
"Obnova Srbije, u kojoj je samo godinu dana od njenog bombardovanja skoro sve obnovljeno i sve je lepše nego što je bilo, predstavlja izraz jednog naročitog patriotskog stvaralaštva, predstavlja odgovor nasilju i nepravdi, predstavlja manifestaciju civilizacijske superiornosti jednog naroda koji ne dopušta da bude poražen."
To što nije bilo odlučnog raskida sa Miloševićevim nasleđem najviša je greška vlasti i najveći usud post-peto-oktobarske Srbije. Zoran Đinđić je bio spreman da govori i o svojoj odgovornosti za grešku koja je, prema mnogim kasnijim ocenama, omogućila da na njega 12. marta 2003. godine bude izvršen atentat:
"Bio sam 6. oktobra za to da se otpuste sve sudije, da se otpuste svi novinari RTS-a, da se otpuste svi iz policije i da se 7. oktobra raspiše konkurs, da se jave svi oni koji hoće da se jave i da u roku od deset dana budu pod određenim kriterijima primljeni. Kriterij je: nisi bio aktivan u JUL-u, nisi počinio krivična dela, nisi zloupotrebljavao položaj. Ima zaista puno ljudi u tim službama koji bi položili taj ispit. Onda bi smo imali i televiziju i sudstvo i policiju gde bar ne bi smo imali one najgore. Nije tajna da nisam bio u većini. Nije tajna da sam retko kada u ovoj zemlji bio u većini. Nemojte da me krivite. Da sam 5. ili 6. oktobra rekao da ćemo praviti ono što hoće većima, bio bi to legalizam. Većina je htela legalizam. Legalizam znači da se striktno primenjuju zakoni i Ustav Slobodana Miloševića i da ih primenjuju ljudi Slobodana Miloševića."
* * * * *
U prvim reagovanjima na smrt Slobodana Miloševića, svetski zvaničnici uglavnom navode da Srbija sada treba potpuno da raskine sa prošlošću i da se okrene budućnosti, kao i da treba da nastavi saradnju sa Haškim tribunalom. Suština tih poruka je da je sa Miloševićem umrla jedna Srbija i arhitekura rata.
Sociolog Nebojša Popov, koji je i lično poznavao Slobodana Miloševića, govori povodom njegovog odlaska o Miloševićevoj vezi sa mašinerijom smrti:
"Smrt je uvek tragična činjenica. Najprirodnije je da to čovek prima sa žaljenjem i da ćuti. Mi koji živimo ovde smo malo poremećeni jer smo već nekoliko decenija pod jakim pritiskom dominacije nekrofilije i imamo velike probleme sa normalnim odnosom prema smrti. Ovde nije u pitanju samo smrt jednog čoveka, nego i njegova veza sa mašinerijom smrti, o kojoj se raspravljalo i na Tribunalu. Ta rasprava, rasvetljenje i sankcionisanje delovanja te mašinerije nije dovršeno, tako da činjenica da je čovek umro stavlja puno magle na delatnost te mašinerije, a ona je veoma bitna jer je na neki način i on sam iz nje proistekao. Bio je inovator te mašinerije. Doprineo je da se ona usavrši i razmaše, a ona je ostala u magli i posle njegovog hapšenja. Smrt se dogodila na godišnjicu smrti Zorana Đinđića, koji je žrtva upravo te iste mašinerije smrti."
Da li po vašem mišljenju postoji opasnost da se zbog ovakvog završetka Slobodana Miloševića potisnu neke stvari koje je on radio na vrhuncu svoje moći?
"One se potiskuju na različite načine. Mislim da preterana vera u moć Haškog tribunala da će on da rasvetli i sankcioniše delovanje te mašinerije smrti, nije samo u njegovim rukama, nego i u rukama drugih poslovođa te mašinerije. Preterana vera da se tu mogu glavne stvari rasvetliti nas takođe dovodi u velike probleme jer mi koji ovde živimo moramo učiniti sve da se oslobodimo te mašinerije, da je sami demontiramo i onemogućimo njeno dalje delovanje i to ne samo ideološko, političko, propagandno i prosvetno, nego i njeno fizičko delovanje."
Da li je ovo konačan kraj ere Slobodana Miloševića?
"Uvek će biti onih koji su za nekrofiliju, ali ona ne mora biti dominantna ideologija. Uvek će biti onih koji veruju da je on junak, kao što veruju da su junaci i Karadžić i Mladić i Šešelj i Toma Nikolić i drugi njima slični. Jedno je kada je to dominantno, a drugo je ako je to marginalno. U svakom društvu imate takvih ljudi. Svugde se ubija i pljačka, ali ubice i pljačkaši ne dominiraju svugde. To dominacija je naš problem."
* * * * *
Slobodan Milošević je na prvom mjestu želio vlast i u apsolutnoj moći je uživao, čak i više nego u projektu Velike Srbije s kojim je došao na vlast, rekao je Mate Granić, dugogodišnji šef hrvatske diplomacije u vrijeme Tuđmanova režima. Granić, koji je danas politički analitičar, kaže za Radio Slobodna Evropa da će se Miloševićeva smrt, a time i prekid procesa i neizricanje presude po optužbi za genocid u Bosni i Hercegovini, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti u Hrvatskoj i na Kosovu, odraziti na Haški sud i druge procese koji se tamo vode, ali i uopće odnose u regiji.
GRANIĆ: Mislim da neće bitno destabilizirati prilike u regiji, ali da će utjecati na kredibilitet i ugled Haškog tribunala, koji će neosporno biti lošiji nakon ovoga što se dogodilo. Pogotovo ako se ne uhvati Karadžić i ako se ne isporuči Mladić, onda Haški tribunal gotovo da gubi smisao, jer tri glavnooptužena, dakle, neće biti suđeni, prema tome to je nešto što će sigurno utjecati, i to snažno utjecati, na kredibilitet Tribunala. A što se tiče utjecaja na regiju: na Hrvatsku, naravno, neće utjecati ništa, a što se tiče Crne Gore, ukoliko referendum prođe, postat će suverena država, nezavisna, i na nju neće bitno utjecati.
RSE: Što je sa Kosovom?
GRANIĆ: Sjedinjene Američke Države, i mislim da u tome imaju podršku Velike Britanije, a time i Njemačke, uvjetuju nezavisnost, a to znači dugogodišnji politički i vojni protektorat.
RSE: Što je s Bosnom i Hercegovinom?
GRANIĆ: Dolazimo sada do dvije stvari, gdje će Miloševićeva smrt utjecati. Dio tijela u Srbiji će se sigurno radikalizirati. Već sada Radikali imaju oko 35 posto, zajedno sa Socijalističkom partijom Srbije i preko 40 posto. Taj dio tijela će se radikalizirati. A što se tiče Bosne i Hercegovine, mislim da ti procesi u BiH idu sporo, sporije nego što bi mi željeli i očekivali. Mislim na dogovore oko dogradnje Daytona, odnosno donošenja novog Ustava BiH. Prve reakcije su, osim SDS-a, rekao bih, čak, i u srpskom dijelu, oprezne. Drugim riječima, mislim da to neće imati bitnog utjecaja na Bosnu i Haški tribunal je zvanično objavio da je Slobodan Milošević umro prirodnom smrću, ali su holandski državni organi naložili da se sprovede celovita obdukcija i toksikološka pretragu. Ministar za ljudska i manjinska prava Srbije i Crne Gore, Rasim Ljajić, potvrdio je da će u obdukciji, koja će se danas obaviti, učestvovati dvojica patologa iz Srbije. Hercegovinu. Iako nakon sljedećih izbora, koji su u desetom mjesecu ove godine, vjerujem da će Bosna i Hercegovina biti spremna za neke veće iskorake, i prema evropskim integracijama i prema konačnom dogovoru o ustroju države.
RSE: Holbrooke je za Miloševića rekao da je sociopat. Vi ste se kao dio hrvatskog izaslanstva i u Daytonu susretali sa Miloševićem. Kakvo je Vaše mišljenje o njemu?
GRANIĆ: Pa ja bih se s tim složio. Slobodan Milošević je na prvom mjestu želio vlast i u tome je uživao. Uživao je u vlasti i apsolutnoj moći. To je bilo jače čak i od projekta velike Srbije, s kojim je započeo i s kojim je došao na vlast. Jer on je pomalo reducirao taj projekt. Najprije kad je htio cijelu bivšu državu, pa onda bez Slovenije. Pa onda cijelu Hrvatsku, pa linija Virovitica-Karlovac-Karlobag. Pa je nakon toga i to reducirao. Pa je trebala biti cijela Bosna i Hercegovina. Na kraju bi se zadovoljio i Vance-Owenovim i Owenovim-Stoltenbergovim planom. Drugim riječima, to je takozvani Miloševićev redukcionizam. Znači, vlast i ta silna želja za vlašću je bila na prvom mjestu. To je bio čovjek koji nije poštivao nikakve međunarodne norme, koji nije poštivao ljudska prava, koji nije poštivao demokraciju, niti u to vjerovao. A ono što je najvažnije, bio je spreman na sve. On je likvidirao i svoje političke protivnike i bivše prijatelje i mentore. Uklanjao je svakog tko mu je bio na putu, i nije imao nikakve grižnje savjesti, o ljudima je govorio kao o krumpirima.
* * * * *
Tiskani mediji u Hrvatskoj izvještavaju danas o smrti Slobodana Miloševića sa generalnom porukom – smrt bez kazne. Na tom tragu je i prvi komentar hrvatskog predsjednika Stipe Mesića.
Naslovne stranice svih hrvatskih dnevnih listova posvećene su danas smrti Slobodana Miloševića u Scheweningenu. Posebna se pozornost daje ljudskim žrtvama i razaranjima koja su od početka do kraja devedesetih zadesila Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu i Kosovo, a za koje po nepodijeljenoj ocjeni hrvatske javnosti najveću odgovornost snosi upravo Slobodan Milošević. Njegovu smrt komentirao je i hrvatski predsjednik Stipe Mesić, koji je bio i svjedok optužbe na suđenju Miloševiću u Hagu, pred četiri godine:
„Meni je žao da je Milošević umro prije izricanja presude. Izricanjem presude dugogodišnjeg zatvora – meni se čini da bi to bio i doživotni zatvor – bi Srbiji bilo lakše da doživi katarzu. Bilo bi lakše onima u Srbiji koji se bore za evropeizaciju Srbije. A njegova smrt je olakšala situaciju onima koji ne priznaju činjenice. Onima koji još sanjaju veliku Srbiju, jer nemaju presude.“
Većina nacionalnih televizija imala je sinoć posebne emisije povodom Miloševićeve smrti, ali danas program teče redovno, a o novostima oko njegove smrti govori se u redovitim emisijama vijesti. Dodajmo ovdje da je zabilježen i jedan spontani iskaz žaljenja za Miloševićem. Nepoznati je počinitelj jučer navečer na ogradu pravoslavne crkve u Bršadinu, u istočnoj Slavoniji, objesio zastavu nekadašnje socijalističke Jugoslavije na pola koplja, izvijestila je policija.
* * * * *
Bosansko-hercegovački političari i analitičari, komentirajući kako će se smrt Slobodana Miloševića odraziti na politička zbivanja u regionu, slažu se u jednom, da je u zemljama ovog regiona došlo vrijeme da raščiste sa prošlošću i počnu izgradnju sretnije budućnosti.
Član bošnjačke delegacije prilikom potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma i dugogodišnji ustavno-pravni savjetnik zvaničnika u Bosni i Hercegovini, Kasim Trnka, smatra da bi međunarodna zajednica i dalje trebala insistirati na ispunjenju obaveza Srbije, ali i Republike Srpske, prema Haškom tribunalu:
"Pristalice njegove politike i ideologije morale su shvatiti da je ta saradnja završena, samim tim što su se međunarodna zajednica i međunarodni sud jasno opredijelili prema njegovoj politici i njegovim djelima. Činjenica je da zločinački poduhvat, sa njim na čelu, ima i svoje druge aktere i da će trebati učiniti dodatni pritisak na Srbiju i Crnu Goru, ali i na Republiku Srpsku, da izvrše svoju obavezu i isporuče Ratka Mladića i Radovana Karadžića koji su drugo-rangirani u zločinačkom poduhvatu etničkog čišćenja, genocida i uopšte uzroka rata u Bosni i Hercegovini."
Politički analitičar iz Republike Srpske, Tanja Topić, smatra da se smrt Miloševića neće bitnije odraziti na političke odnose u regionu jer je njegov politički uticaj posljednjih godina bio znatno oslabljen:
"Ono što očekujem jeste da se njegova smrt odrazi na odnos prema Haškom tribunalu, a prvenstveno mislim na odnos Srbije i Republike Srpske. Mislim da može doći do određenog zastoja kada je riječ o izručivanju preostalih optuženih za ratne zločine."
Predrag Čeranić, bivši rukovodilac državne bezbjednosti, smatra da bi smrt Miloševića, odnosna sahrana, ukoliko bude organizovana u Beogradu, prvenstveno mogla uticati na destabilnost Srbije u sigurnosnom smislu:
"Ako sahrana bude u Beogradu, zasigurno je da će biti posjećena, a naći će se i oni koji će je porediti sa sahranom premijera Đinđića. Pojaviće se i teoretičari koji će stidljivo ukazivati na to da će zbog ovakvog raspleta državna zajednica politički profitirati. Sve u svemu, smrt Miloševića, nakon što je Tribunal nedavno odbio njegov zahtjev za liječenjem u Rusiji, bezbjedonosnu situaciju u regionu učiniće kompleksnijom. A to će se ubrzo i vidjeti, odnosno onda kada se ponovo aktualizira zahtjev Tribunala vladi Srbije za izručenjem Ratka Mladića."
Profesor Slavo Kukić sa mostarskog Sveučilišta kaže da je odlazak ljudi koji su personificirali devedesete godine, to vrijeme destrukcije, jedna od bitnih pretpostavki katarze koju ljudi na ovim prostorima mogu doživjeti. Kukić smatra kako zemlje u regionu sada imaju šansu ka napretku i prosperitetu:
"Mislim da je odlazak Franje Tuđmana bitna pretpostavka katarze Hrvata generalno na prostorima bivše Jugoslavije. Također mislim da će odlazak Miloševića, bez obzira što je u zadnjih nekoliko godina došlo do evidentnog hlađenja Srba u odnosu na njegovu karizmatičnost i činjenica da je on otišao sa povijesne pozornice, evidentno utjecati na drugačije vrednovanje vremena koji je on obilježio, ali i na drugačije pozicioniranje i projektiranje svoje budućnosti. Veoma sam sklon uvjerenju kako bi to moglo potaći, prije sveg Srbiju, na evropske integracijske procese, na novi sistem vrijednosti. Osobno mislim da bi Evropska unija u tom pogledu mogla i sama malo odškrinuti vrata, a onda bi se to, po zakonu spojenih sudova, po mom sudu, moglo prelijevati i u Bosnu i Hercegovinu, obzirom da nije tajna kako su srpske političke elite iz Bosne i Hercegovine dosta jako, gotovo pupčanom vrpcom, vezne za one iz Srbije."
* * * * *
Svjetski tisak danas piše o smrti Slobodana Miloševića, bivšeg jugoslavenskog i srpskog predsjednika, jučer u ćeliji Haškog suda. Svi mediji podsjećaju na njegovu ulogu u raspadu bivše Jugoslavije, pišu o krvavim ratovima koji je poveo zbog ideje o Velikoj Srbiji, o žrtvama koje nisu dočekale pravdu, ističući da ga se s pravom naziva i " kasapinom Balkana".
Milošević će postati ikona srpske patnje, nakon što je jučer pronađen mrtav u ćeliji Haškog tribunala, piše Roger Cohen u "New York Timesu", ističuči kako Milošević i nakon smrti nastavlja manipulirati svim i svačim kao što je to radio dok je bio na vrhuncu moći.
Zahvaljujući mitu održao se na vlasti dugi niz godina, a pod geslom "Srbija neće pokleknuti" poveo je najstrašnije i najkrvavije ratove nakon 1945. u Evropi. Tijekom suđenja u Hagu gdje je optužen za genocid u Bosni i Hercegovini i ratne zločine i zločine protiv čovječnosti na Kosovu i u Hrvatskoj, piše Cohen, Milošević je izveo desetke svjedoka, od bivših komunističkih funkcionara, do ruskih političara kako bi ismijavao sud i potkrijepio svoju tezu da se zločini i etničko čišćenje nisu dogodili po njegovoj naredbi ili da je uopće znao za zločine.
"Financial Times" između ostaloga prenosi riječi nizozemskog šefa diplomacije Bena Botta, koji kao i većina evropskih dužnosnika, upozorava kako zbog Miloševićeve smrti proces u Haškom tribunalu neće biti završen, što je najžalosnije upravo za žrtve i članove njihovih obitelji. "Bilo bi bolje da je proces okončan i zbog povijesnih i pravnih razloga", rekao je Bott.
Ovaj list citira i Paddya Ashdowna koji smatra da nije fer sada kritizirati Haški tribunal, jer je proces tako dugo trajao i zbog toga što sud zbog zdravstvenih problema, nije držao Miloševića pod stalnim tenzijama. Bivši visoki predstavnik međunarodne zajednice u BH, Miloševića opisuje kao karizmatičnu i inteligentnu osobu, ali i čovjeka koji je bio sposoban laž izgovoriti svakome u lice.
Britanski "Observer" naglašava da je Milošević pobijedio samom činjenicom što je umro bez presude, ali i podsjeća kako se za njim neće mnogo žaliti na prostorima bivše Jugoslavije, te da je u brutalnim ratovima koje je vodio - od Hrvatske, BH do Kosova , ubijeno više od četvrt milijuna ljudi. U uvodniku lista se naglašava kako s jedne strane Miloševićeva smrt vraća sjećanja na jedno sramno razdoblje, no Balkan je svijet poučio da je intervencija nužna kako bi diktatori bili svrgnuti s vlasti.
"Daily Telegraph" piše kako je Milošević mrtav, ali problemi, koje je njegova barbarska agresija izazvala, nastavljajuju živjeti.
"Los Angeles Times" naglašava kako će Miloševićeva smrt bez presude potaknuti stare tenzije. Dnevnik citira građane u nekoliko gradova u BH, Srbiji, na Kosovu. Za većinu građane Banja Luke, Milošević je heroj koji je umro za srpsku istinu, dok u Sarajevu ističu da je proces predugo trajao. Hatidža Memedović, čija su dvojica sinova i suprug u Srebrenici ubijeni, žali što nije doživjela da u Hagu dočeka presudu Slobodanu Miloševiću. Slično misle i na Kosovu, gdje naglašavaju da će zbog dužine trajanja procesa pred Haškim tribunalom mnogi zločini biti zaboravljeni, a ukoliko Karadžić i Mladić ne budu uhapšeni , upozorava se kako će to značiti potpuni neuspjeh Haškog tribunala.