Gost subotom Radija Slobodna Evropa - gospodin Andrija Karafilipović. Narodni izaslanik, veleposlanik Koordinacije hrvatskih društava prijateljstva. Ove sedmice osnovano je 131. društvo, Društvo prijateljstva Crne Gore. Jedan od povoda da gospodin Karafilipović bude naš gost.
RSE: Gospodine Karafilipoviću, možda bi bilo dobro da Vi predstavite projekt na čijem ste čelu.
KARAFILIPOVIĆ: Koordinacija hrvatskih društava prijateljstva nastala je 1991. godine, kao želja da se na jedan način pomogne hrvatskoj komunikaciji sa svijetom. Veliki dio mojih prijatelja i suradnika u tom vremenu, kao što su general Antun Tus, Martin Špegelj, profesor doktor Stjepan Hajmer, admiral Kajić i druge ličnosti, bavili su se društvima prijateljstva i na jedan način došlo je do želje da stvorimo komunikaciju sa svijetom. Tako smo osnovali prvo društvo prijateljstva sa USA, Austrijom, Poljskom onda društvo sa Rusijom, Ukrajinom, Bjelorusijom. Potom Afričko društvo prijateljstva, sa Australijom, Bosnom i Hercegovinom i mnogim drugim zemljama svijeta. Jedno od najaktivnijih društava koje nam je dalo na jedan način sliku kako trebamo graditi naše prijateljstvo bilo je iz prošlog sistema, dakle društvo prijateljstva sa Norveškom. O tome sam puno pisao jer je i građana Crne Gore bilo za vrijeme Drugog svijetskog rata u norveškim logorima. Ja sam imao nekoliko feljtona u tada titogradskoj „Pobijedi“ i drugim vašim listovima. I to iskustvo norveškog prijateljstva prenijelo se na ova druga društva prijateljstva praktično uvijek na nekakvim tekovinama drugoga svijetskoga rata, ali sa jednim osvrtom na domovinski rat. Koordinacija društava prijateljstva niti bilo koje društvo u koordinaciji nije produžena ruka niti jedne partije, niti jedne vlasti. HDZ-a, SDP-a, raznih stranaka ili bilo koga u ovoj zemlji. To su samostalna društva koja imaju svoje predsijedništvo, svoje kontrolne organe i nadzorne komisije, koje odabiru same svoj program, koji je od interesa za razvijanje dobrih odnosa između dvaju zemalja. Naravno da mi surađujemo kroz koordinaciju sa našim Ministarstvom vanjskih poslova, sa svim našim ministrima do sada, predsjednicima, od predsjednika Tuđmana do predsjednika Mesića sa kojim imamo izvanredne odnose. Mi surađujemo sa cijelom Evropom i svijetom. Danas u svijetu ima oko 110.000 društava prijateljstva, po onim evidencijama koje mi imamo. Tako smo došli i na ideju da nam u koordinaciji nedostaje jedno druženje sa susjedom i prijateljem, preko naših sugrađana koji imaju afinitete prema Crnoj Gori. Tako smo se odlučili da napravimo u koordinaciji društava prijateljstva i Hrvatsko-crnogorsko društvo prijateljstva.
RSE: Dakle, ne treba miješati vaše društvo o kojem ste nam govorili sa udruženjima Crnogoraca u Hrvatskoj i naravno u drugim zemljama. Ovo je tipično društvo prijateljstva za Crnu Goru. Sada mi recite malo o profilu društva, jer Vi ste objasnili odakle motivi da se ovakvo društvo osnuje, ali na koga ste se oslonili u Crnoj Gori i što su ta područja ili te zone interesovanja na planu buduće suradnje?
KARAFILIPOVIĆ: U Crnoj Gori pojedinačno svaki od nas iz crnogorskog društva, i iz Hrvatske ima dosta prijatelja. Međutim, jedna činjenica i jedan važan faktor koji je uticao da stvorimo jedno takvo društvo je i razjedinjenost Crnogoraca u Hrvatskoj. Situacija je takva da postoje nacionalne manjine i da su ljudi podijeljeni, da li su to krive naše stranke ili su to krivi oni sami u to nećemo ulaziti. Nama je istinski stalo da komuniciramo sa Crnom Gorom na kulturnom polju, gospodarskom, znanosti, športom itd. Prvenstveno kroz gospodarstvo da steknemo prijatelje, a onda i materijalne uvjete i sponzore koji će sponzorirati to društvo, jer Ministarstvo vanjskih poslova Hrvatske daje određenu donaciju, nakon godine ili dvije aktivnosti društva. Nekih 20-30 tisuća kuna što je malo za jedan dobar rad društva, a to sami znamo iz iskustva jer imamo toliko društava u Hrvatskoj. Dakle, bez sponzora u jednoj i drugoj zemlji ne možemo se osloniti da društvo bude takvo aktivno i tako promotivno između dvije zemlje ako nema i financijska sredstva. Mi smo se oslonili prvenstveno na naše građane, Hrvate, ali naravno nastojali smo iz ove grupacije ljudi okupiti sve one ljude koji se neće baviti politikom i gdje neće biti nekakav svađalački ton ili neko da navija za ovog predsjednika ili premijera niti neku osobu. Nama je cilj crnogorski narod, privreda, kultura, crnogorski šport, muzika ili kako hoćete, a na taj način jedino možemo komunicirati i na taj način nam iskustvo pokazuje da komuniciramo vrlo uspješno u proteklih 15 godina. Dakle od početka rata do današnjih dana.
RSE: Da li ste se u organizaciji, odnosno u osnivanju ovoga društva, oslonili na one organizacije i društva koja okupljaju Hrvate u Crnoj Gori, a znamo da je najveća koncentracija u Boki kotorskoj?
KARAFILIPOVIĆ: Ne, nismo imali kontakata, a upravo se spremamo. Mi sada trebamo dobiti registraciju a ništa ne radimo bez toga dok ne dobijemo registraciju. Kada Ministarstvo pravosuđa da registraciju, predsjedništvo će se naći i potvrditi svoj plan rada. Jedna od prvih stvari biće i kontakt sa našim građanima Hrvatima u Boki kotorskoj, Crnoj Gori, ali naravno i sa svim građanima Crne Gore. Mi ne gledamo da li su oni ove ili neke druge nacionalnosti, pružili smo ruku prijateljstva i očekujemo od građana Podgorice ili bilo kojega mjesta, sela ili gradića, da nam pruži ruku i da komunicira na način koji sam već podvukao, a to je bez politike.
RSE: Gospodine Karafilipoviću, vidim da imate dugotrajnu tradiciju i rad na tome da osnujete što više društava prijateljstva, a sama činjenica da je društvo prijateljstva za Crnu Goru 131. po redu govori o vašoj učinkovitosti, ali recite mi konkretno, s obzirom da je ovo program za Crnu Goru, kako su druga društva i javnost u Hrvatskoj reagirali na osnivanje ovog posljednjeg društva?
KARAFILIPOVIĆ: Mislim da su vrlo pozitivno reagirali, jer ta ideja je bila relativno dugo kod nas, jer kada sam se spremao da osnujem to društvo još prije 4-5 godina, spriječio nas je nesretan slučaj. Imali smo dobrog pravnika prijatelja kojeg smo poznavali iz omladinskih dana, koji je radio u jednoj kući koja se zvala Stanoinvest, a gospodin se zvao Milačić Nikola, kao što se zove i današnji predsjednik, ali nažalost taj gospodin je pokojni. Dugo godina iza toga se čekali i mi smo dan po dan i mjesec po mjesec, sakupljali imena ljudi za koje možemo biti sigurni da neće politizirati i da će čak djelovati na to da se te zajednice objedine i postane jedna zajednica. Mi iz društva pokušat ćemo na jedan način djelovati da te zajednice nisu rascijepljene. Nije to samo slučaj sa crnogorskom zajednicom, ja mogu kazati da poznajem situaciju jer sam osnivač i ukrajinskoga društva i slična je situacija i sa Ukrajincima, Rusinima, malo je bolja sa Mađarima ili Talijanima, a loša je i sa Romima. I Albanci su podijeljeni. I ta podijeljenost nas smeta i zato želimo jedno jedinstvo i prijateljstvo sa svim građanima Crne Gore.
RSE: Dakle, sa puno iskustva, možda bi ste mogli govoriti o najvećim poteškoćama sa kojima se susrećete.
KARAFILIPOVIĆ: Najveća teškoća je financiranje društava prijateljstva. Ministarstvo vanjskih poslova naše ili sutra vaše, ako vi budete imali takav broj društava ili na primjer kineska asocijacija danas broji društva sa 350 društava u svijetu, ne mislim 350 zemalja već 350 društava sa raznim zemljama svijeta. U nekim zemljama ima po 2 ili 3 društva, recimo u Hrvatskoj ima 10 kineskih društava u Zagrebu, pa imamo 12 austrijskih društava. Dakle, nisu samo društva u Zagrebu jer jedno iskustvo nam je pokazalo da takav rad nailazi na plodno tlo i u Krku i u Virovitici, da mi možemo pomoći i u organizaciji nekakvoga sajma okrugloga stola kako poslovati sa Poljskom ili Turskom itd. Jedno svjetsko iskustvo u Ruskoj Federaciji sa Valentinom Tereškovom, koja je godinama bila predsjednik Ruske Federacije društava prijateljstva, dakle postoje velike asocijacije u svijetu danas koje su udružene i čiji smo mi članovi. Prošle godine sam ja bio u posjeti kineskoj asocijaciji, norveškoj i ruskoj asocijaciji društava prijateljstva, tako da vjerujemo da bi možda ovo naše društvo crnogorsko i ako bi dobili takvoga partnera tamo, sa jednim iskustvom bi moglo djelovati da se danas u Crnoj Gori stvori jedno dobro društvo sa Velikom Britanijom, sa Italijom, Egiptom, Australijom, Ruskom Federacijom ili Kinom itd. Dakle različiti afiniteti građana, biznis i kultura mogu povezati narode. Mi to vrlo uspješno činimo organiziramo izložbe, recimo – Kina zemlja koju ne poznajete, mi smo dali taj naziv jer smo osjetili da naši građani ne poznaju tako dobro Kinu. Mi mislimo da neki naši građani ne poznaju dobro ni Crnu Goru, pa ćemo na tome poraditi kroz neke književne večeri, ali da ćemo pomoći gospodarstvenicima da ostvare neke svoje planove i da se povežu. Recimo Podravka ima neki svoj utjecaj u Crnoj Gori, ali ima mnogo drugih poduzeća koja bi mogla plasirati svoje robe, a isto tako vjerujem i iz Crne Gore poduzeća koja bi se mogla kod nas plasirati. Dakle igra je u što većem druženju i komuniciranju. Ono što se mi spremamo kada dobijemo registraciju to je da posjetimo premijera, da dođemo gradonačelniku Podgorice, da pokušamo porazgovarati. Recimo, o toj ideji smo mi nekad raspravljali i sa ministrom vanjskih poslova Piculom, koji je član društava prijateljstva i koji je bio tajnik bosanskog društva. Iz naših redova društava prijateljstva koordinacije Hrvatska je dobila veliki broj veleposlanika i ja sam dobio čast da budem veleposlanik u Ukrajini, a general Tus da bude u NATO paktu, a gospodin profesor doktor političkih znanosti Carta u Švedskoj. Mislim da se tu mogu naći kadrovi koji nisu frustrirani svakodnevnom politikom i raskolima koji su manje-više u gotovo svim zemljama.
RSE: Mi govorimo o jednoj jako lijepoj temi, o Društvu prijateljstva za Crnu Goru. Kažete da nećemo govoriti o politici, ali nije li ono što predstoji i sama registracija Hrvatskog društva prijateljstva za Crnu Goru možda u jednom vrućem i veoma specifičnom momentu kada je Crna Gora u pitanju, u predreferendumskoj atmosferi? Koliko to utiče na ono što vi planirate za suradnju i odnose sa Crnom Gorom? I koliko može uticati?
KARAFILIPOVIĆ: Ja mislim da to neće utjecati na nas, jer nama je bitno naći partnere u Crnoj Gori i prvih 10-15 ljudi, koji će raditi na sličan način kao što i mi radimo. A stvari će onda vremenom sjesti na svoje mjesto i da će se politika smiriti, i da će adekvatno raditi u interesu naroda Crne Gore i svih ovih područja. Ne bi trebalo da više čekamo jer mi i sa Srbijom moramo napraviti dobre odnose, odavno smo i sa Srbijom htjeli napraviti društvo prijateljstva. Ja upravo pripremam jedan takav statut, jer ne možemo nikog izostaviti na ovoj zemaljskoj kugli i sa svima se moramo družiti jer to je jedini način da bude mir u svijetu.
RSE: Gospodine Karafilipović, u prvome timu koji vodi računa o strategiji, o ciljevima i kontaktima društva prijateljstava u svijetu i iz Hrvatske, konkretno se tiče Crne Gore, koliko je Crnogoraca tamo i koliko ta nacionalna komponenta igra ulogu?
KARAFILIPOVIĆ: Ja sam gledao ove upitnike i vidijo da ih ima 40 i nešto upitnika ili pristupnica, gdje su oni dali svoje ime i prezime, svoje podatke gdje su rekli- ja se želim baviti kulturom, ja gospodarstvom a ja znanošću. To je početak, a mi ćemo sada dalje preko našega tiska i sastanaka ili foruma gospodarskih i kulturnih, pokušati dobiti što više članova. Dakle ovo je jedan mali početak i jedna mala igra gdje smo zavrtjeli jednu lopticu, a vjerujemo da Crnogoraca u Hrvatskoj ima puno i to društvo ne može ostati na 40 ili 50 ljudi jer ja računam da to društvo vremenom mora prerasti, i da će ovakvoj koordinaciji društava prijateljstva i crnogorskom društvu doći najeminentnije ličnosti. Da ne pominjemo koji kipar, slikar ili filmski režiser itd., ali očekujemo da će se situacija smiriti i da će izbori proći, da će biti da je naš put i način na koji mi gradimo prijateljstva, upravo nešto prepoznatljivo, a i da može dati upravo i njima svima jedan novi vid afirmacije.
RSE: Imate li Vi neke direktne veze sa Crnom Gorom i kada ste posljednji put bili u tamo?
KARAFILIPOVIĆ: Ja sam bio posljednji put u Crnoj Gori prije godinu dana otprilike.
RSE: Znači, nemate korijene crnogorske?
KARAFILIPOVIĆ: Ne, nemam korijene crnogorske, ali od moje majke sestra je udata za Crnogorca, koji je iz okolice Bajramović Gojko se zvao, nažalost pokojni, jer bio je borac i sahranili su ga u Osijeku kao pukovnika itd. A preko njega još ima neke familije koja živi u Novom Sadu i Beogradu, a i nekih iz dalje familije koji žive u Podgorici. To je bila jedna mala spona, ali možda najveća spona je bio antifašizam i Drugi svjetski rat.
RSE: Da li sam možda nešto propustila da upitam kada je rad vašeg društva u pitanju, odnosno vaših društava?
KARAFILIPOVIĆ: Teme su različite i naravno da bi mi kroz ovo mogli razgovarati i o filmu, i kazalištu i o gospodarstvu mnogo šire, kako mi to zamišljamo ili koliko ćemo dokumentarnih filmova ili kako ih donijeti iz Crne Gore na našu televiziju da se prikaže. Koliko će književnika ili pjesnika mlađe ili starije generacije doći, jer mi želimo da ti ljudi dođu i želimo da ovdje budu naši gosti. Ja danas imam jedno veliko književno veče koje je posvećeno Poljskoj, petnaestog imam veliko književno veče posvećeno Velikoj Britaniji i sada moramo napraviti izbor iz proze i poezije Crne Gore pa početi sa umjetnošću, filozofijom, slikarstvom, kiparstvom, jer bi bili presretni da nam dođu iz gosti Crne Gore. A pokušavamo i već komuniciramo preko naših članova predsjedništva sa određenim ljudima da vidimo da prva nedjelja u sedmom mjesecu jer to je Međunarodni dan prijateljstva, pa da možda neki slikar ili neka osoba dođe ovdje kod nas. Međunarodni dan prijateljstva to je kada se u Hrvatskoj i u Zagrebu sakupe na Sljemenu iz bar 20 zemalja prijatelji i dođu nam Norvežani, Šveđani, Poljaci, Rusi, Romi ili Albanci pa se napravi jedan kulturno-umjetnički program, propješačimo u čast tih ljudi iz drugog svjetskog rata, koji su poginuli iz svih područja bivšega Balkana, jer sve je vezano za taj rat. Prisjetimo se i domovinskog rata, položimo vijence na grobnice heroja i eto to je jedna manifestacija o kojoj sam trebao više kazati. Dakle, Međunarodni dan prijateljstva koji smo mi inicirali u svijetu i želimo da ove godine imamo bar 10 gostiju iz Crne Gore. Ali ne da budu u hotelu već da budu gosti u našim kućama. Ja prvi ću primiti kao što primam više od 25 godina Norvežane, Mladi bračni par iz Crne Gore koji će na ta dva ili tri dana doći u Zagreb na Međunarodni dan prijateljstva i biti moj gost. To će isto učiniti i predsjednik Društva gospodin Milačić i drugi naši članovi predsjedništva.
RSE: Gospodine Karafilipoviću ja bih nešto voljela, ako bi ovaj naš razgovor i ova emisija doprinio napretku hrvatskih društava prijateljstva. Emisija je za Crnu Goru pa ću reći - posebno prijateljstva za Crnu Goru. Puno vam hvala i još jednom da kažem Andrija Karafilipović, narodni izaslanik i veleposlanik Koordinacije Hrvatskih društava prijateljstva.
KARAFILIPOVIĆ: Hvala i vama i samo na kraju jedna rečenica koju je rekao veliki govornik u rimskom senati Ciceron - «Prijateljstvo je kao jedan svijet, kao jedna ruža i treba ga stalno zalijevati i to moramo obostrano činiti.
KARAFILIPOVIĆ: Koordinacija hrvatskih društava prijateljstva nastala je 1991. godine, kao želja da se na jedan način pomogne hrvatskoj komunikaciji sa svijetom. Veliki dio mojih prijatelja i suradnika u tom vremenu, kao što su general Antun Tus, Martin Špegelj, profesor doktor Stjepan Hajmer, admiral Kajić i druge ličnosti, bavili su se društvima prijateljstva i na jedan način došlo je do želje da stvorimo komunikaciju sa svijetom. Tako smo osnovali prvo društvo prijateljstva sa USA, Austrijom, Poljskom onda društvo sa Rusijom, Ukrajinom, Bjelorusijom. Potom Afričko društvo prijateljstva, sa Australijom, Bosnom i Hercegovinom i mnogim drugim zemljama svijeta. Jedno od najaktivnijih društava koje nam je dalo na jedan način sliku kako trebamo graditi naše prijateljstvo bilo je iz prošlog sistema, dakle društvo prijateljstva sa Norveškom. O tome sam puno pisao jer je i građana Crne Gore bilo za vrijeme Drugog svijetskog rata u norveškim logorima. Ja sam imao nekoliko feljtona u tada titogradskoj „Pobijedi“ i drugim vašim listovima. I to iskustvo norveškog prijateljstva prenijelo se na ova druga društva prijateljstva praktično uvijek na nekakvim tekovinama drugoga svijetskoga rata, ali sa jednim osvrtom na domovinski rat. Koordinacija društava prijateljstva niti bilo koje društvo u koordinaciji nije produžena ruka niti jedne partije, niti jedne vlasti. HDZ-a, SDP-a, raznih stranaka ili bilo koga u ovoj zemlji. To su samostalna društva koja imaju svoje predsijedništvo, svoje kontrolne organe i nadzorne komisije, koje odabiru same svoj program, koji je od interesa za razvijanje dobrih odnosa između dvaju zemalja. Naravno da mi surađujemo kroz koordinaciju sa našim Ministarstvom vanjskih poslova, sa svim našim ministrima do sada, predsjednicima, od predsjednika Tuđmana do predsjednika Mesića sa kojim imamo izvanredne odnose. Mi surađujemo sa cijelom Evropom i svijetom. Danas u svijetu ima oko 110.000 društava prijateljstva, po onim evidencijama koje mi imamo. Tako smo došli i na ideju da nam u koordinaciji nedostaje jedno druženje sa susjedom i prijateljem, preko naših sugrađana koji imaju afinitete prema Crnoj Gori. Tako smo se odlučili da napravimo u koordinaciji društava prijateljstva i Hrvatsko-crnogorsko društvo prijateljstva.
RSE: Dakle, ne treba miješati vaše društvo o kojem ste nam govorili sa udruženjima Crnogoraca u Hrvatskoj i naravno u drugim zemljama. Ovo je tipično društvo prijateljstva za Crnu Goru. Sada mi recite malo o profilu društva, jer Vi ste objasnili odakle motivi da se ovakvo društvo osnuje, ali na koga ste se oslonili u Crnoj Gori i što su ta područja ili te zone interesovanja na planu buduće suradnje?
KARAFILIPOVIĆ: U Crnoj Gori pojedinačno svaki od nas iz crnogorskog društva, i iz Hrvatske ima dosta prijatelja. Međutim, jedna činjenica i jedan važan faktor koji je uticao da stvorimo jedno takvo društvo je i razjedinjenost Crnogoraca u Hrvatskoj. Situacija je takva da postoje nacionalne manjine i da su ljudi podijeljeni, da li su to krive naše stranke ili su to krivi oni sami u to nećemo ulaziti. Nama je istinski stalo da komuniciramo sa Crnom Gorom na kulturnom polju, gospodarskom, znanosti, športom itd. Prvenstveno kroz gospodarstvo da steknemo prijatelje, a onda i materijalne uvjete i sponzore koji će sponzorirati to društvo, jer Ministarstvo vanjskih poslova Hrvatske daje određenu donaciju, nakon godine ili dvije aktivnosti društva. Nekih 20-30 tisuća kuna što je malo za jedan dobar rad društva, a to sami znamo iz iskustva jer imamo toliko društava u Hrvatskoj. Dakle, bez sponzora u jednoj i drugoj zemlji ne možemo se osloniti da društvo bude takvo aktivno i tako promotivno između dvije zemlje ako nema i financijska sredstva. Mi smo se oslonili prvenstveno na naše građane, Hrvate, ali naravno nastojali smo iz ove grupacije ljudi okupiti sve one ljude koji se neće baviti politikom i gdje neće biti nekakav svađalački ton ili neko da navija za ovog predsjednika ili premijera niti neku osobu. Nama je cilj crnogorski narod, privreda, kultura, crnogorski šport, muzika ili kako hoćete, a na taj način jedino možemo komunicirati i na taj način nam iskustvo pokazuje da komuniciramo vrlo uspješno u proteklih 15 godina. Dakle od početka rata do današnjih dana.
RSE: Da li ste se u organizaciji, odnosno u osnivanju ovoga društva, oslonili na one organizacije i društva koja okupljaju Hrvate u Crnoj Gori, a znamo da je najveća koncentracija u Boki kotorskoj?
KARAFILIPOVIĆ: Ne, nismo imali kontakata, a upravo se spremamo. Mi sada trebamo dobiti registraciju a ništa ne radimo bez toga dok ne dobijemo registraciju. Kada Ministarstvo pravosuđa da registraciju, predsjedništvo će se naći i potvrditi svoj plan rada. Jedna od prvih stvari biće i kontakt sa našim građanima Hrvatima u Boki kotorskoj, Crnoj Gori, ali naravno i sa svim građanima Crne Gore. Mi ne gledamo da li su oni ove ili neke druge nacionalnosti, pružili smo ruku prijateljstva i očekujemo od građana Podgorice ili bilo kojega mjesta, sela ili gradića, da nam pruži ruku i da komunicira na način koji sam već podvukao, a to je bez politike.
RSE: Gospodine Karafilipoviću, vidim da imate dugotrajnu tradiciju i rad na tome da osnujete što više društava prijateljstva, a sama činjenica da je društvo prijateljstva za Crnu Goru 131. po redu govori o vašoj učinkovitosti, ali recite mi konkretno, s obzirom da je ovo program za Crnu Goru, kako su druga društva i javnost u Hrvatskoj reagirali na osnivanje ovog posljednjeg društva?
KARAFILIPOVIĆ: Mislim da su vrlo pozitivno reagirali, jer ta ideja je bila relativno dugo kod nas, jer kada sam se spremao da osnujem to društvo još prije 4-5 godina, spriječio nas je nesretan slučaj. Imali smo dobrog pravnika prijatelja kojeg smo poznavali iz omladinskih dana, koji je radio u jednoj kući koja se zvala Stanoinvest, a gospodin se zvao Milačić Nikola, kao što se zove i današnji predsjednik, ali nažalost taj gospodin je pokojni. Dugo godina iza toga se čekali i mi smo dan po dan i mjesec po mjesec, sakupljali imena ljudi za koje možemo biti sigurni da neće politizirati i da će čak djelovati na to da se te zajednice objedine i postane jedna zajednica. Mi iz društva pokušat ćemo na jedan način djelovati da te zajednice nisu rascijepljene. Nije to samo slučaj sa crnogorskom zajednicom, ja mogu kazati da poznajem situaciju jer sam osnivač i ukrajinskoga društva i slična je situacija i sa Ukrajincima, Rusinima, malo je bolja sa Mađarima ili Talijanima, a loša je i sa Romima. I Albanci su podijeljeni. I ta podijeljenost nas smeta i zato želimo jedno jedinstvo i prijateljstvo sa svim građanima Crne Gore.
RSE: Dakle, sa puno iskustva, možda bi ste mogli govoriti o najvećim poteškoćama sa kojima se susrećete.
KARAFILIPOVIĆ: Najveća teškoća je financiranje društava prijateljstva. Ministarstvo vanjskih poslova naše ili sutra vaše, ako vi budete imali takav broj društava ili na primjer kineska asocijacija danas broji društva sa 350 društava u svijetu, ne mislim 350 zemalja već 350 društava sa raznim zemljama svijeta. U nekim zemljama ima po 2 ili 3 društva, recimo u Hrvatskoj ima 10 kineskih društava u Zagrebu, pa imamo 12 austrijskih društava. Dakle, nisu samo društva u Zagrebu jer jedno iskustvo nam je pokazalo da takav rad nailazi na plodno tlo i u Krku i u Virovitici, da mi možemo pomoći i u organizaciji nekakvoga sajma okrugloga stola kako poslovati sa Poljskom ili Turskom itd. Jedno svjetsko iskustvo u Ruskoj Federaciji sa Valentinom Tereškovom, koja je godinama bila predsjednik Ruske Federacije društava prijateljstva, dakle postoje velike asocijacije u svijetu danas koje su udružene i čiji smo mi članovi. Prošle godine sam ja bio u posjeti kineskoj asocijaciji, norveškoj i ruskoj asocijaciji društava prijateljstva, tako da vjerujemo da bi možda ovo naše društvo crnogorsko i ako bi dobili takvoga partnera tamo, sa jednim iskustvom bi moglo djelovati da se danas u Crnoj Gori stvori jedno dobro društvo sa Velikom Britanijom, sa Italijom, Egiptom, Australijom, Ruskom Federacijom ili Kinom itd. Dakle različiti afiniteti građana, biznis i kultura mogu povezati narode. Mi to vrlo uspješno činimo organiziramo izložbe, recimo – Kina zemlja koju ne poznajete, mi smo dali taj naziv jer smo osjetili da naši građani ne poznaju tako dobro Kinu. Mi mislimo da neki naši građani ne poznaju dobro ni Crnu Goru, pa ćemo na tome poraditi kroz neke književne večeri, ali da ćemo pomoći gospodarstvenicima da ostvare neke svoje planove i da se povežu. Recimo Podravka ima neki svoj utjecaj u Crnoj Gori, ali ima mnogo drugih poduzeća koja bi mogla plasirati svoje robe, a isto tako vjerujem i iz Crne Gore poduzeća koja bi se mogla kod nas plasirati. Dakle igra je u što većem druženju i komuniciranju. Ono što se mi spremamo kada dobijemo registraciju to je da posjetimo premijera, da dođemo gradonačelniku Podgorice, da pokušamo porazgovarati. Recimo, o toj ideji smo mi nekad raspravljali i sa ministrom vanjskih poslova Piculom, koji je član društava prijateljstva i koji je bio tajnik bosanskog društva. Iz naših redova društava prijateljstva koordinacije Hrvatska je dobila veliki broj veleposlanika i ja sam dobio čast da budem veleposlanik u Ukrajini, a general Tus da bude u NATO paktu, a gospodin profesor doktor političkih znanosti Carta u Švedskoj. Mislim da se tu mogu naći kadrovi koji nisu frustrirani svakodnevnom politikom i raskolima koji su manje-više u gotovo svim zemljama.
RSE: Mi govorimo o jednoj jako lijepoj temi, o Društvu prijateljstva za Crnu Goru. Kažete da nećemo govoriti o politici, ali nije li ono što predstoji i sama registracija Hrvatskog društva prijateljstva za Crnu Goru možda u jednom vrućem i veoma specifičnom momentu kada je Crna Gora u pitanju, u predreferendumskoj atmosferi? Koliko to utiče na ono što vi planirate za suradnju i odnose sa Crnom Gorom? I koliko može uticati?
KARAFILIPOVIĆ: Ja mislim da to neće utjecati na nas, jer nama je bitno naći partnere u Crnoj Gori i prvih 10-15 ljudi, koji će raditi na sličan način kao što i mi radimo. A stvari će onda vremenom sjesti na svoje mjesto i da će se politika smiriti, i da će adekvatno raditi u interesu naroda Crne Gore i svih ovih područja. Ne bi trebalo da više čekamo jer mi i sa Srbijom moramo napraviti dobre odnose, odavno smo i sa Srbijom htjeli napraviti društvo prijateljstva. Ja upravo pripremam jedan takav statut, jer ne možemo nikog izostaviti na ovoj zemaljskoj kugli i sa svima se moramo družiti jer to je jedini način da bude mir u svijetu.
RSE: Gospodine Karafilipović, u prvome timu koji vodi računa o strategiji, o ciljevima i kontaktima društva prijateljstava u svijetu i iz Hrvatske, konkretno se tiče Crne Gore, koliko je Crnogoraca tamo i koliko ta nacionalna komponenta igra ulogu?
KARAFILIPOVIĆ: Ja sam gledao ove upitnike i vidijo da ih ima 40 i nešto upitnika ili pristupnica, gdje su oni dali svoje ime i prezime, svoje podatke gdje su rekli- ja se želim baviti kulturom, ja gospodarstvom a ja znanošću. To je početak, a mi ćemo sada dalje preko našega tiska i sastanaka ili foruma gospodarskih i kulturnih, pokušati dobiti što više članova. Dakle ovo je jedan mali početak i jedna mala igra gdje smo zavrtjeli jednu lopticu, a vjerujemo da Crnogoraca u Hrvatskoj ima puno i to društvo ne može ostati na 40 ili 50 ljudi jer ja računam da to društvo vremenom mora prerasti, i da će ovakvoj koordinaciji društava prijateljstva i crnogorskom društvu doći najeminentnije ličnosti. Da ne pominjemo koji kipar, slikar ili filmski režiser itd., ali očekujemo da će se situacija smiriti i da će izbori proći, da će biti da je naš put i način na koji mi gradimo prijateljstva, upravo nešto prepoznatljivo, a i da može dati upravo i njima svima jedan novi vid afirmacije.
RSE: Imate li Vi neke direktne veze sa Crnom Gorom i kada ste posljednji put bili u tamo?
KARAFILIPOVIĆ: Ja sam bio posljednji put u Crnoj Gori prije godinu dana otprilike.
RSE: Znači, nemate korijene crnogorske?
KARAFILIPOVIĆ: Ne, nemam korijene crnogorske, ali od moje majke sestra je udata za Crnogorca, koji je iz okolice Bajramović Gojko se zvao, nažalost pokojni, jer bio je borac i sahranili su ga u Osijeku kao pukovnika itd. A preko njega još ima neke familije koja živi u Novom Sadu i Beogradu, a i nekih iz dalje familije koji žive u Podgorici. To je bila jedna mala spona, ali možda najveća spona je bio antifašizam i Drugi svjetski rat.
RSE: Da li sam možda nešto propustila da upitam kada je rad vašeg društva u pitanju, odnosno vaših društava?
KARAFILIPOVIĆ: Teme su različite i naravno da bi mi kroz ovo mogli razgovarati i o filmu, i kazalištu i o gospodarstvu mnogo šire, kako mi to zamišljamo ili koliko ćemo dokumentarnih filmova ili kako ih donijeti iz Crne Gore na našu televiziju da se prikaže. Koliko će književnika ili pjesnika mlađe ili starije generacije doći, jer mi želimo da ti ljudi dođu i želimo da ovdje budu naši gosti. Ja danas imam jedno veliko književno veče koje je posvećeno Poljskoj, petnaestog imam veliko književno veče posvećeno Velikoj Britaniji i sada moramo napraviti izbor iz proze i poezije Crne Gore pa početi sa umjetnošću, filozofijom, slikarstvom, kiparstvom, jer bi bili presretni da nam dođu iz gosti Crne Gore. A pokušavamo i već komuniciramo preko naših članova predsjedništva sa određenim ljudima da vidimo da prva nedjelja u sedmom mjesecu jer to je Međunarodni dan prijateljstva, pa da možda neki slikar ili neka osoba dođe ovdje kod nas. Međunarodni dan prijateljstva to je kada se u Hrvatskoj i u Zagrebu sakupe na Sljemenu iz bar 20 zemalja prijatelji i dođu nam Norvežani, Šveđani, Poljaci, Rusi, Romi ili Albanci pa se napravi jedan kulturno-umjetnički program, propješačimo u čast tih ljudi iz drugog svjetskog rata, koji su poginuli iz svih područja bivšega Balkana, jer sve je vezano za taj rat. Prisjetimo se i domovinskog rata, položimo vijence na grobnice heroja i eto to je jedna manifestacija o kojoj sam trebao više kazati. Dakle, Međunarodni dan prijateljstva koji smo mi inicirali u svijetu i želimo da ove godine imamo bar 10 gostiju iz Crne Gore. Ali ne da budu u hotelu već da budu gosti u našim kućama. Ja prvi ću primiti kao što primam više od 25 godina Norvežane, Mladi bračni par iz Crne Gore koji će na ta dva ili tri dana doći u Zagreb na Međunarodni dan prijateljstva i biti moj gost. To će isto učiniti i predsjednik Društva gospodin Milačić i drugi naši članovi predsjedništva.
RSE: Gospodine Karafilipoviću ja bih nešto voljela, ako bi ovaj naš razgovor i ova emisija doprinio napretku hrvatskih društava prijateljstva. Emisija je za Crnu Goru pa ću reći - posebno prijateljstva za Crnu Goru. Puno vam hvala i još jednom da kažem Andrija Karafilipović, narodni izaslanik i veleposlanik Koordinacije Hrvatskih društava prijateljstva.
KARAFILIPOVIĆ: Hvala i vama i samo na kraju jedna rečenica koju je rekao veliki govornik u rimskom senati Ciceron - «Prijateljstvo je kao jedan svijet, kao jedna ruža i treba ga stalno zalijevati i to moramo obostrano činiti.