Kompanović kaže da sem, zahvaljujući završetku obnovljenih kuća i stanova, velika većina povratnika vratila u mjesta svog nekadašnjeg boravka, te da je broj onih koji su još u prognanstvu danas zanemariv:
„Mi imamo još jedan mali broj prognanika. Uglavnom su iz Vukovara, jer tamo nije još uvijek do kraja završena obnova. Čini mi se da je još dvije tisuće ljudi u pitanju koji se trebaju vratiti, a u svim drugim područjima, koja su bila okupirana, povratak je praktično završen. Budući da smo misiju, zbog koje je osnovana zajednica, polako priveli kraju, nema potrebe da zajednica ustraje, dakle ostane na sceni.“
Zajednica povratnika Hrvatske, kaže Kompanović, nedavno je provela anketu čiji je cilj bio utvrditi koliki se postotak onih, čije su kuće obnovljene, u njih i vratilo. Rezultati su, kaže predsjednik Zajednice povratnika, više nego ohrabrujući:
„Ono što me zaista obradovalo je podatak da na područiju cijele Baranje svega 2 posto ljudi se nije vratilo u obnovljene kuće. Da li se vratila cijela obitelj ili je netko ostao, to je druga stvar, ali praktično, te kuće na istoku Hrvatske nisu prazne.“
No, samim povratkom u obnovljene kuće, problemi nekadašnjih prognanika, upozorava Kompanović, nisu ni izdaleka riješeni:
„Sve češće se otvara i postavlja pitanje da li je moguće da se baranjski ili vukovarski seljak takmiči, primjerice, prilikom ulaska u Evropsku uniju sa seljakom na području Međumurja. Ovaj ovdje je dobio kuću. Međutim, sva oprema koju su generacije stvarale je opljačkana. Dakle, mislim da se potpuno razložno postavlja sada i pitanje naknade ratne štete radi ujednačavanja uvjeta.“
Zato je, kaže Kompanović, posljednji zadatak Zajednice povratnika, prije njenog ukidanja, osmišljavanje koncepta nadoknade ratne štete. S tim u vezi već je održan razgovor s premijerom Ivom Sanaderom, pa će Zajednica povratnika, u suradnji s resornim ministarstvima, Hrvatskom saboru upiti prijedlog o nadoknadi ratne štete bivšim prognanicima.
„Mi imamo još jedan mali broj prognanika. Uglavnom su iz Vukovara, jer tamo nije još uvijek do kraja završena obnova. Čini mi se da je još dvije tisuće ljudi u pitanju koji se trebaju vratiti, a u svim drugim područjima, koja su bila okupirana, povratak je praktično završen. Budući da smo misiju, zbog koje je osnovana zajednica, polako priveli kraju, nema potrebe da zajednica ustraje, dakle ostane na sceni.“
Zajednica povratnika Hrvatske, kaže Kompanović, nedavno je provela anketu čiji je cilj bio utvrditi koliki se postotak onih, čije su kuće obnovljene, u njih i vratilo. Rezultati su, kaže predsjednik Zajednice povratnika, više nego ohrabrujući:
„Ono što me zaista obradovalo je podatak da na područiju cijele Baranje svega 2 posto ljudi se nije vratilo u obnovljene kuće. Da li se vratila cijela obitelj ili je netko ostao, to je druga stvar, ali praktično, te kuće na istoku Hrvatske nisu prazne.“
No, samim povratkom u obnovljene kuće, problemi nekadašnjih prognanika, upozorava Kompanović, nisu ni izdaleka riješeni:
„Sve češće se otvara i postavlja pitanje da li je moguće da se baranjski ili vukovarski seljak takmiči, primjerice, prilikom ulaska u Evropsku uniju sa seljakom na području Međumurja. Ovaj ovdje je dobio kuću. Međutim, sva oprema koju su generacije stvarale je opljačkana. Dakle, mislim da se potpuno razložno postavlja sada i pitanje naknade ratne štete radi ujednačavanja uvjeta.“
Zato je, kaže Kompanović, posljednji zadatak Zajednice povratnika, prije njenog ukidanja, osmišljavanje koncepta nadoknade ratne štete. S tim u vezi već je održan razgovor s premijerom Ivom Sanaderom, pa će Zajednica povratnika, u suradnji s resornim ministarstvima, Hrvatskom saboru upiti prijedlog o nadoknadi ratne štete bivšim prognanicima.