Tako je crnogorska televizija obezglavljena u jednom danu, a da se tačno ne zna: ko je i zbog čega izdao nalog za kadrovsku sječu?
Tačnije rečeno - ne zna se ko iz vrha vlasti stoji iza svega. Jer: izvjesno je da je jedino vladajuća koalicija imala takvu moć. Uostalom, kada su dolazili na čelo tima Jauković i Nikčevićka morali su imati podršku vlasti - vladajuća koalicija od početka ima kontrolu nad većinom ljudi u Savjetu.
Što se u međuvremenu dogodilo, nije poznato. Kao u svim domaćim dramama, ništa nije onako kako zvanična verzija kaže. Programskom direktoru jeste odbijen program rada ali Jauković nije smijenjen zbog onoga što je radio, već zbog onoga što je odbio da uradi – da smijeni urednicu Prvog programa.
Teže je, međutim, razumjeti što je bio stvarni grijeh uredničkog tima: istraživanja pokazuju da iz godine u godinu povrerenje u državnu televiziju lagano raste. Savjet televizije o tome zvanično ništa nije rekao - nije bilo godišnje analize rada, nije bilo kritike programa, ni jedne jedine riječi obrazloženja. Sve je, preko noći, završeno glasačkom mašinerijom. Ljudi su otpisani a da nijesu imali mogućnost da se brane, jer zvaničnih optužbi nije bilo.
To je ono što najviše plaši: smjenjujući ljude bez obrazloženja crnogorska vladajuća koalicija dopustila je da zavlada logika ogoljene sile koja javni servis u stvari doživljava samo kao uslužni servis za pojedince, klanove ili partije.
Odnos prema medijima je ogledalo demokratičnosti. Transformacija državnih medija je u stvari priča o stvarnoj spremnosti sadašnje vlasti da mijenja društvo i sebe. U ovom slučaju, ljudi koji su rukovodili smjenom čelnika televizije demonstrirali su osnove totalitarizma: dovoljno je da neko moćan pomisli kako se ugrožava njegov monopol, njegova pozicija ili njegov interes pa da se zaljulja piramida javnog servisa a ljudi žrtvuju kao obični pioni u nečijoj ličnoj partiji šaha.
Pokazalo se, na žalost, da vladajuća Crna Gora još uvijek nema kapaciteta za upravljenjem velikim sistemom kakav je državna televizija. Godinama se priča o pravljenju javnog servisa a u stvari se godinama samo mijenjaju izvršioci. Istini za volju, sadašnja smjena u televiziji nije protkla glatko, nije sve išlo po partijskoj direktivi kao što se radilo nekada u doba antibirokratske revolucije. To su znaci da se budi neka nova, građanska svijest u Crnoj Gori.
Ali, smjena uređivačkog tima televizije govori koliko su žilavi i jaki otpori promjenama. Sada se jasno pokazalo da neki ljudi iz vlasti još ne žele da shvate: referendum nije bitka samo za državnu nezavisnost već i za drugačiju Crnu Goru, Crnu Goru u kojoj će vladati zakoni, a ne pravila koja uspostavljaju moćni pojedinci.
Ovako se Crna Gora nalazi u začaranom krugu. Da bi se obećani referendum sproveo u demokratskoj atmosferi, potreban je slobodan javni servis. Da bi bilo javnog servisa potrebni su na njegovom čelu ljudi bez ukaljanih biografija koji neće izvršavati puka partijska naređenja. Takvih ludi ima i sada u televiziji i van nje. No, pitanje je da li vlast koja je rukovodila ovakvom smjenom želi dovesti ljude koji će televiziju iščupati iz partijskih kandži ili će, opet, sve biti još jedna kadrovska promjena sa ciljem da se zadrži postojeće stanje i sačuvaju monopoli.
To je i pitanje za budućnost: da li Crnoj Gori nezavisnost treba samo da bi se oprale biografije i obezbijedile povlastice moćnima ili je nezavisnost uslov da se gradi bolje društvo?
Tačnije rečeno - ne zna se ko iz vrha vlasti stoji iza svega. Jer: izvjesno je da je jedino vladajuća koalicija imala takvu moć. Uostalom, kada su dolazili na čelo tima Jauković i Nikčevićka morali su imati podršku vlasti - vladajuća koalicija od početka ima kontrolu nad većinom ljudi u Savjetu.
Što se u međuvremenu dogodilo, nije poznato. Kao u svim domaćim dramama, ništa nije onako kako zvanična verzija kaže. Programskom direktoru jeste odbijen program rada ali Jauković nije smijenjen zbog onoga što je radio, već zbog onoga što je odbio da uradi – da smijeni urednicu Prvog programa.
Teže je, međutim, razumjeti što je bio stvarni grijeh uredničkog tima: istraživanja pokazuju da iz godine u godinu povrerenje u državnu televiziju lagano raste. Savjet televizije o tome zvanično ništa nije rekao - nije bilo godišnje analize rada, nije bilo kritike programa, ni jedne jedine riječi obrazloženja. Sve je, preko noći, završeno glasačkom mašinerijom. Ljudi su otpisani a da nijesu imali mogućnost da se brane, jer zvaničnih optužbi nije bilo.
To je ono što najviše plaši: smjenjujući ljude bez obrazloženja crnogorska vladajuća koalicija dopustila je da zavlada logika ogoljene sile koja javni servis u stvari doživljava samo kao uslužni servis za pojedince, klanove ili partije.
Odnos prema medijima je ogledalo demokratičnosti. Transformacija državnih medija je u stvari priča o stvarnoj spremnosti sadašnje vlasti da mijenja društvo i sebe. U ovom slučaju, ljudi koji su rukovodili smjenom čelnika televizije demonstrirali su osnove totalitarizma: dovoljno je da neko moćan pomisli kako se ugrožava njegov monopol, njegova pozicija ili njegov interes pa da se zaljulja piramida javnog servisa a ljudi žrtvuju kao obični pioni u nečijoj ličnoj partiji šaha.
Pokazalo se, na žalost, da vladajuća Crna Gora još uvijek nema kapaciteta za upravljenjem velikim sistemom kakav je državna televizija. Godinama se priča o pravljenju javnog servisa a u stvari se godinama samo mijenjaju izvršioci. Istini za volju, sadašnja smjena u televiziji nije protkla glatko, nije sve išlo po partijskoj direktivi kao što se radilo nekada u doba antibirokratske revolucije. To su znaci da se budi neka nova, građanska svijest u Crnoj Gori.
Ali, smjena uređivačkog tima televizije govori koliko su žilavi i jaki otpori promjenama. Sada se jasno pokazalo da neki ljudi iz vlasti još ne žele da shvate: referendum nije bitka samo za državnu nezavisnost već i za drugačiju Crnu Goru, Crnu Goru u kojoj će vladati zakoni, a ne pravila koja uspostavljaju moćni pojedinci.
Ovako se Crna Gora nalazi u začaranom krugu. Da bi se obećani referendum sproveo u demokratskoj atmosferi, potreban je slobodan javni servis. Da bi bilo javnog servisa potrebni su na njegovom čelu ljudi bez ukaljanih biografija koji neće izvršavati puka partijska naređenja. Takvih ludi ima i sada u televiziji i van nje. No, pitanje je da li vlast koja je rukovodila ovakvom smjenom želi dovesti ljude koji će televiziju iščupati iz partijskih kandži ili će, opet, sve biti još jedna kadrovska promjena sa ciljem da se zadrži postojeće stanje i sačuvaju monopoli.
To je i pitanje za budućnost: da li Crnoj Gori nezavisnost treba samo da bi se oprale biografije i obezbijedile povlastice moćnima ili je nezavisnost uslov da se gradi bolje društvo?