Piše: Joshua Kucera
Od kada je NATO 2008. obećao i Gruziji i Ukrajini da će "postati članice", činilo se da su njihove geopolitičke sudbine usko povezane: postsovjetski ruski susjedi nastoje da se pridruže Zapadu.
Međutim, sada, dok se članice transatlantskog vojnog saveza pripremaju za godišnji samit u Vilnjusu 11. i 12. jula, samo se govori o Ukrajini i kako zemlju koja se bori protiv ruske invazije približiti NATO-u.
Gruzija, gdje je rat u Ukrajini podstakao strahove od nove ruske invazije, jedva da se spominje, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.
"Gruzija i Ukrajina - koje su od 2008. bile neka vrsta tandema, krećući se prema savezu različitim brzinama, ali uvijek spominjane istovremeno - mislim da je tandem Ukrajina-Gruzija slomljen, vjerovatno nepovratno", rekao je Bob Hamilton, bivši američki izaslanik za odbranu u Tbilisiju, a sada voditelj Euroazijskog programa u Institutu za istraživanje vanjske politike (FPRI), sa sjedištem u SAD. "Šta god se desi s Ukrajinom na samitu u Vilnjusu...niko ne govori o putu Gruzije ka članstvu u NATO-u."
Iako je rat u Ukrajini ubrzao često neujednačen put Gruzije prema kandidaturi za EU, samo je usporio napredovanje Tbilisija prema pridruživanju NATO-u, kažu zapadni analitičari. Veze Gruzije s NATO-om su, kako tvrde, prebliske da bi se izbjegao gnjev Moskve, ali nisu ni približno dovoljno bliske da osiguraju članstvo male države na južnoj granici Rusije.
Ljudi drže zastave EU i Gruzije na mostu u Tbilisiju na dan nezavisnosti zemlje, 26. maja.
Napetosti su se nedavno odrazile u objavi gruzijskog premijera Iraklija Garibašvilija koji je odlučio da prekine tradiciju time što će na samit NATO-a u Vilnjusu poslati ministra vanjskih poslova umjesto da on ide.
"Moramo reći istinu našem društvu i nama samima", rekao je Garibašvili parlamentu 30. juna, "priznajući da ne bismo trebali da imamo nepotrebna očekivanja."
Analitičari kažu da ključni saveznici u NATO-u, uključujući Sjedinjene Države, i dalje nisu voljni ponuditi članstvo u Alijansi - i njenu temeljnu sigurnosnu garanciju, poznatu kao Član 5. - slaboj zemlji koju Moskva smatra svojom sferom uticaja.
U međuvremenu, Garibašvili je doveo u pitanje neku vrstu polovičnih mjera koje je savez nudio u nedostatku bilo kakve garancije vojne zaštite protiv Rusije.
"Jedan od glavnih razloga bio je NATO, zar ne? Proširenje NATO-a", odgovorio je Garibašvili na sigurnosnoj konferenciji u Bratislavi 30. maja kada ga je novinar upitao zašto misli da je Rusija napala Ukrajinu. "Jedan od razloga bila je volja i odlučnost Ukrajine da postane članica NATO-a. I tako, dakle, vidimo posljedice."
Komentari gruzijskog premijera izazvali su političku buru kod kuće, gdje su ga opozicionari optužili da ponavlja opravdanja Kremlja za rat i da pokušava usmjeriti Gruzije na istok.
"Dok će Ukrajina nešto dobiti od samita u Vilnjusu, čini se da zamah Gruzije jenjava", napisala je Nata Koridže, glavna urednica lokalnog informativnog portala Civil.ge i bivša gruzijska diplomatkinja. "Teško je zamisliti da NATO prigrli zemlju čiji premijer, ponavljajući retoriku (ruskog predsjednika Vladimira) Putina, krivi Alijansu za rat u Ukrajini."
Garibašvilijev kolega iz partije Gruzijski san, predsjednik parlamenta Šalva Papuašvili, tada je napisao komentar u kojem se žalio da je NATO bio taj koji je iznevjerio Gruziju, zahtijevajući puno od zemlje, a nudeći malo zauzvrat.
Gruzija se pridružila NATO-ovom Partnerstvu za mir 1994. godine i objavila svoje ambicije za pridruživanje nedugo nakon što je Revolucija ruža svrgnula posljednje čelnike iz sovjetske ere 2003-2004. Bukureštanska deklaracija iz 2008. godine uključivala je obećanje konačnog članstva u NATO-u, ali petodnevni rat s ruskim snagama koje podržavaju separatiste u dvije gruzijske republike četiri mjeseca kasnije je preinačio geopolitičke kalkulacije na svim stranama. Do 2012. Gruzijski san bio je na vlasti, a Bidžina Ivanišvili, koji se obogatio u Rusiji, naizgled je želio ponovno otvoriti ekonomske, kulturne i diplomatske veze s Rusima.
"Svih ovih godina Gruzija je davala sve od sebe da postane članica NATO-a i uđe u EU, uprkos stvarnoj i sadašnjoj opasnosti od ruske odmazde zbog toga. Uprkos tome što je postala potpuno interoperabilna s NATO-om, razvijajući demokratske institucije iznad nivoa standarda za ulazak u Alijansu, kodifikujući evropsku i euroatlansku integraciju u svoj Ustav, Gruzija je ostala po strani", napisao je Papuašvili. "Pozivamo naše partnere, umjesto da nam upućuju nepotrebne kritike, da nam pomognu da prebrodimo našu sigurnosnu nevolju i postignemo zasluženo članstvo u NATO-u i EU."
Zapravo, rekao je za RSE zapadni diplomata u Tbilisiju koji je želio ostati anoniman kako bi slobodnije govorio, strahovi Gruzije oko NATO-a počeli su se javljati prije ruske invazije na Ukrajinu. Početak rata u februaru 2022., rekao je izvor, samo je produbio osjećaj nekih Gruzijaca da je prerizično krenuti prema NATO-u bez čvrste garancije će Zapad stati u odbranu Gruzije ako bude potrebno.
Demonstranti koji mašu zastavom EU gađani su vodenim topom tokom sukoba s interventnom policijom u blizini gruzijskog parlamenta u Tbilisiju 7. marta. Hiljade ljudi izašlo je na ulice glavnog grada protiveći se kontroverznom zakonu o "stranim agentima".
"Prošlih godina postojao je osjećaj frustracije među gruzijskim zvaničnicima da proces ide tako sporo, da ih nedostatak sigurnosne garancije čini ranjivijima. Mislim da danas to osjećaju više nego ikad, da ih nedostatak sigurnosnih garancija ostavlja ranjivim", rekao je diplomata. "Tamo gdje su nekada smatrali da je dobijanje Akcionog plana za članstvo" - MAP-a, formalne procedure saveza za sticanje članstva - "kao pozitivan korak, premijer je u Bratislavi jasno dao do znanja da je možda njegova percepcija da nedostatak stvarnih sigurnosnih akcija zapravo povećava ranjivost Gruzije, a ne povećava odvraćanje Gruzije."
Upitan je li ta procjena tačna, diplomata je rekao: "Mislim da samo Putin zna je li to zaista tačno, ali ne mislim da je iracionalno".
Umjesto da Gruziji ponudi MAP, NATO je godinama stvarao niz programa usmjerenih na produbljivanje veza između Gruzije i Alijanse.
Na njih se uglavnom gledalo kao na "utješne nagrade" jer nisu dobili pravu stvar, što je rezultiralo sve većim "umorom od NATO-a", prema riječima potpukovnika američke vojske Valtera Landgrafa (Walter Landgraf), saradnika na FPRI-jevom programu za Euroaziju.
Poput Ukrajine, Gruziji se "već jako dugo, 15 godina, govori da ako nastavite da radite i nastavite da radite marljivo, zaslužit ćete Akcioni plan za članstvo", rekao je Landgraf tokom nedavne sigurnosne konferencije u Tbilisiju. "Ali umjesto Akcionog plana za članstvo, NATO izdaje druge stvari."
Hamilton kaže da je NATO s vremenom postao manje spreman da primi države na granicama Rusije koje nisu sposobne da same sebe zaštite. Potez poput ulaska baltičkih država u NATO 2004. "neće se ponoviti", rekao je. "NATO neće primiti zemlje koje predstavljaju vojnu obavezu u savez. Gruzija je trenutno vojna obaveza Alijansi. Ukrajina nije - Ukrajina je pokazala da se može braniti, i to vrlo efikasno."
Landgraf je ukazao da su standardi manje rigorozni za zemlje udaljenije od Rusije. Istaknuo je da je, kada je Sjeverna Makedonija primljena 2020., NATO priznao da je proces vojne reforme te zemlje bio nepotpun.
"Sjeverna Makedonija ne graniči s Ruskom Federacijom. Sjeverna Makedonija nema teritorijalne podjele", rekao je Landgraf. "Različiti su geopolitički konteksti, ali to vjerovatno nije utješno običnim Gruzijcima."
Gruzijske težnje za članstvom u NATO-u također su patile zbog istih političkih pitanja koja su omela njena nastojanja za prijem u EU: niz naizgled regresivnih političkih odluka koje su među zapadnim partnerima zemlje izazvale sumnju u pogledu njenih demokratskih dobrih namjera. Zvaničnici NATO-a sve su više izražavali tu zabrinutost.
NATO-ova kancelarija za vezu u Tbilisiju nije odgovorila na upite RSE-a za ovaj članak.
Gruzijska vojna saradnja s NATO-om nije patila na isti način kao njene političke veze, rekao je diplomatski izvor. "Na tehničkom nivou, bilo da se radi o vojsci ili civilima koji rade na osiguranju gruzijske interoperabilnosti - posebno na vojnoj strani - to se uopšte nije usporilo", rekao je diplomata.
Uprkos "umoru od NATO-a" među oficirima i političkim zvaničnicima, članstvo ostaje popularan cilj među Gruzijcima. Istraživanje koje je u martu proveo Nacionalni demokratski institut pokazalo je da 73 posto ispitanika podržava članstvo u NATO-u u poređenju sa samo 13 posto koji su protiv.
Predsjednik Evropskog vijeća Šarl Mišel (Charles Michel) rukuje se s gruzijskim premijerom Iraklijem Garibašvilijem 14. juna.
Visoki gruzijski zvaničnici nisu mnogo javno govorili o tome šta očekuju od predstojećeg samita NATO-a. Ministarstvo odbrane nije odgovorilo na upit RSE-a za komentar.
Bilo je prijedloga za uklanjanje MAP-a kao formalnog uslova za pristupanje Gruzije, što su podržali opozicioni članovi parlamenta. Takav potez bi "poslao pravi signal gruzijskom narodu", rekao je za RSE Levan Dolidže, bivši šef gruzijske misije pri NATO-u.
Malo je vjerovatno da će i Ukrajina dobiti direktan put u članstvo u Vilnjusu. Ali članice NATO-a su navodno radile na značajnom povećanju vojne pomoći Kijevu i novom vijeću NATO-Ukrajina.
U međuvremenu, Finska se pridružila savezu ranije ove godine, a čini se da je Švedska na korak od toga, u ubrzanim procesima koji su potpuno preskočili korak MAP-a. Iako nijedna nije u direktnom sukobu s Rusijom, njihovi ubrzani nalozi pokrenuli su pitanja o tome zašto takvi izuzeci ne bi bili dozvoljeni za Kijev ili Tbilisi.
"NATO je dugi niz godina govorio i Ukrajini i Gruziji da je Akcioni plan za članstvo sljedeći korak na vašem direktnom putu prema članstvu. Ali NATO je također rekao da obje zemlje već imaju praktična sredstva da ih pripreme za članstvo - što znači da MAP nije praktičan alat i ima uglavnom simboličnu vrijednost", rekao je Landgraf.
Rezultat bi mogla biti nenamjerna avet dvostrukih standarda, dodao je, signalizirajući "da postoji jedan standard za zemlje poput Finske i Švedske, a zatim drugi standard za zemlje poput Gruzije i Ukrajine".
Ako su ankete tačne, gotovo tri od četiri Gruzijca se nadaju da nije tako.