Trebamo naučiti živjeti zajedno zbog čega se nadam da će ovaj film, barem malo, doprinijeti razumijevanju, empatiji i zajedničkoj solidarnosti, kazala je na bosanskohercegovačkoj premijeri filma "Quo vadis, Aida?" u subotu, 10. oktobra, u Memorijalnom centru Potočari kod Srebrenice rediteljica Jasmila Žbanić.
“Vrlo sam uzbuđena. Veoma mi je drago da imamo premijeru za vas, za budućnost ove zemlje i regije. Želim od vas čuti šta mislite o filmu, želim razgovarati sa vama i želim da svi zajedno krenemo u nešto bolje. O teškim temama treba pričati, treba praviti filmove, ali trebamo i naučiti voljeti jedni druge, živjeti zajedno i ja se nadam da će ovaj film, barem malo, doprinijeti razumijevanju, empatiji i zajedničkoj solidarnosti”, poručila je rediteljica Žbanić u obraćanju novinarima prije početka premijere u Potočarima.
Premijerom su obuhvaćene dvije posebne projekcije - jedna za mlade iz Srebrenice, Bosne i Hercegovine (BiH) i cijelog regiona, a druga za prijatelje filma, udruženja žrtava i zvanice.
Nakon prve filmske projekcije održana je diskusija sa mladima i svjedocima događaja iz baze Ujedinjenih nacija u Potočarima pored Srebrenice, u kojoj su sagovornici bili Jasmila Žbanić, glumac Dino Bajrović i svjedokinje događaja iz jula 1995. godine u bazi UN u Potočarima Emina Sinanović i Almasa Salihović.
Vaš browser nepodržava HTML5
Srebrenica: Genocid u tri čina
Za zvanice, prema najavama iz Memorijalnog centra Potočari, projekcija filma "Quo vadis, Aida?" je bila popodne, a potom je održan razgovor "Uloga filmske umjetnosti u kulturi sjećanja" sa direktorom Memorijalnog centra Srebrenica-Potočari Emirom Suljagićem i Jasmilom Žbanić.
Premijera je održana sa svim mjerama zaštite od virusa korona.
Film “Quo Vadis, Aida?” govori o genocidu u Srebrenici, a glavni lik Aida radi kao prevoditeljica u tom gradu devedesetih godina, tada zaštićenoj zoni UN-a.
Film je 3. septembra imao svjetsku premijeru na 77. Venecijanskom filmskom festival u okviru glavnog takmičarskog programa.
Prije premijere u Veneciji održana je konferencija za novinare na kojoj je rediteljica Jasmila Žbanić naglasila kako je s ekipom filma željela ispričati priču o ženama koje su u ratu izgubile svoje najdraže, sinove, muževe, najbliže članove porodice.
"Znam neke porodice koje su izgubile 60 članova, cijele generacije su izbrisane. Do sada smo imali mnogo filmova iz muške perspektive. Sada sam napravila film iz perspektive žene", kazala je Žbanić u Veneciji.
Pročitajte i ovo: Teško do zabrane negiranja genocidaFilm "Quo Vadis, Aida?" prikazan je i u zvaničnom programu 45. Toronto film festivala.
Nakon napada snaga Vojske Republike Srpske (VRS) na Srebrenicu, stanovništvo te zaštićene zone od noći 10. jula 1995. godine bježi u bazu UN-a koja se nalazila u prijeratnoj fabrici akumulatora u Potočarima, udaljenu oko pet kilometara sjeverozapadno od grada, tražeći spas upravo od snaga UN.
Do večeri 11. jula, prema spisima iz Haškog tribunala, okupilo se više od 30 hiljada izbjeglih, većinom žena, djece i starih. Svjedoci su kasnije procijenili da se u samoj bazi nalazilo i oko 300 muškaraca, dok je u masi izvan baze bilo između 600 i 900.
Vaš browser nepodržava HTML5
Evakuacija u bazu u Potočare 11. jula
Snage Vojske Republike Srpske 1995. godine, u srebreničkom genocidu ubile su više od 7.000 Bošnjaka.
U Memorijalnom centru Potočari do sada je ukopano 6.610 žrtava genocida, a traga se za više od 1.000 nestalih Srebreničana.
Za genocid, zločine protiv čovječnosti i druge zločine počinjene u Srebrenici u julu 1995. godine, Haški tribunal, Sud Bosne i Hercegovine, te sudovi u Srbiji i Hrvatskoj do sada su osudili ukupno 47 osoba na više od 700 godina zatvora, te izrekli četiri doživotne kazne (od čega jedna nepravomoćna).
Pročitajte i ovo: Paković o pretnjama nakon predstave o Srebrenici: U Srbiji društvo ne postoji