Čečenski bloger posljednji je u nizu Kadirovih kritičara koji su poginuli u inostranstvu, piše redakcija Radija Slobodna Evropa na engleskom jeziku.
Imran Alijev, 44-godišnji bloger iz Čečenije nađen je 30. januara mrtav u hotelskoj sobi u gradu Lilu, prema izvještajima francuske novinske agencije AFP, zajedno sa druga dva Čečena – poznanikom žrtve i čečenskim opozicionim novinarem koji je bio smješten u Francuskoj. Policija nije uhapsila nikoga, ali se sumnja da je ubistvo politički motivisano.
Alijev nije bio prijatelj Ramzana Kadirova. Pod pseudonimom Stari Mansur redovno je na Jutjubu (YouTube) izbacivao videa kritičkog sadržaja prema čvrstorukašu kojeg podržava Kremlj i koji vlada ruskom južnom čečenskom regijom od kada ga je 2007. na to mjesto postavio predsjednik Vladimir Putin.
Čečenski vođa Ramzan Kadirov
Tumso Abdurahmanov, video bloger koji živi u Evropi je rekao da je dobio informacie prije Alijeve smrti da je atentator iz Čečenije poslan u Evropu da ulovi Alijeva.
Međutim, Musa Taipov, čečenski opozicioni novinar sa sjedištem u Strazburu, koji je tvrdio da je održavao redovne kontakte sa Alijevim, skeptičan je po tom pitanju. Taipov je rekao za britanski Gardijan (The Guardian) da je Alijev stekao mnogo neprijatelja u Ingušetiji, čečenskoj susjednoj regiji, zbog nedavnih opaski u vezi prepirki o razgraničenju dvije regije Sjevernog Kavkaza.
Jedna stvar je jasna: još jedan Kadirov kritičar ili suparnik je u inostranstvu umro nasilnom smrću ili je navodno bio targetiran, jedan od mnogih tokom protekle decenije. Ovdje su neki od najistaknutijih slučajeva.
Zelimkan Hangošvili
Zelimkan Hangošvili
Po porijeklu etnički Čečen koji je imao Gruzijsko državljanstvo, 40-godišnji Hangošvili imao je nekoliko sustreta sa smrću. Početkom 2000-ih borio se sa čečenskim separatistima protiv ruskih snaga tokom Drugog čečenskog rata.
U Tbilisiju 2015. Bio je meta navodnog pokušaja ubistva. Preživio je s ranama na ruci i ramenu nakon rafalne paljbe koja je ispucana u njega. Kasnije, u Ukrajini, neko mu je ‘otkucao’ da se planira njegovo ubistvo nakon čega se skrivao.
U Berlin je došao 2016. godine, vjerovatno misleći da je konačno slobodan. Ali, 23. avgusta 2019. prišao mu je čovjek u gradu Klajner Tirgarten i upucao ga dva puta u glavu, ubivši ga na licu mjesta.
Ruski državljanin koji je navodno putovao pod lažnim identitetom uhapšen je kao osumnjičeni. Rusija je odbacila bilo kakvu ulogu u ubistvu. Njemačka je 4. decembra protjerala dvojicu ruskih diplomata nakon što su federalni istražitelji preuzeli slučaj prateći sakupljene dokaze da je "strana obavještajna agencija" stajala iza ubistva.
Dva eksperta za sigurnost rekla su za londonsko Tajms (The Times) da su dokazi ukazivali na plaćeno ubistvo koje je dogovorio Kadirov. Nakon ubistva, Putin – bez davanja dokaza na uvid – izjavio je da je Hangošvili bio "borac ubica" uključen u nekoliko terorističkih napada u Rusiji.
Umar Israilov
Umar Israilov
Israilov, bivši tjelohranitelj Kadirova, upucan je pištoljem u Beču 13. januara, 2009. dok je pokušavao da izbjegne zarobljavanje od strane četvorice Čečena kojima je navodno Kadirov naredio da ga otmu i vrate u Čečeniju.
Israilov (27) je dobio azil u Austriji 2006. godine i predao slučaj protiv proruske čečenske regionalne uprave na Evropski sud za ljudska prava. Nekoliko mjeseci prije nego što je ubijen Israilov je rekao za Njujork tajms (The New York Times) da je svjedočio kada su Kadirov i njegovi pomoćnici mučili ljude osumnjičene za pobunu na ruskom Sjevernom Kavkazu koja se desila nakon dva postsovjetska rata u Čečeniji.
Porota u Beču je 2011. osudila trojicu muškaraca porijeklom iz Čečenije za Israilovo ubistvo, iako je Leča Bogatjrjov, čečenski policajac, optužen da je povukao obarač, uspio da pobjegne iz Austrije nakon ovog zločina. Za Bogatjrjova se vjeruje da se nalazi u Rusiji.
Bogatjrjov se nalazi na crnoj listi Sjedinjenih Država za Globalni Magnitsky akt kao prekršitelj ljudskih prava.
Sulim Jamadajev
Sulim Jamadajev (desno) sa rođakom Ramzana Kadirova i saveznikom Adamom Delimkanovim
Jamadajev, koji je pripadao moćnom rivalskom klanu nasuprot Kadirova upucan je u glavu ispred stambene zgrade gdje je stanovao u Dubaiju, Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE), 28. marta 2009. Ubistvo se desilo šest mjeseci nakon što je njegov brat, bivši zamjenik državne Dume, Ruslan Jamadajev upucan u centru Moskve.
Oba brata su se borila na strani Kremlja tokom Drugog čečenskog rata, a Sulim je predvodio bataljon Vostok koji je bio pod direktnom komandom ruskih vojnih obavještajaca.
Sulim Jamadajev je pobjegao iz Rusije krajem 2008., nakon što se razišao s Kadirovim čiji rođak i saveznik Adam Delimkanov – takođe zastupnik u Dumi – kojeg su vlasti u Dubaiju optužile da je organizovao ubistvo Jamadajeva.
Delimkanov je porekao ove navode. Sud u Dubaiju je 2010. osudio dvojicu ljudi – Tadžikistanca i Iranca – da su uključeni u ubistvo.
Ubistva u Turskoj
U septembru 2011. na istanbulskom parkingu na smrt su upucana trojica Čečena koje je Rusija optužila za povezanost s terorizmom. Turski tužitelji su rekli da su ubistva počinili ruski agenti koji su nakon toga pobjegli iz zemlje.
Ruske vlasti navode da su dvojica ubijenih bila uključena u napad u kojem je bombaš samoubica ubio 37 ljudi 2011. na moskovskom aerodromu Domodedovo.
Treći čovjek je navodno bio povezan sa čečenskim militantom Doku Umarovim koji je predvodio pobunu islamista na Sjevernom Kavkazu od 2007. pa sve do njegove smrti 2013.
Trojica drugih istaknutih Čečena su ubijeni u Istanbulu tokom 2008. i 2009.
Zelimkan Jandarbijev
Zelimkan Jandarbijev
Jandarbijev, bivši vođa čečenskih separatista podlegao je povredama koje je zadobio u februaru 2004. u bombaškom napadu na njegov automobil u Dohi, Katar.
Jandarbijev, koji je bio vršilac dužnosti predsjednika Čečenije 1996.- 1997., tokom perioda između dva separatistička rata, tražen je u Rusiji pod optužbama da je predvodio oružanu pobunu i da živi u egzilu u Kataru.
Dvojica ruskih obavještajaca osuđeni su na sudu u Kataru zbog smrti Janbardijeva, dosuđena im je doživotna kazna zatvora. Sudija na ovom slučaju je rekao da su obajvještajci djelovali po naredbi ruske vlade, optužba koju poriču ruski zvaničnici.
Osuđeni ruski agenti kasnije su prebačeni u nadležnost Rusije kako bi odslužili svoju kaznu, ali su navodno oslobođeni. Ujedinjene nacije su 2003. godine stavile Jandarbijeva na listu ljudi koji navodno imaju veze sa Al-Kaidom.
Said-Emin Ibragimov
Said-Emin Ibragimov
Said-Emin Ibragimov, bivši oficir čečenskih separatista, tvrdio je 2014. godine da je otet i mučen u Strazburu u Francuskoj, vjeruje da su ga mučili ruski agenti sigurnosti kao odmazdu zbog toga što je Putina optužio za ratne zločine u Drugom čečenskom ratu, što je pomoglo u uzdizanju moći ruskog lidera 1999.
Magomed Očerhađi
U videu obajvljenom 2009. na Jutjubu mladi Čečen tvrdi da mu je Kadirov povjerio zadatak da ubije Mogomeda Očerhađija, lidera velike čečenske zajednice u Norveškoj. Navodni ubica identifikovan kao Ruslana Kalidov rekao je da je bio mučen u da mu je prijećeno kako bi ga nasiljem prisilili da se povinuje.
Očerhađi je 2009. rekao za Sjeverno Kavkaski servis RSE da mu je Kalidov rekao za plan zavjere protiv njega. "Otišao sam da govorim sa Kalidovim nakon što mi je poslao poruku u kojoj je stajalo da Kadirov želi moju smrt", rekao je. "Naravno, bio sam zatečen. Rekao je da Kadirov i njegovi ljudi na mene gledaju kao na prijetnju. Zbog mene, rekao je, plaše se da putuju u Norvešku."
Adam Osmajev
Adam Osmajev (lijevo) i njegova pokojna supruga, Amina Okujeva
Osmajev, Čečen kojeg su ruske vlasti optužile da kuje zavjeru za ubistvo Putina, preživio je napad iz zasjede 31. oktobra 2017. u blizini Kijeva u kojem je poginula njegova supruga, Amina Okujeva. Oboje supružnika su se borili na strani Ukrajine protiv separatista koje podržava Rusija u Donbasu.
To je bio drugi navodni napad na Osmajeva te godine. U junu mjesecu, napadač koji se pretvarao da je francuski novinar otvorio je vatru na Osmajeva u Kijevu, ali je Okujeva uzvratila paljbu ranivši napadača koji je navodno Čečen sa kriminalnim dosijeom.
Rusija je 2012. optužila Osmajeva da šuruje sa islamističkim militantima kako bi ubio Putina. Rusija je kasnije tražila od Ukrajine da preda Osmajeva ali je Kijev to odbio rekavši da će sačekati dok Evropski sud za ljudska prava razmotri njegovu tužbu za ekstradiciju. Oslobođen je nakon dvije i po godine provedene u ukrajinskom zatvoru.