Pet godina zatvora zbog tvita; četiri zbog ponavljanja protesta; tri za upotrebu suzavca biber spreja; dva za povlačenje ruke policajca.
To su samo neke od kazni izrečenih Rusima koji su učestvovali u protestnom valu koji je od jula zatalasao glavni grad zemlje. Protesti su dali novu energiju oslabljenoj opoziciji koja nije viđena od vremena uoči izbora Vladimira Putina za treći predsjednički mandat 2012. godine, piše redakcija Radija Slobodna Evropa na engleksom jeziku.
Ljeto nezadovoljstva u glavnom gradu Rusije kulminiralo je ovog vikenda glasanjem koje možda ne bi primjetili ni mnogi Moskovljani da izborni zvaničnici nisu onemogućili neke od nezavisnih kandidata da učestvuju na izborima. Umjesto toga, gnjev zbog te odluke doveo je do velikih skupova koji su ukazali na rastuće javno nezadovoljstvo, 18 mjeseci pred kraj Putinovog mandata, koji bi mogao biti njegov posljednji mandat u Kremlju.
Mnoge od onih čija su imena uklonjena s glasačkih listića na izborima za moskovsku gradsku skupštinu, koji su održani 8. septembra, podržao je Aleksej Navaljni, opozicioni političar i borac protiv korupcije kojeg se Kremlj uplašio nakon osvajanja snažnog drugog mjesta na izborima za gradonačelnika 2013. i koji je organizovao brojne proteste u glavnom gradu i širom zemlje, uključujući skupove u Moskvi gotovo svake sedmice od sredine jula.
Suočena s žestokim mjerama na ulicama i u gradskim sudnicama, opozicija je, uprkos upornoj kampanji, izvukla nekoliko ustupaka - demonstracijama i formalnim žalbama - kako bi svoje kandidate ubacila na glasački listić. Dok su Moskovljani glasali, birajući političare među kojima nema najsnažnijih krtičara i skoro nijednog nezavinskog kandidata, mnogi analitičari vide neočekivane, dosad nezabilježene događaje ovog ljeta kao odraz nacionalne atmosfere nezadovoljstva.
"Ovo je manifestacija velikog procesa transformacije u ruskom javnom mišljenju," kaže Ekatarina Šulman, politologinja iz Moskve. "To je promjena u političkom ponašanju koja pokazuje promjene u javnom raspoloženju."
Rastuće nezadovoljstvo
Aktualni protestni val može se smjestiti u širi vremenski okvir rastućeg nezadovoljstva koji se razvija od 2016. Patriotski žar koji je podstaknut ruskim zauzimanjem Krima 2014., čime je privremeno podignut Putinov rejting i koji je okupio njegovo biračko tijelo oko zastave, počeo je da blijedi stagniranjem ekonomije i zabrinutost zbog avanturua u inostranstvu uzela je svoj danak.
Od 2017. godine došlo je do "normalizacije protesta", kaže Šulman, s čestim skupovima širom Rusije izazvanim prije svega gnjevom zbog plata i uslova rada, lokalnim brigama za kvalitet života - od deponija smeća do građevinskih projekata i raširenom percepcijom da zvaničnici više ne slušaju glasače.
Od Putinovog izbora za četvrti šestogodišnji mandat u martu 2018., njegov rejtng kao i rejting vlade su opali. Vrlo nepopularna penziona reforma prošle jeseni dodatno je potakla protestno raspoloženje.
Nezadovoljstvo se nije samo ispoljavalao na uličnim protestima. U septembru 2018. godine birači na guvernerskim izborima širom Rusije izabrali su u četiri regije političare koji nisu vezani za vladajuću stranku Ujedinjena Rusija, i tako porazili kandidate koje podržava Moskva i koji su imali administrativna sredstva i veće budžete za organizovanje solidnih izbornih kampanja.
"Ljudi se plaše da izađu na ulice, a jedan od načina da se izrazi nezadovoljstvo vladom je glasati protiv Ujedinjene Rusije", rekao je tada politolog Aleksej Makarkin za RSE.
Vladini kritičari kažu da je odluka da zabrani učešće nezavisnih kandidata i kandidata opozicije na izborima za moskovsku gradsku skupštinu bila smišljena kako bi se to spriječilo. Službena izjava izborne komisije je da je 5.000 potpisa koje je predao svaki od isključenih političara kako bi dospio na glasački listić sadržavala previše pogrešaka te tako i nije bila validna; dok su dotični političari i njihove pristaše insistirali na tome da su liste koje su dostavili bile legitimne i potpune.
Ali zabranjivanje opoziciji da prijavi kandidate možda je inspirisalo protivnike Kremlja i nezadovoljne Moskovljane da krenu na ulične proteste. Hiljade ljudi izašlo je uprkos policijskim prijetnjama hapšenjima i prebijanjima, mada su brojke još uvijek manje u poređenju s potresom protestnog vala iz 2011-2012., koji je okupio otprilike tri puta više demonstranata.
Aleksej Navaljni pritvoren je tokom skupa u Moskvi u junu.
Navaljnijeva fondacija za borbu protiv korupcije, koja je podvrgnuta skoro sedmičnim upadima maskirane policije, dopunila je svoje pozive na veliku izlaznost na uličnim protestima stalnim iznošenjeme istraga koje povezuju članove vladajuće elite s ogromnom imovinom i luksuznim imanjima koja su navodno stečena pronevjerom državnih sredstava.
Dok se Rusi izvan glavnog grada pitaju zašto Moskovljani rizikuju hapšenje kako bi protestvovali zbog isključenja opozicionih kandidata iz predstavničkog tijela od samo 45 zastupnika i sa ograničenom moći odlučivanja, Navaljnijeve istrage izdvajaju uposlenike moskovske vlade - bacajući svjetlo na upravo takve vrste korupcije koju bi opozicioni političari, ako budu izabrani u gradsku skupštinu, željeli razotkriti.
'Teška represija'
Vlasti su odgovorile silom. Otprilike 2.700 osoba privedeno je otkako je u julu počeo protestni val, uključujući nekoliko posmatrača i prolaznika. Mnoge je policija pretukla.
Sudovi u Moskvi osudili su nekoliko demostranata u sedmici koja je prethodila glasanju održanom u nedjelju, izričući kazne za koje kritičari kažu da su prekomjerne ili potpuno neosnovane. Ivan Podkopajev osuđen je na tri godine zatvora zbog navodnog korištenja biber spreja protiv policijaca koji je bio uključen u suzbijanje protesta. Danila Beglec dobila je dvije godine za guranje policajca. Konstantin Kotov, druga osoba koja je ikada osuđena na osnovu zakona iz 2014. godine koji kriminalizira ponovljeno prisustvo na neosnovanim protestima, dobio je četverogodišnju kaznu.
Ali, tužioci su rezervisali najstrožiju kaznu za blogera Vladislava Sinicu. Sinica je 31. jula na Tviteru (Twitter) napisao svoje stavove u raspravi o pozivima aktivista da otkriju identitet policajaca koji tuku mirne demonstrante. "Gledat će sretne porodične fotografije, proučavat će njihovu geolokaciju i tada se dijete plemenitog zaštitnika zakona i reda više neće pojaviti u školi", napisao je Sinica i dodao da će djetetovi roditelji možda dobiti "snimak" poštom.
Sinica je 3. septembra osuđen na pet godina zatvora.
Grigorije Okotin, analitičar nezavisnog protestnog monitoringa OVD-Info, nazvao je suzbijanje protesta "jednom od najoštrijih političkih represija otkad smo započeli monitoring, a vjerojatno i od početka moderne Rusije".
Uz sudske slučajeve i policijsko nasilje, koje su prevazišle mjere preduzete tokom protesta 2011-2012., vlada je koristila druge poluge vlasti da bi zadobila prednost. Državna televizija je ograničila pokrivanje protestnog pokreta, ali izvještaji koje je objavljivala portretirali su one koji su izlazili na ulice Moskve kao provokatore koje finansira i kojima manipuliše Zapad.
"Američka ambasada je aktivno uključena u sve to", izjavila je glasnogovornica Ministarstva vanjskih poslova Marija Zaharova u vodećoj debatnoj emisiji dan nakon protesta 3. avgusta, očigledno pogrešno opisujući objavu na internet stranici Ambasade SAD-a u Moskvi u kojoj je objavljena mapa planirane protestne rute i upozorenje američkim građanima da ne prisustvuju protestima.
Ruski parlament formirao je "posebnu" komisiju koja će istražiti "moguće miješanje u ruske unutrašnje stvari".
Protestno glasanje?
Čini se da taktika nije odvratila demonstrante, čak iako oni predstavljaju malu snagu u gradu od preko 12 miliona stanovnika. Nedavno istraživanje nezavisnog centra Levada pokazalo je da 58 posto Rusa ne vjeruje u tvrdnju da proteste finansira i organizuje Zapad, a 41 posto Rusa vidi socijalno nezadovoljstvo kao njihov katalizator. To potvrđuju analize koje su iznijeli Šulman i drugi.
Sugerišu da je politički zastoj u Moskvi možda neizbježan rezultat rastuće atmosfere razočaranja i opadajuće podrške Putinovoj vladi. Ipak, u julu je malo ko mogao predvidjeti da će lokalni izbori dovesti do najvećeg ruskog protestnog vala u posljednjih sedam godina.
"Iskreno govoreći, nisam očekivala ovaj nivo krize tokom izbora za moskovsku skupštinu. Očekivala sam nešto slično pred parlamentarne izbore 2021. godine", kaže Šulman. "Ali očito je došlo ranije."
Nakon što nije uspjela probiti svoje kandidate, opozicija umjesto toga pribjegava političkoj strategiji koju je prije nekoliko mjeseci osmislio Navaljni. On je pozvao pristalice da 8. septembra glasaju za kandidate na listićima koji su najviše protiv onih koji se kandiduju u ime vladajuće stranke. Navaljni to naziva "pametnim glasanjem".
Ali nisu svi istog stajališta. Ilja Azar, poznati novinar i politički aktivist, rekao je da se ne može natjerati da glasa na neslobodnim izborima koji će se desiti samo zbog toga jer je policija nasilno pritvorila i novčano kaznila demonstrante, zatvorila druge i zabranila učešće nezavisnim kandidatima.
"Ne vidim sebe kako odlazim na biračko mjesto kao da se ništa od toga nije dogodilo, prolazeći kraj dama s pecivom i stavljajući svoj glasački listić - sa kvačicom pored imena milostivo dozvoljenog kandidata - u kutiju", napisao je Azar na Fejsbuku (Facebook) 3. septembra.
Umjesto toga, dodala je, ubacit će svoj glasački listić nakon što se na njemu ispiše nešto "što odgovara trenutku".