Za Sjedinjene Države bi kupovina Grenlanda najprije imala stratešku vrijednost jer bi posjedovanje ledenog ostrva omogućilo dodatni utjecaj na Arktiku, gdje su suočene s pojačanom konkurencijom Rusije i Kine. Također, usljed klimatskih promjena i ubrzanog topljenja leda na Arktiku, sve je više priča o bogatim rudnim nalazištima na teritoriji Grenlanda, čije stanovništvo nije daleko od ideje da će jednog dana imati nezavisnu državu.
Ideja nekadašnjeg investitora
Da je američki predsjednik Donald Tramp u nekoliko navrata izrazio zainteresovanost za kupovinu autonomne danske teritorije otkrio je list Volstrit džurnal (Wall Street Journal) pozivajući se na dva neimenovana izvora.
Na sastancima, večerama i u prolaznim razgovorima Tramp je pitao savjetnike da li SAD mogu steći Grenland, slušajući ih sa zanimanjem kada razgovaraju o obilnim resursima ledenog ostrva i njegovom geopolitičkom značaju, te je tražio od svojih savjetnika da se sagleda ta ideja. Neki su njegovi savjetnici podržali koncept, rekavši da bi to bila dobra ekonomska igra, tvrde izvori, dok su drugi to odbacili kao fascinaciju koja se nikada neće dogoditi, napisao je njujorški list.
Nekoliko sadašnjih i bivših zvaničnika Bijele kuće koji su čuli za ideju nekadašnjeg investitora u nekretninama kazali su da još nije poznato koliko bi predsjednik mogao gurati tu ideju, ali je ona otvorila mnoštvo pitanja poput onog da li bi SAD mogle iskoristiti Grenland za jačanje vojnog prisustva na Arktiku. Također, ljudi izvan Bijele kuće, ali i izvor s kojim su novinari konzervativnog lista razgovarali, opisali su ideju kupovine Grenlanda kao akviziciju Aljaske koja bi doprinijela Trampovom naslijeđu.
List ukazuje da je Amerika pokušala da osujeti kineske napore za postizanje ekonomskog uporišta na Grenlandu ističući kako je Pentagon prošle godine uspješno radio na blokadi Kine za finansiranje tri aerodroma na ostrvu. Državni sekretar Majk Pompeo (Mike) trebao je posjetiti Grenland u maju s ciljem razgovora o dugoročnom miru i održivom ekonomskom razvoju, no njegovo putovanje je otkazano u posljednji trenutak zbog eskalacije tenzija s Iranom, podsjeća Volstrit džurnal.
Desetogodišnji ugovor o odbrani između Danske i Sjedinjenih Država daje američkoj vojsci gotovo neograničena prava na Grenlandu u najsjevernijoj američkoj bazi, vazduoplovnoj bazi Tule (Thule). Smještena 750 milja sjeverno od Arktičkog kruga, uključuje radarsku stanicu koja je dio američkog sistema ranog upozoravanja s balističkim raketama.
Prvoaprilska šala van sezone
Danski političari odbacuju zanimanje američkog predsjednika za Grenland kao "prvoaprilsku šalu, ali van sezone", dok stanovnici najvećeg ostrva na svijetu poručuju Trampu da njihov dom nije za prodaju, prenosi britanski Gardijan (The Guardian).
Grenlandska vlada reagovala je diplomatski, rekavši da ima dobre radne odnose sa SAD-om i da zanimanje Bijele kuće za Grenland smatra "izrazom opšteg većeg interesa za ulaganje u zemlju i njene mogućnosti“, ipak naglasivši da "Grenland očito nije na prodaju".
Aja Čeminc Larsen (Aaja Chemnitz Larsen), zastupnica iz stranke Inuit Ataqatigiit, druge po veličini na Grenlandu, rekla je da ostrvo nije "roba koja se moža prodati“ i da bi bilo bolje da Grenland ostane s Danskom i da mu se na kraju odobri potpuna neovisnost. "Da su nas kupili SAD, naš sistem blagostanja bio bi razbijen (…) Bili bismo slomljeni."
Na Grenlandu postoji velika podrška za nezavisnost, ali je i veliko pitanje kako bi mogao opstati bez financiranja Danske koja je nadležna za odbrambenu i vanjsku politiku ostrva koji se proteže na 836.000 kvadratnih kilometara gdje živi oko 56.000 ljudi – koncentrisanih uglavnom oko obale i glavnog grada Nuuka, pojašnjava Gardijan.
Dok su neki danski političari reagovali zaprepašteno, obični Grenlanđani su izrazili ogorčenje, uočava Gardijan prenoseći izjave lokalnog stanovništva koji Trampovu ideju porede s politikom “iz doba ropstva i kolonijalne moći”i da je on zapravo otkrio “vjekovni način razmišljanja” SAD o Grenlandu.
Blago pod ledom
Tramp ima puno divljih ideja kao predsjednik i kupovina Grenlanda možda je jedna od najneortodoksnijih, ali ne i jedna od najgorih, piše CNN.
Sjedinjene Države su 1867. za 7,2 miliona dolara od Rusa kupile Aljasku, dok su Filipinske ostrva kupile od Španije 1898. za 20 miliona dolara a Djevičanska ostrva od Danske 1917. za 25 miliona dolara. Najpoznatija kupovina zemljišta dogodila se 1803. - kada je od Francuske kupljena Luizijana. SAD su tada platile 15 miliona dolara za zemljište koje čini gotovo četvrtinu sadašnje teritorije u Americi.
Postoji nekoliko razloga zašto bi američki predsjednik sada želio kupiti ostrvo koje je 80 odsto prekriveno ledenom plohom - smatra se da je Grenland izuzetno bogat prirodnim resursima - uključujući željeznu rudu, olovo, cink, dijamante, zlato, rijetke zemljane elemente, uranijum i naftu.
Dobar dio toga je trenutno neiskorišten, no zbog globalnog zagrijavanja ta ledena ploča se brzo topi i iskorištavanje prirodnih resursa Grenlanda bi moglo biti lakše. Pored toga, kupovina Grenlanda bi za Trampa i njegovo naslijeđe bila glavna tačka u predsjedničkom rezimeu, napisao je CNN.
Polarni put svile
SAD smatra uspon Kine rastućom prijetnjom njenom međunarodnom utjecaju, piše Juronjuz (Euronews) u tekstu pod naslovom “Šta se krije iza Trampove želje da kupi Grenland?”.
Posljednjih nekoliko decenija Peking ulaže u infrastrukturu, poslovanje i prirodne resurse u Africi, ostatku Azije i Centralnoj i Južnoj Americi. Čini se da se sada okreće ka Arktiku, ocjenjuje evropski televizijski kanal ističući kako je Kina prošle godine prezentovala i svoj plan "Polarnog puta svile“.
U junu je kineska državna kompanija povukla svoju ponudu za izgradnju dva međunarodna aerodroma nakon što je Grenland izabrao danskog izvođača za dovršetak projekta koji će region učiniti dostupnijim ostatku svijeta. Ali nastavlja sa svojim planovima za razvoj novih brodskih linija koje će se otvarati s obzirom na to da se arktički led otapa usred klimatskih promjena, ukazuje Juronjuz.
Amerika ima dugu historiju kupovine zemljišta kako bi proširila svoju teritoriju i osigurala svoje interese u inostranstvu, podsjeća Juronjuz i dodaje da je predsjednik Hari Truman (Harry Truman) 1946. godine ponudio da kupi Grenland - ostrvo koje fizički čini dio sjevernoameričkog kontinenta, ali je Danska odbila ponudu od 100 miliona dolara.
“Vrh ledenog topljenja”
Trampovo razmišljanje o Grenlandu dio je njegove veće tendencije da teritorije doživljava kao trgovačku robu ili nekretninu, bez razumijevanja nacionalne simboličke važnosti što se posebno vidi na primjeru Bliskog istoka, ocjenjuje Vašington post (The Washington Post) i dodaje da je njegov pristup Grenladu možda “vrh ledenog topljenja”.
Tokom republikanskih predsjedničkih rasprava 2016., kandidat Marko Rubio (Marco) rekao je za Trampa da palestinske težnje ka državnosti tretira kao "ugovor o nekretninama". Plan Džareda Kušnera (Jareda Kushner) za mir na Bliskom Istoku temelji se na teritorijalnoj razmjeni između Palestinaca, Jordana i Egipta. Trampov martovski tvit u kojem priznaje kontrolu Izraela nad Golanom upravo pokazuje da nije posvetio puno pažnje simboličkom značaju takve odluke – što je zapravo opasan pristup teritorijalnom sukobu, ocjenjuje vašingtonski list.
Iako ovo nije prvi put u historiji da američki predsjednik razmatra kupovinu ledenog ostrva, danas to ipak nije moguće i to ne samo zato što su ekonomski troškovi nesagledljivi, ocjenjuje list naglasivši kako su norme nacionalnog identiteta od 19. vijeka transformisale teritoriju iz pokretne robe u nedjeljive i nepregovarajuće dijelove suverenih naroda.
Tržište suverenih teritorija
Trampova ideja o kupovini Grenlada možda je vanserijska i nemoguća, ali to ne znači da ne treba razmišljati o oživljavanju tržišta suverenih teritorija - što je nekada Ameriku učinilo velikom, napisao je Blumbergov (The Bloomberg) kolumnista Leonid Beršidski (Bershidsky).
U jednom časopisu iz 2017. godinu, dva profesora prava sa sveučilišta Djuk , Džozef Bloker (Joseph Blocher) i Mitu Gulati, razmatrali su šta će biti potrebno za stvaranje takvog tržišta ocijenivši da u međunarodnom pravu ništa ne sprječava države da ustupe i steknu teritoriju onako kako smatraju prikladnim sve dok transfer nije prisiljen. Oni su prijedložili da se promijeni međunarodno pravo tako da "matične države" ne mogu zabraniti da se regija otcijepi, ali da imaju pravo na nadoknadu za izgubljenu teritoriju.
Naravno, bilo bi puno razumnih prigovora takvom planu, ističe Beršidski. Ponuda teritorija na prodaju je ograničena, volju ljudi nije uvijek lako sa sigurnošću odrediti, a postavlja se pitanje kako postaviti cijenu na neko mjesto. Ukrajina, na primjer, ne bi htjela odustati od Krima Rusiji ni za koju cijenu, a tamo ne bi bilo lako organizirati valjano glasanje građana, kao što je pokazao "referendum" 2014. godine koji je održala Rusija.
Grenland, naravno, neće biti prodat SAD-u. Danska nema razloga da ga prodaje. To je bogata zemlja koja ima budžetski višak i lako si može priuštiti godišnju subvenciju od oko 500 miliona američkih dolara koju isplaćuje Grenlandu.
Na kraju, Tramp možda griješi na Grenlandu, ali je nesvjesno pokrenuo pitanje transakcija suverenih teritorija. Ako se mogu koristiti za izbjegavanje nasilja i nepotrebne napetosti i koristi za stanovnike teritorije na prodaju - zašto ne, napisao je kolumnista Blumberga.