Mađarska je najavila kupovinu 25 posto dionica terminala za ukapljeni plin kojeg Hrvatska gradi na sjevernom Jadranu. Terminal, koji je meta brojnih napada u Hrvatskoj, ima svoju ekonomsku opravdanost, kažu analitičari, a pojavit će se i drugi interesenti za njegovo korištenje čim Hrvatska nakon niza najava i lutanja konačno dovrši taj projekt.
Hrvatski ministar energetike Tomislav Ćorić potvrdio je da je od mađarske Vlade dobio pismo namjere za kupovinu 25 posto plus 1 dionice LNG terminala u Omišlju na Krku. Hrvatska je odlukom o izgradnji terminala otvorila mogućnost diversifikacije dobave energenata za sebe i za svoje susjede, i Ćorić kaže kako ga mađarski interes ne čudi, jer Mađarska godišnje troši 9 do 10 milijardi kubnih metara plina, gotovo četiri puta više od Hrvatske.
„Međutim, interes za ulazak u vlasničku strukturu trebao bi biti praćen i interesom za zakup kapaciteta terminala, i to je tema o kojoj ću već ovaj tjedan, ali i u sljedećim tjednima i mjesecima razgovarati sa svojim mađarskim kolegom“, kaže Ćorić.
Pročitajte i ovo: Za financiranje prve faze LNG terminala za plin na Krku 234 milijuna euraOn je rekao kako su ostvareni i drugi kontakti i da postoje naznake interesa i drugih osim Mađarske za ulazak u vlasničku strukturu i zakup kapaciteta LNG terminala u Omišlju, ali da se Hrvatskoj ne žuri, jer je financijska konstrukcija za izgradnju terminala – zaokružena.
„LNG terminal na Krku je naš strateški projekt i vjerujem da će interes kako privatnih kompanija, tako i država za ulazak u vlasništvo i zakup kapaciteta u narednim mjesecima i godinama biti sve veći“, kazao je Ćorić.
Urednica stručnog portala energetika.net Nina Domazet u izjavi za Radio Slobodna Europa mađarski interes vidi kao dokaz valjanosti projekta, ali hrvatskim vlastima sugerira oprez:
„Ja mislim da bi Hrvatska trebala biti vrlo oprezna povodom te mađarske ponude, pa čak razmisliti da tu ponudu ljubazno otkloni, s obzirom na to da imamo vrlo loša iskustva s činjenicom da mađarska politika stoji iza politike MOL-a, koji još od 2003. godine INU baš i ne razvija u pravom smjeru.“
Nina Domazet hrvatskim vlastima sugerira oprez
Naime, gasi se jedna od dviju hrvatskih rafinerija, ona u Sisku, a Mađarska godinama odbija izručiti hrvatskom pravosuđu bivšeg prvog čovjeka MOL-a Zsolta Hernadyja, koji je optužen da je podmitio tadašnjeg hrvatskog premijera Ivu Sanadera da omogući MOL-u da stekne većinski paket dionica INE.
Koji je mađarski interes za ulazak u vlasničku strukturu LNG terminala? Jedan je argument diversifikacija dobave, a drugi činjenica da im sljedeće godine istječe višegodišnji povoljan ugovor za dobavu plina od ruskog Gazproma.
„Ako imate diversifikaciju, odnosno mogućnost dobavljanja plina iz više izvora, onda vam je i pregovaračka pozicija nešto bolja nego što bi bila da imaju samo i isključivo mogućnost dobave ruskog plina“, kaže Domazet.
Iako se Srbija prvenstveno oslanja na ruski plin, a Republika Srpska je blokirala povezivanje Federacije BiH plinskom konekcijom na Hrvatsku i planira jačanje mreže plinovoda iz Srbije, urednica energetike.net vjeruje da će se pojaviti kupci za kapacitete terminala na Krku, čim se uvjere da Hrvatska misli ozbiljno.
„Mislim da će se kupci pojaviti u onom trenutku kada bude jasno da je terminal zaista operativan, a tu ima dosta toga što treba riješiti. Nismo baš uvjerljivi. Dovoljno je pogledati kako smo se ponašali zadnjih pet godina – tu smo pokazali kako smo neuvjerljivi!“, smatra Domazet.
Pročitajte i ovo: Hrvatska ponovno kreće u izgradnju LNG terminalaHrvatska se nakon dugotrajnog lutanja odlučila za plutajući terminal za ukapljeni plin u Omišlju na Krku. Ukupna vrijednost investicije je 234 milijuna eura, a Europska komisija je nepovratno dala 101,4 milijuna aura, jer je projekt uvršten u energetske prioritete. Preostala sredstva osigurana su iz domaćih izvora. Ugovorena je nabava broda za uplinjavanje vrijednog 160 milijuna eura od jedne norveške tvrtke, a očekuje se da terminal postane operativan 1. siječnja 2021. godine.
LNG je tehnološko rješenje kojim se plin pod visokim tlakom zgušnjava u tekućinu i potom tankerima prevozi do mjesta gdje se iznova uplinjuje i potom plinovodom vodi do potrošača.