Stanovnici kolektivnog centra Vila u Tešnju ne dozvoljavaju da se gradi put pored trošnih baraka u kojima očekuju rješenje svog stambenog pitanja. Svojim tijelima su zaustavili radnike i građevinske mašine.
U oronulim jednospratnicama žive raseljeni sa područja susjednih opština – Doboj i Teslić. Ne dozvoljavaju nastavak radova dok ne dobiju novi krov nad glavom. U okviru projekta raspuštanja kolektivnih centara u BiH zgrada za ove ljude trebalo je da bude završena u oktobru prošle godine.
Poodmakla trudnoća nije spriječila Sanelu Krličević da se popne na građevinsku mašinu i na taj način sa drugim stanovnicima kolektivnog centra Vila u Tešnju zaustavi izgradnju puta pored oronulih jednospratnica u kojima ne postoje osnovni uslovi za iole pristojan život.
“Ljudi nisu htjeli da stanu. Ušla sam u kašiku i zaustavila ga. Nije postojao drugi način da ga zaustavim. Kad je vidio da sam u kašiki on je zaustavio bager i nije htio više da radi. Ne može, neka nam nađu neko rješenje”, priča Krličević.
Na zahrđaloj tabli postavljenoj na jednoj od montažnih kuća u ovom naselju piše da je izgradnju dvadesetak montažnih jednospratnica1996. godine finansirala Švedska međunarodna agencija za razvoj i saradnju (SIDA). Koliko je od tada do danas kroz naselje prošlo ljudi niko od današnjih stanovnika ne može pouzdano reći.
Pročitajte i ovo: Tešanj: Težak život povratnikaU montažnim objektima trenutno živi dvadesetak porodica, među kojima je najviše raseljenih osoba iz Doboja i Teslića koji nemaju nikakve imovine u tim mjestima, te osobe u stanju socijalne potrebe iz Tešnja i okoline.
“Mi hoćemo svoj dom. Mi nismo paćenici. Mi smo bolesni ljudi zbog njih. Sedamnaest godina ja čekam. Za druge ne znam koliko su ovdje”, kaže Esma Kaumović.
Životni uslovi u ovom naselju danas su ispod granice ljudskog dostojanstva. U njima borave ljudi sa minimalnim primanjima. Neki od njih uprkos poznim godinama zbog preprodaje prikupljaju staro željezo i drugi otpad.
”Meni je više došlo do guše. Ja ovdje više ne mogu. Tamo niti imam bojlera, niti gdje se imam okupati. Pod je propao. Niko me ne pita da li imam šta jesti i piti. Rovim po kontejnerima. Živim od 140 maraka (oko 70 eura). Bolesna sam. Taj novac nije dovoljan za lijekove. Hajde ti živi od 140 maraka mjesec dana”, govori Zejna Kamarić.
Izgradnja zgrade sa 21 socijalnim stanom predviđenim za osobe koje žive u barakama pored jedne od industrijskih zona u Tešnju planirana je u okviru projekta raspuštanja kolektivnih centara u BiH (CEB II) koji se finansira iz kredita Razvojne banke Vijeća Evrope. Ta zgrada trebalo je da bude useljena još u oktobru prošle godine.
„Vi ste bili ovdje i snimali kad su dolazili iz Sarajeva i obećali nam da će se praviti zgrada. Od toga nije bilo ništa. Mi smo zaustavili radove samo da riješe naše stambeno pitanje. Nas ima trinaest u jednoj kući. Nekidan je dolazio čovjek iz Opštine i rekao nam da će zgrada biti za godinu dana. Nećemo više pričati ni s kim dok nam načelnik ne dođe“, ogorčeno kaže Mejra Kikić.
Svojim tijelima su zaustavili radnike i građevinske mašine
Predstavnici lokalne vlasti kažu da radovi ne ugrožavaju objekte.
“Općina Tešanj je aplicirala i potpisala ugovor za sredstva kod Federalnog ministarstva razvoja, poduzetništva i obrta za uređenja poslovne infrastrukture na lokaciji gdje se nalazi bivše izbjegličko naselje. Očekivali smo da će stambena zgrada biti izgrađena i stanari naselja premješteni do početka radova na uređenju poslovne zone. Tražili smo od Ministarstva da nam odobri promjenu dinamike ili strukture radova zbog kašnjenja u projektu CEB, međutim nije nam to dozvoljeno. Da ne bismo izgubili odobrena sredstva u visini od 235.000 KM pristupili smo radovima na gradnji saobraćajnice koja prolazi pored kolektivnog naselja Vila, a koje je trenutno moguće izvesti bez uklanjanja objekata”, navodi se u odgovoru za RSE.
Radovi na gradilištu zgrade za raseljene i sromašne su obustavljeni gotovo odmah nakon svečanog polaganja kamena temeljca u prisutvu brojnih političara. Poslije potpisivanja ugovora vrijednog oko 900.000 maraka (450.000 eura) izvođač radova je odustao od posla. Vlasnik jedne tešanjske firme u više navrata je odbio poziv Radija Slobodna Evropa da objasni zašto je odlučio da raskine ugovor.
"Oni koji su dali ponudu za izvođenje radova moraju naučiti da ne mogu kasnije raznim ankesima ugovora i nedostatkom kvaliteta u izvođenju radova nadomjestiti tu lošiju ponudu, tako da je to projekta iz kojeg ćemo učiti u narednom periodu, ali se nadam da on neće izgubiti dinamiku“, rekao je sredinom jula 2018. godine za RSE ministar raseljenih osoba i izbjeglica FBiH Edin Ramić.
Dinamika, međutim, nije ubrzana o čemu dovoljno govori napušteno gradilište odnosno ljudi koji i danas žive u trošnim barakama u Tešnju.
Pročitajte i ovo: Kolektivni centri kao kolektivna mrlja na obrazu BiHU BiH još uvijek postoji više od stotinu kolektivnih centara u kojima živi oko 7.000 ljudi. Nadležni su potvdili da kolektivni centri u BiH neće biti zatvoreni do 2020. godine. Taj rok je produžen za još dvije godine.
"U nekim opštinama postoje problemi da se ne mogu riješiti imovinsko - pravni odnosi“, kazale je Edina Imamović iz Ministartsva za ljudska prava i izbjeglice BiH.
"Dokle ću biti ovdje ne znam ni ja. Nisu, sine, meni jedan ili dvije godine. Meni je 73. godina. Nemam gdje dalje da odem niti kome“, kaže Behija Čavalić koja živi u jednoj od dotrajalih jednospratnica u Tešnju.