Irvin Mujačić odrastao je u izbjeglištvu u Italiji i prije pet godina odlučio je da se vrati u Srebrenicu. Ljubav prema rodnom kraju i prirodi koja krasi ovaj kraj motivisala ga je da se intenzivnije bavi turizmom. Svoje kontakte iz Italije, ali i širom svijeta iskoristio je, pa sada brojni turisti, na njegov poziv, dolaze u Srebrenicu. Prošle godine ovdje je boravilo oko 1.500 turista iz Italije, ali i svih zemalja svijeta. Irvin uskoro počinje graditi i etno selo u planinama kod Srebrenice.
Irvin je proveo djetinjstvo u Italiji, a zatim je završio višu školu u Švajcarskoj. Proputovao je nekoliko kontinenata, ali je odlučio da se vrati u rodnu Srebrenicu.
„Motiv da se vratim ovdje bio je što je život kao izbjeglice u tuđoj zemlji nikakav. Nisi tu gdje trebaš biti, što si kao neki list kojeg vjetar nosi. Odlučio sam da se vratim ovdje, odakle potičem, odakle mi je porodica, da se sa iskustvom kojeg sam stekao vratim na svoj nivo.“
Prirodne ljepote Srebrenice Irvin želi iskoristiti na najbolji način.
„Da pokažem ljepote naše okoline, a preko ljepota naše prirode da pokažem sve ono što se desilo ovdje u zadnje dvije hiljade godina. Kada se iziđe pješice iz Srebrenice do Jezera, vidiš odmah minsko polje, onda znaš da je rat bio tu, ali vidiš i staru kulu u Klotjevcu, onda znaš da je tu bilo i tursko doba, turski vakat. Onda ideš na Bijele Vode, vidiš Lovište, ideš gore u Ljeskovik i vidiš najstariji bor u Bosni i Hercegovini, koji je visok, koji je širok, da bog sačuva. Ideš Eminu u Jasenovu, onda vidiš konje, vidiš kako se svira saz, šta su naši običaji.
Pogotovo vidiš kako naš narod živi – u skladu sa prirodom. Bit će različitih vrsta sadržaja. Imat ćemo dosta starih bosanskih načina života, kako se peče pogača ispod žara, i slično, ali i umjetnost. Moramo umjetnost vratiti na nivo da bude sa narodom i za narod. Ne da umjetnici rade samo za sebe. Tako ćemo imati razne događaje, radionice slikarstva i ostalog, ali uz život na selu. Što je vrlo zanimljiv život“, kaže.
Vaš browser nepodržava HTML5
Irvinov način života
Povratak prirodi je ono čemu Irvin teži.
„Pogotovo u ovo vrijeme kada imamo dosta problema sa prirodom. Čovjek se skroz odmetnuo od prirode, živi samo za tehnologiju, u gradu. To uništava društvo. Sve vremenske promjene govore da se čovjek mora vratiti prirodi. Mi to ne smijemo zaboraviti, jer mi smo to u Srebrenici vidjeli – od 1992. do 1995. godine samo nas je priroda mogla spasiti.“
Svoje veze Irvin je iskoristio pa je prošle godine ovdje, na njegovu inicijativu, boravio veći broj turista koji su okolinu Srebrenice prešli pješice.
„Lani smo imali oko 1.500 turista za godinu dana, što je veoma dobro. Nije da svaka grupa dolazi pješke, ali svaka grupa dobije ovu priču, na različit način. I svaka grupa koja dođe kaže: 'Mi nismo samo putovali u Bosnu, mi smo putovali u vrijeme i nešto se u duši promijenilo. Kad smo putovali ovamo, kad smo sve vidjeli, prešli sve ovo pješke, nešto se promijenilo.'. Oni imaju jedan veoma dobar osjećaj što ostane u njima – od naroda, od gostoprimstva, od ljubaznosti naroda kojeg susretnu, od sačuvane prirode. I onda oni hoće da se vrate i uvijek sobom dovedu još neke prijatelje. I tako se širi neka pozitivna priča.“
Pročitajte i ovo: Biseri nanizani uz DrinuU blizini Srebrenice, Irvin ima namjeru sagraditi etno selo.
„Ne samo za Italijane. Za sve Evropljane, za cijeli svijet. Izgradit ćemo novo naselje, ali na starinski način, na način poznatih majstora iz Osata, mjesta pored Srebrenice. To je baš poseban stil sa ovih prostora, kojeg smo potpuno izgubili. Koristit ćemo samo prirodne materijale – drvo, kamen, za izolaciju ćemo koristiti ovčju vunu koja se danas baca, a može se koristiti. Pokazat ćemo da imamo sve materijale u prirodi, da možemo graditi kuće koje će ljepše izgledati, biti jeftinije nego ove što se sada grade.“
Jahanje konja i splavarenje, novi je sadržaj koji Irvin planira ponuditi turistima:
„Da, to je nova ideja koju smo dogovorili s našim didom Eminom - da isprobamo jednu turu iz Jasenove do Luke, na konjima, da se u Luku dođe na konak na konjima, a poslije, da se čamcem vratimo do Jezera.“