Hrvatski glumac Toni Gojanović posljednjih mjeseci niže uspjehe u poslovnom svijetu. Ovaj talentirani Šibenčanin igra jednu od glavnih uloga u seriji "Uspjeh", redatelja Danisa Tanovića, koja se početkom siječnja počela emitirati na HBO. Publika ga pamti po jednoj od glavnih uloga u filmu "Karaula" Rajka Grlića iz 2006. godine. Sa njim razgovaramo o ovim, ali i drugim projektima.
RSE: Početak 2019. godine obilježila je serija "Uspjeh", koju je režirao Danis Tanović, i koja se emitira ovih dana na HBO. Igraš jednu od glavnih uloga. Kako si zadovoljan cijelim projektom?
Gojanović: Izuzetno sam zadovoljan kako je serija "Uspjeh" ispala. Svi mi koji smo sudjelovali u seriji smo pogledali svih šest epizoda. Presretan sam da sam mogao biti dio takve priče i takvog projekta.
RSE: Serija donosi mračan uvid u različite strukture današnjeg društva. Koliko je serija realna i da li se današnje društvo zaista nalazi u takvom stanju?
Gojanović: Serija ima jako mnogo elemenata kojima svjedočimo svakodnevno u crnoj kronici, u vijestima, u Hrvatskoj, ali i u cijelom regionu. Serija jeste fikcija, ali je na žalost inspirirana događajima kojima svjedočimo svaki dan.
RSE: U seriji glumiš obiteljskog čovjeka koji se bori sa svakodnevnim egzistencijalnim problemima, uz bolesnog sina. Kako si se snašao u tom liku?
Gojanović: To bi trebalo pitati gledatelja. Ja sam Kike zavolio u procesu rada. Ono što me privuklo toj ulozi jeste dualnost njegovog lika, to su dvije krajnosti jedne te iste osobe, koje se prikazuju u seriji. To je lik koji jedva sklapa kraj s krajem, stan mu je pod ovrhom, ima malog bolesnog sina za kojeg se brine. Nađe se u situaciji gdje mora donijeti neku odluku, koja ga skupo košta. Patnju i osjećaj za pravdu i pravednost, na neki način ustrani u nekim svojim idealima, iako je svjestan da će ga to skupo koštati. Tome se ja divim. Mislim da je ta karakterna osobina, koju on ima, zbilja rijetka, nešto čemu ja osobno nastojim stremiti u životu.
Uvijek pokušavate naći neke poveznice između sebe i lika. Kikija sam od prvog čitanja, pa kasnije preko proba i za vrijeme snimanja zbilja zavolio. Kada serija završi, morate se riješiti tog lika jer sve to vrijeme nosite taj lik sa sobom, živite taj lik. Kada dođete doma sa snimanja, u glavi vam stalno odjekuju rečenice i razmišljate o tome, razmišljate o postupcima tog lika, propitujete ih. Glumiti jedan lik u seriji, i nositi to sa sobom više od tri mjeseca, je bilo za mene fascinantno.
RSE: Trinaest godina je prošlo od filma "Karaula" Rajka Grlića, u kojim si igrao jednu od glavnih uloga. Što ti je donio taj film i ta uloga?
Gojanović: Meni je nevjerojatno koliko me ljudi i dan-danas zaustavlja i spominju mi "Karaulu". Jako sam ponosan što sam bio dio te priče. To je bila prva koprodukcija, nakon rata, svih država bivše Jugoslavije i još nekih stranih koproducenata. Mislim da je Rajko Grlić napravio film koji je našao put do publike, koji živi svoj život do dan-danas.
Filmovi se prikažu u kinima, izađu na DVD-u i tu se njihov prvi životni ciklus završava. Rijetka je privilegija sudjelovati u nekom projektu koji zaživi. Stalno mi ljudi spominju taj film, citiraju rečenice iz tog filma. Sretan sam što me na neki način obilježio taj film na početku moje glumačke karijere.
RSE: Obilježava se 149 godina postojanja Šibenskog kazališta. Sudjelovao si u jednoj od teatarskih ćakula, zajedno sa Goranom Višnjićem i Vinkom Brešanom. Koliko si vezan za tu teatarsku kuću?
Gojanović: Bilo je privilegija biti u tako probranom društvu i voditi ugodne razgovore na pozornici Šibenskog narodnog kazališta. Svoje prve glumačke korake sam napravio na tim daskama. Moje djetinjstvo je vezano uz Međunarodni dječji festival, gdje sam imao prve izlete na veliku pozornicu. Uz rad u amaterskom kazalištu, u dramskoj grupi, se rodila moja ljubav prema kazalištu. Nadam se da će u budućnosti biti nekih projekata, gdje ćemo ozbiljnije nešto zajedno raditi.
RSE: Koliko si inače angažiran u teatru? Imaš li neke aktualne projekte?
Gojanović: Već dugi niz godina živim i radim u Njemačkoj, u kazalištu. Tamo sam bio član nekoliko ansambala, i privatnih kazališta i državnih. Radio sam i kao gost. Radio sam široki spektar predstava, od drama, komedija, klasičnog teatra, mjuzikla. Imam nekoliko projekata koji su u raznim fazama realizacije. Treba vidjeti šta će mi život donijeti. Ne opterećujem se time. Do sada je išlo dobro, nadam se da će tako biti i dalje.
Nikada nisam težio glamuru: Toni Gojanović
RSE: Kako se nosiš sa nekim propratnim stvarima, koje nosi tvoja profesija, kao što je glamur, crveni tepih, filmski festivali, mediji?
Gojanović: Nikada nisam težio tim stvarima. To je jedan aspekt posla. To je dio posla, što ste uspješniji u svom poslu, to ćete više biti medijski izloženi. To nikada nije bila moja motivacija. Niti slava, niti naslovnice nisu mi bili motiv da se bavim svojim poslom. Prije svega želim raditi kvalitetne projekte, sa dobrim redateljima, uz dobre tekstove, sa dobrim glumcima na svojoj strani kao partnerima. Nadam se da ću biti u mogućnosti tako kvalitetno i dalje raditi.
RSE: Šta možemo ove godine očekivati od Tonija Gujanovića, koji su to aktualni projekti?
Gojanović: Trenutno postoji nekoliko projekata, koji su u raznim fazama razvoja. Zbilja mi je o tome teško govoriti. Dok kamera ne krene i dok se klapa ne poklopi, teško je i nezahvalno bilo šta govoriti jer uvijek se stvari mogu promijeniti. Kada tomu dođe vrijeme, možemo se čuti i vrlo rado porazgovarati o tome.