Piše: Rikard Jozwiak (u Briselu, 10. januar 2019. godine), priredila: Maša Durkalić
Posmatrači u Briselu su sa strahom, ali i sa fascinacijom, svjedočili kako su se italijanski ministar unutrašnjih poslova i lider krajnje desničarske stranke Sjeverna liga, Matteo Salvini, priklonili vodstvu poljske partije Zakon i pravda u Varšavi.
Govoreći u Varšavi, Salvini je pozvao na „novo evropsko proljeće“, koje bi predvodile Italija i Poljska, i koje bi zamijenilo ono što je nazvao „francusko-njemačkom osovinom“. Obećao je da će ovo dovesti do „ponovnog rođenja pravih evropskih vrijednosti“.
I nakon što je postalo vrlo moguće da će mađarski premijer Viktor Orban u Budimpešti podržati novu potencijalnu alijansu Varšave i Rima, čini se da se pojavljuje antibriselska koalicija koja se širi kontinentom.
Pročitajte i ovo: Gdje je nestala Evropa jednakosti i socijalne pravdeU teoriji to ima smisla. Zakon i pravda, Sjeverna liga, kao i Orbanova partija Fidesz, protive se „briselskoj eliti“ i njihovoj jasnoj liberalno-socijalnoj, kao i ekonomskoj agendi. Ali, EU se također ističe u dvije očite stvari: da nacionalisti koji svoje aktivnosti šire na međunarodni nivo često vrlo ubrzo počnu smetati jedni drugima, i da su uspostavljene političke suradnje u Evropskoj uniji mnogo stabilnije nego što to ljudi misle.
Razmotrimo prvu tvrdnju. Postoje dvije stvari koje se možda čine nepovezivim kada je u pitanju prijateljstvo stranaka Zakon i pravda i Sjeverna liga. Prva je Rusija. Dok Salvini hvali Putina i aktivno se zalaže za uklanjanje EU sankcija protiv Moskve, lider stranke Zakon i pravda, Jaroslaw Kaczynski, smatra da je ruski predsjednik ubio njegovog brata blizanca, bivšeg poljskog predsjednika Lecha Kacyznskog, u avionskoj nesreći koja se 2010. godine desila u Smolensku. A ako bi se pitalo Poljsku, EU sankcije protiv Rusije bi bile znatno povećane. Dijametralno suprotna mišljenja ovih partija o ključnom pitanju poput Rusije otežavat će dublju suradnju.
Pročitajte i ovo: Evropa pred ključnim izazovimaIsta situacija se tiče još jednog bitnog pitanja s kojim se bori EU, a radi se o imigraciji. Dok se ove dvije političke partije protive ideji da u Evropu dođe još imigranata, istovremeno se njihova mišljenja o tome šta treba uraditi sa onima koji su već stigli razlikuju. Salvini želi da se istočne zemlje članice EU solidarišu sa Italijom i prihvate izbjeglice koje su tamo stigle pod sistemom kvota kojeg je kreirala EU. Za Zakon i pravdu bi barem mali pomak od odluke da ne prihvate nijednu osobu pod sistemom kvota najvjerovatnije značio kršenje jednog od najvećih izbornih obećanja koje je ovu partiju dovelo na vlast i očuvalo njenu popularnost.
A onda su tu i političke porodice.
Pročitajte i ovo: Predizborni strah od populista u EUU Briselu, potencijalni pakt između Salvinija i Kaczynskog se posmatra kroz predstojeće parlamentarne izbore u EU koji će se desiti u maju.
Ako u ovu kombinaciju dodamo Fidesz, imamo tri različite političke grupe. Sjeverna liga pripada krajnjoj desnici ENF (Evropa nacije i slobode), maloj porodici političkih partija koje nemaju velikog utjecaja na EU zakone. Zakon i pravda pripada ECR-u (Evropski konzervativci i reformisti), porodici formiranoj od strane Britanske konzervativne partije koja je, iako pripada euroskepticima, treća po veličini i već ustanovljena sila u Briselu.
Fidesz pripada EPP-u (Evropska narodna partija), najvećoj i najsnažnijoj grupi u EU politici. Iako mnogi pozivaju EPP da izbaci Fidesz prije izbora, to se neće desiti. Ovoj su grupi potrebni mađarski glasovi kako bi ostala najveća i kako bi mogla utjecati na izbor predsjednika Evropske komisije, kao i na ključne pozicije u komisiji. Orban voli pokroviteljstvo koje mu je dodijeljeno i ne bi izdao svoju političku porodicu.
A to neće učiniti ni Zakon i pravda. Bivanje članicom ECR-a im daje i kredibilitet i utjecaj. I uprkos činjenici da će britanski konzervativci vjerovatno napustiti grupu nakon Brexita, čini se da će ova skupina dobiti veći broj zastupnika evropskog parlamenta sa švedskim demokratama, češkim ODS-om i belgijskom flamanskom alijansom, kako bi osigurala uspjeh u maju. Ovdje se pojavljuju Salvini i njegova Sjeverna liga, što objašnjava zimski flert sa Varšavom.
On zna da ENF možda neće postojati kao grupa nakon maja ili će postati prilično nebitna. Pokušaji od strane ljudi poput bivšeg stratega Bijele kuće, Stevea Bannona, da kreiraju nove nacionalne snage u Evropi, dosad nisu bili uspješni.
Ali, vrata ECR-a ostaju otvorena, i ako većina u grupi želi da se Italijani pridruže, to bi se moglo desiti. Salvinijev put u Varšavu se stoga može posmatrati kao način za testiranje budućeg članstva u grupi. Zamijeniti britanske konzervativce Sjevernom ligom značilo bi da bi se ECR mogao početi manje protiviti Kremlju, ali i više suprotstavljati slobodnoj trgovini.
To bi također značilo da bi se Sjeverna liga ustoličila u glavnim tokovima evropske politike i da bi postala veći igrač u briselskoj mašineriji trgovanja i političkog cjenkanja koje je još uvijek potrebno kako bi se zakoni oblikovali i usvajali na razlomljenom kontinentu.