Piše: Ines Šaškor
(Mišljenja izrečena u komentaru ne odražavaju nužno stavove RSE)
Razmjena teritorija, korekcija granica, teritorijalna prilagodba - sintagme koje se posljednjih tjedana čuju s raznih adresa – obnovile su i u Hrvatskoj zanimanje za najtvrdokorniji balkanski čvor, onaj srpsko-kosovski.
Najnoviji krug razgovora između Aleksandra Vučića i Hashima Thaçija, uz pokroviteljstvo Evropske komisije, donio je i glasno izgovorene nekada nezamislive rečenice. Thaçi govori o korekciji granica, Vučić o mogućoj razmjeni teritorija (jer granice Kosova još ne priznaje).
Evropski povjerenik Johannes Hahn ne odbacuje takvo rješenje, ako ono ne bude presedan za druge. Federica Mogherini podržava sveobuhvatni pravno obvezujući sporazum ''u skladu s međunarodnim pravom'' koji bi stupio na snagu još za mandata ove Evropske komisije.
Pročitajte i ovo: Hahn ne odbacuje razmjenu teritorija između Srbije i KosovaIz država članica suprotni stavovi – Belgija za dogovore (i) o promjenama granica, Njemačka i Francuska protiv. Rusija će podržati sve ''što je u interesu Srbije'', SAD, ako je suditi prema izjavama Johna Boltona, nemaju ništa protiv ''teritorijalne prilagodbe'' ako se strane slože.
Bivši međunarodni visoki predstavnci za Bosnu i Hercegovinu, Bildt, Ashdawn i Schwarz-Schilling ustali su protiv bojeći se domino efekta obnove sukoba i egzodusa manjina, ne samo na Balkanu. Wolfgang Petritsch, predstavnik međunarodne zajednice i za BiH i za Kosovo, dao bi priliku Vučiću i Thaçiju za sveobuhvatni dogovor koji bi okončao spiralu sukoba u ovom dijelu svijeta.
Pročitajte i ovo: Pismo 51. eksperta i diplomate protiv promene granicaSrpska i kosovska opozicija su protiv, srpska pravoslavna hijerarhija također, 38 civilnih udruga javno se protive. Argumenti i polazišta im nisu ista, jedni bi branili nacionalne svetinje, drugi multietničnost i civilizacijske tekovine.
I tako redom, zbunjujuće reakcije množe se na svim stranama.
Prvi refleks u Hrvatskoj je oprez i načelno protivljenje. Ministrica vanjskih poslova Marija Pejčinović-Burić, izjavila je u srijedu 5. rujna u Banja Luci da otvaranje pitanja razmjene teritorija nije dobro za stabilnost jugoistoka Europe pa i šire.
Hrvatski premijer Andrej Plenković komentirao je najnoviji razvoj događaja s dvije-tri usputne rečenice. Prije nekoliko dana u Berlinu, u prisustvu Angele Merkel, koja je svoje protivljenje jasno iskazala, Plenković se odlučio za oprezne formulacije.
''Hrvatska je, osobito vodeći računa da bi to negdje na jugoistoku Europe moglo imati refleksije i na neke druge situacije, izrazito oprezna i nije prva u redu koja bi zagovarala promjenu granica''. Nekoliko dana kasnije, u Dubrovniku, u prisustvu kosovskog premijera Haradinaja, koji se protivi ikakvim razgovorima o promjenama granica, Plenković je ponovio svoj stav. ''Bilo kakvi potresi koji bi mogli dovesti do destabilizacije u našem susjedstvu nisu dobri i stoga moramo voditi računa da postoje temeljna načela iza kojih stojimo i kao država i kao međunarodna zajednica''.
Plenković nije konkretizirao ''refleksije'' i ''druge situacije'' koje bi eventualnom promjenom granica destabiliziralo zemlje ''negdje na jugoistoku Europe'', ali to su učinili drugi.
Tako povjesničar i donedavni hrvatski veleposlanik u Francuskoj, Ivo Goldštajn samu ideju o korekciji granica ili razmjeni teritorija naziva ''paklenim scenarijem za novi rat na Balkanu''. On ne dvoji da bi čak i mirni dogovor Beograda i Prištine izazvao pravo regionalno rasulo, prouzrokovao nezaustavljivu lančanu reakciju i katastrofu koja bi ugrozila i Srbiju i Kosovo, potom Crnu Goru i Makedoniju, a ponajviše Bosnu i Hercegovinu.
Na koncu bi na dnevni red došlo i pitanje ujedinjenja Kosova i Albanije, čime bi se nestabilnost proširila i na Grčku. Hrvatska ne bi mogla ostati izvan tih događanja. Pomjeranjima u Bosni i Hercegovini na velika vrata obnovio bi se i koncept Herceg Bosne. Koncept etnički čistih država bi pobijedio. Goldštajn se pita hoće li Evropska unija imati snage spriječiti sukob na svojim jugoistočnim granicama.
Pročitajte i ovo: Strah u BiH od novih granica na BalkanuU slučaju obnovljenog rasta nestabilnosti i kaotičnih zbivanja u susjedstvu Hrvatska bi teško ostala nedirnuta, bez obzira na svoje članstvo u EU i NATO-u. Pitanje je i kako bi se razvijala njezina vlastita politika.
Ne treba zaboraviti da je koncept etnički što čišćih država nedosanjani ideal njezinog prvog predsjednika. Crtanje karata, trgovanje teritorijem ispod stola, tajni pregovori o preseljenjma, sve je to baština Franje Tuđmana koju je Hrvatska njegovom smrću i snažnim okretanjem euroatlanskim integracijama potisnula i stavila ad acta.
Ali poklonici ideja Samuela Huntigtona nisu izumrli, niti su pristaše takve politike nestali. Oni ne popravljaju trošnu kuću, oni na nju bacaju šibicu i kažu: Jesmo li vam govorili da se to ne da popraviti?