Bosnu i Hercegovinu je za deset mjeseci 2017. godine napustilo oko 35.000 građana. Njemačka, Austrija, Švedska, Švicarska, su zemlje koje su "najtraženije" za odlazak. Ovo su podaci Unije za održivi povratak Bosne i Hercegovine, čija predsjednica Mirhunisa Zukić, u intervjuu za Radio Slobodna Evropa, kaže da vlasti za ove podatke uopšte ne mare, zbog čega će, kako tvrdi, biti "kažnjeni" na izborima u oktobru.
RSE: Krajem prošle godine ste iznijeli podatak kako je Bosnu i Hercegovinu u protekle četiri godine napustilo više od 150.000 osoba, a samo za deset mjeseci 2017. oko jedanaest hiljada ljudi Bosansku Posavinu. Gdje je najalarmantnija situacija kada je riječ o odlasku?
Zukić: Poznato je da mi već pet godina radimo istraživanje o iseljavanju bh. građana i podatak da je 151 hiljada ljudi otišla, su podaci koji su evidentirani u mjesnim zajednicama, odnosno, od kuće do kuće smo imali volontere. Jednim dijelom su učestvovale i lokalne vlasti sa podacima. Međutim, u ovom broju ima dosta ljudi koji se nisu odjavljivali i koji su emigrirali tri do četiri mjeseca, pa se vraćali i onda zauvijek otišli iz BiH. Tako da mi kontinuirano pratimo odlazak ljudi.
RSE: Nakon što ste objavili ove podatke pojedini predstavnici vlasti, posebno lokalne, su izrazili negodovanje, tvrdeći kako u njihovim opštinama toliki broj ljudi nije otišao. Kako to komentarišete?
Zukić: Mi smo u anketiranju vidjeli da su lokalne vlasti nemoćne i da nemaju podatke. Prosto smo bili iznenađeni da ne znaju da im ljudi odlaze. Kada su neki od nas tražili podatke i kada smo im dali konkretne podatke u pojedinim opštinama, nakon toga su se uvjerili i poslali svoje ljude u mjesne zajednice, uvidjevši da je taj odlazak izvjestan po brojkama koje smo mi dali. Ali, ono što se desilo nakon toga jeste da nema nikakve posebne strategije kada je riječ o lokalnim vlastima da one pozovu građane i da im kažu šta im nude u narednom periodu, te da sve one programe koje su na početku izbora nudili ljudima, da se od toga nešto može realizovati i da je to izvjesno. Oni su samo reagovali na broj odlazaka, ali ne i kako da pomognu onima koji potencijalno odlaze. Kada smo im dali prijedlog da im pomognemo da razgovaraju sa ljudima po mjesnim zajednicama, niko od načelnika to do sada nije prihvatio.
RSE: Šta je osnovni motiv zbog kojeg ljudi odlaze, najveći broj njih napušta i poslove?
Zukić: Svima je jasno da u zemlji u kojoj živimo, toliko godina nakon prestanka rata, se neke stvari bitno nisu promijenile. Ekonomska neizvjesnost, korupcija, nestabilna politička situacija, sve to utiče. Ljudi su umorni od obećanja. Mi pokušavamo u posljednje vrijeme da sa pozitivnim primjerima izađemo u javnost i da im kažemo da je moguće opstati i ostati.
RSE: Jednom prilikom ste izjavili kako su za ovakvo stanje najviše odgovorni političari i da ćete uputiti pismo članovima Predsjedništva BiH da sa predstavnicima Unije posjete Bosansku Posavinu odakle najviše ljudi odlazi. Da li ste pismo uputili i jeste li dobili neki odgovor?
Zukić: Mi smo to učinili i pozvali članove Predsjedništva BiH, poslali im kompletnu listu odlazaka, koje su to opštine iz koje se najviše ljudi iseljava, ali nikada, ni pismeno, ni usmeno nisu se oglasili prema nama.
RSE: Šta to govori?
Zukić: Mislim da ta nebriga i ćutanje su nedopustivi i da će budući birači prepoznati njihovu nebrigu i da, sigurno, neće uživati povjerenje, jer kako nam kažu ljudi na terenu, ono što sada političari čine nije volja naroda.
RSE: Na jednoj od posljednjih sjednica Parlamenta BiH raspravljalo se o informaciji koja se tiče iseljavanja iz BiH. Usvojena je inicijativa da se sazove sjednica ovog doma na temu odlaska ljudi iz zemlje. Da li je ovakva inicijativa dovoljna i šta u konačnici trebaju vlasti uraditi da se ovaj trend odlaska ublaži?
Zukić: Vlast može mnogo, ali da li predstavnici ove vlasti mogu nešto učiniti, pokazaće se da ne mogu. Mi smatramo da se kod ljudi treba razviti određena svijest i da ih treba ubijediti na nešto što će se desiti, a da za to trebaju argumenti. Ta politička vlast je najsnažnija i remeti nam sve druge odnose. Uopšte nije problem u međuljudskim odnosima, već je problem u politikama i razmimoilaženjima u tim politikama. I što je najgore, oni zaista ne dijele mišljenja ljudi svih nacija koje predstavljaju.